Ovogodišnje povorke započinju zagrebačkom Povorkom ponosa LGBTIQ zajednice koja se održava u subotu, 1. lipnja. Geslo je „Ustali i ostali“ – „Ustale i ostale“.
“Mi svi zajedno i solidarno – lezbijke, gejevi, nebinarni, trans i biseksualni ljudi, interspolne osobe i cijela kvir zajednica **–** ustajemo protiv napada na našu slobodu, naša prava, naše živote, naše obitelji i naša tijela! I to nam neće biti prvi put. Ustali smo u prvoj Povorci ponosa u potpuno homofobnoj državi, okruženi hordama siledžija. Ustajali smo protiv nepravednih zakona, protiv transfobnih ministara, homofobnih zastupnika, lažljivih novinarki, uličnih nasilnika. Ustale smo i ostale. Ustali smo i ostali. Svaki put, svake godine i tako će biti zauvijek“, poručili/e su iz Zagreb Pride-a.
Povorka će započeti okupljanjem u 15:00 sati na Trgu Republike Hrvatske, ispred HNK. Zatim će u 16:00 krenuti rutom Frankopanska – Ilica – Trg bana Josipa Jelačića – Jurišićeva – Draškovićeva – Ribnjak. Na posljednjoj lokaciji će se održati prosvjedni svečani skup, s početkom u 17:30 sati.
Osim Povorke, još je nekoliko događanja na koje možete otići kroz Mjesec ponosa koji organizira Zagreb Pride. 25. svibnja, od 15:00 do 18:00 sati, na rasporedu je izrada transparenata i dekoracija za Povorku, u ACK Medika. 15. lipnja će se održati Karaoke & Lip Sync Night: Tko pjeva, strejt ne misli, a na kraju Mjeseca ponosa na rasporedu je tribina „Zašto u Hrvatskoj nitko nije out“. Termin i lokaciju tribine, kao i najavu izvođača/ica za Povorku možete pratiti na Facebook-u Zagreb Pride-a.
Idejno rješenje i dizajn vizualnog identiteta: Marin Berović
Drugi Karlovac Pride
Nakon Zagreba, na rasporedu je Povorka u Karlovcu. Održat će se 08. lipnja, u Glazbenom paviljonu i parku (Šetalište dr. Franje Tuđmana). „Nastavak je to jedne lijepe priče za Karlovac i snažne poruke koju želimo odaslati diljem Hrvatske: da sve LGBTQIA+ osobe u svim dijelovima naše zemlje imaju pravo na kvalitetan i dostojanstven život. Zapišite si datum i budite dio jedne posebne priče Pride-a u našem Karlovcu“, poručili su iz organizacije Karlovac Pride. Izvođače/ice i tehničke informacije objavit će na svojim stranicama.
Osim same Povorke, u tjednu ususret održat će se neformalni tjedan ponosa. Za njega su zaslužne ustanove, udruge i inicijative koje u znak podrške Pride-u organiziraju različite društveno – kulturne sadržaje. Tako DrONe – udruga za društveni razvoj i neformalno obrazovanje, 31. svibnja organizira radionicu izrade transparenata, a Feministički tamburaški front će 07. lipnja imati radionicu bubnjanja. Osim toga, održat će se i dvije filmske večeri na kojima će biti prikazani filmovi „Ja bi’ da to imam doma“ i „All Of Us Strangers“. Raspored i lokacije nalaze se na slici u nastavku.
Sudjelovanje na projekciji filma „Ja bi’ da to imam doma“ je besplatno. No, posjetitelji/ce tog događaja trebaju biti punoljetne osobe. „I ono najvažnije: svi kulturno – društveni sadržaji su podjednako namijenjeni i LGBTIQA+ i straight osobama, tako da pozivamo sve Karlovčane/ke (i šire) da nam se pridruže u što većem broju“, poručuju organizatori/ice.
Pula: vrijeme je da se djelovanjem izborimo za jednakopravnost!
„Ćakule ne delaju fritule“ slogan je prvog Pula Pride-a – Pride di Pola. Održat će se na Dan antifašističke borbe, u subotu 22. lipnja. Organizatori/ice iz udruge Proces navode da je slogan „poruka usmjerena prema onima koji donose odluke i politike, onima koji provode te odluke, ali i zakone, poruka i javnoj administraciji, svima koji se trebaju odmaknuti od praznih riječi podrške prema pravoj akciji i provedbi zakona i uredbi kojima je osigurana jednakopravnost.“ Dodaju i da je to poruka usmjerena i ka našem društvu, kako bi ga potaknuli na aktivno sudjelovanje u borbi za pozitivne društvene promjene za sve skupine ljudi koje su često isključene, zanemarene i obespravljene.
Povorka će početi u 18:00 sati, na trgu Portarata nakon čega se kreće centrom do Comunità degli Italiani di Pola – Zajednice Talijana Pule, Circola, gdje će se održati službeni program koji započinje u 20 sati.
Nastupit će ŽEN, kolektiv Zbeletron i Nikola Pezić – DJ Pez. Više informacija o Pula Pride-u pratite ovdje.
Autori vizualnog identiteta su Ana Labudović i Niko Lapkovski
Povorka u Splitu
Na samom kraju, 06. srpnja će se održati Split pride. Ove je godine usmjeren na slavlje različitosti, na različite ljude jednakih prava. Program je još u izradi, pa pratite stranice Split Pride-a.
