Prošlog mjeseca, britanska je vlada naredila istragu o momačkoj kulturi (lad culture), uznemiravanju i nasilju nad ženama na kampusima. Ali nisu samo studentice te koje se boje za svoju sigurnost – studenti/ice koji se ne identificiraju kao heteroseksualni/e također su pogođeni/e.
Jedan/na od pet LGBT studenata/ica kaže da su doživjeli nasilje ili maltretiranje na sveučilištu. Broj je još veći – jedan od tri – za transrodne studente/ice, prema istraživanju Nacionalnog udruženja studenata (NUS) (National Union of Students).
Tri četvrtine trans studenata/ica kaže da se ne osjećaju potpuno sigurni/e na svom kampusu, a pola ih je razmišljalo o odustajanju od fakulteta u potpunosti.
Kada je Pace, dobrotvorna udruga za mentalno zdravlje lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba, provela anketu krajem prošle godine, utvrdila je da je gotovo polovica mladih trans ispitanika/ica pokušala počiniti samoubojstvo.
Razgovarali smo sa studentima/icama koji/e se identificiraju kao LGBT kako bismo saznali više o njihovim iskustvima i kako se transfobija i homofobija manifestiraju u momačkoj kulturi.
“Čuo sam dečke kako govore da trans osobe samo žele privući pozornost i da imaju problema s mentalnim zdravljem, tako da zaslužuju umrijeti”.
Mat Wilkie, 24, identificira se kao transrodna osoba. Kaže:
Čuo sam studente kako samouvjereno govore da transrodne osobe imaju problema s mentalnim zdravljem i ne bi smijeli napustiti kuću. Ili da bi trans osobe trebale imati manje potpore, jer oni/e su samo željni pozornosti.
Čuo sam kako ljudi koriste “gay” kao uvredu i smiju se muškarcu u haljini. Nazivali su me lezbačom i govorili mi da nikada neću biti pravi muškarac. Nakon što bi popili par bića, ljudi bi mi rekli: “Misliš da si jedan od nas, ali nisi”.
Čuo sam studente kako kažu da trans osobe ne zaslužuju pomoć, te da zaslužuju umrijeti. “Oni samo žele skrenuti pozornost na sebe. Ako se žele ubiti, nek’ to učine u tišini”, rekao je jedan.
Ljudi su mi također fizički prijetili. Skupine dečki su mi rekle da nisam muškarac, skupili se oko mene i naguravali me. Udarali su me zato što sam transrodan. Zbog toga nekad ne želim ići na faks. Izbjegavam određene tipove na svojim predmetima, a za neke kolegije se samo ušuljam kroz stražnja vrata. Ponekad uopće nemam volje ići van.
Homofobija i transfobija na sveučilištu često se doživljavaju kao zasebna stvar od momačke kulture, ali momačku kulturu zapravo čine privilegirani ljudi koji ne razmišljaju kako je drugima. To je seksistički, a u seksizmu su sadržane i homofobija, transfobija i bifobija, koje su sve intrinzične za momačku kulturu.
“Nikad nisam bila u studentskom zboru sa svojom djevojkom, a da nismo seksualno uznemiravane”
Eleanor Alice Prsten, 21, je bezrodna i panseksualna. Oni kažu:
Nikad nismo bili u studentskom zboru sa svojom djevojkom, a da nismo seksualno uznemiravani na neki način. Jedanput je lik pokušao prisilno pribižiti naše glave još bliže zajedno dok smo se ljubile, što je stvarno neugodno. Ili će se dečki pokušati pridružiti. Jedan od problema je da puno straight djevojaka zna da se to dečkima sviđa i ljubit će se pred njima, pogotovo ako su pijane.
Odustala sam od toga da govorim dečkima da sam bezrodna, posebno više muškastima na svojim kolegijima. Stalno me nazivaju curom i očito im nije dovoljno stalo da me poštuju. Molim ljude da mi se obraćaju sa oni, njih ili njihovo/a, ali čak i nakon što sam im rekla, dečki i dalje koristiti ona i njezin.
Među mojim trans prijateljima/icama je bilo puno seksualnog zlostavljanja, silovanja, anksioznosti i depresije, kod kuće i na kampusu. Transfobija je dio svakodnevnog života. Nedavno sam zatražila svoje sveučilište da promijeniti moj spol sa žena na bezrodno, ali ne postoji kategorija za to – jedina osim muško i žensko je drugo, u vezi čega se nisam osjećala dobro.
LGBT svijest trebala bi biti ukorijenjena u djecu od samog početka. Škole ne bi trebale učiti da je rod binaran. Puno ljudi su muškarci, žene i cisrodni, ali će također biti djece koja će propitivati svoj rod u nekom trenutku. Učenje da postoje samo muškarci i žene, te da je rod povezan s vašim biološkim spolom ne pomaže nikome.
