U spomen na Dan oslobođenja Zagreba na Savskom nasipu kod Mosta slobode četvrtu godinu zaredom gorjet će vatre Trnjanskih kresova. U režiji Mreže antifašistkinja Zagreb u subotu, 5. maja, organizirana je gotovo cjelodnevna proslava satkana od bogatog kulturno-umjetničkog, aktivističkog i glazbenog sadržaja za sve uzraste. Kako su organizatorice naglasile, slavit će se ‘glasno, angažirano i strastveno’. Mreža antifašistkinja u razgovoru za Libelu objašnjava pozadinu organiziranja paljenja kresova, otkriva detalje programa, ali i najavljuje akcije i planove za dane i mjesece pred nama.
Nakon što ste 2015. godine ponovno oživjeli tradiciju Trnjanskih kresova, ovo je četvrta godina da obilježavate oslobođenje Grada Zagreba od fašističke okupacije. Kako gledate na posljednje tri godine u organizacijskom smislu, ali i na potrebu da oni svake iduće godine gore još jače i žustrije?
Prije četiri godine odlučili smo obnoviti tradiciju održavanja manifestacije Trnjanski kresovi, povodom 70. obljetnice oslobođenja Zagreba od fašizma, namjeravajući ju ponovo slaviti svake godine u subotu najbližu 8. maju, datumu kad su 1945. partizanske snage ušle u do tada okupirani grad, i to na autentičnoj lokaciji povijesnog događaja ― Savskom nasipu pokraj Mosta slobode. Trnjanski kresovi nekoć su se održavali od 1978. do kraja 80-ih godina, da bi potom manifestacija bila zaboravljena punih četvrt stoljeća, sve dok je nismo oživjeli kako bismo jasno pokazali da je Zagreb bio i ostao nepokoreni grad. Tako svake godine u suradnji s drugarskim organizacijama pored paljenja samih kresova (čiji broj raste od jednog 2015. do četiri koliko ćemo ih zapaliti ove godine, dok ih je osamdesetih bilo na desetke!) priređujemo i raznovrstan kulturno-umjetnički program s korisnim i zabavnim radionicama za sve uzraste, izložbama, projekcijama filmova, predstavama, peformansima i nastupima zborova i kantautora/ica, dok noćni program podrazumijeva koncert Antifa Night u Močvari, koji se održava još od 2010. I predstavlja jedan od najstarijih godišnjih programa MAZ-a.
Prvim obnovljenim Trnjanskim kresovima prisustvovalo je oko 3000 ljudi, drugima više od 5000 i broj sudionika/ca nastavlja rasti do danas, a manifestacija je prepoznata kao jedno od ključnih antifašističkih i naprednih okupljanja u zemlji, na koje pristižu i ljudi iz drugih gradova, pa i država. Trudimo se da Trnjanski kresovi uz slavljenje Dana oslobođenja sve više posjeduju i suvremen, progresivan politički sadržaj, u čemu izgleda uspijevamo sudeći po reakcijama naših sugrađana/ki, gostiju i gošći. Na temelju toga, čini nam se da će ubuduće puni smisao Trnjanskih kresova biti da (p)ostanu simbolički javni prostor okupljanja široke napredne, antifašističke fronte, što će zahtijevati još tješnju koordinaciju i suradnju s drugarskim organizacijama u našem gradu i drugdje, kako bi TK bili u potpunosti prepoznati kao središnje događanje tog slavnog datuma, nešto što nipošto ne pripada samo Mreži antifašistkinja Zagreba i našim neposrednim simpatizerima/kama i suradnicima/ama, nego zaista svim Zagrepčankama i Zagrepčanima, za razliku od, primjerice, maksimirske proslave Prvog maja, koja je odavno postala samo folklorna priredba lišena bilo kakvih autentičnih političkih poruka. Cilj Trnjanskih kresova nije samo slavlje, nego i edukacija, a prije svega neophodno širenje i učvršćivanje područja zajedničke borbe svih nas kojima je stalo do života dostojnog čovjeka, i to za svakoga. Neka vatre gore!
{slika}
Neosporno je kako je danas neophodno inzistirati na antifašističkim vrijednostima u društvu. Kako ih ponovno vratiti na društvenu agendu i učiniti neospornim civilizacijskim dosegom na kojeg građanstvo ove zemlje treba biti ponosno?
