‘LGBTIQ aktivizam mora biti uključiv kako bi se borio za sve marginalizirane skupine’

LGBTIQ+ studentska inicijativa Filozofskog fakulteta u Zagrebu AUT prva je studentska inicijativa u Hrvatskoj koja se primarno bavi specifičnim zahtjevima/problemima LGBTIQ+ studenata i studentica. Postoje nešto više od dvije godine i marljivo rade na ostvarenju svojih ciljeva. Akademska zajednica samo je jedna od institucija koje se još uvijek bore s priznanjem da je čine i ljudi neheteroseksualnih orijentacija i/ili netradicionalnih rodnih identiteta.

O dosadašnjem radu, općim smjernicama i vrijednostima te o brojnim aktivnostima i planovima razgovarale smo s članovima/članicama AUT-a Hanom Sirovicom i Ivanom Odakom.

Kada je i kako AUT osnovan, s kojim ciljevima?

Ivan: AUT je osnovan 2013. godine u vrijeme kada je inicijativa Željke Markić “U ime obitelji” počela prikupljati potpise za svoj referendum o braku. Studenti i studentice su stavili štand odmah pokraj štanda “U ime obitelji” i skupljali potpise protiv tog referenduma, tako da se odmah u početku priključio velik broj studentica*. Organizirale smo prosvjede i gledaonice. Pred kraj 2013. godine, kada se zahuktavala atmosfera oko predstojećeg referenduma, organizirane su tribine i akcije “Glasaj protiv”, radili smo video-snimke podrške odnosno zagovaranja glasanja ‘protiv’ na rederendumu s profesorima/icama i studentima/cama, s različitim ljudima.

Hana: To je bilo u suradnji sa Skriptom TV.

Ivan: Bili su organizirani paneli i rasprave između onih koji su bili “za” i onih koji su bile “protiv” referenduma. Ubrzo nakon toga, počele su se organizirati i tribine općenito o feminizmu, pa gledaonice filmova LGBTIQ+ tematike, radili smo LGBTIQ+ partyje na faksu, dakle za studente i studentice koji nemaju gdje izaći.

A kako je organizirano učlanjivanje i sâm rad inicijative? 

Hana: To funkcionira tako da na početku svakoga semestra imamo jedan otvoreni sastanak gdje mogu doći zainteresirani/e. Recimo, imali smo sastanak prije dva mjeseca kad je počeo semestar, dosta se ljudi učlanilo, tako da je sad trećina članova i članica ustvari novih. Ja sam se uključila ove akademske godine. Nisu svi aktivni kao članovi, neki su tu za vanjsku pomoć… Ima brucošica, ima nas s različitih grupa s Filozofskog, kao i studentica drugih fakulteta.

Sastanci su svaki tjedan, primjenjujemo metodu odlučivanja konsenzusom o svim bitnijim odlukama kada se tiče smjera u kojem AUT ide i nekih generalnijih stvari. Na početku ove godine smo npr. na taj način izglasovali da će nam ove godine neka krovna tema za cijelu akademsku godinu biti popularna kultura. Unutar toga svi mogu raditi ono što ih zanima. Tako smo Nina i ja radile analizu serije Buffy, imali smo gledaonicu i party povodom toga. Ivan je radio tribinu o popularnoj glazbi, Marta o feminizmu i popularnoj kulturi. Tako da svatko ima priliku raditi ono što ga zanima, i naravno može računati na pomoć ostalih. Dakle, funkcioniramo na način da ima dosta prostora da svatko dođe s idejom i radi neki svoj dio.

Ivan: Da, u bîti nikada se nije dogodilo da ako neka od nas želi nešto napraviti da to netko drugi ospori na bilo koji način.

Hana: Imamo i kao pisani dokument definirane vrijednosti – to su neke osnovne vrijednosti nenasilja, antikapitalizma, veganstva…

Ivan: Te su nam vrijednosti i smjernice kako organizirati aktivnosti i događaje koje radimo.

Hana: Ideja je da se ide što šire, da se solidariziramo sa što većim brojem podređenih skupina u društvu. Tako da uvijek iskazujemo potporu i drugim inicijativama, npr. radničkim, imigranstkim itd. To su neke temeljne, vrlo široke vrijednosti za koje u AUT-u smatramo da su neodvojive od LGBTIQ aktivizma. Smatramo da LGBTIQ+ aktivizam nema puno smisla ako se bori samo za prava samo određenih interesnih skupina ne držeći širu sliku u vidu kao problem. A ta šira slika je kapitalistički patrijarhalna (ili patrijarhalno kapitalistička), rasistička, ksenofobična itd. Nužno je prepoznati čitavu strukturu današnjeg društva kao problem kako se naši ciljevi ne bi sveli na partikularne, na borbu za bolje položaje nekih od nas unutar postojećeg trulog sustava. LGBTIQ+ aktivizam ne smije pristati na tu ideju vlastite partikularnosti. Zato inzistiramo na takvim vrijednostima.

Ivan: Često nas pitaju u vezi veganstva. Osoba ne mora biti vegan/ka kada uđe u samu inicijativu. To je samo neka naša smjernica u skladu s vrijednošću nenasilja koje se držimo, da na događajima koje organiziramo – na partyjima, ili npr. kada imamo piknik, bude veganska hrana, da promoviramo veganstvo kao način prehrane i života.

Što se tiče povezanosti LGBTIQ aktivizma s drugim aktivizmima u smjeru društvene promjene, zanimljivo je da rad inicijative AUT od samog početka uključuje i feminizam. Ivane, ova zadnja tribina koju si organizirao zvala se “Feminizam i queer u popularnoj glazbi”, pa možeš li nešto reći o toj temi i o samoj tribini?

