Povodom mjeseca tradicionalnog obilježavanja i traženja ravnopravnosti žena u društvu, u Novinarskom domu u Zagrebu održana je tribina ‘Žene u novinarstvu’. O odnosu muškarca i žene u novinarstvu govorile su Višnja Ljubičić pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Marijana Matković bivša novinarka i pomoćnica glavne urednice Vjesnika (slobodna novinarka), Gordana Mrđen glavna urednica Prvog programa HTV-a, Melita Mulić članica saborskog Odbora za ravnopravnost spolova i izaslanica pri Parlamentarnoj skupštini vijeća Europe te potpredsjednica Odbora za žene Parlamentarne, Ivana Petrović novinarka, urednica i komentatorica Nove TV, te Marina Šunjerga novinarka Večernjeg list. Dražen Čurić, novinar i komentator Večernjeg lista kao moderator tribine započeo je razgovor prisjećanjem na Mariju Jurić Zagorku, prvu profesionalnu novinarku u Hrvatskoj koja je pisala u zabačenoj sobi i nije mogla potpisivati svoje tekstove. Gledajući stotinjak godina unazad postavlja se žensko pitanje u novinarstvu o kojem je mišljenje iznijela Gordana Mrđen.
‘Žensko pitanje u novinarstvu- možemo ga postaviti, ali ja ne bih rekla da je to pitanje koje bi bilo problem. Rekla bih da je to pitanje o kojem možemo razgovarati s obzirom na naša iskustva, ovisno od osobe do osobe. U odnosu na situaciju prije 120 godina, otišlo je jako daleko. Sada je samo pitanje i problem kako se mi snalazimo u tome prostoru’, rekla je Gordana Mrđen.
Na pitanje o feminizmu, posvećenosti ženi obitelji, novinarstvu kao feminističkoj profesiji koja više nema moć koju je nekada imala upravo zbog loše financijske situacije i jer svjesno ili nesvjesno muškarci biraju profesije koje donose više moći i novca, kao deklarirana feministkinja u svojoj biografiji odgovarala je Melita Mulić. Govorila je o novinarstvu kao istom fenomenu kao i bilo kojem drugom sektoru koji ima više žena, a samim time profesija postaje potplaćena. Za argumentiranje takvih činjenica potrebno je provesti šire istraživanje, pa se osvrnula na istraživanje na europskoj razini još od 2005. godine, odnosno još ranije kada gledamo globalno praćenje medija. Postoje zemlje na europskoj razini kao što su Švedska i Rusija, gdje većinu u redakcijama čine žene. Kod nas to još uvijek nije tako, a prema Državnom zavodu za statistiku i Ministarstvu kulture, u medijima je negdje oko 46,8 posto žena. Skoro u svim sektorima postoje razlike u plaćama muškaraca i žena, a ne samo novinarstvu. Prosjek na europskoj razini je oko pet posto i ne uspijeva ga se riješiti već dugi niz godina.
‘Ne želim ulaziti u privatnu sferu pojedinca ili pojedinki, jer svatko ima neke svoje prioritete. Nekome je važnije da se posveti obitelji, a nekome da se posveti poslu. U tom smislu ja, niti itko od nas ne može dati univerzalni recept kako se treba ponašati, ali ono što mislim je da bi se društvu trebalo osigurati, odnosno da bi država trebala osigurati jednaku raspoloživu socijalnu infrastrukturu i društvene servise. Postoje kolegice koje se žele posvetiti obitelji i ja to nikako ne sporim, ali ono što želim reći je da već 3000 godina govorimo da je to primarno ženska odgovornost. Dakle u tom smislu moram ostaviti uvjete da partneri međusobno dogovore kako će to biti’, zaključila je Melita Mulić.
Dražen Ćurić dotaknuo se teme naslova u novinama koji su izlazili nakon izbora slovenske premijerke o tome kako je lijepo odjevena, zgodna, dugih nogu. O političkoj korektnosti kad je u pitanju ljepota i uspješna karijera, te o pitanju djece kao ‘barijeri’ u karijeri žene govorila je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.
Osvrnula se na važnost učestalih provedbi i trendova, na osnovu kojih bismo mogli dobiti određeni zaključak, a ubaciti u određene predrasude da se o ženama političarkama i poduzetnicama govori ne samo o njihovoj stručnosti nego i o tome što je njihovo drugo ja kad nisu u politici ili u nekakvom ozbiljnom poslu. Višnja Ljubičić je dala primjer političarki u predizbornim kampanjama gdje je nekorektno da ih se nagovora da otvaraju svoje ormare i pokazuju svoje torbice, cipele itd, jer to nije slučaj s muškarcima političarima i ne tjera ih se da pokazuju svoje cipele, kolekcije itd. Time na neki način stereotipizirano prikazujemo osobe u sasvim drugom svjetlu od onog koji zaslužuju ili za što se žele izboriti u određenoj poziciji, u određenom društvu. Višnja Ljubičić spomenula je klišeiziranje na pisanje novinarske struke, znači i žena i muškaraca, novinara i novinarki, dok govorimo o participaciji žena u tzv.muškim sredinama gdje se ponekad želi na jedan lijep način pokazati kako su žene sve više vojnikinje, policajke, žene koje voze kombije i postavljaju signalizacije za ceste itd. Neki pozitivan učinak promocije načela ravnopravnosti spolova opet se dogodi kroz neki stereotip. Statistika govori kako su žene u Republici Hrvatskoj, bilo u javnoj instituciji, privatnoj ili javnoj tvrtki ambiciozne i da imamo 60 posto obrazovanih žena koje imaju poriv i želju uspinjati se po ljestvici neovisno o kojem sektoru govorimo.