Prije svega, trebali bismo odustati od diskursa o antifašizmu kao civilizacijskoj vrijednosti. Čini nam se da su upravo takve tvrdnje indikator do koje mjere se antifašizam nastojao isprazniti od svakog opipljivog sadržaja. Antifašizam je u desetljećima nakon raspada Jugoslavije ili u potpunosti odbacivan od strane desnice ili se antifašizam pokušavao razvodniti u smislu da se inzistiralo samo na njegovoj državotvornoj komponenti, kako bi ga se uklopilo u dominantni ideološki narativ Republike Hrvatske koji se temelji na fetišizaciji nacionalne države. Antifašizam i antifašistički pokret, na ovim prostorima poznat kao Narodnooslobodilački pokret, bio je puno više od puke borbe za nacionalno oslobođenje. On je prije svega uključivao i obećanje fundamentalnih promjena u društvenim odnosima moći. Znaš ono ― nema više povratka na staro. U tom smislu, jugoslavenski pa onda i hrvatski antifašizam nisu bile neke apstraktne civilizacijske vrijednosti, već vrlo konkretne politike kojima su se mijenjali postojeći odnosi moći na dobrobit najširih slojeva društva. Na tom tragu, držimo da o antifašizmu, i onom povijesnom i ovom suvremenom, moramo početi razmišljati kao o setu konkretnih politika koje adresiraju ne samo razne pojavnosti fašizma, nego i pokušavaju te pojavnosti anulirati u njihovoj društvenoj genezi putem jasnih politika koje uključuju i nadilaze sferu kritike.
{slika}
Što antifašizam znači u današnjim političkim i društvenim kretanjima?
Iako je donekle jasno šta da se radi, treba biti iskren i reći kako političkog subjekta koji bi razvijao političku platformu na tako široko definiranom konceptu antifašizma trenutno nema, osim možda nekih obrisa na horizontu. Da se razumijemo, čini nam se da je situacija daleko bolja nego prije desetak godina, ali nam se također čini kako je put koji je pred nama poprilično dug i zavojit. Organiziranje događaja poput Trnjanskih kresova stoga smatramo izuzetno bitnim u pokušaju stvaranja budućeg političkog subjekta, jer pružaju jedno simboličko mjesto gdje svi zajedno sudjelujemo u njihovom realiziranju, a pritom pokušavamo adresirati negativne društvene tendencije i s obzirom na cjelogodišnji rad nas i naših sestrinskih organizacija pokušavamo reafirmirati nove politike i nova rješenja koja su nam u ovom mrtvom vremenu izuzetno bitna. Konkretnom suradnjom na konkretnim akcijama i politikama dovodimo se u poziciju sve veće relevantnosti iz koje će potom biti moguće još efikasnije “napadati” negativna politička i društvena kretanja u našoj zajednici, a znamo da ih ima nemali broj.
{slika}
Posljednjih par godina konzervativne i klerikalne snage uvukle su se u sve pore društva te gotovo svakodnevno napadaju drugačije od sebe, pritom zatirući dosad izborena ljudska prava. Kako se oduprijeti takvim nasrtajima? Koji je antifa odgovor na neofašističke uzlete u Hrvatskoj, ali i globalno?
Takvim štetnim društvenim pojavama odupiremo se povezivanjem i organiziranjem. Iz autentične potrebe da branimo pozitivne tekovine na kojima naše društvo počiva zadnjih su godina nastale brojne organizacije, a novi članovi/ice se pojavljuju svakodnevno. Dosadašnji pokušaji suprotstavljanja homofobiji, mačizmu, patrijarhatu, vulgarnom revizionizmu i kapitalističkoj svakodnevici su išli putem istraživanja, (samo)edukacije, medijskog djelovanja i vaninstitucionalnog političkog djelovanja u užem smislu te riječi. Adekvatni antifa odgovor na fašizaciju društva koja je, po nama, institucionalne prirode, jest ponovna borba za te institucije, a tamo gdje je to nemoguće formiranje paralelnih institucija koje će nam pomoći da se politički napori dodatno strukturiraju i da imaju kontinuitet djelovanja, što je vrlo važan dio svakog političkog rada, a pogotovo protuhegemonijskog političkog aktivizma. Nalazimo se u čudnoj poziciji da se zapravo borimo s institucijama koje na neki način reproduciraju cijeli niz negativnih i fašistoidnih tendencija u smislu da te iste institucije služe kao zaleđe grupama koje negiraju prirodu Jasenovca, grupama koje negiraju pravo žene na njezino tijelo, grupama koje negiraju pravo čovjeka na seksualnost, grupama koje negiraju pravo čovjeka na stabilno i adekvatno plaćeno radno mjesto. Sve te suludosti se kroz rad određenih grupa i interesnih skupina pokušavaju plasirati kao neki tip common sensa, odnosno takve se pozicije nastoje normalizirati i legitimizirati, što je u osnovi nedopustivo.
{slika}
Ovogodišnji Trnjanski kresovi bukte bogatim i raznolikim programom. Što nikako ne smijemo propustiti? Što su noviteti u odnosu na prethodne godine?
