Nakon mjeseci premišljanja i razmišljanja, napokon sam odlučila napraviti Tinder. Obzirom da se na dating aplikacijama većina muškaraca ponaša poput neodgojenih nekulturnih stvorenja (ako mi ne vjerujete, napravite profil na nekoj od aplikacija i uvjerite se same/i), znala sam da će mi kad tad uletiti neki pametnjaković… i nisam bila u krivu.
Muškarac (nazovimo ga Karlo) koji me nagnao na pisanje ovog teksta je osoba koja nije imala maksimalni broj slika na svom profilu, niti jednu sliku cijelog tijela, već samo glave, no odlučila je nonšarlantno komentirati moj višak kilograma s nedavnih slika. Kada sam sarkastično komentirala da je baš romantičan i pristojan s takvim izjavama, Karlo se obranio da on nije bio bezobrazan niti oštar, već jednostavno “iskren”, a iskrenost se cijeni, zar ne?
Nije tajna da se ljudska tijela mijenjaju s godinama i da nam metabolizmi nisu više brzi kao što su bili. Nije tajna da žene s godinama prestanu biti opterećene IDEALNIM tijelima (kao da takva uistinu postoje) i postanu sretnije sa svojim tijelom, hrabro odbacivši desetljeća socijalno kondicioniranog nezadovoljstva prema trbuhu, stražnjici ili bedrima. Ono što također nije tajna je da živimo u mizoginičnom rasističkom homofobnom i transfobnom društvu koje se svim silama trudi održati status quo. Slut shaming (proces u kojem su osobe, uglavnom žene, napadane, vrijeđane i izrugivane zbog gaženja ustaljenih pravila seksualnog ponašanja), virgin shaming (izrugivanje osoba koje zbog osobnih razloga/uvjerenja nisu još stupile u seksualni odnos), thin shaming (komentiranje i omalovažavanje osobe zbog vitke/mršave građe), fat shaming (komentiranje i omalovažavanje osobe zbog jače građe ili viška kilograma)i tako u beskonačnost.
{slika}
ŠTO JE FAT SHAMING?
U proteklih godinu dana sam se, zbog različitih fakora, udebljala nekoliko kila. Ljudi se debljaju, ljudi stare, ništa novo. Ono na što nisam računala je reakcija mojih bliskih ljudi i stranaca. Osjećala sam se kao da sam izgubila vlastitu tjelesnu autonomiju i iz sfere privatnog, moje veće i ljepše tijelo je prešlo u sferu javnog. Svatko se naglo osjećao prozvanim/om komentirati moj novi(ji) izgled. Iako je većina smatrala da to rade iz ljubavi (?!), pejorativno komentiranje nečeg što se ne može promijeniti preko noći nikada nije pametna ideja.
Fat shaming (posramljivanje ‘debelih’) je akcija ili praksa ponižavanja nekoga za koga se smatra da je debel/a ili prekomjerne težine, najčešće ruganjem ili davanjem kritičkih komentara o njihovoj veličini. Ako vam psihička tortura ne zvuči zabavno, vjerujte da fat shaming nije. Ono što se dešava žrtvama fat shaminga je da postanu preokupirane/i vlastitom težinom, ne uživajući u svom životu, u hrani, u izlascima, u hobijima. Sve postaje manje bitno, a stvari poput mršavljenja i/ili mržnje vlastitog izgleda preuzimaju primat.
Bitna stvar koju okolina ne zna je da stvaranje tako neprijateljske atmosfere prema hrani i prema prihvaćanju svog oblika, može imati samo negativne i autodestruktivne posljedice.
SUDJELUJEŠ LI I TI U POSRAMLJIVANJU?
Fatphobic osoba je ona osoba koja sudjeluje u posramljivanju ‘debelih’, dakle koja izruguje izgled i težinu druge osobe, zadirkuje ju ili maltretira konstantnim negativnim komentarima.
Ako ste ikada uvrijedili težinu osobe vlastitim komentarom, velike su šanse da vjerojatno ne razumijete zašto su vaši “dobronamjerni” prijedlozi zapravo štetni. Pogledajte ovih 11 fraza za koje vjerojatno niste znali da su fraze koje služe posramljivanju:
1. “Jooooj osjećam se debelo.” – govoreći da se osjećate “debelo” šaljete poruku da debljinu smatrate uvredom, stoga ako ste upravo imali veći objed ili se osjećate da ste dobili koju kilu, nemojte koristiti riječ “debeo” kao uvredu.
2. “Zbilja si lijepa za deblju djevojku.” – govoreći ljudima da su lijepi unatoč njihovoj kilaži, dajete im do znanja da je njihova kilaža zapravo velika zapreka jer deblji ljudi ne mogu biti lijepi.
3. “Prestani govoriti da si debela, lijepa si!” – biti debelom nije sinonim za biti ružnom ili ne atraktivnom.
4. “Želiš li to sve zbilja pojesti?” – najgori dio ovakvog komentara je što ljudi uistinu misle da pomažu govoreći nešto tako.
