Prije godinu dana, točnije 25. siječnja 2011. započela je egipatska revolucija kada se na tisuće Egipćana okupilo na kairskom trgu Tahrir zahtijevajući ostavku predsjednika Hosnija Mubaraka.
Hosni Mubarak vladao je Egiptom punih 30 godina preuzevši vlast nad zemljom nakon ubojstva bivšeg predsjednika Anwara Sadata od strane islamskih militanata. Vladao je autokratski ne dopuštajući ikakvu oporbu. No, nakon popularnog osamnaestogodišnjeg ustanka bio je prisiljen dati ostavku 11. veljače prošle godine.
Žene Egipta odigrale su važnu ulogu u egipatskoj revoluciji. Te hrabre žene usudile su se pojaviti u prvim redovima i sukobiti se s vojskom, želeći veća prava i bolji život. No, njih gotovo da i nije bilo u međunarodnom tisku i medijima. A tako je i danas. Najviše smo doznali od Leile Zahre Mortade koja je pokrenula facebook stranicu Žene Egipta (Women of Egypt) i tijekom revolucije objavljivala niz slika sa ženama u prvim redovima. Ne smijemo zaboraviti ni Esru Abdel Fatah, jednu od organizatorica prosvjeda i političku aktivisticu.
Nedugo nakon svrgavanja Mubaraka žene su shvatile da njihova borba nije završena, nego da ona zapravo počinje. Prva prepreka s kojom su se suočile bila je ta da se “vijeće mudraca” tj. Vrhovno vijeće egipatskih oružanih snaga (SCAF) nije udostojilo pozvati niti jednu ženu da raspravlja o nacrtu novog ustava, odnosno o ustavnim promjenama. I tako su ustavne promjene, predložene od strane SCAF-a izglasane na referendumu u ožujku sa 77 posto glasova ZA. Niti jedna dopuna i izmjena ustava ne odnosi se na ravnopravnost žena.
Sljedeće s čime su se Egipćanke suočile bilo je da je novim izbornim zakonom ukinuta kvota od 64 mjesta rezervirana za žene, a uvedeno je pravilo da svaka politička stranka na svojoj listi mora imati najmanje jednu ženu, ali se ne navodi na kojem mjestu bi ona trebala biti. Na ukidanje kvota reagirale su ženske organizacije i pokušale se izboriti za vraćanje kvota, ali nisu uspjele.
Nadalje, žene koje su slavile Dan žena na Tahriru bile su napadnute. Bile su ponižene dok su im konzervativci uzvikivali da idu kući gdje pripadaju.
No, ni to nije sve. Pripadnici vojske proveli su “testove djevičanstva” na 17 žena prosvjednica koje su bile uhićene tijekom ožujka.
Tijekom listopada i studenog odvijao se niz prosvjeda, a između ostalog i prosvjed kojim se tražilo odstupanje SCAF-a.
U prosincu su žene organizirale prosvjedni marš u kojem se okupilo preko 10.000 žena. Cilj je bio osuditi brutalno nasilje u režiji SCAF-a protiv mirnih prosvjednika. Marš je pokazao da žene još uvijek imaju snagu i izdržljivost za nastavak borbe.
Parlamentarni izbori su provedeni u tri kruga, a rezultati izbora, što se žena tiče su poražavajući. Od 498 izabranih članova parlamenta samo je osam žena, što čini tek jedan posto zastupljenosti. Za ovakav izborni rezultat nisu krivi samo islamisti, već i liberalne stranke koje nisu dale podršku ženama kandidatkinjama. Unatoč pravilu da barem jedna žena mora biti na svakoj stranačkoj listi, sve žene su se pojavile pri kraju popisa. Zbog proporcionalnog sustava, ako je osam imena na listi, samo će prva tri ili četiri biti izabrana.
Da žene ne odustaju, iako im zakoni ne idu na ruku, dokazuje i 49-godišnja novinarka, aktivistica, političarka i zagovornica demokracije, Bothaina Kamel, koja je donijela odluku da se kandidira na izborima za novu predsjednicu države.
Iako je Kamel svjesna da je autsajderica i da Egiptom još uvijek vladaju stereotipi, ipak je spremna boriti se i pomagati ljudima. Ona nema proračun kao njeni glavni takmaci i nema tjelohranitelje, ali od jeseni putuje zemljom i kontaktira s ljudima koji su zaboravljeni od strane političke elite u Kairu. To su uglavnom ljudi koji žive u selima, kao i beduini, kršćani, kopti, radnici i sve ostale različite skupine iz svih dijelova zemlje.
Tijekom jučerašnjeg dana na tisuće Egipćanki i Egipćana ponovno se okupilo na trgu Tahrir kako bi obilježili prvu godišnjicu pobune. Jedna od sudionica izjavila je sljedeće: “Ja nisam ovdje kako bi proslavila godišnjicu, već sam ovdje jer želim nastavak revolucije. Ništa se promijenilo nije.”
Nawal El Saadawi, ugledna feministica i aktivistica za ljudska prava, o godišnjici egipatske revolucije i ulozi žena rekla je sljedeće: “Sve ovisi o snazi samih žena. Dakle, sada ponovno uspostavljamo Žensku uniju u ujedinjujući ženski pokret, jer pod bivšim režimom taj je pokret oslabljen. Stoga, i moj rad bio je cenzuriran i zabranjen.”
Za žene iz Muslimanskog bratstva Saadawi pak kaže da su to žene ispranih mozgova te da žive u strahu i da im taj strah ubija kreativnost i pobunu.
Premda su žene, dakle, stajale na prvoj liniji tijekom revolucije, niti jedna od njih nije zauzela ni jednu važniju ulogu u mnogobrojnim novonastalim političkim strankama.
No, borba žena se nastavlja i dalje. Izgradnja demokracije dugotrajan je proces koji uključuje i borbu za jednakost i ravnopravnost u svim područjima. Stoga, vjerujem da Egipćanke neće posustati u svojoj borbi za ravnopravnost, te da će uskoro dobiti svoja zaslužena prava.
