Nekako s proljeća, tmurne se misli reska svjetla prestanu bojati. Pa zapušu javnim prostorom – prvo oprezno, onda na refule, sve dok ne prerastu u buru koja paralizira čitavo društvo. Misli okupljene oko izmišljenog i sadržajno praznog pojma rodne ideologije. Misli poput one koju je u kolovozu 2017. na susretu mladih izgovorio papa Franjo – “Rodna ideologija je ideološka kolonizacija”.
Ugroza je, po novom, najbolji medij za širenje takvih misli. Ugrožene su tradicionalna obitelj, kršćanski stil života, suverenitet, hrvatski narod sam po sebi. A iza svake nametnute ugroze, dakle onoga protiv čega se bore vjersko-politički akteri i akterice u Hrvatskoj, postoji i ono – za što se bore. Njihove borbe na papiru uvijek djeluje kršćanski: za život, za obitelj, za domovinu. Ipak, iza njihove ideje djelovanja za život stoji borba za zabranu pobačaja, odnosno borba za prisilno rađanje. Biti za obitelj znači raditi na isključivanju LGBT osoba iz definicije obitelji i braka, znači zagovarati očuvanje tradicionalnih odnosa u kojima je, kako je poručeno iz Glasa Koncila, muškarac prvotan, a žena drugotna, poslušna i ponizna. Obrana autentičnog kršćanskog stila života znači borbu za ukidanje sekularnosti – u obrazovnim i zdravstvenim ustanovama, u domovini.
Te su misli zapuhale i podijelile društvo – rodna ideologija od praznog je označitelja postala najveća prijetnja svakoj stopi “rodnog kraja i narodnih običaja”. Tu teoriju zavjere vjersko-politički akteri i akterice već su nekoliko puta pronašli – u inačicama zdravstvenog odgoja, u kurikularnoj reformi, uoči referenduma o braku – po potrebi, naravno. Sada su zaključili, kao što je to slikovito opisao ministar zdravstva Milan Kujundžić, da se rodna ideologija zrcali u Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, Istanbulskoj konvenciji. I svi ustadoše da obrane hrvatski joie de vivre, hrvatske zakone koji su bili toliko uspješni u borbi protiv obiteljsko-partnerskog nasilja da je u 2016. i 2017. godine zabilježen najveći broj ubojstava žena u posljednjih sedam godina – ubijeno je 38 žena, od čega 33 od strane njima bliskih muškaraca.
Pa na kraju dođemo do toga da Vlada ove zemlje, u interpretativnoj izjavi kojom je popratila prihvaćanje konačnog prijedloga Zakona o ratifikaciji Istanbulske konvencije, spominje upravo rodnu ideologiju:
“RH smatra da odredbe Konvencije ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav, niti obvezu promjene ustavne definicije braka“, a zatim i da “nema pravne obveze za uvođenje u nastavne programe sadržaja za koje možda smatramo da nisu u skladu s našim vrijednostima” te da “nema skrivenih namjera”. Dakle, ne samo da je Vlada RH u izjavi koja prati međunarodni dokument legitimizirala i u službenom dokumentu ovjekovječila izmišljen i sadržajno prazan pojam rodne ideologije (koji u suštini demonizira transrodne osobe), već je Vlada transrodne osobe svrstala u kategoriju skrivenih namjera, a time Hrvatsku svrstala među države koje vjeruju u – teorije zavjere. Ne samo da nas je Vlada podsjetila na zlatno doba hrvatske homofobije, nego je to postavljeno kao naša vrijednost.
Zašto je Vlada posegnula za institutom interpretativne izjave? Premijer Plenković kaže – “zbog zabrinutosti određenih skupina u društvu, koje u sadržaju Istanbulske konvencije vide neke opasnosti”. Rekao je to izgovorio nakon prezentacije rezultata ankete o stavovima građanstva o ratifikaciji Istanbulske konvencije. Treba napomenuti da je anketu naručila upravo Vlada. Kao i da rezultati kažu – ratifikaciju podržava 66% građana i građanki. Prema stranačkoj opredijeljenosti ratifikaciju podržava 59% HDZ-ovog biračkog tijela, 70% biračkog tijela Mosta i Živog zida te 90% birača i biračica SDP-a. Dakle, premijer Plenković se uvjerio da narod podržava ratifikaciju Konvencije i tome unatoč odlučio da će pogodovati onima koje je danima nazivao aktivistima. Dakle, premijer Plenković se uvjerio da narod ne vjeruje u spin o rodnoj ideologiji i tome unatoč izmišljeni pojam uvrstio u izjavu koja prati međunarodni dokument.
