Dok čekamo službene kandidature, kao i službeni početak kampanje za Predsjedničke izbore (ujedno i zadnje izbore u ovoj super izbornoj godini), osvrnut ćemo se na rodno dezinformacijske narative koje smo zapazili kroz predizbornu kampanju za Europski parlament. Analizu smo radile u suradnji s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Rijeci.
Kampanja je trajala čak 45 dana, no nije bila naročito uspješna. Ostala je u sjeni izbornog preslagivanja i kombinacija koje su uslijedile nakon Parlamentarnih izbora, ali (smatraju stručnjaci/inje) nisu ni akteri kampanje uspjeli objasniti važnost europskih politika na živote građana i građanki (1,2). To se osjetilo i na izlaznosti pa je na izborima glasalo svega 21,08 posto građana i građanki naše zemlje. To je ujedno i najmanja izlaznost u EU (1,2).
Kakvim smo narativima svjedočili/e?
Kroz predizbornu kampanju uočeno je nekoliko narativnih okvira unutar kojih su se generirale rodne dezinformacije. No, kako je i kampanja bila manjeg intenziteta, tako je i manje rodnih dezinformacija zabilježeno u odnosu na izvještaj koji smo radili za vrijeme parlamentarnih izbora koji su se održali u travnju ove godine (1,2).
Za razliku od prethodne analize, u ovoj nismo zabilježili narative o nekompetentnosti žena da se bave politikom. Ali ni toliko snažan narativ o „rodnoj ideologiji“ uvezenoj s (dekadentnog) Zapada. Ipak, narativ same „rodne ideologije“ (1,2) i dalje je dominirao medijskim prostorom.
A dominirale su i njene formalne inačice i/ili biskoznačnice poput „woke ideologije“ ili „transrodne ideologije“. Njima su se uglavnom služile političke stranke, kao i političari i političarke desnog spektra. Tako je Božo Petrov pokretao građansku inicijativu za upisivanje kršćanske baštine u temeljne vrijednosti EU kroz izmjenu njenih temeljnih ugovora. Time bi se, između ostalog, stvorile i pretpostavke za odbacivanje „rodne ideologije“ (1,2). Kao primjer da EU vrijednosti treba revidirati, nekolicina političara i političarka navodi i pobjedu nebinarne osobe Nema na Eurosongu (1,2). Tako je, primjerice, Stephen Nikola Bartulica navodio pobjedu Nema kao odraz unutarnjeg stanja u Europi, navodeći da je Europa u krizi i posrnula u ozbiljnu dekadenciju.
Ostaje nam zaključiti da je „rodna ideologija“ dominirala u sferi rodno dezinformacijskih narativa na ovim izborima. Prvenstveno se prikazujući kao društvena ugroza kroz različite narativne okvire. Iako su oni različiti, međusobno se isprepliću, zajedno se podržavaju i potvrđuju. Osim što šire dezinformacije, pridonose i stvaranju negativnog stava javnosti o temama vezanim za rodnu ravnopravnost.
„Rodna ideologija“ kao ugroza tradicionalne obitelji i heteronormativnog poretka
Jedan od najčešćih narativa je upravo ugroza (tradicionalne) obitelji. Najbolji primjer je već spomenuti Božo Petrov i njegova inicijativa za upisivanje kršćanske baštine u temeljne vrijednosti EU. Petrov je kazao: „zajednički vrijednosni okvir će zaustaviti rodnu ideologiju i takva mahnitanja u kojima danas možete biti muško, sutra žensko, prekosutra se opet vratiti na staro, ovisno o tome kako se osjećate”. Upravo „rodnu ideologiju“ vidi kao prijetnju dugoročno održivom društvu u kojem je obitelj središnja društvena čestica, a brak muškarca i žene njen temelj (1,2). O dugotrajnosti promjene rodnog identiteta smo već pisale na Libeli.
„Rodna ideologija“ kao ugroza tradicionalne obitelji vidljiva je i u izjavama Ladislava Ilčića. On smatra da su „dokazano dobri koncepti društva bazirani na obitelji i otvorenosti životu”. Pritom navodi da je „ljevica koristila Europski parlament za nametanje svojih ideologija“. Kao primjere u RH navodi Zagreb koji je pun LGBT zastava, Kampanju CESI za uvođenje sveobuhvatnog seksualnog odgoja u zagrebačke škole i pobjedu Nema na Eurosongu (1,2). Njegove izjave, iako ne predstavljaju direktne dezinformacije, ojačavaju narativ o „rodnoj ideologiji“ kao sveprisutnoj ugrozi društva i (tradicionalne) obitelji.
„Rodna ideologija“ kao nepoćudni dio europskog prostora
Za razliku od izvješća s parlamentarnih izbora (1,2), u ovoj predizbornoj kampanji nije zabilježen izražen narativ o „rodnoj ideologiji“ uvezenoj s (dekadentnog) Zapada. To je doživjelo svojevrstan „makeover“. Fokus nije bio na lošem utjecaju koji na našu zemlji ima Zapad. Retorika je bila usmjerena na krizu u kojoj se Europa našla zbog „rodne ideologije“. Tako Bartulica govori o „posrtaju Europe u ozbiljnu dekadenciju“. Petrov, pak, govori (navodi portali) da „ u ovom trenutku imamo milijune mladih diljem zapada koji si uništavaju život operacijama i hormonalnim terapijama i sve snažnije tendencije zakonodavaca da roditeljima uskrate pravo “da na bilo kakav način zaustave to ludilo”. A sve, kako ističe, u ime nekakve „kvazi slobode, tjelesne autonomije.“
Dakle, narativ je bio usmjeren na svojevrsno „čišćenje“ Europe od „rodne ideologije“.
