U Indiji je 40 posto veća šansa da će žena umrijeti od posljedica fizičkog napada u usporedbi sa SAD-om, što najvjerojatnije proizlazi iz određenih društvenih faktora, navodi se u istraživanju objavljenom krajem kolovoza.
Istraživači/ce Sveučilišta u Washingtonu usporedili su stope preživljavanja za žene nakon pretrpljenog fizičkog napada i žene koje su ozlijeđene slučajno, a brojke pokazuju da za razliku postoje bitni razlozi. “Proučili smo brojke i ne vjerujem da su napadnute žene u Indiji teže ozlijeđene – stope kliničkih ozljeda nisu bili toliko visoke. To me dovelo do hipoteze da društveni faktori također imaju ulogu u tome”, navodi Mohini Dasari, kirurginja i istraživačica na Sveučilištu u Washingtonu.
U istraživanju je uspoređeno više od 25 tisuća slučajeva traume, a isto je objavljeno u prestižnom znanstvenom časopisu British Medical Journala, BMJ Global Health. Jedan od podataka do kojih su došli jest da žene u SAD-u imaju pet puta veću šansu za preživljavanje jednostavnih ozljeda, poput pada ili automobilske nesreće, nego žene u Indiji, uglavnom zbog bolje medicinske skrbi.
Međutim, razlika u stopi preživljavanja skače na 40 kada se radi o namjernim napadima, zbog čega su istraživači/ce naveli da je zanemarivanje i “kod tišine” koji u Indiji okružuje obiteljsko nasilje glavni krivac.
Ranije su studije pokazale kako svega jedna od četiri napadnute žene potraži medicinsku pomoć nakon napada, što je potaknulo istraživače/ice da se zapitaju kako društvene barijere mogu biti razlog da Indijke ne traže pomoć češće. “Najčešće se događa da kada je žena napadnuta, napadač joj ne dopušta pozvati pomoć, a nasilje je ponekad opravdano i od rodbine, koja u tome ne vidi problem”, ističe Dasari. “To je svakako jedan od razloga koji vode do visokih stopa smrtnosti”, dodaje.
U istraživanju su analizirane pacijentice u četiri bolnice u Kolkati, Mumbaiju i Delhiju, a podaci su uspoređeni s tri traumatološka centra u Pittsburghu, država Pennsylvania.
Juan Carlos Puyana, profesor kirurgije na Sveučilištu u Pittsburghu, ističe da će istraživači/ice imati problema s izvođenjem konačnih zaključaka dok zapisi o traumama ne počnu bolje bilježiti uzrok ozljede. Čak i u ovom istraživanju, neki su napadi mogli biti krivo zabilježeni kao padovi ili automobilske nesreće, što utječe i na rezultate.
“Neće svaka žena otići u bolnicu i reći: ‘Upravo sam pretučena’ ili ‘Upravo sam napadnuta’. Stvarne brojke su vjerojatno i veće nego što rezultati pokazuju”, dodaje.