Preko pedeset događanja kroz dva mjeseca
Osam tjedana ponosa organizira i Kvir Mreža Hrvatske. U organizaciji preko 50 događanja sudjeluje 26 udruga i inicijativa iz Zagreba, Splita, Karlovca, Pule, Poreča i Rijeke. Trenutno se održava drugi tjedan mjeseca ponosa. U organizaciji LGBTIQ inicijativa Filozofskog fakulteta ‘AUT’ danas, 24. svibnja, održava se gledaonica filma „But I’m a Cheerleader” te projekcija filma „Tiger Stripes“ u sklopu 18. VoxFeminae Festivala. Sutra, 25. svibnja, će se održati QueerSport Day na Jarunu, na Otoku Univerzijade, projekcija filma “This is Ballroom” (također dio VoxFeminae Festivala) i megaparty u Klubu Kocka u Splitu – Drag Kokošinjac. U nedjelju su na rasporedu još sva događanja VoxFeminae Festivala – “Drag King radionica scenske šminke” i projekcija filma “Teaches of Peaches”. Buduća događanja pratite na stranicama Kvir Mreže Hrvatske.
Liječnici, medicinske sestre, farmaceuti i fizioterapeuti imaju u medicinskoj profesiji različite uloge s različitim, ali komplementarnim odgovornostima.
Mnoga stručna društva nastoje razriješiti koliziju do koje dolazi kada se sukobe profesionalni, etički standardi i savjest prizivača. Uvijek, međutim, ističu isti moralni imperativ medicinskih profesionalnih društava, a to je da je dobrobit pacijenta njihov primaran interes. Postoji prvenstvo liječničkih profesionalno-etičkih obveza prema pacijentima. Osobni priziv savjesti ostaje sekundaran i ograničen.
Usprkos ovom etičkom stajalištu, smjernice strukovnih društava u vezi s prizivom savjesti znatno se razlikuju. Sva strukovna društva više prihvaćaju no što dovode u pitanje priziv savjesti u zdravstvenoj skrbi.
Međunarodna federacija ginekologa i opstetričara (FIGO) u svom 2. izdanju (2021.)Etičkih i profesionalnih smjernica za opstetriciju i ginekologiju navodi sljedeće:
FIGO Smjernica 014: Priziv savjesti
1. Primarna obveza opstetričara-ginekologa je služiti reproduktivnom zdravlju i dobrobiti žena. Opstetričar-ginekolog koji ne može pružiti njegu svojim pacijentima iz razloga njegove osobne savjesti još uvijek ima profesionalne odgovornosti prema njima. Kada se praktičari s dobrim razlogom smatraju obveznima svoje osobne obveze koje im nameće savjest staviti ispred ispunjavanja profesionalne odgovornosti, oni su u sukobu obveza. Budući da pacijenti traže pomoć stručnjaka, a ne privatne osobe, teret opravdanja je na opstetričaru-ginekologu koji smatra da bi osobne obveze trebale biti ispred profesionalne odgovornosti u skrbi za pacijentice.
2. Neetično je da opstetričar-ginekolog ne ispuni profesionalnu odgovornost da informira sve pacijentice o svim medicinski razumnim alternativama za njihovu skrb na nepristran način utemeljen na dokazima, uključujući alternative koje opstetričar-ginekolog ne želi koristiti.
3. Svi opstetričari-ginekolozi imaju profesionalnu odgovornost pobrinuti se da svaka pacijentica dobije kliničku skrb koju je odobrila u procesu informiranog pristanka. Kada opstetričar-ginekolog ima priziv savjesti na pružanje medicinski razumne alternative, on treba uputiti pacijenticu kvalificiranom kolegi koji nema takav prigovor.
4. Kada se u hitnim slučajevima životi pacijenata ili njihovo fizičko ili mentalno zdravlje mogu očuvati samo postupcima kojima se njihovi liječnici obično protive sudjelovati, a liječnici ne mogu pravodobno uputiti takve pacijente liječnicima koji se ne protive, liječnici moraju dati prioritet životu, zdravlju i dobrobiti svojih pacijenata provodeći ili sudjelujući u navedenim postupcima.
FIGO Preporuke
1. Svi opstetričari-ginekolozi imaju profesionalnu odgovornost pobrinuti se da sve njihove pacijentice dobiju liječenje na koje su pacijentice pristale. Svi prizivi savjesti na liječenje pacijenta sekundarni su u odnosu na ovu profesionalnu odgovornost.
2. Pružanje koristi i sprječavanje štete zahtijevaju da liječnici takvim pacijentima osiguraju pravovremeni pristup medicinskim uslugama. Uključujući davanje informacija o svim medicinski razumnim alternativama za njihovu skrb. Uključujući sve takve postupke u kojima se opstetričar-ginekolog protivi njihovom pružanju na temelju savjesti.
3. Svi opstetričari-ginekolozi imaju profesionalnu odgovornost pridržavati se znanstveno i profesionalno utvrđenih definicija usluga reproduktivnog zdravlja te paziti da ih pošteno predstavljaju, a ne da ih krivo interpretiraju na temelju osobnih uvjerenja.
4. Liječnik opstetričar-ginekolog ima pravo na poštivanje svog uvjerenja o savjesti, kada je ono istinito i jasno izraženo. Politički motivirane ili financijski motivirane tvrdnje o „savjesti“ izrazito su neetične. Opstetričar-ginekolog koji izražava uvjerenja utemeljena na savjesti koja su istinita ne bi smio trpjeti diskriminaciju na temelju svojih uvjerenja, pod uvjetom da opstetričar-ginekolog ispunjava profesionalnu odgovornost da se pobrine da pacijentici omogući liječenje koje je pacijentica odobrila.
5. Postoji profesionalna odgovornost za upućivanje pacijenata na medicinski indicirano kliničko liječenje, čijem se poduzimanju opstetričar-ginekolog protivi, kvalificiranim liječnicima koji se ne protive. Upućivanje drugom liječniku ne predstavlja sudjelovanje u postupcima koji su dogovoreni između pacijenta i liječnika kojima su upućeni, jer će za tu skrb biti ovlašten od strane pacijenta liječnik koji pristaje omogućiti ono liječenje ili proceduru koja treba pacijentu.
