Prije dvije godine milijun Amerikanki izašle su na ulice prosvjedujući protiv američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Većinu prosvjednice činile su liberalne žene koje je uznemirilo što je predsjednička kandidatkinja Hillary Clinton izgubila u onome što su mnogi smatrali “sigurnom pobjedom”. Ipak, više od gubitka Hillary Clinton, bile su uznemirene pobjedom Donalda Trumpa. Nakon niza seksističkih izjava tijekom kampanje, brojne prosvjednice strahovale su se kako će budući američki predsjednik ukinuti ženska prava kao što su pravo na pobačaj, pravo na kontracepciju te pravo na porodiljni dopust. Neke od njih strahovale su kako bi Donald Trump mogao temeljito promijeniti način na koji se američka nacija odnosi prema polovici svoje populacije.
Ako premotamo dvije godine unaprijed na točku polovice Trumpova mandata (koji se slučajno preklapa sa stotom obljetnicom ženskog biračkog prava), pitamo se jesu li stvari promijenile (na bolje ili gore) od početaka Trumpova mandata?
Pobačaj, kontracepcija i reproduktivna prava
Pred očima mnogih žena i dalje se nalazi presedan koji je postavio slučaj Roe protiv Wade iz 1973. godine kojim je Vrhovni sud učinkovito legalizirao pobačaj u svih 50 saveznih država. Otkako je preuzeo dužnost, Trump je uspješno imenovao dva sudca Vrhovnog suda od devet mogućih što je zabrinulo mnoge kako bi u budućnost presedan Roe vs. Wadea mogao biti poništen. Naime, ako pravi slučaj dođe do Vrhovnog suda to bi moglo značiti kako će zakonitost nad regulacijom pobačaja mogla u budućnosti biti u domeni svake pojedinačne države, odnosno kako bi time pobačaj mogao ostati legalan u liberalnim saveznim državama kao što su Kalifornija ili New York te postati nelegalan u konzervativnim državama. Ipak, zahvaljujući složenom Ustavu SAD-a malo je vjerojatno kako će pobačaj postati protuzakonit u svim saveznim državama.
Isto bi se moglo reći i za pristup kontroli rađanja, iako se Trumpova administracija bori za nju. Prema Obaminom Zakonu o pristupačnoj skrbi (org. Affordable Care Act) osiguranje žena mora uključiti pristup kontroli rađanja, kao i preventivne preglede i usluge, bez dodatnih troškova. I dok neki zaposlenici pokušavaju uskratiti pokrivenost kontracepcijskim sredstvima na osnovi moralnih ili vjerskih uvjerenja, nekoliko je sudova presudilo kako nitko nema ovlasti onemogućiti izdavanje kontracepcijskih sredstava pogotovo nakon procjene kako bi time gotovo 70.500 žena izgubilo pravo pristupa kontroli rađanja.
Govoreći o pravu pristupa kontroli rađanja, organizacija Planned Parenthood, koja pruža niz usluga reproduktivnog zdravlja koristeći federalne fondove te omogućuje uslugu prekida trudnoće koristeći vanjska financijska sredstva, godišnje u Americi zbrine oko 2,4 milijuna žena. Tijekom predizborne kampanje Trump nije gubio vrijeme preuzimajući dugogodišnja republikanska obećanja kako će u potpunosti ugasiti Planned Parenthood premda je istaknuo kako je taj program pomogao milijunima žena tijekom vremena. I premda je američki predsjednik ukinuo neke mjere koje se odnose na program Planiranog roditeljstva u nemogućnosti je u potpunosti ugasiti program zbog blokade sudova te Kongresa prilikom donošenja takve odluke te je malo vjerojatno kako će uspjeti po tom pitanju ostvariti s Demokratima koji kontroliraju Zastupnički dom. Ipak, mnogo je rupa u administrativnom sustavu koje trenutno razmatra, kao što je primjerice preusmjeravanje nekih sredstava programa Planiranog roditeljstva na klinike koje se protive pobačaju.
Razlike u plaćama, porodiljni dopust i žene na radnom mjestu
Poticaj za jednaka primanja nije se povećao u doba Trumpove administracije, iako je to bilo više obećanje njegove kćeri Ivanke nego njegovo vlastito. Neki optužuju Ivanku Trump da je imala utjecaja na odbacivanje zakona koji bi prisilio tvrtke na otkrivanje primanja prema spolu zbog čega se teško uvjeriti kako takav korak vodi u “pravom smjeru”.
