Često se kaže da su žene izbrisane iz povijesti. Sve/i smo čuli za Alexandera Grahama Bella i Thomasa Edisona, ali malo tko je čuo za njihovu suvremenicu, Margaret E. Knight, plodnu američku izumiteljicu koja je imala više od 20 patenata i koju je odlikovala kraljica Viktorija. Knight je stvorila svoj prvi uređaj, sigurnosni mehanizam za tekstilne strojeve, nakon što je svjedočila tvorničkoj nesreći u dobi od samo 12 godina. Kasnije je izumila stroj koji je proizvodio papirnate vrećice s ravnim dnom, koje se i danas koriste u trgovinama. Kad je umrla 1914. godine, jedna osmrtnica ju je opisala kao “žena Edison.” Ponešto obeshrabrujuće, također je opisana kao “najpoznatija ženska izumiteljica 19. stoljeća.” No, koliko nas je čulo za nju?
Ako biste pokušale/i istražiti život i rad Knight, možda bi se namučile/i. Njezin profil na Wikipediji dugačak je nešto manje od 500 riječi; Edisonov je više od 8.500 dug. Naravno, Edisonov doprinos razvoju električnog svjetla opravdava značajan opis, a njegova ostavština zaslužuje poduži profil. No, njegova stranica na Wikipediji sadrži i potankosti o njegovom ranom životu, prehrani i pogledu na religiju. S druge strane, podaci na Knightinoj stranici su oskudni, iako je i ona izumila predmet koji se i danas naširoko koristi. Na njezinom profilu nedostaje mnogo detalja (uključujući bilo kakav spomen njezina prvog izuma), koji su dostupni na drugim mjestima na internetu, posebno na internetskim stranicama posvećenim obilježavanju rada ženskih izumiteljica. Postojanje takvih resursa govori puno o brisanju žena poput Knight iz više mainstream izvora informacija.
Ovaj tjedan je otkriveno da je tek oko 17% istaknutih profila na Wikipediji posvećeno ženama. Dok oplakujemo seksističku predrasudu koja je spriječila da mnoge povijesne ženske figure budu s pravom obilježene i slavljene, postoji rizik da se povijest ponavlja.
Možda razlika nije začuđujuća s obzirom na to da žene čine samo oko 15% Wikipedijinih volonterskih urednica. Predloženi razlozi za nesrazmjer sežu od elitističke naravi “nabrijanog hakerskog svijeta” do otvorenog uznemiravanja i mizoginije s kojima se urednice suočavaju na stranici. Kada je jedna urednica predložila prostor na Wikipediji samo za žene, gdje bi ženske suradnice mogle podupirati jedna drugu i raspravljati o online mizoginiji, drugi korisnici zavjetovali su se da će se boriti protiv prijedloga do “do smrti.”
Problem što Wikipedija ima takav ogroman nesrazmjer u svojim istaknutim profilima je u tome što je ona jedan od najčešće korištenih izvora informacija u svijetu. Istraživanje iz 2011. godine pokazalo je da 53% svih američkih korisnika/ica interneta traži informacije na Wikipediji, što se povećava na gotovo 70% fakultetski obrazovanih korisnika. Prema Alexi, kompaniji za mrežni promet podataka, Wikipedija je trenutno peta najposjećenija internetska stranica na svijetu. To što takav popularan izvor informacija pruža milijunima studenata/ica, znanstvenika/ca i novinara/ki iznimno rodno pristrane članke može imati stvaran utjecaj na sve, od karijernih težnji mladih ljudi do toga koje su istaknute osobe pozvane da govore na konferencijama i događajima.
U tijeku su napori za rješavanje ovog problema, kao što je i BBC 100 Women edit-a-thon. U međuvremenu, Wikipedijin osnivač Jimmy Wales je pozvao na obuhvatniju i raznolikiju zajednicu urednika/ica. Wales je istaknuo da proces kojim Wikipedijini urednici/e kolektivno odlučuju zaslužuje li određena tema svoj vlastiti članak može dovesti do pristranih rezultata kada su ti urednici većinom muškarci. Pokrenuti su različiti projekti namijenjeni rješavanju problema, ali se napredak čini spor.
Knight vjerojatno ne bi bila iznenađena razlikom. U svom životnom vijeku suočila se sa seksizmom i diskriminacijom od strane muškaraca – osobito od Charlesa Annana, koji je špijunirao njezin prototip proizvodnje papirnatih vrećica i pokušao ukrasti patent, čak tvrdeći na sudu da žena nikada ne bi mogla izmislio tako inovativni stroj. No, možda je mogla zamisliti da će se rodni nesrazmjer znatno poboljšati do 2017. godine.
Prevela i prilagodila: Marina Bubalo