6. Opstetričar-ginekolog mora pravovremeno upućivati svoje pacijentice kada bi kašnjenje ugrozilo život, zdravlje i dobrobit pacijenata, kao npr. pacijenticama s neželjenom trudnoćom.
7. U izvanrednim situacijama, radi očuvanja života ili tjelesnog ili psihičkog zdravlja, opstetričari-ginekolozi moraju pružiti medicinski indiciranu skrb po izboru svojih pacijentica bez obzira na osobne prigovore liječnika.
Smjernice su sveobuhvatne i jasne, no ambivalentne
Etičke smjernice FIGO-a, dakle krovne, globalne udruge u ginekološko-opstetričkoj profesiji, držim jasnim i sveobuhvatnima, no ipak ambivalentnima. Onima koji su u sukobu obveza stavljajući privatne obveze ispred profesionalne dogovornosti ne zamjera se neetičnost. Iako, istina, moraju profesionalnu obvezu ispuniti transferom pacijentica (uglavnom se misli na abortus) ili izvršiti zahvat ako je život pacijentice ugrožen, a ne postoji druga mogućnost.
Stavovi ostalih stručnjaka/inja i medicinskih udruženja
Američko društvo opstetričara i ginekologa(ACOG, American College of Obstetricians and Gynecologists) drži da osobne profesionalne privilegije dolaze s profesionalnim odgovornostima prema pacijentima koje moraju biti ispred osobnih interesa pružatelja usluga(liječnika).
Prema Britanskom liječničkom udruženju(BMA – British Medical Association) u tekstu „The law and ethics of abortion, BMA views“, priziv savjesti u medicini dozvoljen je u vezi s abortusom. Paragrafom 52 GMC-a (General Medical Council) dobra medicinska praksa uključuje objasniti pacijentici imate li prigovor savjesti na određeni zahvat. Pritom ih treba obavijestiti o njihovu pravu da posjete drugog liječnika. Ako pacijentici nije praktično dogovoriti posjet drugom liječniku, potrebno je pobrinuti se da drugi kolega preuzme ulogu onoga koji se priziva, dakle uskraćuje izvršiti prekid trudnoće.
Ne slažu se svi sa stavovima BMA. Giubilini tvrdi da ono što je važno u svrhu opravdavanja izuzeća nije je li prigovor „savjestan“. Već temelji li se na načelima i vrijednostima na kojima se temelji struka. Drugi se pitaju u kojim okolnostima je moguće zakonito odbiti prizivanje na savjest, ako takva uskrata predstavlja rizik za zdravlje i sigurnost pacijenata. Također, smatraju da bi BMA morala promijeniti neke smjernice s obzirom na razvoj ljudskih prava. Posebno u vezi s diskriminacijom zaštićenih skupina.
Zanimljive su i smjernice britanskog Fakulteta za seksualno i reproduktivno zdravlje(FSRH, The Faculty of Sexual & Reproductive Healtcare). Naime, to je fakultet Kraljevskog koledža opstetričara i ginekologa (RCOG, Royal College of Obstetricians and Gynaecologists). On je neovisna dobrotvorna organizacija čiji su ciljevi obrazovanje i osposobljavanje zdravstvenih radnika u području skrbi za seksualno i reproduktivno zdravlje. Te se smjernice posebno odnose na položaj zdravstvenih radnika koji žele pohađati obuku i kvalifikaciju koju regulira FSRH. No, možda bi se željeli isključiti iz nekog aspekta seksualne i reproduktivne zdravstvene zaštite zbog vjerskih i/ili osobnih uvjerenja. U slučaju pobačaja odredba o prizivu savjesti kvalificirana je tako da “priziv ne utječe na dužnost sudjelovanja u liječenju koje je nužno za spašavanje života ili sprječavanje teške trajne povrede tjelesnog ili psihičkog zdravlja trudnice.”
Te odredbe ukazuju i na probleme u edukaciji. Naime, ako ginekolog mora spasiti život žene zahvatom na koji se priziva, a jedini je koji to može učiniti, on ga mora izvršiti. Mora biti kompetentan izvršiti ga. Slučaj Čavajda pripremio nas je na mogućnost da zbog izgubljenih kirurških kompetencija pacijentica strada pri vršenju kirurškog zahvata – pobačaja.
Hrvatsko zakonodavstvo u vezi s prizivom savjesti u medicini
Mnogobrojni zakoni u Hrvatskoj reguliraju pravo na priziv savjesti u medicini. To su:
Zakon o liječništvu koji u čl. 20 kaže: da se liječnik radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. Liječnik mora pacijenta pravodobno obavijestiti o svojoj odluci te ga uputiti drugom liječniku iste struke. O pozivu na priziv savjesti dužan je izvijestiti i svog nadređenog ili poslodavca.
Prema odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, svaka osoba ima pravo na zdravstvenu zaštitu. Ali i na mogućnost ostvarenje najviše moguće razine zdravlja. Uz to, ima pravo neposredno ili pisanim putem zatražiti od zdravstvene ustanove zaštitu svojih prava s obzirom na kvalitetu, sadržaj i vrstu zdravstvene usluge koja joj se pruža.