„Rodna ideologija“ kao ekonomska ugroza
Osim što predstavlja ugrozu obitelji, „rodna ideologija“ ima negativan utjecaj i na gospodarski sustav. Barem prema izjavama Mirande Jamnicki, kandidatkinje Nezavisne liste Ladislava Ilčića koja je govorila: „svi možemo sagledati činjenicu da je model društva temeljen na obitelji otvoren životu i djeci, a to ne možemo reći za model društva koji propagira promjene spola i rodnu ideologiju. Sve to ima ogromne posljedice i u gospodarstvu. Amerikanci kažu – „Go woke, go broke.“ Odnosno, ako prihvatite tu radikalnu woke agendu, bankrotirat ćete.“
Tijekom iste konferencije se govorilo, prema medijskim napisima, da se brojnim odlukama u Europskom parlamentu ubija kvaliteta u poslovanju, a nameću tzv. rodne kvote, odnosno koliko homoseksualaca i transseksualca treba biti na određenoj razini odlučivanja u tvrtki. Naglasilo se da se radi o agresivnoj agendi koja se smatra važnijom od normalnog poslovanja, slobodnog tržišta i od prirode čovjeka pa EU slabi pod čizmom te woke agende (1,2). Podsjetimo, o terminu „woke“ i njegovu korištenju smo već pisale na Libeli.
Upravo ovaj prikaz „rodne ideologije“ kao ekonomske ugroze relativno je nova podtema antirodnih diskursa. A ona je već, na neki način, korištena u intervju s Damirom Vanđelićem, predsjednikom stranke Republike za vrijeme predizborne kampanje za Parlamentarne izbore. Tada je govorio o troškovima poduzetnika vezano za broj odvojenih zahoda.
„Rodna ideologija“ kao ugroza djece i njihovih prava
Uz ugrozu obitelji, ovo je najčešći narativ ugroze vezan za „rodnu ideologiju“. Primjećujemo ga godinama. Ipak, i taj je narativ – u odnosu na parlamentarne izbore – bio manje zastupljen. O njemu je govorio Stephen Nikola Bartulica govoreći da je „nametanje nama stranih ideologija i ideja štetno za našu djecu“. Kao i Božo Petrov u već ranije spomenutoj izjavi o „milijunima mladih diljem zapada koji si uništavaju život operacijama i hormonalnim terapijama“.
O dugotrajnosti i složenosti tranzicijskih postupaka smo već pisale, kao i o malinformacijama o rodno-podržavajućoj skrbi i blokatorima hormona.
Ima li što još osim „rodne ideologije“?
U predizbornoj kampanji za parlamentarne izbore primijetili smo fokus na iregularnim migrantima gdje je jedan od naglasaka bio i na rodnom aspektu migracija. Rodni aspekt se očitovao u opetovanju informacija o tome da granicu isključivo prelaze vojno sposobni muškarci te da je riječ o osobama muslimanske vjeroispovijesti. Time su se stvarale asocijacije na militaristički kontekst, kao i na prijetnje ženama zbog potencijalnih seksualnih napada, silovanja i sl.
Iako su migracije bile važna tema i europskih izbora u svim zemljama Unije, nismo uočili da je naglasak bio na rodnim aspektima. Umjesto toga se isticala važnost zaštite granica, reguliranje migracija putem legalnih ulazaka i/ili važnost toga da države samostalno donose odluke vezane za prihvat migranata (1,2).
Ne u mjeri kao parlamentarna kampanja, no i ova se predizborna kampanja dotakla diskreditiranja politika rodne ravnopravnosti. Pričalo se o tzv. rodnim kvotama koje nalaže Europski parlament, a “ubijaju kvalitetu u poslovanju”. Ivan Pernar, također, kritizira provođene politike Europske unije. On smatra da se na razini EU gura LGBT žestoka propaganda i tko god ima drugačije mišljenje se sankcionira. Pritom je dao primjer Baby Lasagne govoreći da nije pobijedio jer „nije bio dovoljno gej“. Naglašava i da naša država vodi politiku koja propagira LGBT vrijednosti, da financira milijunima udruge i LGBT agendu. Pritom je rekao da bi bilo bolje da se taj novac da obiteljima s više djece.
Manja dinamika i frekventnost rodnih dezinformacija
Zaključno, ova je predizborna kampanja bila znatno manje intenzivna nego li predizborna kampanja za parlamentarne izbore. U skladu s time, primijećena je i znatno manja dinamika i frekventnost objava koje bi svojim sadržajem odgovarale nekom obliku rodno uvjetovanog informacijskog poremećaja.
Narativi vezani za nekompetentnost žena koje se bave politikom su gotovo izostali. Kao i narativi o migrantima kao sigurnosnoj prijetnji ženama. S druge strane, narativ o opasnostima „rodne ideologije“ dominirao je predizbornom kampanjom. Čak je bio i ojačan širim, europskim kontekstom. Pritom je zanimljivo primijetiti razvoj narativa u kojem „rodna ideologija“ predstavlja ekonomsku ugrozu.
Kakva nas dinamika očekuje na nadolazećim izborima za Predsjednika ili Predsjednicu Republike Hrvatske, ostaje nam popratiti.
*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
