Ako se niste upravo probudili iz kakvog višegodišnjeg, zimskog sna ili se pak vratili s (naj)nepristupačnijeg mjesta na svijetu zahvaljujući čijoj izoliranosti ste imali reduciran (ili nikakav) kontakt s ljudima i suvremenom tehnologijom, pretpostavljam kako ste u zadnje vrijeme više puta (na)čuli priču o “rodnoj ideologiji“. I to “rodnoj ideologiji” upakiranoj u razno razne oblike, najčešće u oblik “čudovišta koje ima za cilj iskorijeniti svijet kakav znamo i poznajemo”. Primjerice, zadnje što sam ja (na)čula, priča je o “rodnoj ideologiji” kao “ideologiji koja vrši atentat na obitelj koju čine majka, otac, dijete ili djeca” uz “prijetnju” kako nakon “uništenja nuklearne obitelji” terminima “Roditelj 1” i “Roditelj 2”, sljedeća na redu je “nacija” čija će “destrukcija” trajati onoliko dugo koliko treba da se svi skupa ne počnemo nazivati – “ljudima”. Apokaliptična misao, nije li?
Inače, za sve one koji se dvoume u ispravnost dotičnog termina, slobodno se dvoumite i dalje. Termin “rodna ideologija” nije rezultat teoretičara_ki roda, niti je produkt rodnih studija, što bi većina vjerojatno pomislila, već je djelo katoličkih i inih krugova što su pod zajednički nazivnik odlučili svesti sve ideje, očekivanja i djelatnosti koje su tijekom posljednjeg desetljeća 20. stoljeća proizašla iz tzv. feminizma trećeg vala, odnosno, protiv svih djelatnosti koje su u velikoj mjeri povezane uz institucionalne rodne studije ilitiga sveučilišta osnovana u svrhu proučavanja i promicanja feminizma te LGBTIQ aktivizma. Ukratko, termin je to koji upućuje na svojevrstan otpor rodnim studijima, kao i teorijama povezanim s pitanjima roda, od strane vjerskih institucija koje su odlučile pokrenuti mali “križarski rat” protiv svih ideja i djelatnosti koje nisu u skladu s dominantom katoličkom demagogijom, a produkt su zalaganja za rodnu i spolnu ravnopravnost.
Ipak, termin “rodna ideologija” u ovom je trenutku “puno više, a i puno manje”, prema riječima Ivane Živković. Osim činjenice kako je termin “rodna ideologija” izmišljeni koncept koji svoje obrise dobiva nakon Svjetske konferencije o ženama u Pekingu 1995. godine čija Deklaracija zagovara rodnu ravnopravnost i rodno osjetljive politike, nakon čega Crkva kreće u pokrštavanje rodne teorije u zavjeru radikalnog feminizma i LGBTIQ pokreta, danas se taj termin uz izrazito negativnu konotaciju koristi prilikom diskurza o svim temama koje “nisu po volji” (ultra)konzervativcima. O “rodnoj ideologiji” tako možemo čuti i prilikom diskurza o spolnom i reproduktivnom zdravlju, prilikom dijaloga o potpomognutoj oplodnji, individualnim, spolnim i rodnim slobodama, pravima LGBTIQ zajednice te mnogim drugim temama. I to većinom povezujući pojam “rodne ideologije” uz svojevrsne neistine kakvima je Crkva stoljećima plašila neobrazovanu sirotinju.
