Prvi panel Ženske platforme +2 koja se ove godine održala 4. i 5. u Hotelu Panorama u Zagrebu započeo je temom 10 godina Zakona ravnopravnosti spolova: što smo htjele, a što dobile. Osim moderatorice panela Sanje Sarnavke (Babe), riječ na panelu imale su Biserka Momčinović iz Centra za građanske inicijative Poreč, aktivistkinja i publicistkinja Vesna Kesić, Jasminka Pešut iz Centra za ženske studije, te Sanja Oluški Radaković iz Ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.
Biserka Momčinović govorila je o dvogodišnjoj analizi po pitanju ravnopravnosti spolova i težnji prema jednakosti u svim područjima. Osim analize ove problematike, u zakonu postoje jasne definicije tko bi mjere trebao provoditi i realizirati, a to su u prvom redu političke stranke. Tražili su vjerodostojno tumačenje od sabora za čl.15 st.2., a dobili tek odgovor da vjerodostojnog tumačenja neće biti, jer je jasno da se zakoni odvijaju. Politička elita se deklarirala da će poštivati ravnopravnost spolova, no ništa od toga nije provedeno u djelo.
Prosječna zastupljenost žena u skupštinama je pala, samo u pojedinima raste (Grad Zagreb). Biserka Momčinović kao jedinu mogućnost navodi financijsko sankcioniranje stranaka koje nisu poštivale ravnopravnost spolova, ali takva mogućnost ne vodi do onoga što je zaista bitno: žene u Hrvatskoj nemaju vremena čekati da se počne primjenjivati načelo ravnopravnosti. “Vlast je doslovce odgodila primjenu načela ravnopravnosti spolova, i doživjeli smo to kao veliki poraz. Želimo da ravnopravnost spolova zaista garantira ravnopravnost spolova- odmah i sad.” rekla je Biserka Momčinović.
U današnjoj krizi kada se gube gotova sva prava, očekivati neki pomak postaje gotovo nemoguće. Zašto nije ostvareno ono što se očekivalo nakon što se dogodio institucionalni pomak, pokušala je objasniti u svom izlaganju Vesna Kesić. Da li problematika leži u strategiji, periodičnoj analizi institucija ili je potrebno mijenjati strategiju? Gender mainstreaming kao strategija potencijalno je shvaćen kao alat za poboljšanje položaja svih žena, što i je bit svega, da svim ženama bude bolje, ističe Vesna Kesić.
Dok Skandinavija, Kanada i Australija imaju najjaču rodno osviještenu politiku mi smo u dubokoj krizi, očekujemo spas barem u feminističkoj teoriji, barem od države, ali to je nemoguće očekivati, nastavlja Kesić. Zaključuje kako feministička teorija ima tri stava: prvi govori o tome ako ženske grupe žele biti učinkovite, ne trebaju se miješati s institucijama, niti financijski, niti na bilo koji način. Potrebno je odstupiti i imati radikalni stav. Drugi je miješanje strategija, grupe koje ulaze u dijalog sa institucijama, koriste medij za prenošenje informacija prema institucijama i posljednji koji bi trebao stvoriti neku vrstu demokracije, feminizam treba ugraditi u državnu politiku, te pojedine segmente natjerati da rade na način koji koristi ženama, da rade na ravnopravnosti.
Jasminka Pešut iz Centra za Ženske studije govorila je o istraživanju koje je bilo fokusirano na političku participaciju unutar projekta 2011-2013. godine. Većina istraživanja provedena je u Splitsko-dalmatinskoj županiji, koja je najveća županija, a odabrana je zbog raznolikosti obilježja, urbanih i ruralnih elemenata. Promatrano je razdoblje 2010-2011. godine.Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Splitsko-dalmatinske županije u vrijeme istraživanja nije imalo vidljivo mjesto na stranici Splitsko.-dalmatinske županije, te dokumenti koji se odnose na rad povjerenstva nisu bili izdvojeni na jednom mjestu. Jasminka Pešut ističe kako su tijekom istraživanja zamijetili i nedovoljno sredstava osiguranih u županijskom proračunu, što povjerenstvu također otežava provedbu mjera ravnopravnosti spolova.
O današnjoj situaciji i podacima o ravnopravnosti spolova govorila je Sanja Oluški Radaković. Podaci koje je podijelila sa svim prisutnima govore o diskriminaciji prilikom zapošljavanje ponajviše trudnica i žena od 25-30 godina. “Žene su obrazovanije od muškaraca, više ih završava fakultete, ima više magistrica znanosti, ali žene su i dalje učiteljice, a ne ravnateljice”, rekla je Sanja Oluški Radović. U sadašnjem sazivu sabora je 24 posto zastupnica, što je još jedan od poražavajućih podataka. Mediji i dalje tretiraju žene kao seks objekt, pogotovo u reklamnim kampanjama. O ženama u politici, sportu i znanosti ima više opaski na račun njihova izgleda nego o onome što one zapravo jesu: političarke, sportašice, znanstvenice, uspješne žene. Obiteljsko nasilje je pojava koja nije u padu već je konstantna već dugi niz godina, a žrtve su i dalje uglavnom žene. “Zakon o ravnopravnosti spolova je organski zakon što znači da svi zakoni s njim trebaju biti usklađeni”, završila je Sanja Oluški Radović.
Postavlja se pitanje kako je moguće da nakon deset godina truda, rada i nastojanja da se nešto promjeni u našem društvu i dalje sve stoji na mjestu iako je potreba za promjenom i jednakošću goruća i neophodna. Unaprjeđivanje politike rodne ravnopravnosti potrebno je započeti u svim segmentima i sredinama, jer rodne perspektive nema, pogotovo u ruralnim sredinama. “Treba početi razmišljati kako restrukturirati naše strategije, jer mi nazadujemo”, rekla je na kraju moderatorica ovog panela Sanja Sarnavka.
