Na Libelinu je adresu stiglo pismo Plesnog zbora Zagrepčanke i dečki kojeg potpisuje gospodin profesor glazbe Slavko Olujić, sa zahtjevom za ispravkom ‘netočnih navoda’ i isprikom zbog našeg pisanja o slučaju Šminkerica (cijelo pismo nalazi se u prilogu ovog teksta). No, nije nam baš najjasnije koje netočne navode bi trebalo ispraviti pa hajdemo redom.
Za početak, nisu svi tekstovi navedeni u dopisu i objavljeni na Libeli.org. Mi smo objavile četiri teksta (link, link, link, link), a ne šest kako navodi gospodin Olujić. Gospodin Olujić navodi i nepristojne komentare koje su pisali čitatelji i čitateljice. Uredništvo portala se na dva mjesta – u impressumu te u podnožju portala – ograđuje od komentara i oni ne predstavljaju stav uredništva već isključivo njihovih autora/ica. Posebno uvredljive komentare brišemo i to smo činili i u ovom slučaju brzinom kojom je to moguće. Ukoliko nam je neki konkretni komentar promaknuo, molimo sve da nas na njega posebno upozore.
Nadalje, gospodin Olujić ustrajno tvrdi da se u pjesmi radi o ironiji. Čak i ako je pjesma napisana s namjerom da bude ironična (a nemamo razloga sumnjati u riječi gospodina Olujića) ostaje veliko pitanje je li ironija primjerena stilska figura za dob djece koja pjesmu izvode i slušaju. Da ponovimo stajalište Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova: “Element ironije koji autor pjesme navodi kao opravdanje nije vidljiv ni iz teksta pjesme ni iz njene interpretacije kroz aranžman i koreografiju u video spotu, a čak i da je vidljiv, upitno je razumijevanje koncepta ironije djece predadolescentskog uzrasta (kojem je pjesma namijenjena)”. Obično je najbolji način za testiranje ironije, sarkazma, šala i pošalica to koliko ljudi razumije da se radi upravo o tome. Kada ovoliko velik broj ljudi kao u ovom slučaju ne vidi ironiju, sarkazam, šalu ili pošalicu – očito je da nešto ne valja. Kako kaže jedna stara poslovica ‘Put u pakao popločen je dobrim namjerama’ i čini nam se da se upravo to desilo u ovom slučaju.
Gospodn Olujić navodi da Šminkerice više nema na televiziji i mi u uredništvu Libele to možemo pozdraviti. Međutim, netočan je navod gospodina Olujića da provodimo linč nedužne i čestite djece. Iza djece skrivaju se samo kukavice. U svim člancima jasno je osuđena pjesma kao takva i odrasli ljudi koji su tu pjesmu napisali i dozvolili djeci da je izvode. Ono zbog čega se uredništvo ispričava jest činjenica da je za ilustraciju teksta upotrebljen dio iz samog spota na kojem su vidljiva djeca. Tu smo pogriješile i tekstove smo isključivo trebale ilustrirati fotografijom autora ove pjesme. Stoga se ispričavamo djeci i njihovim roditeljima zbog korištenja fotografija iz spota. Sve takve fotografije na portalu s objavom ovog teksta bit će zamijenjene.
Ni u jednom tekstu nismo osporile ostatak rada plesnog zbora Zagrepčanke i dečki, no kao što smo već navele, niti najbolje namjere ne umanjuju štetnost pjesme Šminkerica. Ovom prilikom ne želimo diskutirati s gospodinom Olujićem o problematici ‘šminkerice’, već ga samo upućujemo na sjajan tekst o tome kako kapitalističko društvo stvara sponzoruše što je često malo ružniji naziv za ‘šminkerice’, a u svrhu dubljeg razumijevanja društvene konstrukcije ženskosti, a koju je on, mi duboko vjerujemo sasvim nenamjerno, dotakao svojom pjesmom. I u svojemu pismu gospodin Olujić odlučio se obračunati s dominantnim medijima i njihovom konstrukcijom ženskosti, ne uspijevajući i u tom slučaju detektirati krivca, a to nisu osobe o kojima se piše, već način na koji se o njima svakodnevno govori.
Nadamo se da će svi i sve koji/e rade s djecom odgovorno pristupiti tom zadatku i svoj rad temeljiti na principima nediskriminacije, uvažavanja različitosti i suzbijanja stereotipa i predrasuda. Plesnom zboru Zagrepčanke i dečki želimo što više pametnih i osnažujućih pjesama koje će poticati djevojčice na istraživanje, samorealizaciju i imaginaciju. Djevojčicama ne treba ironija, toga imaju i previše svakoga dana svog života. Treba im poticaj.
Srdačno,
Uredništvo
