U sklopu projekta Početi najbolje što se može u ponedjeljak, 2. lipnja u 19 sati u zagrebačkoj Galeriji Nova, Teslina 7, održat će se tribina naziva Perspektive novog sindikalizma.
Trenutna situacija zahtijeva građenje širokih društvenih saveza oko obrane i poboljšanja javnih usluga i očuvanja prirodnih resursa, što sindikate stavlja u situaciju da moraju radikalno mijenjati svoje strategije i strukturne kapacitete. Kako bi se mogli boriti za šire društvene ciljeve, sindikati više ne mogu funkcionirati kao sektorske organizacije koje pokušavaju zaštiti (postojeća) prava svojih članova, već moraju prepoznati emancipatorske potencijale sindikalnog pokreta i razvijati ideju široke klasne solidarnosti.
Takav “novi sindikalizam” mora se vratiti u sferu političkoga i probleme promatrati sistemski, a unutarnju strukturnu dinamiku prilagoditi pojavi novog radništva kojem pripadaju i one/i koje/i su izvan svijeta rada (nezaposlene/i, umirovljenice/i, mladi) i one/i čiji je rad često nevidljiv (radnice/i migranti). Pri tome treba posebno napomenuti važnost prepoznavanja postojanja tzv. neproduktivnog ženskog rada, odnosno neplaćenog ženskog rada u kućanstvu kao bitnog momenta za otkrivanje neuralgičnih točaka kapitalističke društvene reprodukcije.
Poseban izazov za “novi sindikalizam” bit će pronalaženje modela za sindikalno organiziranje radnica i radnika zaposlenih u prekarnim oblicima rada (rad na određeno, agencijski rad, outsourcing te svi ostali oblici privremenih i povremenih poslova) koji su postali dominantni oblici zapošljavanja u okviru novih odnosa moći između rada i kapitala te kao takvi neprekidno reproduciraju društvenu nejednakost i siromaštvo. Budući da u takvim oblicima rada dominiraju žene, prepoznavanje važnosti feminističke perspektive u analizi postojećeg neoliberalnog sustava te iznalaženju sistemskih alternativa pokazuje se kao test za budućnost “novog sindikalizma”.
Tribina se održava u okviru projekta Početi najbolje što se može koji je dio dugoročnog multidisciplinarnog istraživačkog projekta Kreativne strategije koji obuhvaća teorijska istraživanja, umjetničku produkciju i procese kritičke refleksije. Projekt je započela Andreja Kulunčić 2010. godine s ciljem mapiranja i poticanja kreativnih strategija i konkretnih platformi za artikulaciju društvenih problema te pružanje podrške traženju njihovih rješenja. Na suradnju je pozvala grupu Direktna demokracija u školi i Novi sindikat, te niz formalnih i neformalnih grupa poput BRIDA-a, Ženske Fronte, Fem Fronte ili Prava na grad i mnogih drugih koji su u projekt uključeni brojnim diskurzivnim aktivnostima tijekom trajanja izložbe ili su sudjelovali u stvaranju početnice zajedničkog djelovanja. Projekt se bavi mogućnostima samoorganiziranja, te razmatra širi niz društvenih tema poput erozije socijalne sigurnosti i nestabilnih uvjeta tržišta rada u Hrvatskoj.
Moderatorica: Ivana Živković, aktivistkinja
Sudionici/e: Jagoda Milidrag Šmid (sindikalistkinja i aktivistkinja), Bojana Percan (sindikalistkinja i aktivistkinja) i Mario Kikaš (aktivist)