Prema Reutersovom izvješću razlike u plaćama trenutno su više nego ikada prije s obzirom na to da ženski prihodi čine otprilike polovicu prihoda muškarca u petnaestogodišnjem razdoblju, računajući i slobodno vrijeme za obiteljsku skrb. Oba Trumpa već neko vrijeme šute po tom pitanju.
Roditeljska skrb, druga je priča. Trumpova uprava je donijela prijedlog zakona kojim se dopušta šest tjedana plaćenog dopusta za razliku od 12 tjedana neplaćenog koji je trenutačno propisan Zakonom o obiteljskom i medicinskom dopustu iz 1993. godine. Iako je zakon zastario, malo je vjerojatno da će novi prijedlog zakona proći Zastupnički dom Demokratske stranke s obzirom na to kako oni koji se nalaze na lijevoj strani se protive takvom zakonu tvrdeći kako će majke plaćati taj dopust posredno sredstvima iz vlastitog dohotka od mirovine. Za sada SAD ostaje jedina industrijalizirana zemlja koja ne pruža neku vrstu plaćenog roditeljskog dopusta.
Trenutni stavovi
U vrijeme prvog “Ženskog marša” žene su izašle na ulice osnažene, odlučne i ujedinjene. U SAD-u se nalazi oko 164 milijuna žena i iako nema riječi koje bi ujedinile sve njih, ipak postoji nekoliko tema koje se često nalaze u fokusu razgovora. Za početak, žene više ne šute!
Uzmite za primjer #MeToo pokret. Iako nije potaknut Trumpom samim po sebi, #MeToo je uslijedilo nakon izbora čovjeka koji se jednom pohvalio kako je “zgrabio ženu za pi**u” (org. “grabbed women “by the pussy”) na najmoćniju poziciju na svijetu.
Pokret je pokrenuo lavinu, čemu svjedoči i holivudski “Time’s Up” pokret, kao i lavina optužbi za seksualno zlostavljanje koje su uslijedile nakon optužbi za seksualno uznemiravanje protiv filmskog mogula Harvey Weinsteina. To se pokazalo dovoljnim da se ukloni nekoliko moćnih ljudi zbog njihova ponašanja prema ženama. Ipak, s obzirom na sporost birokracije te sudskih procesa pitanje je hoće li ti isti muškarci se ikada suočiti s kaznenim ili financijskim posljedicama. Bill Cosby tek sada ide u zatvor nakon višegodišnjeg parničenja, dok se Weinstein za sada uspješno brati protiv nekoliko optužbi.
A tu je i Brett Kavanaugh.
Nakon što je njegova nominacija za sudca Vrhovnog suda odbačena prilikom optužbe za seksualno zlostavljanje, Trump je tvrdio kako je #MeToo pokret opasan zbog njegove nespojivosti s načelom “nevin prije dokazane krivnje”. Priroda slučajeva seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja koje se temelje na “on rekao-ona rekla” pogotovo povezanih s incidentima iz prošlosti – znače da neke žrtve nikada neće vidjeti pravdu. Vjerojatno nikada nećemo znati je li Kavanaugh kriv za navedeni napad ili je samostalno bio žrtva politike, ali odluka Kongresa da ga podrži bez obzira na to ostavila je gorski osjećaj u ustima. Neke su žene upravo zbog tog i inih razloga frustrirane radom Kongresa što ukazuje na još jedan značajan obrazac u stavovima.
Žene su se pokrenule.
Rekordan se broj žena nominirao te bio izabran na državnim izborima 2018. godine. Nancy Pelosi ponovno je predsjednica Zastupničkog doma, čime je postala treća u redu za predsjednika. Kritičari i znanstvenici nazvali su je “Ženom godine” 2017. godine. Uz to, veliki broj žena već je objavilo svoj interes za predsjedničke izbore 2020. godine.
No iako su osnažene, mnoge žene i dalje ne osjećaju ujedinjenost. Ženski marš je primjer tomu. Nevladina organizacija koja je organizirala prvi marš pretprošle godine i dovela milijune žena na ulice Washingtona te brojne druge gradove diljem SAD-a – raspala se već nakon prvog ožujka pod optužbama o manjku inkluzivnosti te antisemitizam. Neki gradovi ove godine očekuju dva, pa čak i tri marša, a očekuje se kako će svaki od njih provući samo djelić publike iz 2016. godine.
Važno je napomenuti kako je ova podjela u skladu s poviješću pokreta američkih žena još od početka prošlog stoljeća. S vremena na vrijeme, dijalog rođen iz podjele je produktivan, no kad je riječ o američkom pravu, tek pojedinci preko svojih glasova često imaju najveći utjecaj.
Prevela i prilagodila: Martina Raos
