Oduvijek sam imala dugu kosu. Ali, više od posjedovanja duge kose, imala sam kosu, koja je, prema standardima našeg društva, bila prekrasna – duga, svilenkasta i ravna. Ljudi su, pa čak i neki stranci, davali komplimente mojim uvojcima. Neki su mi ljudi govorili kako sam lijepa samo zbog nje. Kimnula bih glavom, nasmijala se i rekla hvala. Naučila sam da to trebam napraviti kada ti netko uputi kompliment, zar ne?
Ali u sebi sam krila tajnu.
Htjela sam odrezati svoju kosu.
Ne samo malo, htjela sam pixie frizuru.
Kada bih to spomenula ljudima, nagovarali bi me da to ne radim. “Izgledalo bi tako ružno.” “Zašto bi to učinila? Tako si lijepa.” “Tako lijepa djevojka poput tebe da odreže kosu? Zašto?” No, usprkos mišljenju drugih, odrezala sam 15 inča (38,1 cm) kose prošle godine, poklonivši sebi pixie frizuru o kojoj sam oduvijek sanjala.
I obožavala sam je.
Odrezati kosu je jedan od najboljih osjećaja na svijetu. No, počela sam razmišljati. Oduvijek sam bila fizički slobodna odrezati kosu, zašto mi je onda toliko dugo trebalo da to stvarno i učinim? Uistinu se nisam osjećala slobodno. Osjećala sam se zarobljenicom svoje kose. Postoji nešto puno veće što me je sprečavalo da odrežem svoju kosu – društvo.
Što nas društvo (i mediji) uče o kosi?
Bilo da se radi o izgledu tijela, boji kože ili izboru odjeće, društvo posjeduje knjigu vrlo jasnih i strogih pravila kako izgleda ženska ljepota. I taj pravilnik ideala ljepote usvajamo vrlo rano. Zar ne bi sve djevojčice trebale naučiti da ih se kao prvo i osnovno cijeni zbog njihove ljepote iznad svega? Ista stvar je kad se radi o kosi. Jasmina, Ariel, Pochahontas, Uspavana Ljepotica, Matovilka. Što sve ove Disneyjeve princeze imaju zajedničko? Dugu, svilenkastu, prekrasnu kosu. I svi znamo da djevojčice trebaju htjeti biti princeze, pa će ih onda dečki oženiti.
Uvjetovanje ne staje tu.
Od djevojaka se očekuje da budu ženstvene poput natjecateljica za miss, jednako seksi poput žena-ratnica u video-igrama. U oba slučaja, na dugu kosu se uvijek gledalo kao vrhunac ženstvenosti i seksepila. Žena koja odreže svoju kosu, odvaja se od svoje ženstvenosti i gubi seksualnost. Čemu pak služi žena, u ovome društvu, ako nije ženstvena i seksualna – ako nije stvorena da muškarci pasu oči na njezinom izgledu? Djecu obaju spolova se prisilno hranilo uniformiranim slikama o tome kako bi žena trebala izgledati. Kada mediji pokazuju samo jedan oblik ljepote, ograničavaju naše misli i poglede na ljepotu.
Kao žene, uvjetovane smo da mislimo da smo manje ženstvene bez duge kose. Muškarci su uvjetovani da misle kako je ženstvenost povezana s dugom kosom, a žena s kratkom kosom je izravna opasnost ženstvenosti, a to je izravna opasnost za muškost.
Patrijarhat to mrzi.
Ne čudi što se žene boje odrezati kosu!
Strah od rezanja kose
Ako ti frizer/ka odreže više od toga da skrati vrhove, bolje je da se pripremiš za izbezumljenost ogromnih proporcija koja vreba iza ugla. Žene svih boja i podrijetla kupuju spojnice ili stavljaju umetke ili ekstenzije kako bi bile sigurne da zadovoljavaju “kosni” minimum. Duga, svilenkasta,ravna kosa je nametnut zahtjev našeg društva ženama. To rezultira time da mnoge žene prihvaćaju standarde ljepote u strahu od posljedica ako to ne učine.
Postoje negativne konotacije vezane uz ženu koja izađe izvan standarda ljepote i odreže kosu. Te konotacije, ta mišljenja, bili su razlozi koji su me kočili u tome da odrežem kosu.
1. Muškarcima se neću svidjeti jer ću izgledati kao dječak
Kao heteroseksualka bojala sam se da me muškarci neće smatrati privlačnom s kratkom kosom. Svaka žena za koju znam da je muškarci smatraju seksepilnom ima dugu kosu: Kim Kardashian, Beyonce i modeli Victoria’s Secret. Ako ne budem blizu tom idealu ljepote, tada se tim muškarcima nikada neću svidjeti. Možda će ih moja kratka kosa natjerati da o meni misle kao o dječaku!
