Ministarstva hrvatskih branitelja kojim je odbijen zahtjev žrtvi silovanja za stjecanjem statusa i ostvarivanjem prava temeljem “Zakona o pravima žrtvama seksualnog nasilja za vrijeme agresije na RH u Domovinskom ratu”, Centar za žene žrtve rata – ROSA, Ženska mreža Hrvatske i Ženski sud izražavaju solidarnost sa žrtvom ovog teškog zločna te najdublju osudu diskriminatornog postupanja Ministarstva.
Prenosimo njihovo priopćenje:
Kao što je Documenta dana 20. studenog 2017. izvijestila, Ministarstvo hrvatskih branitelja je svojim rješenjem postupilo u potpunosti suprotno smislu i svrsi samog Zakona kad u obrazloženju navodi da “Povjerenstvo za žrtve seksualnog nasilja nije poklonilo vjeru navodima iz optužnice u odnosu na seksualno zlostavljanje imenovane te je zaključilo da imenovana nije bila žrtvom seksualnog nasilja u Domovinskom ratu”. Naprotiv, navedena žrtva silovanja i seksualnog nasilja, silovana je tijekom najmanje deset noći od strane zatvorskih čuvara i drugih nepoznatih osoba u šibenskom vojnom zatvoru Kuline, a suđenju za ovo i druge zločine nad civilima u Kulinama okončano je nepravomoćnom osuđujućom presudom u odnosu na dvojicu pripadnika 72. bojne Vojne policije HV-a. Iako ostvarivanje prava nije uvjetovano postojanjem kaznenog postupka, u ovom slučaju za Ministarstvo hrvatskih branitelja nije bilo dovoljno niti to što su pravosudne institucije RH-a, Županijski sud u Splitu i Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, našle dovoljno dokaza za pokretanje kaznenog postupka, odnosno osuđujuću presudu.
Umjesto pravde za žrtve Ministarstvo hrvatskih branitelja postupilo je protivno ostvarenju ustavnog jamstva na vladavinu prava i poštivanje prava čovjeka, a odluka Ministarstva, umjesto osiguravanja rehabilitacije i obeštećenja, predstavlja nasilje institucije nad žrtvom i njenu dodatnu viktimizaciju.
Feminističke organizacije izražavaju zgroženost i duboku zabrinutost praksom koja ukazuje da sve žrtve silovanja nemaju ista prava, te da nadležno Ministarstvo donosi rješenja kojima se neke žene, žrtve silovanja, diskriminira i onemogućuje im se ostvarivanje prava. Obzirom da ovo nije jedini slučaj, već se isti obrazac nazakonitog odbijanja zathjeva već više puta ponovio, time se uspostavlja praksa po kojoj žrtve seksualnog nasilja ne mogu ostvariti prava po ovom zakonu – ako su počinitelji pripadnici HV i redarstvenih snaga.
Stoga zahtijevamo od Vlade RH i nadležnog Ministarstva branitelja da zaustavi diskriminaciju, osigura svim žrtvama pravo na obeštećenje i rehabilitaciju i tako pridonese stvaranju opće atmosfere u društvu koja na jednak način prepoznaje i poštuje žrtve stradale u ratu.Imajući u vidu da se ovaj Zakon tiče osoba koje su preživjele seksualno nasilje i napad na život i tijelo tijekom rata, da se tiče osoba koje dvadeset godina same i bez pomoći države žive s preživljenom traumom, očekujemo da Ministarstvo hrvatskih branitelja , kao i druge institucije hrvatske države, smjesta zaustave postupanja kojima se žrtve teških ratnih zločina viktimiziraju i u doba mira.