‘Prema istraživanju koje je provedeno žene ili su premlade za određenu poziciju ili su uvjetno prestare. Koja je to dob u kojoj se žena smatra starom? Nekad je bilo 50, 45, danas se već na 40 spustilo. Uzet ću primjer novinarke jedne medijske kuće koja je rekla da je suglasna da se žene novinarke, voditeljice koje su stare miču ispred kamera jer jedan prosječan građanin ne želi gledati gabore. Da li imate istu usporedbu s muškarcima od 40, 50, 60 godina ispred kamera? Nemate, takva poveznica ne postoji’, izjavila je Višnja Ljubičić.
Kada se govori o posvećenosti obitelji i djeci, Višnja Ljubičić je spomenula servise i javne potpore koje svaka država, lokalna zajednica i svaki grad treba imati za bolju kvalitetu svojih obitelji, te važnost zalaganja za ravnopravno učešće roditeljske skrbi i očeva i majki. Razne subvencije i potpore poslodavaca trebalo bi motivirati više očeva da idu na porodiljni, dakle promicanje očeva da mogu jednako participirati.
‘Ako pitate bilo koju mladu zenu, asistenticu na fakultetu, poduzetnicu, obrtnicu, sve imaju grižnju savjest, jer nemaju apsolutno nikakvu potporu. Vrlo rijetke su mlade obitelji, mlade nove generacije gdje muškarci sudjeluju u kućanskim poslovima i odgoju djece’, zaključila je Višnja Ljubičić.
Ivana Petrović je rekla ponešto o razlici između muškaraca i žena kao šefova koje je imala, naglašavajući kako je glavni odnos između novinara/ke i urednika/ice bilateralna komunikacija. Sa svojom direktoricom na Novoj tv komunicira izvrsno, imala je prethodne urednike na HTV-u koji su bili muškarci od kojih je s nekima komunicirala izvrsno, a s nekima loše. Upravo zbog toga ne može generalizirati odnos muško-žensko, jer se radi o individualnom iskustvu.
Na pitanje o tome kako je biti žena u muškom svijetu kao novinarka koja piše o gospodarstvu, govorila je Marina Šunjerga. Ona se ne smatra feministkinjom i mišljenja je kako je feminizam jako pogriješio u svojim počecima i to zato sto je žene natjerao da budu bolji muškarci od samih muškaraca.
‘To se nikad neće dogoditi. I da je feminizam išao tim tragom da postavi neko žensko načelo, ženski način, ženski oblik upravljanja, žensko poslovanje, žensko gospodarstvo ili bilo što drugo, da se promoviraju te vrijednosti i da se nametne feminizam kao pokret koji će pokušati izjednačiti ta dva svijeta onda bi to bilo puno uspješnije. U igri u kojoj su muškarci postavili pravila, ni jedna žena ne može biti uspješnija od muškaraca’, rekla je Marina Šunjerga.
Objasnila je kako u muškom svijetu, onome u razini uprave, niti jedna žena koja dođe na najvišu funkciju uprave nikada neće pokušati promijeniti način upravljanja, niti ce pokušati promijeniti ono sto se zove vertikalna hijerarhija, a tu hijerarhiju je izmislio muški svijet. Kako kaže Šunjerga pokušat će biti veći muškarac od muškarca koji je bio prije i kao takva ispada iz igre.
O opterećenosti hrvatskog novinarstva pravom žena u odnosu na muškarce ili glavnim problemom u samom novinarstvu govorila je Marijana Matković, bivša novinarka Vjesnika koja je doživjela nesretnu sudbinu kada su svi novinari/ke preko noći morali otići na ulicu.
‘Slažem se s tom tezom, činjenica je da je muško- ženski problem jedno opće pitanje, a promatrati ga baš u kontekstu novinarstva, možete uvijek naći neki ženski problem, ali jednako kao i u svim ostalim profesijama. Tako da ne mislim da tu možemo naći nešto specifično. Šefovi u novinarstvu su otprilike slično kao i šefovi u bolnicama. Istaknuli ste moj dugogodišnji sindikalni rad – 12 ili 15 godina sam bila u Vjesniku, što u sindikatu, što u radničkom vijeću, ali nekako mi je najveći ponos bio kad sam nešto više od godinu dana bila pomoćnica glavne urednice. Između 2004. i 2005. godine bilo je ženskih urednica na nekoliko područja i imamo iza sebe neke brojke koje idu u našu korist. To je bila jedna od najjačih faza Vjesnika po prodanim primjercima. A s obzirom na priču ‘kako ostati bez posla’, mislim da je jednako teško i jednako komplicirano i muškarcima i ženama. Svi se podjednako snalazimo ili ne snalazimo’, zaključila je Marijana Matković.