Na kraju dana ja nisam dječak. Žena sam. Svaki muškarac koji bi prosuđivao moj rod prema duljini moje kose nije vrijedan da mu posvetim svoje vrijeme.
Rod je društvena konstrukcija. I kompliciran je.
Ne želim biti u vezi s nekime tko pojednostavljuje rod prema dužini moje kose.
Sama ću izabrati način na koji ću naglasiti svoj rod. Razmislite. Naslovnice ljubavnih romana veličaju muškarce duge kose. Johnnyja se Deppa u “Piratima s Kariba” hvali kao nevjerojatno zgodnog. Veliki broj rock-zvijezda ima dugu kosu. Nitko ih ne smatra ženstvenima.
Zar onda suprotno ne može biti također istinito?
Ako muškarci mogu biti privlačni s dugom kosom, tada i ja mogu biti privlačna s kratkom.
2. Ljudi će misliti da sam lezbijka
Znala sam da je jedna od “negativnih” strana kratke kose da će ljudi misliti i zvati me lezbijkom. Stvar je u tome da to nije negativno.
Biti lezbijkom samo je negativno u našem društvu jer osporava hegemoniju muškosti.
Ideja da jedna žena može biti sretna s drugom ženom je prijetnja muškoj dominaciji i moći.
Stoga, zašto bi to bila uvreda?
Poput moje etničke pripadnosti, zamjenjuju me s mnogo stvari. Smatrajte to samo još jednom dodatnom stvari na toj listi.
Također, poput rodne ekspresije, seksualnost je komplicirana. Tako da svatko tko je namjerno krivo informiran nije vrijedan da mu posvetim svoje vrijeme.
3. Žene kratke kose su lude
Žena koje se usude izaći iz okvira i odrezati svoje prekrasne vlasi kose, društvo ih rado prikazuje kao luđakinje.
Kada sam zamijenila svoje duge kovrče za kratku kosu, ljudi su me nazivali luđakinjom jer sam ošišala “tako prekrasnu kosu” i izravno me upitali što se to desilo u mom životu da bi me navelo da učinim tako “ludu stvar”.
Ne trebate tražiti dalje od medija kako bi se vidjela pomama.
Miley Cyrus su također isto ispitivali kada je odlučila odrezati (priznajem, savršeno brončane) Hannah Montana kovrče. Emma Watson, Anne Hathaway, Vannessa Hudgens, Rhianna I Beyonce bile su ili proglašene ludima ili se njihovu kosu opisivalo “luđački kratkom”.
Istina je: Mi smo lude!
Jer u svijetu gdje postoji nevjerojatan pritisak na žene da izgledaju, ponašaju se i osjećaju na određen način, kada bilo koja žena odluči učiniti nešto za sebe i samo za sebe, to je ludost.
Oslobađajuća ludost.
Danas, kada žena učini nešto za sebe ( i za nikoga drugog, posebice ne za muškarčevu vizualnu ugodu) još uvijek se smatra revolucionarnim činom.
Vidjevši druge zvijezde kako režu svoju kosu, pružalo mi je sigurnost da učinim nešto odvažno što sam htjela učiniti tako dugo.
Kada sam odrezala kosu, bilo je to oslobađajuće. Pao mi je teret s glave, doslovno i u prenesenom značenju.
Učini to!
Promjena može dovesti do odličnih stvari. Spoznaja da je moje tijelo zapravo samo moje i da s njime mogu raditi što želim bila je oslobađajuća. Imala sam priliku početi iznova i otkriti što je lijepo u mojim očima , a ne temelji se na percepciji drugih.
Izašla sam izvan okvira onoga što društvo definira kao ženinu ljepotu.
Konačno sam preuzela vlasništvo nad svojim tijelom, režući pravila koja su me vezala uz mišljenje da su ona obavezna za sve žene.
Rezanje kose bio je moj način da se prisilim nanovo definirati ljepotu na svoj način.
Na kraju svega, bila je to moja kosa.
Narast će ako mi se više kratka ne bude sviđala. Iako proces rasta kose može biti zamoran (bio je za mene!), nadam se da će vas putovanje naučiti neke stvari o sebi.
Rezanje kose dovelo me na prekrasno putovanje voljenja same sebe.
Možda sam izgubila 15 inča kose, ali stekla sam istinsku ljubav prema sebi za koju uopće nisam znala da je moguća.
Prevela i prilagodila Marija Sabolić
