Skup u organizaciji Zagreb Pride udruženja, simbolično nazvan Ljubi bližnjeg svog pred Katedralom, održan je u subotu ispred Zagrebačke katedrale. Više od sata oko 150 pripadnika i pripadnica LGBT zajednice kao i njezinih podržavatelja i podržavateljica (među njima i ‘tradicionalnih obitelji’ s djecom) stajali su licem nasuprot 500 (neki mediji prenose i 1.000) najblaže rečeno – neistomišljenika i neistomišljenica.
Oboružani krunicama, križevima, na krivu stranu okrenutim transparentima, ustaškim znakovljem i zastavama one neke tvorevine kojoj je grb počinjao prvim bijelim kvadratom, ti su neistomišljenici i neistomišljenice pokušali zamaskirati ili barem zapakirati svoju mržnju u neke ljepše ukrasne papire skrivajući se iza naziva ‘vjernicika i vjernica’ te pripadnika i pripadnica braniteljskih udruga. Pokazali su tako da su upili barem dio poruka kardinala Bozanića o antihrvatskom i antikatoličkom zdravstvenom odgoju ili paranoidnih poruka ‘uglednog teologa’ Adalberta Rebića o nekakvim pederskim urotnicima i urotnicama koji žele uništiti državu – pa su ju oni, eto, valjda, došli braniti.
{slika}
Sramotno je, zapravo, što su se zastave Hrvatske nalazile s te suprotne strane policijskog kordona. Iako su protuprosvjednici i protuprosvjednice uzvikivali sudionicima i sudionicama skupa kako oni ‘nisu Hrvatska’, šarena LGBT ekipa i njihovi simpatizeri i simpatizerke se nisu složili s takvim skandiranjem te su, predvođeni/e Mateom Popov, počeli uzvikivati “Hrvatska, Hrvatska“.
No, sav trud oko pažljivog pakiranja njihovih ‘vrijednosnih sudova’ (ta je sintagma dobrano istrošena u raspravi o zdravstvenom odgoju pa će, nadam se, izdržati i ovo korištenje) naglo pada u vodu kada ljubavne pjesme puštane s razglasa nadglasaju povici “Ubij, ubij pedera”. Pravo lice većine okupljenih otkrije se u sigurnosti mase.
Masa dozvolu da na tom mjestu bude uopće nije dobila. Neprijavljen mrzilački antiprosvjed prošao je bez rastjerivanja, bez razvoženja u ‘maricama’ za razliku od onih koji su se osim za svoja prava i dostojanstvo, uostalom u konačnici, došli boriti i za ustavni poredak Republike Hrvatske.
{slika}
Možda je policija predoslovno shvatila izjavu Matee Popov kako je trg pred Katedralom jučer bio mjesto s kojeg se ne isključuje nikoga. Dobro, osim par maloljetnika koji su još neupućeni u finese pravila ponašanja na mrzilačkim antiprosvjedima pa su od silnog zanosa, bodreni govorom mržnje iskusnijih ‘ratnika i ratnica’, taj isti govor pretočili u akciju – gađajući (u zemlji gladnih, ‘u zemlji koja ima većih problema od pedera i lezbijki’) okupljene građane i građanke, koji su došli podržati svačije pravo na dostojanstvo, jajima i upaljačima.
Komentatori broja sudionika i sudionica skupa te postavljači i postavljačice pitanja uspješnosti skupa Ljubi bližnjeg svog moraju se zapitati koja bi to druga organizacija u toliko kratkom roku uspjela mobilizirati takav broj ljudi spremnih stati sa svojim ušima pred zid mržnje i bijesnih povika, spremnih izložiti svoja lica (uglavnom) senzacionalistički nastrojenim predstavnicima medija.
Što god takvi o tome mislili, 150 ljudi odlučilo se postaviti i predstaviti kao oni koje predstavnici Katoličke crkve nazivaju ‘razaračima društva’ da bi podržali kako je rekao Gordan Duhaček ‘poruku ljubavi’. I to, ‘poruku ljubavi i solidarnosti koju su kaptolski oci, nažalost, zaboravili; poruku ljubavi koja nije samo kršćanska već i ljudska; poruku u koju i mi sami vjerujemo i živimo. Poruku: ljubi bližnjeg svog’.
{slika}
Popravnu priliku oni koji nisu došli, a namjeravali su, ali i oni koji će svoj limit tek doseći nekom od budućih izjava (koje će sigurno doći), ne moraju čekati do sljedeće Povorke ponosa, tu će priliku imati već u srijedu, 16. siječnja, u 18 sati na Cvjetnom trgu na Skupu razuma.
