Dr. Ante Čorušić je ginekolog, predsjednik HDZ-ovog Odbora za zdravstvo i njegovih se izjava sasvim opravdano treba bojati. On će, uostalom, stvari o kojima priča možda i imati priliku sprovesti u konkretna djela.
Ante Čorušić spada u onu kategoriju ljudi na čije se izjave često odmahuje rukom ili ih se komentira rečenicom poput – pa dobro, što drugo od takvih i očekivati?
Međutim, nije dobro, nikako nije dobro. Taj je čovjek najizvjesniji kandidat HDZ-a za ministra zdravlja nakon krajnje neizvjesnih izbora koji nam predstoje za samo nekoliko dana.
U ovom tekstu izdvojit ćemo tek neke od njegovih izjava vezanih uz pravo na pobačaj i Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji. Zajednički nazivnik tih izjava je potreba ovog doktora da sebi uzima za pravo (dok prava drugima namjerava oduzeti) proglašavati što je normalno, a što nije.
Tako je u listopadu 2014. za Nedjeljni Jutarnji list izjavio: “Pravo žene na pobačaj u Hrvatskoj bi trebalo ograničiti, a za trudnice koje žele abortus uvesti obvezu savjetovanja sa stručnjacima, psihologom, a moguće i svećenikom”.
U svojemu je srcu ipak pronašao dovoljno milosti i razumijevanja i za one koje su nevjernice pa je dodao: “Naravno, ako žena nije vjernica ili je agnostik, neće morati na razgovor s duhovnikom. Ali će ići na obavezno savjetovanje s ostalim stručnjacima, osobito psihologom.”
Nakon toga je Ante Čorušić za Index u listopadu 2014. izjavio kako je “poznato da su žene u trenutku neplanirane i neželjene trudnoće u stanju psihološke napetosti, pitanje je jesu li u tom stanju spremne na kritičan način sagledati sve aspekte takve odluke“.
Negdje po putu, kako su se bližili izbori, lagano su iz govora ispadali svećenici, a ostajali svi ostali stručnjaci koji će se tim nestabilnim ženama baviti.
Tako smo opet u listopadu, ali ove godine, od Ante Čorušića mogle čuti sljedeće:
“Dat ćemo ženama time out od tjedan dana da još jednom razmisle uz pomoć stručnjaka, ginekologa i psihologa”. Tako je, naime, Ante Čorušić odgovorio na pitanje koje izmjene možemo očekivati oko prava na pobačaj u intervju za Večernji list.
Prošlo je samo par dana, stigao je studeni, i evo nam Ante Čorušića ponovno u Večernjem listu, opet se osvrće na izmjene zakona o pobačaju, pa kaže:
“Žena tada nije u stanju prisebno razmišljati, uznemirena je, i odlučuje naprečac, zato je dobro da razgovara s nekim. Kao mladi specijalizant morao sam raditi pobačaje i bar sam 15 posto žena od toga odvratio.”
U istom tom tekstu Ante Čorušić govori i o svojim planovima za izmjene Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji pa podsjetimo se najprije što je o toj temi imao za reći ranije.
Ovako je Čorušić odgovarao na pitanja u siječnju 2014. za Večernji list:
“Biste li kao ministar zdravstva mijenjali Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji?
Samo u smislu zamrzavanja embrija jer zamrznutim embrijem se može manipulirati. To bih kvalitetno uredio. Ne bih dopustio ni da žene koje žive same mogu ići na umjetnu oplodnju.
Zašto im to ne biste dopustili?
Zato što mi to nije normalno.
Zašto vam nije normalno?
Zato što zdrava žena dijete treba pokušati začeti s muškarcem, a ne umjetnom oplodnjom. Za dijete je najbolje da ima majku i oca.”
Davnih dana nam je, eto, Ante Čorušić objasnio što je normalno, a samim time onda što bi žene trebale i ne bi trebale raditi sa svojim tijelima i životima.
No, u tom je intervju odlučio reći i zašto se tih zdravih žena bez muškaraca zapravo i boji:
“Protivim se mogućnosti da se samicama odobri umjetna oplodnja, prvo da bi se spriječili različiti oblici ekshibicionizma, a drugo zato što se tada otvara mogućnost da dvije lezbijke dobiju dijete. Tome se isto protivim, iako nemam baš ništa protiv LGBT zajednice. Nije me briga tko s kim spava, ali sam protiv nametanja takvog stila života.”
U duhu nenametanja ikakvih stilova života, nedavno nam je Ante Čorušić pojasnio i koji je točno njegov problem sa zdravstvenim odgojem i dodao još jednu opasku o tome što je normalno, a a što nije, pa je za N1, kako prenosi Crol.hr, rekao:
“Nitko pametan nije protiv zdravstvenog odgoja, nije ni protiv spolnog odgoja, jer je ljudsku spolnost važno znati kad za to dođe vrijeme. U sedmom ili osmom razredu. Ali ne u trećem razredu učiti djecu o gender ideologiji, o različitosti. To je uvođenje na mala vrata nečega što dobar dio svijeta osuđuje. Nije normalno da se djevojčica rodi s pimpekom niti je normalno da se muškarac rodi s vaginom.”