Manjkavosti zakonske regulative u Hrvatskoj
Očite su manjkavosti zakonske regulative u Hrvatskoj. Nema definicije pojma „priziv savjeti“ kada liječnik odbija ili ne može obavljati standardnu praksu koja je u opisu njegova posla. Ne postoji registar prizivača pri Ministarstvu zdravstva. A nisu određene ni važne formalnosti pri iskazivanju i odobravanju priziva. Također, ne navodi se dovoljno jasno da je liječnik dužan pružiti adekvatnu pomoć u hitnim stanjima koja narušavaju život i zdravlje pacijentice. Uz to, nije regulirana obveza informiranja pacijentice o statusu pojedinog liječnika prizivača. Nije reguliran transfer drugom liječniku neprizivaču. Ne provjerava se kirurška kompetentnost prizivača. Nije propisano ni licenciranje i akreditacija ustanova koje ne obavljaju kompletan program iz područja ginekologije i opstetricije.
Posebno je pitanje što sa studentima koji već pri upisu medicine na sekularnom učilištu imaju priziv? Je li zamislivo da kandidat za profesionalnog vojnika istakne priziv savjesti protiv upotrebe oružja?
Činjenica je da je, zbog priziva savjesti liječnika i drugog medicinskog osoblja (ne samo u Hrvatskoj), umanjena dostupnost uslugama iz sfere reproduktivnoga zdravlja, posebno legalnom pobačaju.
Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje(CESI) započeo je kampanju pod nazivom #Zaštošutimo 3.0. Cilj je uvođenje sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja u škole kojima je osnivač Grad Zagreb. Tim se povodom, u petak 17. svibnja, održao okrugli stol. Govorilo se o zabrinjavajućim trendovima među mladima, raspravljalo o manjkavosti i/ili nedostatku postojeće edukacije o temama seksualnosti te su se tražili konkretni rokovi za korake ka uvođenju seksualnog obrazovanja u zagrebačke škole.
Govorili/e su dr.sc. Jasenka Grujić, specijalistica ginekologije i opstetricije te dobitnica Nagrade Grada Zagreba ove godine, Tea Čičić, gejmerica i stručna suradnica i socijalna radnica u Centru za nestalu i zlostavljanju djecu, Nataša Bijelić, stručna suradnica u CESI i Luka Juroš, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade Grada Zagreba. Okrugli stol je moderirala Anamarija Sočo iz organizacije Status M.
Djeca i tinejdžeri u Hrvatskoj još uvijek nemaju pristup sustavnom seksualnom obrazovanju unatoč jasnim znanstvenim dokazima da za tim postoji prijeka potreba. Nedavna studija o seksualnom ponašanju mladih u Hrvatskoj ističe da su razine rizičnog ponašanja već 15 godina razmjerno visoke. „Više od 50% mladih, gotovo 60%, je doživjelo neki oblik nasilja u vezi. Svaka druga djevojka doživljava seksualno uznemiravanje na internetu“, kazala je Bijelić. Istovremeno, u zagrebačkim osnovnim i srednjim školama se sadržaji vezani uz seksualno i reproduktivno zdravlje provode tek jedan školski sat godišnje.
Seksualno obrazovanje mora biti temeljeno na znanstvenim dokazima
Jasenka Grujić je kazala da u radu s pacijenticama mora rušiti jako puno mitova. Iako su informacije danas dostupnije, bez obrazovanja temeljenog na znanstvenim dokazima i medicinski točnim informacijama smatra da nećemo daleko dogurati. Naglasila je i da struka nije dosljedna u promicanju onoga što joj je dužnost – a to su ženska reproduktivna prava. Smatra da različite neokonzervativne struje nastoje eliminirati znanstvene teze. „Ne možemo tolerirati da kolega ili kolegica ne žele propisati kontracepcijsku pilulu“, dodala je.
Uz to, naglasila je da je sveobuhvatna seksualna edukacija ljudsko pravo po različitim udruženjima i organizacijama (Odbor za ljudska prava UN-a, Svjetska udruga za seksualno zdravlje, IPPF). „Moje poslanje je ne samo da liječim, već da pomažem mladim ženama, ženama srednje dobi i starijim ženama da imaju jedan zdrav i normalan seksualni život“, zaključila je.
Tražimo konkretne rokove za uvođenje seksualnog obrazovanja u škole
Nataša Bijelić je podsjetila da CESI već dugi niz godina zagovara sveobuhvatnu seksualnu edukaciju za mlade u školama. Naglasila je da su prije godinu dana dale ideje i prijedloge kako se ona može provesti. „Upozoravamo da djeca i mladi nemaju vremena čekati da se vladajući odluče na konkretne poteze. Umjesto otezanja i ograđivanja, tražimo od Grada Zagreba rokove za formiranje stručne radne skupine koja će odmah krenuti s izradom kurikuluma i točnim datumom uvođenja istog u škole“, dodala je.
Luka Juroš je kazao da su učenici sami identificirali spolno i reproduktivno zdravlje kao bitnu temu. Smatra da pitanje zdravlja mladih treba više pažnje i resursa. „Ono što će Grad Zagreb napraviti i prezentirati prije ljeta, je sveobuhvatni program u osnovnim i srednjim školama vezan za zdravlje. On će uključivati seksualno i spolno obrazovanje te povezane teme, ali i ostala pitanja koja su struka i mladi identificirali kritičnima za pitanje zdravlja djece i mladih“, poručio je Juroš.
Rokove za provedbu navedenog programa nije precizirao. Kazao je da će ga predstaviti prije ljeta. Ako sve bude išlo po planu, uveo bi se sljedeće školske godine. „No, nemojte to uzeti zdravo za gotovo jer moramo predstaviti cjelokupni plan“, zaključio je Juroš.
