Za nepuna dva tjedna, građane i građanke Hrvatske ponovno očekuje referendum. I to ne bilo kakav. Isti onaj referendum koji tjednima puni medijski prostor i dijeli Hrvatsku na ‘za’ i ‘protiv’ – Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?
Za ili protiv, pitanje je sad! Prije toga, mislim da je pitanje od krucijalne važnosti: kako motivirati građane i građanke RH da ispune svoju građansku obvezu i 1. prosinca odšetaju do birališta.
Ako je suditi prema referendumima koji su održani u protekle dvije godine, odaziv birača od 43 posto o pitanju ulaska u EU, nije baš spektakularna brojka. Lokalni referendum o Srđu na koji se odazvalo tek nešto više od trećine birača/ica sramotno je uopće spominjati. Na izbore također izlazi sve manje i manje ljudi.
Ipak, svi/e bismo mi mijenjali/e svijet. Ali iz topline svojih domova, očito.
Svakodnevno svjedočimo porastu općeg nezadovoljstva, zbog zahuktanih političkih, egzistencijalnih i moralnih (ne)prilika. Obrnuto proporcionalno rastu nezadovoljstva, kao nacija postajemo sve pasivniji. Zašto?
Tipične izlike koje nas čine amebama i odgovori na njih
- Moj glas ionako ništa neće promijeniti.
Naravno da neće, jer postoji još tisuće vas koji/e dijelite takvo razmišljanje. Ali razmislite li malo bolje o tome što bi bilo da svi/e oni/e koji/e misle da je njihov glas beznačajan, ipak izađu na birališta, situacija se drastično mijenja. Kotač promjene odjednom se pokreće u drugom smjeru.
Uostalom, da su pokretači/ce referendumske inicijative i njihovi/e istomišljenici/e mislili/e da njihov glas ništa ne mijenja, bi li do referenduma uopće došlo?
Prestanite sami/e sebe opravdavati ulogom društvenih pijuna koji služe za ukras. Kao odgovornim i odraslim osobama takva vam uloga ne pristaje.
- Što se to mene tiče?
Mislite da vas se referendumsko pitanje ne tiče jer ste ‘normalna’ heteroseksualna osoba i konačan ishod referenduma ionako ni na koji način neće utjecati na vas?
Komentar osobe iz Inicijative Glasaj protiv koji ovih dana kruži društvenim mrežama možda vam razjasni zašto vas se to ipak tiče: “Prvo su definirali brak kao zajednicu muškarca i žene, nisam učinio ništa jer sam heteroseksualac. Potom su zabranili ćirilicu, nisam učinio ništa jer ju ni ne znam čitati. Potom su zabranili medicinski potpomognutu oplodnju, nisam učinio ništa jer moja žena i ja imamo predivnu djecu. Potom su zabranili razvod, nisam učinio ništa jer živim u sretnom braku. Kad su zabranili kontracepciju i seks prije braka bilo mi je jasno da su otišli predaleko, no bilo je prekasno da se išta napravi”.
Uostalom, jeste li se ikad zapitali otkud novac za financiranje referenduma koji vas se uopće ne tiče? Ukratko – iz vaših džepova. Baš kao što se svaki dan žalite na te grozne političare/ke i gospodarstvenike/ce koji su pokrali i osiromašili Hrvatsku, možda bi bilo zgodno osvijestiti da nisu jedini/e koji/e to čine.
Možda vas se ovaj referendum ne tiče jer kao heteroseksualci/ke u pogledu prava ništa ne gubite niti dobivate. Ipak, što je s vašim susjedima/susjedama, kolegama/icama, prijateljima/cama, možda s vašom djecom jednog dana? S vašim bližnjima koji će život možda provesti nesretni jer niste niti pokušali obraniti njihova prava?
Ovo je tek početak nasilnih promjena pod krinkom demokracije. Možda se zahtjevi neke od sljedećih inicijativa budu direktno ticali vas i vaših prava. Nećete ih moći sami/e obraniti. Trebat će vam potpora i tih pedera i lezbi i drugih sugrađana/ki u nastojanju da vaša prava ostanu netaknuta.
Ovaj vas se referendum itekako tiče, kao i svi nadolazeći.
- Njih je ionako više. (zagovaratelja/ica referenduma)
Ukoliko ste jedan/jedna od onih koji su odustali od izlaska na referendum u uvjerenju da je više onih za nego protiv, ništa ne čini vašu izliku boljom od prethodne dvije. Ako i mislite da će vaša opredjeljenja i ideali izgubiti bitku protiv onih drugačijeg svjetonazora, barem se ponosno borite za obranu svojih ideala do kraja. Mislim da je to važno – znati da ste dali sve od sebe.
‘Manjina vlada masom’
Argument koji mi serviraju iz inicijative, pardon udruge U ime obitelji jest kako je ‘nedopustivo da manjina vlada masom’. To je nerijetko i glavni argument protiv održavanja povorke ponosa i općenito akcija koje pokreće neka od LGBT udruga.
Medalja uvijek ima dvije strane. Jednako je i s demokracijom. Ono što je ključno jest osvijestiti njezino lice i naličje koje se ponekad vješto skriva i čije se značenje nerijetko izokreće. Demokracija – apsolutno da, ali kršenje nečijih prava – ne. Demokracije pak nema bez ljudskih prava i sloboda, kao niti bez propitkivanja.
Nekad davno i na žene se gledalo kao na svojevrsnu manjinu koja nema apsolutno nikakvih prava zahtijevati promjenu svojeg položaja. Ipak, da nije bilo onih frigidinih, ludih kučki nazvanih sufražetkinjama, a kasnije, feministkinjama, koje protestiraju i štrajkaju glađu, ne bi niti danas bilo nas na stupnju razvoja na kojem jesmo.
Rekla bih da je to samo pitanje društvene i individualne evolucije, i nekad i danas. Strah od posljedica koje davanje prava nekoj skupini donosi i strah od različitosti, jednako je prisutan i nekad i danas.
A bez pružanja otpora strahu, nema ni evolucije.