Program je ove godine stvarno prilično izdašan, što nam je izuzetno drago jer na tome možemo zahvaliti svim udrugama koje nas podržavaju i s nama surađuju, za početak Srpskom narodnom vijeću koje je po prvi put službeni organizacijski partner Mreže antifašistkinja u pripremanju Trnjanskih kresova, no dakako i svim ostalima koje sudjeluju u programu svojim vrijednim sadržajima. Na primjer, s Inicijativnim odborom građanki i građana Dalmacije dogovorili smo da se dodjela nagrade EN FACE ::: ANFAS za 2017. održi upravo na Trnjanskim kresovima kao gostujući program neposredno prije pjevanja zborova i paljenja buktinja, stoga što se to priznanje u dvije kategorije uručuje pojedincima/kama i grupama koji su nas zadužili svojim javnim angažmanom te inspirirali na otpor društveno retrogardnim pojavama i konceptima. Zborovi su neizostavni sudionici slavlja i svake godine im se sve više veselimo, a ovaj put će nam pjevati Le Zbor, Zbor Xop, Domaćigosti, Partizanski zbor i Slavjanka; i svojim izvedbama poticati vatre da gore još snažnije u našim srcima, ne samo na Savskom nasipu. Po prvi put ćemo na Trnjanskim kresovima ugostiti kazališnu predstavu, eksperimentalnu dramu Sve što nije tvoje koja se bavi pitanjima prihvaćanja drugih i drugačijih u našoj svakodnevnici, a prvi put u sklopu programa imat ćemo i izložbu, i to U spomen spomenicima dizajnerice i ilustratorice Imelde Ramović, koja na suvremen i vizualno vrlo atraktivan način tematizira bogato nasljeđe javne plastike posvećene Narodnooslobodilačkoj borbi. Kao i svake godine, radionica ima pregršt i nezahvalno je izdvojiti samo jednu ili dvije, no vašim čitateljima/icama sigurno će biti zanimljive radionica Feminističke samoobrane i zaštite u organizaciji naših vjernih drugarica iz fAKTIV-a, s kojima sve intenzivnije i bolje surađujemo kako godine prolaze, a svi/e koji/e žele svojom snagom i ritmičkim sposobnostima ubuduće obogaćivati prosvjedne skupove i marševe, moći će si dati oduška na Radionici bubnjanja sveprisutnog kolektiva Drum ‘n’ bijes. K tome, drugarice i drugovi iz Zagreb Pridea priređuju divnu radionicu za najmlađe čiji je cilj izrada ukrasnog materijala koji će uljepšati nadolazeću Povorku ponosa, koja nam je uslijed sve većeg, ponovnog ugrožavanja prava naših LGBT sugrađana/ki, usudili bismo se reći, svima još potrebnija nego svojih najranijih godina. Naravno, nakon što kresovi dogore preselit ćemo se u Močvaru gdje nas čeka tradicionalni noćni program, već 9. po redu Antifa Night sa sjajnim punk rock i antifa bendovima, mahom zagrebačkima: FNC Diverzantom, She Loves Pablo, Krivom istinom, Kurvama i Skelpitom te jednim dub i hip-hop MC-em, Kali Fat Dubom, nakon čega slijedi niz punk hitova do zore. Štono riječ ― #gorisve!
{slika}
Jasno je da nema antifašizma bez feminizma. Kako MAZ uključuje feminizam u svoja djelovanja?
Definitivno nema antifašizma bez feminizma. U tom smislu podržavamo sve napore naših drugarica i drugova iz sestrinskih organizacija za jednakost među spolovima. Samo jedan segment te borbe je i specifično povijesno sjećanje na Antifašistički front žena koje je danas od neizmjerne važnosti s obzirom na kontinuirane pokušaje patrijarhalizacije društva ukidanjem ili ograničavanjem reproduktivnih prava žena. Izuzetno je bitno da se fenomeni poput AFŽ-a koji su gotovo bez presedana na ovim prostorima, a koji su nastojali afirmirati ženu kao ravnopravni politički subjekt, spase od povijesnog zaborava te da se o njima govori na jedan suvremeni i kritički način. Borba za ravnopravnost među spolovima je borba svih nas i ona je sama suština antifašizma. Nema slobode bez slobode žene da upravlja svojim životom i tijelom. Paljenje naših zajedničkih vatri na obali Save simbolizira i našu zajedničku predanost toj borbi koja stoji nedovršena. U toj borbi, kao i svakoj drugoj, može biti neslaganja i različitih viđenja. Daljnji razvoj borbe za emancipaciju žena, a onda i svih drugih emancipatornih borbi, ovisit će o našim organizacijama i našim sposobnostima da stvaramo demokratske i efikasne političke mehanizme putem kojih ćemo razvijati suradnje te koncipirati i, što je po nama najvažnije, provoditi progresivne politike.
{slika}
Što nakon Kresova sprema MAZ?
Ususret Trnjanskim kresovima uvijek potpuno izgorimo angažirajući se u organizaciji, no brzo se i oporavimo, a ove godine ima nas više nego prošle pa će utoliko biti lakše. Planovi su raznovrsni, a ono što smatramo prijeko potrebnim u narednom razdoblju je jači angažman “na ulici”, od čišćenja grafita fašističkog sadržaja, što smo nekoć češće radili, pa nadalje, posebno u smislu privlačenja novih članova/ica srednjoškolske i studentske dobi, što će zahtijevati dosta dovitljivosti i možda seriju radionica ili drugačijih programa namijenjenih upravo tim dobnim skupinama. Budućnost je neizvjesna, ali borba se nastavlja.
SFSN. {slika}
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