Seksualna edukacija se mora promatrati puno šire, a ne samo u odnosu na zdravlje
Bijelić je naglasila da bi program trebao obuhvatiti i teme kao što su emocionalni aspekti seksualnosti, kontracepcija, veze, seksualno nasilje, rodna ravnopravnost, LGBT teme i sl. Kazala je da mladi jako malo toga znaju. Da im fali znanja i informacija u različitim segmentima. Prisutni su rodni stereotipi, kao i transfobni i homofobni stavovi. Fale im i vještine za ravnopravne veze, a koncept pristanka im je maglovit pojam. S time se slaže i Tea Čičić koja je kazala da je jako izazovno raditi u području prevencije seksualnog nasilja na Internetu u srednjoj školi u kojoj djeca nemaju ideju o konceptu pristanka. „Pristanak, poštovanje, prepoznavanje emocija – to bi omogućilo lakšu obradu izazova na Internetu“, dodala je.
Kazala je i da se mladi susreću s apsolutno svim oblicima nasilja na internetu. Posebice su izraženi vršnjačko nasilje i online seksualno nasilje. Prednjače slučajevi iznude i ucjene seksualnog materijala kod djece. Kaže i da sve više takvog materijala mladi sami razmjenjuju u odnosima u kojima smatraju da postoji povjerenje. Posebno problematičnim smatra činjenicu da se mladi, u situaciji distribuiranja tog materijala, sa svime nose sami. Ili šute, ili ignoriraju ili skrivaju što se događa. Ako će se nekome i obratiti – to će biti njihovi vršnjaci/kinje. A oni/e nemaju vještine da se s tim adekvatno nose. „Mladi se boje da im se neće vjerovati. Da ih se neće shvatiti ozbiljno ili da će se njih same okriviti za to“, zaključila je Čičić. Dodala je i da su kvalitetno informiranje i edukacija ključ prevencije seksualnog nasilja. Kako u online, tako i u offline svijetu.
Tko će učiti mlade o seksualnosti?
Nastavnici se ne osjećaju kompetentno pričati o tim temama, a mlade je često sram. Zato, smatra Bijelić, uče od vršnjaka/inja, medija, filmova, serija i vlastitog iskustva. „Mladi uče iz nepouzdanih i netočnih izvora jer im mi nismo osigurali seksualnu edukaciju“, kazala je.
Čičić je dodala da mladi uče i iz pornografije. To je posebno zabrinjavajuće kada su u pitanju rizična seksualna ponašanja. Kaže i da neki mladi smatraju da je gušenje tijekom seksualnog odnosa normalna stvar za koju ne trebaju pristanak druge osobe.
I iz pitanja i uvida publike vidljivo je da se seksualno obrazovanje trenutno neadekvatno provodi i da oni koji ga trenutno provode (ako ga i provode) nisu dovoljno educirani/e. Na taj uvid je Juroš kazao da „ne postoji jedna struka koja pokriva sva područja, no postoje struke koje su blizu tome.“ Dodao je i da koji god model edukacije bude izabran, osobe koje će je provoditi proći će edukaciju za njegovo provođenje u školama.
Interes za edukaciju postoji kod mladih, kod roditelja, ali i kod šire javnosti i stručnjaka/inja. To je bilo vidljivo i na ovom okruglom stolu. U raspravu su se uključile stručne osobe, ali i mlade osobe. „Zahvalna sam da imate želju i volju prenositi znanje temeljeno na dokazima vašim vršnjacima i onima koji su mlađi od vas“, završno je kazala Jasenka Grujić.
*Članak je objavljen u sklopu projekta “Ravnopravno!” kojeg sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
Za vrijeme ovogodišnjih parlamentarnih izbora pisale smo o kandidacijskim listama i položaju žena na njima. Također, analizirale smo ih i informirale vas koje liste nisu zadovoljile zakonsku kvotu od 40% kandidata, odnosno kandidatkinja podzastupljenog spola.
Kako značajan dio lista nije zadovoljio kvotu, potrebno je bilo platiti novčane kazne (1,2,3). Lista koja je morala platiti najveću kaznu je ona stranke Odlučnost i pravednost koje je predsjednica Karolina Vidović Krišto. Očekivano, s tom odredbom nisu bili zadovoljni pa je Krišto u predizbornoj kampanji poručila da su kvote protuustavne te da je govoriti o podzastupljenosti spola čista diskriminacija. Točnije, kazala je: „Na našim listama zastupljena su sva zanimanja i dobi, od maturanata do umirovljenika. Govoriti o zastupljenosti spola je čista diskriminacija. Ne žele svi na listu. Ako netko hoće i ispunjava kriterije, može. Naš kriterij je da postoji slobodna volja politički se aktivirati. Neću nikoga siliti.“ (1,2)
Uz to je dodala: „Zakonodavac kaže: u redu je lagati, krasti, pljačkati svoj narod, tjerati ga iz države, a dati 200 tisuća radnih dozvola za ljude koje se tretira kao roblje, to je u redu i nećemo kažnjavati. Ali, ako ne poštuješ protuustavnu kvotu, slijedi kazna na desetke tisuće eura. Dosta je takve politike. To nije politika. Politika je služenje građanima.“
Jesu li kvote protuustavne? Je li govoriti o podzastupljenosti spola čista diskriminacija? Na ta su nam pitanja odgovorile članica Katedre za ustavno pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i članica Upravnog odbora Hrvatske udruge za ustavno pravo Ana Horvat Vuković i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.
Ustavni sud je 2015. godine potvrdio ustavnost kvota
Naša sugovornica, izv. prof.dr. sc. Ana Horvat Vuković, kazala je da je Ustavni sud potvrdio zakonsko rješenje, kojim se propisuju 40 postotne kvote, svojom odlukom u predmetu U-I-1397 (2015) od 24. rujna 2015. godine. Naglašava i da su u drugim predmetima postavljeni općeniti parametri tzv. pozitivnih mjera. „One se poduzimaju radi otklanjanja stvarne nejednakosti i sprečavaju različite oblike otvorene ili prikrivene diskriminacije za koje zakonodavac utvrdi da su u odnosu na neke skupine (npr. žene) prisutni“, kazala je Horvat Vuković. Dodala je da su te posebne mjere u području slobodne prosudbe Sabora. Smatraju se opravdanima i dopuštenima sve dok traju razlozi zbog kojih su uvedene. Odnosno, dok se tim mjerama ne vrijeđa načelo razmjernosti propisano člankom 16. Ustava. „Dok se, dakle, mjera može ocijeniti opravdanom, dopuštenom i razmjernom, ne može biti protuustavna“, zaključila je Horvat Vuković.