Primjerice, u slučaju Istanbulske konvencije, glavni problem ratifikacije i primjene te konvencije u praksi, uvjeriše nas usplahireni branitelji katoličke časti i morala, svodi se na to kako će u budućnosti zahvaljujući “rodnoj ideologiji” svaki muškarac koji izjavi kako se osjeća kao žena imati za pravo ući u ženski javni wc i ondje uznemiravati zatečene žene. Kao argument da je to upravo tako, spomenuše jadan zabilježeni slučaj takve vrste uznemirivanja prijavljen u Kanadi. Međutim, s obzirom na činjenicu koliko je puta taj jedan jedini slučaj u posljednje vrijeme perpetuiran, moglo bi se zaključiti kako je u Kanadi već započela”rodna apokalipsa”, koja će se strelovito proširiti i Europom ukoliko se ratificira Istanbulska konvencija. Nakon toaleta na rad će doći i sportska natjecanja, jer “… zamislite da vam dođe sad nekakva kolegica visoka 190 cm s 90 kg i igra s vama rukomet ili, ne daj Bože, nekakvu borilačku vještinu”, prema riječima Ladislava Ilčić, predsjednika stranke HRAST.
Pitanje: Koja je točno razlika između termina “spol” i “rod”? Znate li razliku?
Da?
Ne?
Možda?
Objašnjenje stiže.
Krenimo od bazične definicije sa stranice Wikipedije. Naime, prema Wikipediji, spol (eng. sex) se definira kao skup anatomskih, fizioloških i psiholoških obilježja po kojima se među jedinkama iste vrste razlikuju mužjaci i ženke. Spol je znači određen nasljedno, kromosomskom strukturom, dok se karakteristike spola primarno povezuju s reproduktivnim sustavom, odnosno utjecajem spolnih hormona. Za razliku od spola, rod (eng. gender) označava društveno oblikovane uloge, ponašanja i aktivnosti koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce. Odnosno, možemo zaključiti kako se spol (sex) kao termin koristi za sve razlikovne (kvalitativne) osobine koje su biološki i nasljedno uvjetovane, dok rod (gender) označava one razlikovne (kvalitativne) osobine koje su uvjetovane društvenom okolinom i odgojem. Jednostavnije rečeno, ljudi se rađaju kao muško ili žensko (spol), ali uče kako postati muškarci i žene (rod). Upravo to naučeno ponašanje čini “rodni identitet” i uvjetuje “rodne uloge”. Da ne bude zabune, slijedi objašnjenje i rodnog identiteta, odnosno rodnih uloga.
Rodni identitet se odnosi na osjećaj i iskustvo svake osobe u vezi vlastitoga roda te može, i ne mora, korespondirati sa spolom koji nam je pripisan pri rođenju, prema objašnjenju Zagreb Pridea. Rodni identitet, u skladu s tom definicijom, ne označava nužno binarni koncept “muškog” ili “ženskog”, odnosno jednoznačnost pojma spol, rod, spolni identitet, rodni identitet ili rodno izražavanja, već pretpostavlja “fluidnost roda” koja se mijenja u različitim prilikama i tijekom vremena, prema čemu je “…rod individualni konstrukt vlastitog identiteta/izražavanja koji potvrđuje, negira i (ili) nadilazi društveno zadane i formirane spolne i rodne uloge “muškaraca” i “žena”, kao i cijelu binarnu osnovu “muškog” i “ženskog” (Judith Butler).
Rodne uloge se definiraju kao zbroj karakteristika, načina ponašanja, stavova, aktivnosti, normi, obaveza i očekivanja koje određeno društvo ili kultura dodjeljuje i zahtijeva od osoba s obzirom na njihov pripisani spol. Rodne uloge uče se procesima socijalizacije i odrastanja, usvajaju se putem kulture, primarnu socijalizaciju unutar obitelji i grupe vršnjaka_inja, kao i putem sekundarne socijalizacije, odnosno (ne)formalnog obrazovanja, medija, običaja, zakona tržišta, religije, umjetnosti itd., prema definiciji Ženske sobe.
