Danas se obilježava Međunarodni dan pismenosti, čiji je cilj upozori na još uvijek velik problem nepismenosti u većem dijelu svijeta.
Naime, prema podacima UNESCO-a oko 774 milijuna osoba u svijetu je nepismeno, odnosno oko 16,1 posto stanovništva starijeg od 15 godina.
Generalna direktorica UNESCO-a Irina Bokova kazal je kako je pismenost više od obrazovnog prioriteta.
“Pismenost je ulaganje u budućnost i prvi korak prema svim novim oblicima pismenosti u 21. stoljeću. Želimo doživjeti stoljeće u kojemu će svako dijete znati čitati i služiti se tom vještinom kako bi steklo potpunu samostalnost”, pojasnila je Bokova.
Od 774 milijuna nepismenih osoba, čak dvije trećine ili gotovo 500 milijuna njih su žene, a 123 milijuna mladi od 15 do 24 godine, stoji na stranicama UNESCO-a.
Iako se smanjuje broj nepismenih mladih osoba, proporcionalno se ne smanjuje i broj nepismenih mladih žena. Njih 54 milijuna od ukupno 76 milijuna živi u samo devet zemalja. Najviše ih je u Indiji i to oko 28 milijuna, Pakistanu oko sedam milijuna, a manje od pet milijuna mladih nepismenih žena u ukupnom stanovništvu je u Etiopiji, Bangladešu, DR Kongu, Tanzaniji, Egiptu i Burkini Faso.
Od navedenih zemalja jedino u Bangladešu ima više nepismenih mladih muškaraca nego mladih žena.
U Hrvatskoj živi 0,8 posto nepismenog stanovništva. UNESCO svrstava Hrvatsku u krug zemalja koje pismenost definiraju kao sposobnost čitanja i pisanja na bilo kojem jeziku.
Pismenost je ljudsko pravo. Ono je prepoznato kao pravo u nizu međunarodnih konvencija i deklaracija. Općom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. priznato je pravo na obrazovanje, a time i pravo na pismenost. Dvije su, međutim, deklaracije otišle još dalje pa je u Deklaraciji iz Persepolisa (1975.) sadržano da je pismenost temeljno ljudsko pravo, a Hamburška deklaracija (1997.) naglašava kako je pismenost, koja u širem smislu obuhvaća znanje i vještine koje su potrebne svima u svijetu brzih promjena, osnovno ljudsko pravo.
Danas su četiri temeljna shvaćanja pismenosti – pismenost kao autonoman set vještina, pismenost kao primjenjena prakticirana i situirana, pismenost kao proces učenja i pismenost kao tekst.
