Galerija Nova otvara poziv za idejne prijedloge za Spomenik na Petrovoj gori, djelo kipara Vojina Bakića. Poziv je otvoren svima koji se zanimaju za antifašističke spomenike i pitanje prostora koji oni danas mogu generirati, bez obzira na profesionalnu pozadinu. Formati prijedloga nisu propisani, kreativno-izvođačke granice su otvorene. Prijedlozi će biti predstavljeni na izložbi-akciji “Jučer sutra” na lokaciji spomenika u listopadu te na izložbi u galeriji Nova u Zagrebu u studenom 2012. Odluka da se izložba postavi/akcija izvede u izložbenom prostoru spomenika na Petrovoj gori uvjetovana je važnošću da se otvori pitanje site-specific dimenzije spomenika i šire pitanje umjetničkog sadržaja u javnom prostoru.
Spomenik na Petrovoj gori, djelo kipara Vojina Bakića (u suradnji s arhitektom Berislavom Šerbetićem), nalazi se na Petrovcu, najvišem vrhu Petrove gore. Građen je doprinosima, uglavnom Karlovčana, čitavo desetljeće, a otvoren 1981. godine. Spomenik je arhitektonsko-plastičko djelo, u njegovoj unutrašnjosti (tri nivoa površine gotovo 3.000 m2) bio je smješten Muzej revolucije, etnografska zbirka, izložbeni prostori, biblioteka, te (nedovršena) multimedijalna dvorana. Spomenik je preživio ikonoklastičku oluju, ali njegova polagana devastacija (otimačina oplate od nehrđajućeg čelika) traje već gotovo dva desetljeća, olakšana činjenicom da se spomenik nalazi na svojevrsnoj ničijoj zemlji, terenu koji dijele tri općine i dvije županije. Izložba-akcija “Jučer sutra” bavi se memorijalima kao društvenim prostorom. Hvatajući se u koštac sa sutrašnjicom Spomenika na Petrovoj gori želi otvoriti nekoliko razoružavajućih pitanja.
Kako misliti spomenik revoluciji? Spomenik pretpostavlja konzervaciju, čuvanje, utvrđeno sjećanje, dok revolucija pretpostavlja rušenje, obrtanje svijeta kakvog znamo i njegovog poretka. Spomenik revoluciji, dakle, za zadatak ima nadići ovu unutarnju kontradikciju, a to može samo kao spomenik koji živi društveni i politički život te izaziva na mišljenje.
Kako danas misliti spomenik revoluciji? Narodno-oslobodilačka borba, kojoj je spomenik podignut, od samog početka je i međunarodna antifašistička borba i socijalna revolucija koja teži uspostavljanju drugačijih klasnih odnosa. Danas svjedočimo povijesnom revizionizmu i nacionalizaciji antifašističke borbe, koja u najboljem slučaju slavi nacionalno oslobođenje, a u najgorem, na fonu diskursa totalitarizma, pobraja poslijeratne žrtve. Spomenik revoluciji, dakle, za zadatak ima odbiti logiku nacionalnog zajedno s politikom viktimizacije, oteti emancipacijske dimenzije od konformizma sadašnjosti. Također svjedočimo i pojačanom akademskom interesu za socijalistički modernizam koji fetišizira formu partizanskih spomenika, otimajući ih tako specifičnom društvenom prostoru i njihovoj društvenoj funkciji i ulozi u političkom diskursu.
Kako misliti spomenik koji probija granice žanra, spomenik koji je istovremeno skulptura i zgrada, simbol i korisni objekt? Kakav prostor on može generirati, posebno s obzirom na činjenicu da je smješten izvan grada, u otvorenoj prirodi? Kako konceptualizirati instituciju koja bi mu davala materijalnu podršku? Kako spomenik misliti kao partizansku umjetnost, na način na koji o njoj piše Miklavž Komelj, kao političnu umjetnost koja ne predstavlja zamjenu za politiku niti zamjenu za borbu, već postavlja nove koordinate mogućeg i nemogućeg? Kako zaobići magistralu sadašnjosti na kojoj nas uvjeravaju kako se radi o veličanstvenoj, ali disfunkcionalnoj građevini?
Prijedlozi se mogu predati u formi teksta, fotografije, citata, natuknica, videa, zvuka, crteža, kolaža..., uz obavezan životopis. Mogu se poslati:
e-mailom na: jucer.sutra@yahoo.com
poštom na: WHW, Slovenska 5, 10000 Zagreb (s naznakom “Jučer sutra”)
Rok prijave je 1. listopada 2012.
Kustosica projekta je Vesna Vuković.
Projekt se realizira u sklopu projekta WHW-a “Početi najbolje što se može (Kako govorimo o fašizmu?)“