5. “Imaš li možda zdravstvenih problema?” – osim ako vam se netko ne povjeri sa svojim zdravstvenim problemom, nemojte pretpostaviti da ga osoba ima samo zbog svoje veličine. Postoje plus sized osobe koje su puno zdravije od mršavijih osoba.
6. “Jesi li izgubila koju kilu? Izgledaš predobro!” – ovo je poput govorenja “Hej! Bila si zbilja ružnija s viškom kila. Trebaš ostati mršavija.”
7. “Ne mislim da je ta suknja/majica/haljina napravljena za tvoj tip tijela.” – zbilja je nezgodno da većina dućana s odjećom opremljena uglavnom za vitke ljude, no zbog povećanja vidljivosti plus size fashion blogerica, stvari se polako počinju mijenjati.
8. “Jesi li sigurna da možeš podnijeti intenzitet ove fizičke aktivnosti?” – deblje osobe mogu biti fizički aktivne i potpuno su sposobne sudjelovati u istim aktivnostima u kojima vitkije osobe sudjeluju.
9. “Pa kako si se tako zdebljala?” – ne postoji apsolutno ništa loše u dobivanju nekoliko kila, stoga je zbilja iritantno kada ljudi pretjerano reagiraju na višak kila njima bliskih osoba. To je samo nekoliko kila više, niste se naglo pretvorili u ogromnog dinosaura.
10. “Ti si dobra osoba, no tvoja kilaža je zapravo veliki turn off.” – ljude ne definira njihova kilaža. Kada kažete nešto tako, šaljete poruku da je osoba nepoželjna zbog svojih kila, a činjenica da su “dobri” ovdje ne pomaže jer dajete do znanja da je izgled bitniji od osobnosti.
11. “Izgledam li debelo?” – ovo je vjerojatno prvo pitanje koje ljudi postavljaju nakon što isprobaju novi odjevni komad. Najčešći odgovor je “ne, izgledaš dobro”, što je tužno zato što se time šalje poruka da je riječ “debeo” uvreda, što zapravo nije.
Mnoge/i od nas nisu niti svjesne/i da sudjelujemo u posramljivanju ili da ponekad imamo takve izjave. To je zato što živimo u društvu koje nas na svakom uglu podsjeća da možemo uspjeti samo ako smo mršavije/i, zbog čega ćemo naglo postati ljepše/i te u konačnici sretnije/i. Uči nas se od malena (pogotovo djevojčice) da su fizički izgled i sreća ekvivalenti. Zanemari svoje snove o karijeri znanstvenice, profesorice, filmske kritičarke, spisateljice, odvjetnice jer hej, ako nemaš tijelo za to, sigurno nemaš ni mozak.
Nedavna istraživanja iz Odsjeka za psihologiju na Sveučilištu York u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazala su da žene imaju veću vjerojatnost od muškaraca za aktiviranje moždane aktivnosti koja se odnosi na negativnu percepciju tijela.
Neke/i istraživačice/či su nagađale/i da žene mogu imati više negativnih osjećaja prema vlastitim tijelima u odnosu na muškarce zbog uočene pretilosti kao i društvenih pritisaka. Dok muškarci i žene mogu biti sklone/i za razvoj poremećaja u prehrani, istraživanja pokazuju da žene ipak imaju veću vjerojatnost za nezadovoljstvo vlastitim tijelom.
OSUDA DRUŠTVA
Najčešći savjet, koji je osobama uglavnom dodijeljen bez njihovog prvotnog upita, je da krenu u teretanu ili na grupne programe jer će im “vježbanje pomoći”.
Ovo je stvar s vježbanjem: neugodno je ući u panteon isklesanih Afrodita i Apolona, dok se osjećaš poput djeteta bureka i šnenokle.
http://www.fitness.com.hr/images/uploads/4075/sveta-knjiga-mrsavljenja_big.jpg
Ne samo da će te sve/i gledati dok se trudiš shvatiti za što je koja sprava, već će te vjerojatno i promatrati u samom vježbanju… i potiho te komentirati.
To je nešto što mi nikad nije imalo smisla: fit ljudi koji se rugaju ostalima jer nisu fit, no kada se ostali priključe programima u teretani, fit ljudi im se OPET rugaju (“Haha pogle onu debelu, neka pedalira jače… Jooj što misliš koliko će on dugo ovdje dolaziti da to sve skine, a, haha”).
Za uviđanje negativnog stava društva prema debljim osobama nije potrebno čitati stotine knjiga – dovoljno je izaći na ulicu. Na vratima svake drogerije i ljekarne vidjet ćete nove tablete ili napitke za mršavljenje, “čokolade” za ubrzanje metabolizma, čajeve s jakim diuretičkim svojstvima te jasno kreme protiv celulita i za zatezanje kože, koje obećavaju novi i bolji izgled. Jesu li uistinu i djelotvorne? Ne baš.
