Na zatvorenom dijelu sjednice Vlade prošloga tjedna, između ostaloga, odlučeno je tko su predsjednici, članovi i članice upravnih vijeća zdravstvenih ustanova kojima je osnivač Republika Hrvatska, a obustavljen je postupak sancije. Među brojnim ustanovama nalazi se i Klinika za infektivne bolesti Fran Mihaljević gdje je predsjednikom Upravnog vijeća postao Josip Bilaver, mlada nada HDZ –a, psihijatrica Petrana Brečić te dr. Bruno Barišić koji je ranije bio i član sanacijskog vijeća.
Kako doznajemo, na konstituirajućoj sjednici Upravnog vijeća bit će izabran i novi ravnatelj Klinike za infektivne bolesti Fran Mihaljević – Rok Čivljak. Jutarnji list danas je u svojem tiskanom izdanju objavio netočnu informaciju kako je dr. Rok Čivljak (već) postao novi ravnatelj Klinike za infektivne bolesti “Fran Mihaljević”.
U razgovoru s Josipom Bilaverom, predsjednikom Upravnog vijeća koje još uvijek nije održalo svoju konstituirajući sjednicu doznajemo kako termin te sjednice još uvijek nije ni zakazan. Bilaver nam nije želio otkriti ima li za mjesto ravnatelja još kandidata i kandidatkinja.
Čivljak je aktivan član Hrvatskog katoličkog liječničkog društva (HKLD) gdje se trenutno nalazi na funkciji dopredsjednika.
Prema našim izvorima, upravo je Valentinu Pozaiću, čovjeku koji je bio jedan od prvih svećenika koji se 80 –ih godina prošloga stoljeća počeo baviti pitanjem AIDS –a, odnosno HIV –a, izuzetno stalo do toga da Rok Čivljak postane novi ravnatelj “Frana Mihaljevića” klinike koja se bavi dijagnostikom, liječenjem i prevencijom HIV –a.
Svojim Statutom HKLD jasno je definiran od svojega osnivanja u veljači 1991. kao “vjerska organizacija u krilu Katoličke crkve“, a koja “okuplja doktore medicine, doktore dentalne medicine, magistre farmacije, magistre medicinske biokemije i druge visokoobrazovane djelatnike u zdravstvu radi promicanja kršćanskih načela u zaštiti zdravlja naroda i čuvanju ljudskoga života od začeća do prirodne smrti”.
Ciljem HKLD –a Statutom je proglašeno “promicanje kršćanskih načela u zaštiti zdravlja naroda i čuvanju ljudskog života od začeća do prirodne smrti”, a u ostvarenju toga cilja obavljat će djelatnosti “promicanja katoličkih moralno – etičkih stavova u medicinskoj znanosti i praksi“, ali i “svojim stručnim znanjem po pozivu služiti učiteljstvu Crkve”.
Kako bi “promicanje katoličkih moralno – etičkih stavova”, ali i “služenje učiteljstvu Crkve” proteklo u najboljem mogućem redu HKLD ima i svojega “duhovnog asistenta” ni više ni manje nego mons. dr. Valentina Pozaića, pomoćnog biskupa zagrebačkog.
U svojim radovima Valentin Pozaić promicao je tada (a teško je povjerovati da je puno odmakao i sada) specifičnu vrstu katoličkog milosrđa koja se homofobijom bori za prihvaćanje gejeva u društvo. Tako u svojem, posebno napomenimo, znanstvenom radu piše kako je “AIDS nazvan i kugom dvadesetog stoljeća, bičem Božjim, osvetom prirode, planetarnom bolešću…i ne bez razloga”. Glavni razlog, kako se da zaključiti iz teksta, je “seksualna revolucija” i raskalašeni život zločestih homoseksualaca i homoseksualnosti uopće koja se “javno propagira kao pojava, a tek je, čini se, sida pokolebala njezinu popularnost”.
Pozaić najpoznatiji možda po svojoj izjavi kako je “Hrvatskoj potrebna nova Oluja” govoreći o zdravstvenom odgoju koja je produkt “neokomunistička i liberalno-fašistička kulturno-antropološka revolucije”, inače je profesor kršćanske etike i moralne teologije, a posebno ga zanima područje bioetike. Protivi se, naravno, istospolnim brakovima, eutanaziji, medicinski potpomognutoj oplodnji i sličnim zlima, u sekularnim društvima poznatim kao ljudska prava. U atualnoj atmosferi revizionizma i relativizacije ustaštva dodajmo da je Valentin Pozaić na tome ustrajao čak i kada to nije bilo u ovolikoj mjeri popularno i općeprihvaćeno (ili, u najmanju ruku, institucionalizirano) pa je tako “on jedini svećenik koji je u kolovozu 2004. potpisao peticiju za obnovu postupka Mili Budaku, ustaškom ministru i potpisniku rasnih zakona na temelju kojih je u NDH ubijen golem broj Srba, Židova i Roma”, kako je pisao Nacional. Da voli potpisivati peticije i apele pokazao je i kada je potpisao onaj za puštanje Branimira Glavaša na slobodu, a koga nakon onda još može začuditi informacija da je zajedno sa Bujancem, biskupom Košićem i Šimunićem potpisao i peticiju za uvođenje ustaškog pozdrava Za dom spremni u službenu vojnu uporabu?