“Postoje jutra kada se pitam: hoćemo li biti sigurni na kampusu danas?”
Travis, 20, identificira se kao queer i nebinarna osoba. Oni kažu:
Mnogi kampusi nemaju rodno neutralne toalete, pa se queer i LGBT studenti nalaze u neugodnim situacijama ako se ne identificiraju kao muško ili žensko ili ako ne izgledaju tradicionalno muško ili žensko. Samo prošli tjedan, netko je doveo u pitanje moju odluku da iskoristim određeni wc i smijali se mom izgledu.
Uznemiravanje dolazi i u suptilnijim oblicima, kad uđem na predavanje i svi dečki bulje u mene. Prošle godine smo bili u studentskom baru i nosili šminku, a skupina dečkiju se smijala i pokazivala na mene, govoreći: “Što je to?”. Kad LGBT zajednica ima grupne događaje, ili zauzima prostor kampusa, ljudi govorkaju, a tu je i puno upiranja prstom i ismijavanja.
Većinu vremena, umjesto da prijavim putem službenih kanala, otići ću do svojih LGBT prijatelja po ljubav i podršku.
Imam razgovor sam sa sobom svako jutro o tome kako bih se trebali oblači taj dan – da li da se predstavimo kao svoje autentično jastvo ili sigurnije. Neke dane ćemo nositi trenirku, ali puno vremena ćemo nositi svijetlo plavu šminku, kratke hlače i tajice ili haljinu i platforme. No, postoje jutra kada se pitamo ako ćemo biti sigurni na kampusu ako se predstavimo na takav način.
“Biti u društvu samo sa dečkima je bilo zastrašujuće”
Lily Robinson, 22, identificira se kao transrodna osoba i kaže:
Kad sam krenula na fakultet tek sam počela uzimati hormone, izgrađivati povjerenja i stvarati prijatelje, tako da je biti u okruženju sa samo dečkima bilo zastrašujuće. Sprijateljila sam se s nekoliko, ali oni su bili stereotipični momci, koji su se natjecali u stvarima poput tko ima veći kurac. Osjećala sam se kao da se ne uklapam.
Iako sam LGBT, ljudi su mi govorili stvari poput: “Ne smetaju mi gejeve, ali ako mi netko od njih priđe, neću biti prijatelj s njima, jer ja nisam takav”. Osjećala sam se previše uplašeno da se suočim s takvim komentarima jer sam bila sretna što sam stvorila neke prijatelje i nisam ih htjela izgubiti.
Definitivno sam osjećala da je to kultura u kojoj morate biti stereotipno muško da biste se uklopili. Jedan obred inicijacije za muški ragbi tim je uključivao golo hrvanje u blatu. Gubitnik je morao držati pobjednikova jaja u ruci dok jede luk. Želi se poniziti gubitnika jer izgleda manje muževno, držeći jaja i plačući zbog luka.
To postaje očekivanje da to morate ignorirati. Ali LGBT zajdnica ne može učiniti sve sama. Sveučilišta moraju poduzeti nešto kako bi pomogla ljudima da razumiju da muškost nije kruta stvar.
“Ljudi su govorili: Zašto si gej? Zašto to želiš raditi?”
Dan, 18, kaže:
Kad su neki ljudi pijani, mogu pretjerati sa vrijeđanjem i kada ljudi pitaju osobna pitanja poput: “Zašto si gay? Zašto to želiš raditi?”
Treba postojati bolji seksualni odgoj i ljudima se treba reći što LGBT znači. Neki to ne razumiju u potpunosti – škola mora reći ljudima da postoji niz seksualnosti.
Također bi trebalo biti više smjernica za sveučilišta kako bi implementirala politike protiv homofobnog uznemiravanja, kako bi mogli stvoriti širu mrežu podrške za LGBT studente.
‘Sveučilišta trebaju učiniti više za ispucati dolje na ovom ponašanje’
Khyam Sajid, 20, je gej. Kaže:
Dečko se zabio u mene u Studentskom zboru i eskaliralo je od tamo. Koristio je homofobni jezik protiv mene, ali nisam ga prijavio sveučilištu. To je problem koji traje, tako da sam mislio da nije opravdano ići toliko daleko protiv jedne osobe.
Sveučilišta trebaju učiniti više kako bi suzbila takvo ponašanje. Na mom sveučilištu, feminističke i LGBT udruge rade s drugim udrugama i društvima, kao što je ragbi društvo, educirajući ih kroz seminare i radionice.
To je otvorena rasprava, pa ako žele mogu postavljati pitanja, bez ismijavanja ili šibanja. Može biti teško shvatiti poziciju onog drugog. Obrazovanje je najveći dio toga.
Prevela i prilagodila Marina Bubalo