Naglasila je i da je Zakon o ravnopravnosti spolova iz 2008. godine obvezao predlagatelje lista na izborima zastupnika za Hrvatski sabor, za predstavnička tijela jedinica lokalne i regionalne samouprave te za Europski parlament da na tim listama osiguraju zastupljenost svakog spola od minimalno 40%. I ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova naglasio je da odredbe navedenog zakona kojima je propisana posebna mjera u vidu primjene tzv. rodne kvote na kandidacijskim listama proizlaze upravo iz članka 3. Hrvatskog ustava kojim je ravnopravnost spolova definirana kao jedna od temeljnih vrednota ustavnog poretka RH.
Prekršajne sankcije i postupnost uvođenja kvota
Prema čl. 15 Zakona o ravnopravnosti spolova političke stranke i drugi ovlašteni predlagatelji, dužni su poštivati načelo ravnopravnosti spolova. Odnosno, voditi računa o tome da na izbornim listama ne bude manje od 40% kandidata/kinja jednog spola. Prilikom donošenja zakona, obrazložena je važnost tog članka. Rečeno je da se „ta posebna mjera uvodi s ciljem povećanja udjela žena u tijelima političkog odlučivanja, s obzirom na njihovu osjetnu podzastupljenost.“
Ako se kvota ne zadovolji, istim su zakonom propisne prekršajne sankcije, u vidu novčanih kazni. Za svaku nezakonito sastavljenu listu na parlamentarnim izborima i izborima za Europski parlament kazna iznosi 50.000 kuna (danas 6636.14 eura) po rodno neuravnoteženoj listi. „U usporedbi s tim, Ustavni sud odlučio je u citiranoj odluci da neke sankcije u provedbi te zakonske obveze ipak mogu biti nerazmjerne (i protivne čl. 16. Ustava).Za primjer, nepoštivanje rodne kvote ne smije se kazniti nepravovaljanošću liste. Dakle, kvota jest ustavna, no nisu sve sankcije za njeno kršenje jednako Ustavu prihvatljive. Odnosno, prekršajna kazna je ustavna, no diskvalifikacija liste nije jer pretjerano narušava vrednotu višestranačkog demokratskog ustavnog poretka“, kazala je Horvat Vuković.
Uz to je ukazala na činjenicu da je Sabor ovu obvezu uvodio postepeno. Zakonom o ravnopravnosti spolova dopustio je da se postupno implementira. Kroz tri redovna izborna ciklusa, počevši od 2008. godine. To znači da bi obveza poštivanja kvota na izborima za Hrvatski sabor bila nastupila tek na izborima iz 2020. godine, 12 godina nakon uvođenja zakonske odredbe.No, u međuvremenu je usvojena izmjena Zakona o izborima zastupnika za Hrvatski sabor. Njome je taj rok značajno skraćen. Odnosno, 2015. godina se nametnula kao godina početka obvezne primjene kvota.
Rodna kvota ne smatra se diskriminacijom
Rodna kvota sukladno čl. 9 Zakona o ravnopravnosti spolova i čl. 9 Zakona o suzbijanju diskriminacije predstavlja posebnu mjeru, o čijoj je specifičnosti ranije govorila Horvat Vuković. „Zakonom je jasno naglašeno da se posebne mjere uvode privremeno, sve dok ne rezultiraju ispravljanjem nepovoljnog položaja određene skupine, te da se ne smatraju diskriminacijom“, kazali su nam iz ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.
Dodali su: „U svom radu povremeno se susrećemo s određenim stupnjem nerazumijevanja svrhe uvođenja posebnih mjera, pri čemu se nerazumijevanje često očituje u zanemarivanju polazišnih osnova tog mehanizma, a to je da ravnopravnost spolova u današnje vrijeme još uvijek nije postignuta i da se do opipljivih i konkretnih pomaka teško dolazi. Premda se posljednjih desetljeća bilježe pozitivni pomaci, žene su još uvijek društvena skupina koja se u brojnim sferama privatnog i javnog života nalazi u podređenom položaju u usporedbi s muškarcima.“
Prema podacima Europskog instituta za rodnu ravnopravnost(EIGE), u nacionalnim parlamentima devet zemalja članica EU postignut je omjer od najmanje 40% zastupnika/ica svakog spola. Prema njihovoj analizi, udio raste gotovo tri puta brže u onim zemljama koje imaju propisane rodne kvote.
Položaj žena u politici u RH
Žene su podzastupljene na upravljačkim pozicijama, pa političko odlučivanje nije iznimka. Tako je na nedavnim parlamentarnim izborima izabrano 37 žena u Hrvatski sabor. To predstavlja 24.5% od ukupnog broja izabranih zastupnika/ica, dakle niti jednu četvrtinu. Situacija nije bila puno drugačija ni na izborima 2020. godine, kada je izravno izabrano svega 22.5% žena. Uz to, žene su i dalje najizrazitije podzastupljene na mjestima iz kojih je najizglednije da bi mogle biti izabrane u tijela političkog odlučivanja – na prva tri, četiri mjesta.
Uoči provedbe parlamentarnih izbora, Pravobraniteljica je priopćenjem podsjetila političke stranke na njihove obveze prilikom sastavljanja kandidacijskih lista. Unatoč tomu, prema njihovim podacima, 19.4% lista nije imalo ispunjenu kvotu. Najlošiji omjer imala je upravo lista političke stranke Odlučnost i pravednost. Naime, od 11 lista, kvota je poštovana samo na jednoj.