Duhovni asistenti, a politički šefovi
Rok Čivljak, na mjestu ravnatelja trebao bi zamijeniti prof. dr. sc Arijanu Vince koja je bila na poziciji sanacijske upraviteljice. Njegovim imenovanje samo se nastavlja niz apsolutne klerikalizacije hrvatskoga društva kojemu polako, ali sigurno svakoga dana kroz prste curi ustavom zajamčena sekularnost.
Da je Rok Čivljak duhovnom asistenturom Velimira Pozaića došao do određenih stavova pokazuje i njegovo izlaganje “Hrvatska priča o AIDS –u” održano u dvorani Nadiskupskog sjemeništa “Zmajević” u Zadru gdje je nakon pojašnjavanja kako nije točno reći da je “kondom zaštita od HIV –a”. Izlaganja Čivljaka zabilježeno je na stranicama Zadarske nadbiskupije.
“Ne razmišlja se o kondomu kao o sredstvu nego se afirmira rizično spolno ponašanje i kod mladih se stvara lažan osjećaj sigurnosti da je spolni odnos u redu. To se servira mladima”, rekao je na izglaganju Čivljak.
Nakon tog upozorenja pojasnio je svoje stavove o gejevima, a koji su ponovno bliski onima koje je u svojemu radu iznosio Pozaić. Naglasio je kako je “prevladavajući izvor zaraze homoseksualni odnos među muškarcima”, a onda nastavio s pitanjem:
“U Hrvatskoj se puno sredstava ulaže u prevenciju među homoseksualcima, ovisinicima, a stopa zaraženih raste. Potiču se prava homoseksualnih osoba, zastupa se slobodno spolno ponašanje, uporaba kondoma. Zašto onda broj zaraženih raste? Zašto se o tome šuti?”
U duhu katoličkog milosrđa, Čivljak se u predavanju osvrnuo i na pojam ‘Božje kazne’ “koji se koristi kod zaraženih homoseksualnim putem ili intravenski”.
“Bolest ne smatram grijehom. Grešno može biti ponašanje, ali bolest se ne smije tretirati kao grijeh. Kao liječnik pristupam svakom bolesniku jednako. Uvažavam njegove tegobe, bolest i za svakog pokušavam naći najbolje rješenje za spašavanje života i olakšanje patnji. Grijeh je nešto što čovjek radi mimo bolesti: ako se upušta u rizične spolne odnose, intravensku ovisnost kao način života, to spada u kategoriju grijeha”, rekao je Čivljak na svojem izlaganju.
Na njegov rad, nadovodno je prigovora imao i dr. Josip Begovac, voditelj Referentnog centra za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV – om koji je sa Rokom Čivljakom zbog njegovih stavova i ponašanja odbijao raditi.
Dr. Begovca kontaktirale smo kako bismo provjerile ove navode, njegov jedini komentar je bio: “Ne bih to komentirao sada. Nemam komentara”.
Navedimo stoga ovdje samo intervjuu koji je u seriji tekstova Antonele Marušić o HIV – u Hrvatskoj dao dr. Begovac iz kojega se jasno može iščitati kako sa Rokom Čivljakom ne dijeli stavove kako ni o ‘Božjoj kazni’ za počinjenje grijeha, ali ni o neuspješnosti prevencijskih programa.
Prema navodima naših izvora, za izbor Roka Čivljaka nije bio ni HDZ – ov Josip Bilaver koji je, kako smo već spomenule, postao novi predsjednik Upravnog vijeća. Bilaver je u, konačnici, na nagovor starijih i iskusnijih kolega promijenio svoje mišljenje misleći na svoju karijeru u budućnosti, govore nam naši izvori.
Josip Bilaver nije želio komentirati te navode, rekao je kako sa “gospodinom Čivljakom još uvijek nije ni razgovarao”, a nakon što su mu pročitane izjave njegovih izjava o gejevima Roka Čivljaka komentirao je kako će se “sve uzeti u obzir”. Naglasio je i kako stavove o spomenutim temama ne dijeli sa Rokom Čivljakom.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