Stvar s marketingom proizvoda za mršavljenje je da natjera ljude da pomisle kako će im rješenje za sve probleme doći u bočici. Medicinske/i stručnjakinje/ci i farmaceutkinje/ti se ne slažu. “Kada bi gubitak težine bio u bočici, svijet bi bio vitak“, kaže dr. Yoni Freedhoff, obiteljski liječnik i osnivač Ottawinog Bariatric Medical Instituta, vodećeg centra za medicinski nadgledani tretman pretilosti.
Kada je Freedhoff otvorio svoju kliniku prije šest godina, pretražio je medicinsku literaturu u potrazi za dobrim biljnim dodatkom kojeg bi mogao ponuditi uz svoj program medicinske procjene i savjetovanja. “Još ga uvijek tražim“, kaže on. Do danas niti jedan biljni preparat nije pokazao jasno prikazivanje u dobro osmišljenim, randomiziranim, recenziranim pokusima koji su bili sigurni i učinkoviti za dugotrajno mršavljenje. “Samo zato što je prirodno ne znači da je sigurno”, zaključuje Freedhoff.
Najbolja stvar koja se osobi može desiti, nakon kupnje proizvoda za mršavljenje, je da potroši novce uzalud, zato što postoje pravi medicinski rizici u koje se osoba upušta koristeći takve preparate. Zbog povijesti i nuspojava povezanih s lijekovima za gubitak težine, mnogi liječnici ne vole ih propisivati. Doktor Romy Block, koji se bavi endokrinologijom u Skokie, Illinois, kaže: “Propisujem povremeno lijekove za mršavljenje, ali nevoljko. Mnogo je nuspojava koje treba nadzirati, uključujući krvni tlak, ritam srca i raspoloženje.”
{slika}
POZITIVNA AFIRMACIJA – VJEŽBANJE I BODY POSITIVITY
Doktorica Sarah Jacksons iz Londona je provela novo objavljeno istraživanje o stigmi i vježbanju. Ona kaže da su rezultati, temeljeni na intervjuima s više od 5.400 sredovječnih muškaraca i žena, pokazali što bi moglo funkcionirati, a što ne kada je riječ o poticanju zdravijeg ponašanja.
“Stigma može biti uspješna za nešto poput kampanja za prestanak pušenja, gdje istaknete štetu cigareta”, kaže doktorica Jackson, “ali to nije isto za težinu. Tijela javnog zdravstva počinju to shvaćati.” “Nuditi ljudima dobrodošlicu i okolinu koja pruža podršku je zaista je ključno, a važno je i da sportski sektor i dalje pronalazi nove načine povezivanja s ljudima koji smatraju da sport ili tjelesna aktivnost nisu za njih”.
Pokret koji je postao poznat zahvaljući medijskim platformama socijalnih mreža je body positivity (pozitivan odnos prema tijelu). To je pokret koji se zalaže za prihvaćanje tijela u kojem smo, kao i promjene u obliku, veličini i sposobnosti kroz koje tijelo može proći zbog prirode, dobi ili osobnih izbora tokom života.
To je shvaćanje da su vrijednost osobe i fizičke promjene kroz koje osoba prolazi, dvije različite stvari te da kroz koje god izvanjske ili unutrašnje promjene osoba prolazi, osoba je i dalje jednako vrijedna. Body positivity je ideja da osoba može ugodno živjeti u svom tijelu ili raditi na njegovom liječenju kroz prehranu, kretanje i brigu o sebi bez kažnjavanja same sebe zbog načina na koji joj tijelo izgleda.
Na kraju, možda se pitate kako se boriti protiv komentara koji posramljuju i ridikuloznih stereotipnih mišljenja stranaca na cesti? Kako se boriti s vlastitom obitelji koja nadzire svaki zalogaj? Kako se boriti s negativnim autodestruktivnim mislima koje te povlače u tamnu dubinu?
Nažalost, ne postoje univerzalni odgovori na takva pitanja. Ljudi se iz različitih razloga odlučuju na različite puteve i dok će neke/i vidjeti osobe s povećanom tjelesnom masom kao nove mete za ismijavanje, neke/i će probati “pomoći” posramljujućim komentarima. One/i rijetke/i će shvatiti da je tvoje tijelo zaista tvoje i da one/i nemaju ništa s tim.
Teško je ponekad prihvatiti činjenicu da nismo u pravu dok se trudimo izložiti obrazloženje iza argumenata “ali smršavi jer je to za tvoje dobro, to govorim jer te volim”, pogotovo kada pričamo sa ženama.
Ženska tijela su postala javna stvar na koje svi misle da imaju monopol, svi misle da “znaju bolje”. Faktori poput genetike, stresa, ankisoznosti ili depresije rijetko kome padaju na pamet dok se priča o povećanju mase.
U Hrvatskoj i dalje vrijedi uvriježeno mišljenje da je debljanje = lijenost.
“Ali to sve/i misle o tebi, pa mi sve/i idemo često u gym, što ne želiš s nama?”
Nope.