„Navedeno je dokaz da žena u ulozi liderice u tradicionalno „muškom“ području djelovanja automatski ne garantira rodno egalitarnu promjenu, budući da se radi o strukturi koja zahtjeva sustavne, a ne parcijalne promjene“, poručuju iz ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.
Naglašavaju i da su pozicije donošenja odluka još uvijek dominantno „muško“ područje do kojih žene otežano napreduju. Dodaju: „posebne mjere, uključujući rodnu kvotu u izbornim sustavima, uvode se s ciljem poticanja promjene postojećeg stanja. Stoga je to razumljiva i opravdana praksa kako bi se prevladala strukturalna diskriminacija koja proizlazi iz povijesnih odrednica i općenito neravnopravnog položaja žena u društvu.“
Dodatno, na razini međunarodne zajednice smatra se da bi se, bez uvođenja posebnih mjera, pomaci prema stvarnoj ravnopravnosti spolova odvijali iznimno sporim tempom.
Rodne kvote proizlaze iz Ustava RH
Zaključno, rodne kvote na izbornim listama rezultat su posebnih mjera niza zakona, a proizlaze iz Ustava RH. Kao takve one se uvode sve dok se ne ispravi nepovoljan položaj neke skupine u društvu. Stoga se ne mogu smatrati diskriminacijom, a ni protuustavnima.
*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Ona su dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
Prema britanskim podacima, oko 16.000 muškaraca odbilo je uzeti oružje ili se boriti tijekom Prvoga svjetskog rata iz brojnih vjerskih, moralnih ili političkih razloga. Bili su poznati kao prizivači (prigovarači) savjesti. Neki su to bili iz čisto političkih razloga, kako navodi jedan od svjedoka, a s kršćanske točke gledišta preuzeli su izraz „Ne ubij“ smatrajući pitanje „ubiti ili ne“ ključnim.
Krajem 1914. osnovano je društvo koje se protivilo novačenju tj. uvođenju obveznog vojnog roka (No-Conscription Fellowship). Od 1916. bilo je omogućeno da pred sudom traže izuzeće od prisilnog novačenja. Sudovi nisu bili skloni prizivačima. Od njih 16.000 koji su tražili izuzeće većina je odbijena. Ako je izuzeće tražio vojni zapovjednik, pa je odbijen, ipak je regrutiran u vojsku. Zapovjednici koji su se opirali svakoj vojnoj disciplini uhićeni su i izvedeni pred vojni sud. Gotovo 6000 muškaraca koji su odbili poslušati vojne naredbe osuđeno je na zatvorsku kaznu zbog otpora vojnim vlastima.
U zatvorima su uvjeti bili teški, a ako bi tko prekršio provođenje pravila šutnje, odveden je u samicu. Zatvorenici su radili jednostavne, monotone poslove (npr. izrada poštanskih torbi). Prehrana je bila nedovoljna. Neki prizivači bili su maltretirani, nedostajala im je medicinska skrb. Ukupno 73 prizivača umrlo je ili u zatvoru ili nakon izlaska na slobodu zbog posljedica zatvorskih zlostavljanja. Mnogi su oboljeli od depresije.
Kasnije, 2016. godine ponuđena je alternativna služba vojnom roku. Radilo se o radnim logorima gdje su se radili vrlo teški poslovi, npr. rad u vodovodu. No, došlo je do podjela a i otkrivena je korupcija. Osim toga, mnogi su smatrali da služe ratu bilo kakvom službom za vladu prema Zakonu o vojnoj obvezi. Gotovo 10 000 prigovarača savjesti koji su regrutirani u vojsku odbili su se boriti, ali im je dopušteno služiti kao neborci, obavljajući fizički rad. Neborbeni korpus osnovan je u ožujku 2016. godine.
Umrli prizivači savjesti dobili su i spomen ploču, na kojoj sunčeve zrake koje izlaze iz ćelije gdje je zatočen prizivač piše: „Nema više rata“.
Ljudskopravaška legislativa
Netom je jedno klanje završilo, monstrumi zla realizirali su drugo, još gore. U Drugom svjetskom ratu zbog samog rata, mučenja i bolesti smrtno je stradalo 70 do 85 milijuna ljudi.
Zatim se načas pojavilo svjetlo razuma. U Parizu, u Palais de Chaillot, 10. prosinca 1948. godine potpisana je Opća deklaracija o ljudskim pravima, temeljna deklaracija univerzalnoga značaja koja sve ljude prepoznaje kao rođene slobodnima i jednakima u dostojanstvu i pravima.
Budući da se može ograničiti u određenim situacijama, pravo na iskazivanje religijskih stavova i vjerovanja nije apsolutno pravo. U demokratskim društvima ograničeno je interesima i javnom sigurnošću zbog zaštite javnog reda, zdravlja i morala ili zaštite prava i morala drugih (članak 9 (2) Povelje Europske unije o temeljnim pravima).
Pravo na priziv savjesti priznaje se u članku 10 EU Povelje, u skladu s nacionalnim zakonima koji uređuju ostvarivanje toga prava.
Dakle, priziv savjesti jest pravno dopuštena radnja zakonske neposlušnosti i ograničenog opsega. No, da bi bio legitiman, morao bi se zasnivati na moralnim principima pojedinca, a ne na njegovim osobnim interesima. Autentičnost priziva savjesti mora biti istinita i jasno izražena. Ne smije biti motivirana ni političkim ni financijskim interesima. Ako je motiviran tim interesima, priziv savjesti je apsolutno neetičan. Moralni stav pojedinca/ke ne smije zadirati u prava drugih, što je supstancijalna premisa ljudskopravaške filozofije.
