Nedugo nakon objave novih dokumenata o Jeffreyju Epsteinu od strane Ministarstva pravosuđa SAD-a, pojavila se informacija da se u njima spominje ime hrvatske televizijske voditeljice i bivše manekenke Mije Kovačić. Informacija se istog dana proširila većim dijelom hrvatskih portala, ali i onih u susjednim zemljama (1,2,3,4,5).
Prve objave pojavile su se u utorak, 3. veljače te se pisalo da je Boris Nikolić, opisan kao “Epsteinov bliski suradnik”, slao niz e-mailova u siječnju 2014. godine u kojima Epsteina upozorava na određene, s Nikolićem povezane, modne agencije i modele iz Zagreba.
U tom kontekstu se izdvaja njegov e-mail naslova “prijateljica moga brata” (“a friend of my brother”) s poveznicom na objavu Jutarnjeg lista o sudskom sporu kojeg je Mija Kovačić vodila i tekstom “Zove se Mia Kovačić – manekenka iz Zagreba”. Sve navedeno dokumentirano je fotografijama dosjea objavljenih na stranicama Ministarstva pravosuđa SAD-a (1,2).
Velik broj medijskih napisa objavljen je bez kontaktiranja Mije Kovačić
Cijeloga dana dominirale su medijske objave u kojima se spominjanje Mije Kovačić u tom specifičnom e-mailu isticalo u naslovima, leadovima ili naslovnim fotografijama. Doduše, u nekima od njih na kraju je stajalo upozorenje da nečije pojavljivanje u dokumentima iz Epsteinovih spisa ne znači nužno da je počinjeno bilo kakvo protupravno djelo (1,2).
Na kraju dana pojavile su se i objave koje se fokusiraju na profesionalni i privatni život Mije Kovačić, no ponovno, kako u naslovu, tako i u uvodnom dijelu, isticalo se njeno spominjanje u Epsteinovim spisima (1,2).
Idućeg dana se, uz nastavak objavljivanja tekstova već spomenutog karaktera, pojavljuju i članci koji preokreću način izvještavanja o ovoj temi (1,2,3). Oni, po prvi put, uključuju i reakciju Mije Kovačić na objavljene dokumente u kojoj ona poručuje da je tek iz medija saznala da joj se ime spominje u navedenim e-mailovima. Posebno je istaknula da ne poznaje osobe uključene u slučaj te da nije znala kako joj se ime dijeli ili komentira u tuđoj privatnoj korespondenciji. Nadalje, Kovačić je izrazila žaljenje da objavom velikog broja medijskih napisa bez da ju je itko kontaktirao vezano uz spominjanje njezinog imena u komunikaciji trećih osoba.
„Na ovaj način nanosi mi se šteta, a ovakve objave ne mogu se smatrati izvještavanjem u javnom interesu i postupanjem medija u dobroj vjeri“, poručila je.
Nakon toga medijski su napisi redovito uključivali njezinu reakciju te se polako prestajalo pisati o ovoj temi (1,2,3,4). Međutim, šteta je već bila nanesena, o čemu svjedoče i komentari ispod članaka.
I točne informacije nanose štetu jednako kao i dezinformacije
Gledajući iz kuta provjeravatelja točnosti informacija u području rodne ravnopravnosti, početno medijsko izvještavanje problematično je iz najmanje dva razloga. Prvo, doprinosi održavanju informacijskog poremećaja. Drugo, perpetuira praksu objektivizacije žena u medijskom izvještavanju.
Informacijski poremećaj rezultat je djelovanja tri specifična fenomena karakteristična za suvremeni informacijski i medijski prostor – dezinformacija, misinformacija i malinformacija (1,2). Dezinformacije su „lažne, netočne ili zavaravajuće informacije dizajnirane, predstavljene i distribuirane s ciljem namjernog izazivanja štete i/ili ostvarenja osobne dobiti” (1,2). Za razliku od dezinformacija, misinformacije(pogrešne informacije) označavaju „informacije koje su neistinite, ali nisu stvorene s namjerom nanošenja štete; to su zavaravajuće ili netočne informacije koje ljudi dijele, a da ih nisu prepoznali kao takve (vjeruju da su činjenične)” (1,2). Konačno, malinformacije (zlonamjerne informacije) jesu „informacije koje se temelje na stvarnosti, ali koriste se za nanošenje štete nekoj osobi, organizaciji ili zemlji” (1,2).
O rodnoj dimenziji informacijskog poremećaja pisale smo višekratno, posebice u kontekstu rodnih dezinformacija, koje su usmjerene ponajprije na javno istaknute žene, osobe čiji rodni identitet odstupa od tradicionalnih normi te na marginalizirane grupe kao što je LGBTIQ+ zajednica (1,2,3). Pritom smo isticale da, iako koriste termin „dezinformacije“, rodne dezinformacije ne podrazumijevaju isključivo laži, već sve tipove informacijskog poremećaja te se u velikoj mjeri oslanjaju i utemeljene su na postojećim rodnim stereotipima i predrasudama u našim društvima. Njihova je svrha ostvarivanje specifičnih političkih ili ekonomskih ciljeva. U svojim smo analizama primijetile kako su se tijekom kampanje za izbore u Hrvatskoj 2024. i 2025. također koristile malinformacije u svrhu nanošenja štete političarkama (1,2,3).
Objektivizacija žena kao ustaljena medijska praksa
Kao što smo već naznačile, Mia Kovačić je u svojoj reakciji istaknula da joj se ime koristilo u korespondenciji trećih osoba bez njenog znanja te da je o tome saznala tek iz medija koji je nisu kontaktirali o tome. Drugim riječima, bila je predmetom, objektom ili instrumentom za postizanje tuđih ciljeva.
Pojam objektivizacije jedan je od temeljnih koncepata u feminističkoj teoriji i analizama te podrazumijeva čin tretiranja osobe, najčešće žene, kao objekta (1,2). Također se redovito ističe da je objektivizacija, posebice ona seksualna, dominantan mehanizam u medijskom predstavljanju žena (1,2,3).
Različite dimenzije objektivizacije vidljive su i u početnim slučajevima medijskog izvještavanja o ovom slučaju. U svrhu postizanja veće čitanosti, informacija o pojavljivanju imena Mije Kovačić u Espsteinovim spisima stavljena je u fokus medijskog izvještavanja (instrumentalizacija). Kovačić je svedena ponajprije na svoj izgled, dok je njena perspektiva u potpunosti zanemarena jer ju se nije obavijestilo o objavljenom dokumentu niti se tražila njena reakcija (ušutkavanje).
Istaknute medijske prakse održavaju informacijski poremećaj i nanose štetu javno aktivnim ženama
Iz svega navedenog ocjenjujemo da je medijsko izvještavanje o Miji Kovačić u ovom slučaju primjer malinformacije. U fokus javnosti stavljen je točan podatak da se Mia Kovačić pojavljuje u Epsteinovim dosjeima, no način na koji se o tome izvještavalo bio je pun clickbait članaka koji su služili – vjerojatno – ostvarivanju veće čitanosti. Pritom se nije provjerilo ni zna li Kovačić išta o objavljenim dokumentima niti joj dana mogućnost očitovanja o tome.
Takve medijske prakse, iako možda i nisu napravljene s ciljem nanošenja štete – upravo to čine. A ovaj slučaj još jednom pokazuje da su najčešće mete rodnih dezinformacija javno aktivne žene poput političarki, novinarki i/ili aktivistkinja.