Koje su to društvene skupine na čiju je huškačku agendu Vlada nasjela? I kojom su se dinamikom izmjenjivale na sceni protivnika i protivnica ratifikacije?
Burin
Burin je lagan vjetar koji puše s kopna prema moru. Pretežno puše noću i pretežno puše kratko. Tako je, uz blag miris tamjana, u listopadu 2017. poput burina oprezno zapuhala prva građanska inicijativa Istina o Istanbulskoj. Brzo su zapusi postali snažniji – inicijativa je, kako piše Ana Brakus za Novosti, od prosinca 2017. do ožujka 2018. održala tribine u čak 17 gradova. Na čelu inicijative – Kristina Pavlović, koja je zajedno s bratom Ladislavom Ilčićem i Željkom Markić, pokrenula udrugu GROZD. Rodnu ideologiju prokazuje još od 2012., kada je navodno stanovala u četvrtom modulu Kurikuluma zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama, koji se bavio spolnim odgojem i seksualnom edukacijom. I tada ih je pratio miris tamjana – kardinal Josip Bozanić u božićnoj propovijedi te godine upozorio je da se “kroz zdravstveni odgoj potiho promovira rodna ideologija”. Hipsteri hrvatske kontrarevolucije.
Teorija zavjere o Istanbulskoj konvenciji prvo se širila putem letaka, koji su do te mjere istiniti da se kao argument protiv ratifikacije Istanbulske konvencije daje primjer: Kanađanin (52) ostavio je suprugu i djecu da bi živio kao šestogodišnja djevojčica koja se “igra” s unucima svojih posvojitelja. Nastranu ove budalaštine netko je nešto pa je to dokaz, ali zašto za primjer nije odabrana barem država koja je članica Vijeća Europe? Leci su se dijelili po crkvama, ponekad bi zalutali i u osnovne škole. Tribine su se održavale u župnim uredima, sjemeništima, ali i u Studentskom domu “Stjepan Radić”, u koji je studentski svećenik Damir Stojić pozvao Ladislava Ilčića da natuca o hormonima.
Zanimljivost iz ovog perioda je fluidnost vjetrokaza političkih uloga u kojima Ladislav Ilčić nastupa, jer predsjednik stranke Hrast koja je dio vladajuće koalicije i dopredsjednik udruge GROZD – ujedno obavlja i funkciju savjetnika u Ministarstvu kulture. Ilčićeva analiza hormona u menstrualnom ciklusu sa studentske tribine izazvala je reakcije javnosti pa su premijer Plenković i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek pozvani da komentiraju njegove istupe. Premijer je rekao da je Ilčić tu izjavu dao “u svojstvu predsjednika svoje političke stranke Hrast”, resorna ministrica izjavila je da se Ilčić u ministarstvu kulture bavi sindikatima i drugim temama te da svoje “osobno mišljenje treba sam objasniti”. Objasnio ga je Nataši Božić u Točki na tjedan, kada je ustvrdio da je na tribini predavao u svojstvu – dopredsjednika GROZD-a. Kao i da “to nisu teme o kojima on govori u Ministarstvu kulture”.
A kad je to funkcionalno izuzimanje, već poznato po ministarstvima, zasjenilo hormonsku propagandu, postalo je jasno da se burin ispuhao. Trebalo je prijeći u drugu etapu spina o navodnoj štetnosti Istanbulske konvencije.
Tramontana
Tramontana je hladan i suh vjetar. Javlja se nakon prolaska ciklone, i brzo prelazi u buru. Puše sa sjevera i to kratko, uglavnom jedan dan. Isto tako je u jednom, posljednjem danu siječnja, rodno-ideološka propaganda prešla u svoju drugu fazu. Označila ju je kolumna Mate Mijića u Večernjem listu, koji Istanbulsku konvenciju svodi na novac. Mijić, voditelj zagrebačkog ureda europarlamentarke Ruže Tomašić, u kolumni tvrdi da “lijevo-liberalna civilna scena Istanbulsku konvenciju primarno treba kako bi dugoročno osigurala svoj opstanak u materijalnom smislu”. U istoj kolumni kritizira i GREVIO, nezavisno tijelo zaduženo za nadzor provedbe Konvencije, jer informacije o provedbi Konvenciji može primati od nevladinih organizacija i civilnog društva, kao i nacionalnih institucija, što Mijiću automatizmom govori da će udruge koje se bave ljudskim pravima “provoditi reket” ako nisu zadovoljne sredstvima koje dobivaju iz proračuna – odnosno da će “prijaviti ‘problem’ svojim kolegama u GREVIO-u koji će na temelju toga postupati i pritiskati Hrvatsku”.