Inače, pojmovno razlikovanje termina rod i spol primarno se veže uz rad američkog psihologa i seksologa, John Moneya, specijaliziranog za istraživanje seksualnog identiteta, kao i biologije roda. Money je svojim istraživanjem na području ljudske interseksualnosti zaključio kako se osobe, bez obzira na spol, identificiraju s dodijeljenim rodom kojega zadržavaju kasnije tijekom života. Prema rezultatima provedene studije, Money je postavio teoriju prema kojoj je “rod autonoman psihološki fenomen neovisan o spolu, genima ili hormonima” te zaključio kako su svi ljudi, baš kao i interseksualci, rodno neutralni pri rođenju. Drugim riječima, Money je zastupao tezu kako spol, kao biološka odrednica, ne igra značajnu ulogu u određivanju roda koji se dodjeljuje pri rođenju, a potom učvršćuje socijalizacijom i životnim iskustvom.
Ubrzo nakon objave Moneyevog istraživanja, feministi_tkinje su preuzele Moneyevu ideju, istaknuvši kako nema razlike u spolnosti kod rođenja, već da je psihoseksualna osobnost (termin preuzet od Moneya) nešto što se “uči nakon rođenja”. (Kate Millet, Spolna politika, 1969. godine). Temelj feminističke teorije “spola” i “roda” postavila je francuska književnica i filozofkinja Simone de Beauvoir ” Drugim spolom” (1949.) u kojem tvrdi kako: “Nitko nije rođen kao žena, već se ženom postaje.” Za Simone de Beauvoir rod je “konstruirana” kategorija, odnosno žena postaje ženom pod pritiskom kulturnoga okruženja, a taj pritisak, prema njezinom mišljenju, ne dolazi od spola, per se.
U prilog tezi kako kultura, društvo i jezik igraju važnu ulogu, govori činjenica kako spolno razlikovanje je “novijeg vijeka”, usprkos generalizaciji tog pojma. Naime, tisućama je godina dominiralo uvjerenje kako postoji samo jedan spol, odnosno kako osobe “ženskog” spola imaju iste genitalije kao i osobe “muškog” spola. Do 18. stoljeća ženske spolne organe izjednačavalo se s muškima, primjerice penis s mošnjom se oblikom uspoređivao s maternicom i vaginalnim kanalom (iz zapisa Nemesisa, biskupa Emese, iz 4. stoljeće).
Zanimljiva je i činjenica kako ne postoje nikakvi tehnički termini za spolne i reproduktivne ženske organe ni u latinskom ni u grčkom, kao ni u europskim (pučkim) jezicima sve do 1700. godine. Tek se tijekom 18. stoljeća termin “spol” razvija kao “kreacija” kakvu danas znamo i poznajemo, dijeleći izričito “muški” od “ženskog” spola uz jasnu razliku. (Making Sex: Body and Gender from the Greeks to Freud, Laqueur, Th.,2003)
Takvim razlikovanjem, počinju se praviti ne samo tjelesna razlika između jednog i drugog spola, već i razlika u svim sferama društva: od socijalnog, moralnog, emotivnog do onog koji uvjetuje pitanje moći, kao i prosperiteta. Također, za razliku od spola koji se iz modela “jednog” tijekom 18. stoljeća počinje zamjenjivati modelom “dva spola”, model “dva roda”, tj. poznavanje pasivnog i aktivnog roda, postojalo je i dok je spol bio u jednini.
Današnje razlikovanje roda i spola kao dva pojma različitih značenja do određene je mjere prihvaćeno u sociološkim, psihološkim i medicinskim znanostima, kao i u društvu, iako se u popularnoj kulturi rod i spol često koriste kao sinonimi, ponajviše zbog utjecaja medija. Primjerice, D. H. Ogle 2012. godine je objavio analizu znanstvenih časopisa o ribarstvu u Kanadi i SAD prema kojima se u proučavanim publikacijama spol/sex i rod/gender koriste kao sinonimi u 99% slučajeva, dok u samo 1% slučajeva se koriste na način kako to predlažu pobornici različitog korištenja tih pojmova, čime upozorava na nužnost ispravnog korištenja terminologije.
Znači gdje je problem?
