Vikend od 14. do 16. listopada 2016. bio je bogatiji za jedan zanimljivi događaj koji je bavio temom koja tek ulazi u naše prostore: LGBTIQ sport i borba protiv homo/bi/transfobije, seksizma i ostalih oblika diskriminacije u sportu. Sportsko-aktivistički događaj pod imenom QueerSport Weekend već niz godina organizira qSPORT iz Zagreba, a ove godine organizaciju događaja pomogla je i udruga Queer Sport Split. Organizatori/ce su se ove godine pridružili/e mreži FARE u provedbi tjedana akcije Football People. FARE je organizacija koja povezuje pojedince, neformalne grupe te nogometne klubove i organizacije u cilju borbe protiv diskriminacije te kroz nogomet potiče društvene promjene.
QueerSport Weekend je bio prilika za sudjelovanje na turnirima i treninzima iz više sportova, ali također i na prezentacijama regionalnih sportskih inicijativa i na panel diskusiji na kojoj se raspravljalo o diskriminaciji u sportu, stvaranju sigurnih prostora, uključivosti te regionalnoj suradnji. Pored zagrebačkih sportskih ekipa iz raznih sportova, na događaju su sudjelovale sportašice i sportaši iz Beograda, Splita i Osijeka.
{slika}
Središnji dio QueerSport Weekenda bilo je subotnje zajedničko okupljanje u LGBT centru na brunchu, predstavljanju sportskih grupa i inicijativa, panel diskusiji i projekciji filma o nogometašicama iz Bosne i Hercegovine. qSPORT Zagreb predstavio je sekcije: plivanje, badminton, ples u paru, biciqla, priroda i društvo, kao i aktivnosti koje su se odvijale preko ljeta – odbojku na pijesku i graničar. Publika se zatim upoznala s ženskim nogometom i košarkom te Kvir kolektivom iz Zagreba te sa ženskom nogometnom ekipom FemSlam iz Beograda. Predstavile su se i LGBTIQ-friendly organizacije koje djeluju u Zagrebu: sustav samoobrane Krav Maga, Capoeira Amazonas koja promiče interkulturalnost i uključivost te navijačka udruga Bijeli anđeli koja provodi akcije za toleranciju u nogometu.
Posebno je zanimljiva i inspirativna bila panel diskusija o toleranciji te borbi protiv seksizma, homo/bi/transfobije i ostalih oblika diskriminacije u nogometu. Nogomet se obično percipira kao “muški” sport u kojem vrhunski nogometaši odlično zarađuju, dok nogometašice treniraju u vrlo lošim ekonomskim uvjetima i često nemaju podršku okoline. Također, često svjedočimo homofobnim, nacionalističkim i rasističkim incidentima u nogometu. Upravo su tjedni akcije FootballPeople, u kojima je sudjelovalo preko 50 zemalja, bili prilika za rad na postizanju većeg stupnja ravnopravnosti, uključivosti i tolerancije u nogometu.
{slika}
“Fudbal je stožer patrijarhata. U njemu se sažima sva rigidnost i isključivost tradicionalnog uređenja društva kakvo je bilo na ovim prostorima u toku rata, a čije posledice osećamo u vidu konzervativizma navijačkih grupa koje ne priznaju autoritet zakona i reda, već transformišu svu frustraciju u agresiju”, naglasila je sudionica panela Dragoslava Barzut (FemSlam,Beograd), i dodala: “Fudbal kao takav najveći je izazov za aktivistički rad u cilju smanjenje nivoa homofobije i transfobije, ali sa druge strane fudbal kao takav ima najviše potencijala za subverzivne akcije.”
Na panelu se također govorilo o neformalnim mrežama podrške unutar sigurnih prostora koji se grade u LGBTIQ sportu, unutar kojih se osobe osnažuju prije nego što mogu izaći van u ostale “nesigurne” prostore. Zbog diskriminacije i heteronormativnih obrazaca u mainstream sportskim klubovima i organizacijama, važno je da postoje sigurni prostori u LGBTIQ sportu te da se propituje sport kao sustav tradicionalnih pravila i normi. Specifičan izazov pri tome predstavlja različiti stupanj koliko su pojedinci/ke aut što se tiče njihove seksualne orijentacije te rodnog identiteta i izražavanja, kao i prisustvo autohomofobije. Sve to neminovno utječe na vidljivost sportske grupe prema van, kao i na odnose i komunikaciju unutar grupe. Bez obzira na izazove, važno je osigurati sportske prostore bez diskriminacije, mjesta gdje se osobe imaju priliku kroz sport družiti i upoznavati – jer sve to gradi pozitivnu sliku o njihovim LGBTIQ identitetima te osigurava podršku koja je važna u homofobnoj okolini u kojoj živimo.