Onda je na 6. ožujka na tematskoj sjednici saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina o Istanbulskoj konvenciji Gordana Maras, predstavnica Udruge udovica iz Domovinskog rata rekla da je Istanbulska konvencija preskupa da bi se ratificirala i dodala antologijsku izjavu da žene “ne bi smjele cinkati muževe” koji ih zlostavljaju. Ali to nije bilo dovoljno za fotofiniš pa je propagandno kormilo preuzela Željka Markić, dotad neočekivano šutljiva, s tvrdnjom o “milijardu kuna novca poreznih obveznika” koje bi Hrvatska trebala izdvojiti sljedeće godine” za implementaciju Istanbulske konvencije. E to je već okrugla i konkretna brojka kojom propagandni aparat može baratati, pa je milijarda kuna godišnje buknula na stranicama Priznajem.hr, Kamenjar.hr, jednom od Facebook profila potpore Bruni Esih. Preostalo je još samo svojatanje demokršćanstva.
{slika}
Bura
Bura puše s kopna na more, uglavnom sa sjeveroistoka, a po naravi puše na udare ili refule. Prava bura obično traje po par dana ili do tjedan, a ova naša digla se kada je Hrastov Hrvoje Zekanović na osmi mart u Saboru najavio referendum o Istanbulskoj konvenciji. Inicijativa Istina o Istanbulskoj konvenciji žurno je poslala pismo Predsjednici u kojem su od nje zatražili predlaganje pokretanje referenduma o ratifikaciji. Tim povodom pred Saborom su održali konferenciju za medije. Uz rame Kristini Pavlović ovaj put stajao je Ivan Mihanović iz zaklade Vigilare, ponovio laž o “milijardu kuna proračunskog novca godišnje za provedbu” i najavio prosvjede. Zekanović je odmah nakon izjava izrazio podršku inicijativi i pismu Predsjednici. Jedan od mnogih uspjeha Kolinde Grabar-Kitarović je da je uspjela u tri godine promijeniti mišljenje o Istanbulskoj – 2014. pozivala je na hitnu ratifikaciju, a 2017. na provođenje “neprijepornih obveza iz Istanbulske konvencije”, što god to značilo. Ipak, ključni ljudi oko predsjednika HDZ-a ustali su protiv ratifikacije – zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić, potpredsjednica HDZ-a Ivana Maletić, politički tajnik stranke Davor Ivo Stier, međunarodni tajnik HDZ-a Miro Kovač i članovi Predsjedništva stranke Darko Milinović i Anton Kliman.
Onda je, kao Vitasoviću, bura svima kosti sledila pa se neko vrijeme zbunjeno raspravljalo o 2014. godini kada je HDZ Tomislava Karamarka pozivao tadašnju resornu ministricu Milanku Opačić da ratificira Istanbulsku konvenciju, što uključuje i Mira Kovača. Pa onda i o 2015., kada je Davor Ivo Stier u vrijeme europarlamentarnog mandata bio autor Izvješća o EU i globalnom razvojnom okviru u kojem brani ženska ljudska prava, zalaže se za rodnu ravnopravnost i uvođenje rodne perspektive u sve javne politike. Stier je pojasnio je da nije stvar u rodu, nego što Konvencija rodu “daje značenje koje je protivno prirodnom zakonu”, a Miro Kovač se branio da on u svom tadašnjem govoru nije spominjao Konvenciju, samo nasilje prema ženama.
Premijer je, međutim, odlučio da Istanbulska konvencija ide u Sabor. Prvo je Predsjedništvu HDZ-a objasnio da rodne ideologije u Istanbulskoj konvenciji nema, a onda to ponovio županijskim tijelima HDZ-a i koalicijskim partnerima. Treba istaknuti, nije im objasnio da rodna ideologija ne postoji, nego da je u Konvenciji – nema. Na koncu, kada je na sjednici Vlade jednoglasno prihvaćen konačni prijedlog Zakona o potvrđivanju Konvencije, objasnio je da HDZ od početka radi na Konvenciji: “U vrijeme HDZ-ove vlade između 2007. i 2009. počeo je rad na Konvenciji. Za vrijeme HDZ-a od 2009. do 2011., nastavljen je rad i ona je dovršena.” Dodana je i sporna interpretativna izjava s početka ovog teksta.