(Ne)prihvaćanje razlika u poimanju roda i spola, navodno je kamen spoticanja pri ratifikaciji Istanbulske konvencije, kao i brojnim drugim (svakodnevnim) dijalozima, iako rod nema veze s konvencijom. No, “hajdemo reći da ima”. U čemu je problem? Problem je u definiciji roda (a rod se spominje u nekoliko članaka Konvencije) kojega (ultra)desničari smatraju “problematičnim” samim po sebi. “Rod kao društveni konstrukt koji je neovisan o spolu, ilitiga biološkoj stvarnosti” percipira se “opasnim”. Problematičan je i termin “društveno oblikovanih uloga” s obzirom na uvjerenje kako je spol predominantna odrednica koja određuje što muškarac radi, a što žena, te koje su čije životne uloge. Uz takvo razmišljanje, naravno, da uvođenjem u dijalog “nestereotipnih rodnih uloga” se “lijepi” etiketa “opasno pod život”, jer “neki_e” ne podnose ništa drugo osim – stereotipnih uloga? Žena je da rađa, odgaja djecu, brine o kućanstvu, a muškarac da “radi tu djecu” i to je zapisano u “genima”. Taman posla! Ušli smo u 21. stoljeće zato budimo realni i priznajmo kako problem mnogima ne stvara što je to “rod”, već to što bi se nasilnici svih profesija ratifikacijom Istanbulske konvencije mogli smjesta naći iza rešetaka, a ne bili tek prekršajno kažnjavani.
Revolt protiv kategorije “društva” jednostavno nema smisla s obzirom na to da primjere koji govore u prilog “društveno oblikovanih uloga” nalazimo posvuda! Najbanalniji primjer; u ne tako dalekoj prošlosti bilo je nezamislivo i neprihvatljivo da “žene”, primjerice, nose hlače. Fiksno određenje spolnih/rodnih uloga i kodeksa nalagali su da “muškarci” nose hlače, a “žene” suknje. Kršenje tih normi danas promatramo kroz kontekst transrodnosti budući da se ona odnosi na osobe koje prelaze granice konvencionalnih definicija “žene” i “muškarca”. Zbog promjena koje su nastale kroz vrijeme, danas je u velikom broju društava prihvatljivo da “žene” nose hlače i one koje to čine ne smatraju se transrodnima, jer takvo rodno izražavanje danas ulazi u prihvatljive norme “ženskog” rodnog identiteta. Međutim, “muškarci” koji nose suknje su i dan danas neprihvaćeni u velikom broju društava i dio su transrodnih pokreta i identiteta. Boje? I prije je postojala distinkcija između odijevanja novorođenčeta u ružičastu ili plavu odjeću, samo što su “uloge” bile promijenjene. Dječake se, primjerice, odijevalo u ružičastu ili crvenu boju, jer su one smatrane bojom strasti i proaktivnosti, dok se djevojčice odijevalo u plavu za koju je percipirano da karakterizira smirenost, odnosno pasivnost. Danas je “nezamislivo” da se dječaku poklanjaju ružičaste igračke ili da ga se umata u ružičastu boju, ali sa sociološkog aspekta zanimljivo jest i to kako ružičasta boja danas više nema isto značenje kao u prošlosti, barem kada je riječ o “boji za novorođenče”.
Da zaključim, mišljenja sam kako je krajnje vrijeme da se odmaknemo od rasprave o tzv. “rodnoj ideologiji” jer ona ne postoji te pokrenemo dijalog o rodnoj i spolnoj ravnopravnosti. Jer vjerovali ili ne, koncept rodne i spolne ravnopravnosti za razliku od “rodne ideologije” postoji, samo ga treba napokon početi ostvarivati, kako bi bio “vidljiviji”! A kome je u interesu da održava nejednakost? Privatnom kapitalu! Jer dok se mi međusobno dijelimo i razlikujemo po mnoštvu toga, razlike između nas najviše su izražene u prihodima. A potom i rashodima.
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