{slika}
Koliko je ta okolina još uvijek homofobna svjedoči nam Dragoslava: “Imale smo neku situaciju u Beogradu da smo mi koje igramo fudbal dobile batine od skupine navijača koji takođe vole fudbal. Mogli smo svi sedeti i zabavljati se, ali eto mi smo bile izložene nasilju. Zašto nas nogomet ne bi mogao spajati, a ne da potiče na tučnjavu? Moja je poruka: Igrajmo fudbal i poštujmo se!”
Jeleni Čelebić (FemSlam, Beograd) panel na QueerSport Weekendu bio je sasvim novo iskustvo: “Imam utisak da sve što znam o rodno zasnovanoj diskriminaciji i diskriminaciji nas ne-heteroseksualnih osoba u sportu znam zapravo iz rečenica razmenjenih u prolazu, iz prve ruke od onih koji su bili žrtve ili od prijatelja/ce nekoga ko je bio žrtva. Imam utisak da sve ono o čemu smo govorili na panelu zapravo počiva na takvim pričama, još uvek, kao i na razumevanju društveno-političkog konteksta u kome živimo – u preseku tog skupa se još uvek sve odvija. Ponavljam to “još uvek” zato što mislim da možemo to promeniti, da sva ta različita iskustva i znanja možemo donekle sistematizovati na neki način, kako bi ih mogli podeliti sa drugima koji se susreću sa diskriminacijom u sportu, kako bi možda skupa pronašli neke načine delovanja ili izgradili neku infrastrukturu kako bi sva ta iskustva učinili ako ne bezbolnijim a ono barem lakšim za podneti, pri čemu mislim na posledice. Dok smo razgovarali ja sam o tome razmišljala – o mogućnostima koje nam se pružaju i nasuprot tome, o toj stvarnosti koju svi mi živimo – u kojoj sami nosimo teret diskriminacije, oslonjeni jedino na mreže podrške koje smo sami/e izgradili/e.”
{slika}
Nakon panel diskusije prikazan je kratki film Ade Sokolović “Volim SFK” o ženskom nogometnom klubu SFK 2000 Sarajevo, višestrukom prvaku Bosne i Hercegovine, uspješnom i u Ligi prvaka. Nini Marks iz Splita se jako svidio film, pogotovo zato što je već imala priliku upoznati nogometašice iz Sarajeva: Upoznala sam ih na prijateljskoj utakmici. Iako u ženskim nogometnim klubovima obično postoje tzv. “klanovi”, među curama iz SFK osjeća se posebno dobra vibra, jedinstvo i sklad”. Jelena je film doživjela vrlo emotivno: “Film je u meni izazvao bujicu pomešanih osećanja – neku neodređenu tugu zbog uslova u kojima te cure treniraju i igraju, pri čemu ne mislim samo na finansije, već i na to koliko malo podrške imaju u svemu što rade. S druge strane, tu je ta radost zbog toga što vidim da one žive ljubav prema fudbalu, da njihova ljubav i predanost nadilaze predrasude, religije, etnicitete i sve one linije razdvajanja sa kojima smo svi mi, u manjoj ili većoj meri, svakodnevno suočeni.”
Na QueerSport Weekendu održani su i turniri u badmintonu, ženskom nogometu i ženskoj košarci te treninzi plivanja, plesa u paru “Ples za sve” i sustava samoobrane Krav Maga. Za nogometni turnir, održan u sklopu akcije FootballPeople , Dragoslava primjećuje: “Kao i prošle godine i ovaj je turnir u fudbalu imao za cilj da poveže i međusobno osnaži LBT žene iz regiona.” Jelena se složila i pohvalila organizaciju: “Fudbalski turnir je bio odličan, zaista odličan. Važno mi je što smo se okupile, bile na istom mestu, smejale se, razgovarale, radovale, glupirale, malo i svađale oko promašenih golova… i na kraju razmenile ideje o nekim mogućim budućim susretima. I naravno, volela bih da nas je bilo više, što nikako nije kritika upućena organizatorkama, već potreba da se to naše mesto slobode stalno širi, da budemo potpora jedne drugima, da nas bude ‘tu’ više jer nas ima daleko više…”.
{slika}
Matija iz Osijeka bio je oduševljen Queer Sport Partyjem i plesnom radionicom u HotPotu: “Izlazak je bio fantastičan! Super je bilo vidjeti lijep odaziv na vogue radionici. Bilo je odlično, super odabrana koreografija, nije preteška i taman da se može upamtiti u početku i da se možemo jako lijepo zabaviti. DJ Gorão je bio odličan i budući da sam već bio na jednom partyju gdje je puštao glazbu, očekivao sam da će pustiti RuPaula i bio sam oduševljen kad ga je pustio.”
Tri dana QueerSport Weekenda je donijela su brojne sportske radosti, emotivne diskusije, mnoga nova poznanstva i nove poglede na izazove s kojima se susreću LGBTIQ osobe u sportu. “Uvek mi je važno da čujem neke druge, i meni nove, glasove, drugačija promišljanja. To je ono što sam ja ponela sa sobom i beskrajno hvala na tome!”, zaključila je Jelena.