Ivan: S obzirom da nam je u ovoj akademskoj godini krovna tema popularna kultura, a mene osobno zanima glazba, tu sam temu predložio na jednom sastanku i ljudi su mislili da je interesantna. Jedino što je bilo dosta teško jest naći osobe koje se time bave općenito, kako bi bile gošće na tribini. Bili su Ivna Franić iz promotorske udruge Živa muzika, koja piše za glazbeni blog Lake note, urednik i novinar iz Kulturpunkta Vatroslav Miloš i Petar Odak koji piše za Kulturpunkt, Lake note i slično. Svako od njih je govorio o temi s kojom je dobro upoznat – Vatroslav je pričao o Riot Grrrl pokretu, Ivna o elektronskoj glazbi i položaju žena u istoj, Petar Odak je pričao o hip-hopu. Zapravo nam je nedostajao samo taj jedan segment popularne glazbe kao žanra. Bilo je dosta ljudi, puna dvorana i kritike su bile dobre.

Voljela bih da kažete nešto i o vašoj autaonici, to mi se čini dosta važno. Kada ste počeli s tim, kako to funkcionira?

Hana: Da, mislim da je autaonica jako bitna stvar. Počelo je prošle godine, kada se održala jedna autaonica. Tu autaonicu je držala Marina Milković, koja inače ima dosta iskustva s grupama podrške – vodila ih je u sklopu prajda. A ove smo godine mi to preuzeli, ona nam je dala neke smjernice i Ivan je s Ernom vodio autaonicu koja se održala prije mjesec dana. I imat ćemo još jednu 20. svibnja koju ćemo voditi Sara i ja. Autaonice funkcioniraju kao podrška ljudima koji su u različitim fazama autanja ili koji nisu uopće autani… Dođu i oni koji već jesu autani, što je dobro, jer pomognu onima koji nisu. Naravno, svatko ima specifičnu situaciju, ali mislim da je moći podijeliti iskustvo velika pomoć kod problema s autanjem. Često se dogodi da netko iz određenih razloga ne može, pa dođe i vidi da je netko bio u sličnoj situaciji, što mu/joj u svakom slučaju pomogne.

Želite li napomenuti još neke aktivnosti? Što planirate još napraviti do kraja ove akademske godine?

Ivan: Pa, organiziramo razne partyje. Nedavno smo imali primjedbu da to nije dobro, da ne pomaže nikome, da nije korisno, ali ja se ne slažem – mislim da je socijalizacija u LGBTIQ+ zajednici, da ljudi upoznaju druge ljude, jako važna. U krajnjem slučaju ljudima bude zabavno i bitno je da imaju siguran prostor. I zato smo odlučile organizirati i LGBTIQ+ brucošijadu koja će biti 16. svibnja. Odlučili smo da će se održati izvan fakulteta, iz više razloga. Treba nam više prostora jer želimo napraviti baš veliki event da si damo malo oduška nakon cijele aktivne radne godine i stvarno mislim da će biti uspješno.

Hana: Brucošijada nam je jako važna. To je, naravno, također povezano s bivanjem “u ormaru”, odnosno s izlaskom “iz ormara”. Brucošijade koje organiziraju fakulteti nisu baš poznate po tome da su LGBTIQ+ friendly i onda smo se zapitali zašto ne bismo organizirali brucošijadu koja bi bila za sve, za sve zainteresirane, koja bi imala LGBTIQ+ predznak, da se ljudi mogu doći zabaviti, da se osjećaju sigurno. Imali smo i solivečer – odnosno večer solidarnosti gdje smo prikupljali novac za brucošijadu jer smo unaprijed odlučili da će brucošijada biti malo veće događanje nego partyji koje smo do sada imali i da bi nam dobro došao nekakav budžet – pa smo u sklopu toga organizirali čitanje tarota, bio je koncert, imali smo veganske kolačiće i mali buvljak s knjigama te LGBTIQ kviz.

Ivan: Zapravo, ova će brucošijada biti ujedno i maturalna večer jer su maturalne večeri isto tako strejt događanja.

Hana: Da, iako je prvenstveno usmjereno na brucošice/e, isto tako je i prilika za sve one i starije i mlađe koji nisu mogli imati svoju brucošijadu ili svoju maturalnu večer na način na koji su htjeli. Tako da su nam tema srednjoškolski filmovi Clueless, Meangirls i But I’m cheeerleader, koji je lezbijski. Htjeli smo tako nekom campy estetikom zaokružiti priču.

Ivan: Htio bih da spomenemo i književne večeri…

Hana: Da, planiramo raditi i queer književne večeri. To još nema svoj konačni oblik, ali će u svakom slučaju biti riječ o čitanju poezije i drugih kraćih oblika. Pozvat ćemo ljude da čitaju ili neke svoje uratke ili neke stvari koje su im bile bitne u nekom trenutku života, a koje su povezane na bilo koji način s queer tematikom. To također planiramo raditi izvan fakulteta.

Postoji li suradnja s drugim fakultetima ili neki planovi u smjeru šireg studentskog LGBTIQ+ aktivizma?

Ivan: Trenutno razgovaramo s Fakultetom političkih znanosti, budući da su nedavno radili jednu panel-diskusiju na koju su pozvali i nas iz AUT-a. Planiramo u sklopu brucošijade napraviti gledaonicu filma But I’m the cheerleader koja će se održati 14. svibnja u prostoru njihovog Kluba studenata/ica. Počeli smo primati u našu inicijativu ljude s drugih fakulteta, nikada to ni nije bilo zabranjeno, samo ljudima prije nije palo na pamet… Želimo osnažiti ljude koji će vidjeti kako mi to radimo i biti možda godinu-dvije u AUT-u i onda na svom fakultetu pokrenuti sličnu inicijativu, tako da malo raširimo djelovanje.