Ali, nošena vjetrom, nagađanja o podršci koju Plenković uživa u HDZ-u već su se raširila i tako je spin vjersko-političkih skupina o rodnoj ideologiji – na stol donio priču o raskolu u vladajućoj stranci. Čelnik SDP-a Davor Bernardić, umjesto da mirno promatra koprcanja u HDZ-u, i sam se zaželio bure pa je izazvao raskol u stranci oko istog spina. Naime, objavio je da “SDP neće glasati za Istanbulsku konvenciju u slučaju da vladajući dodaju bilo kakvu formulaciju ili izjavu na postojeću Istanbulsku konvenciju”. Da, kao, neće oni umirivati HDZ-ov nemir. Pobunili su se neki SDP-ovi zastupnici i zastupnice i objavili_e da će svejedno glasovati za ratifikaciju. Pa je onda čelnik SDP-a rekao da će ipak glasovati za Istanbulsku konvenciju, a kasnije je i sve skupa opovrgnuo riječima da “nikad nitko nije rekao da SDP neće glasovati za ratifikaciju”. Ne zaboravimo i da je isti dan kada je Vlada uputila konačni prijedlog Zakona o potvrđivanju Konvencije u Sabor, iz SDP-a je izbačen Mirando Mrsić. Kakav tajming.
Crkvu interpretativna izjava nije umirila. Zekanović je izjavio da je to skretnica u odnosima HDZ-a i HRAST-a, da se HDZ više ne može nazivati demokršćanskom strankom i da će narod svoje reći na ulicama. Slično je zaprijetio i Vigilare, u Facebook prijetnji koja glasi “Kazna stiže: Narod će reći što misli o Istanbulskoj konvenciji. Na referendumu ili na sljedećim izborima”. Mogao je premijer još tisuću puta ponoviti da je Istanbulska konvencija “duboko kršćanska”, ali crkva je odlučila podržati prosvjed.
Na prosvjedu protiv Konvencije okupila se vrhuška političke desnice i glavna lica vjersko-političkih skupina – ali nitko iz HDZ-a. Mahalo se zastavama (ovaj put službenim, što su organizatori morali naglasiti), križevima, maslinovim grančicama i transparentima. Na njima je pisalo da majka i otac nikada neće biti “roditelji 1 i 2” –priča koju je Kristina Pavlović ponovila u Otvorenom i kao primjer dala Kanadu (šta je s Kanadom?) u kojoj je to navodno ozakonjeno. U stvarnosti, Kanada samo promijenila službene formulare i nema govora o zabrani pojmova ili oslovljavanja. Ostali Plakati bili su usmjereni protiv Plenkovića, HDZ-a, protiv diranja ravnice, i navodne izdaje Hrvatske. Bivša saborska zastupnica HDZ-a Gordana Turić s pozornice je izrazila protivljenje zabrani ustaškog pozdrava ZDS, provođenju kurikularne reforme i ratifikaciji Istanbulske konvencije. Spomenula je opet one “milijarde iz proračuna”.
Bonaca
A kad se bura stišala, kada su autobusi otišli, iza svega su ostali tragovi odmjeravanja moći crkve i HDZ-a, kao i međusobnih frakcija unutar HDZ-a. Ostala je istina da će za ratifikaciju Konvencije u naredne dvije godine biti potrebno oko 140 milijuna kuna, ali koga je više briga za istinu. Kristina Pavlović će opet, na javnoj televiziji, u maniri prave propagandistkinje koju nije briga govori li istinu ili laž, sve dok njezin spin ipak netko čuje – opet pričati o milijardi. Ostala je gorka činjenica da većina prosvjednika i prosvjednica nije znala zašto prosvjeduje, što nije neobično – jer rodna ideologija ne postoji, samo to HDZ odbija javno reći pa resorno ministarstvo nakon svega još i tiska brošuru u kojoj spominje teoriju zavjere. Ostala je sramotna interpretativna izjava kojom se Hrvatska na europskoj sceni ucrtala na kartu transfobije i homofobije.
Ostala je činjenica da nikoga zapravo nije briga za ubijene i zlostavljane žene. Da je nekome uistinu stalo, Istanbulska konvencija ne bi bila poluga za odmjeravanje snaga, niti sredstvo pritiska iz oporbe. Ne bi se raspravljalo o novcu, a crkva ne bi kao alternativu međunarodnom dokumentu nudila Isusa Krista. Ali netko mora preuzeti odgovornost za ubojstva žena. I zato – očekujte otpor.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