Što je zapravo savjest?
Savjest se definira onim dijelom uma – svijesti koji određuje što je moralno, a što nije, razlikujući dobro od zla. Psihoanalitičko – medicinsko tumačenje savjesti kaže da je savjest dio superega koji prosljeđuje naredbe i upozorenja egu. Savjest nastaje internalizacijom svjetonazora obitelji, prijatelja, obrazovnog i radnog okruženja, dominantne kulture i civilizacije, religije.
Tako definirana savjest ne mora biti pozitivna ljudska osobina (i vjerski fanatici ubijajući nevine postupaju prema svojoj savjesti).Kao temeljno ljudsko pravo sloboda savjesti mora biti propitana, a granica te slobode uvijek je sloboda drugih.
Priziv savjesti i profesije
Profesija (lat. professio: javno očitovanje; zanimanje) jest zanimanje koje ima specificiran monopol nad nekim kompleksnim dijelom znanja i praktičnih vještina za koje je potrebno dugotrajno školovanje, tzv. visoko obrazovanje, te tako postaje prepoznatljivo u društvu. Oblikovanje profesija u današnjem obliku, usko je vezano uz nastanak sveučilišta i sekularizaciju znanja.
Zanimanje postaje profesijom kada do određenoga stupnja razvije i sistematizira sklop teorijskih znanja i tehnika za davanje određene stručne usluge. Institucionalnu osnovu nastanka profesije čini stvaranje visokoškolskih obrazovnih institucija koje sustavno razvijaju i prenose znanje. Pripadnici neke profesije osnivaju profesionalna udruženja i utvrđuju etičke kodekse kojima reguliraju svoje djelovanje. Na kraju slijedi legitimizacija i, najčešće, zakonsko sankcioniranje monopola nad stručnim pružanjem usluga. Prvu od tri skupine profesija čine klasične profesije (liječnici, pravnici, profesori) koje su najranije nastale i koje karakterizira visok autoritet utemeljen na znanju i autonomiji u donošenju odluka.
Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija određeni su nazivi profesije, nadležna tijela i naziv pravnog akta na temelju kojega je regulirana.
U dvije profesije priziv savjesti postao je ultimativni etički standard. Rijetki ga se usuđuju propitati, barem objasniti i sagledati posljedice koje taj institut može izazvati ako se ne poštuje profesionalno ponašanje. Riječ je o vojnoj profesiji koja je priziv savjesti i iznjedrila te medicinskoj profesiji koja ga je kooptirala.
Foto: Karolina Grabowska (pexels.com)
Priziv savjesti i Ustav Republike Hrvatske
Ustav Republike Hrvatske, u čl. 47. dopušta prizivati se na savjest onima koji nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti.
Članak 47.
Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih državljana.
Dopušten je prigovor savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oružanim snagama. Te su osobe obvezne ispunjavati druge dužnosti određene zakonom.
Dakle, posebnim je zakonom propisano da osoba koja se prizvala na savjest ne želeći obavljati vojničke dužnosti, može nadoknaditi ono što je kao dužnost svih državljana opisano u članku 47. Ustava.
Vojna profesija i priziv savjesti
Institut prizivanja na savjest iznjedrile su ratne strahote i otpor unovačenih ratnika ubijanju. Vojna profesija je profesija koja može služiti obrani domovine. Vojne sile napadaju druge ali vojničke dužnosti uvijek se temelje na paradigmi: eliminacija neprijatelja, ubijanje, zarobljavanje.
U hrvatskom Zakonu o službi u Oružanim snagama ne spominje se priziv savjesti. To je institut koji je prema Ustavu moguć, ali je namijenjen onima koji zbog svojih vjerskih i moralnih razloga nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti. Za one koji su službu u Oružanim snagama prihvatili kao svoju profesiju, vrijede druga pravila.
Tako Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, koji regulira tu službu u Oružanim snagama, određuje u svom članku 17:
St.1. Vojne osobe obvezne su provoditi zapovijedi i naloge nadređenih osoba u vezi sa službom.
St.2. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka vojna osoba nije obvezna provoditi zapovijedi i naloge nadređenih osoba čije bi izvršenje predstavljalo kazneno djelo te zapovijedi i naloge nadređenih osoba koji bi bili protivni međunarodnom ratnom i humanitarnom pravu.
Dakle, vojnik može odbiti izvršenje zapovijedi ili naloga, ali jedino ako bi njihovim izvršenjem počinio kazneno djelo ili prekršio odredbe ratnog i humanitarnog prava.
Medicinska profesija i priziv savjesti
Pravo na priziv savjesti u medicini priznaju Europska unija i Vijeće Europe, ali isto tako ne kao apsolutno pravo. U medicini, legalnoj profesiji, pravo na priziv savjesti priznato je Rezolucijom 2010. godine. Parlamentarna skupština Vijeća Europe Rezoluciju 1763 izglasala je vrlo tijesnom većinom, nakon intenzivnog lobiranja i taktiziranja konzervativnih snaga u odnosu na uvrštenje priziva savjesti.
Pravo je pravo, ali Rezolucija 1763 ne obvezuje zemlje članice na reguliranje prava na priziv savjesti. Ona to prepušta nacionalnim zakonodavstvima. Pritom traži da se priziv savjeti regulira tako da ne opstruira pravo na legalnu zdravstvenu zaštitu.
Švedska se oštro usprotivila ovom dokumentu i uopće mogućnosti priziva savjesti za liječnike. Navode da podupiru napore onih koji omogućuju da pobačaj ostane slobodan, siguran i zakonit za sve žene. Također, Švedska je jedna od nekoliko zemalja koje imaju središnju ulogu u međunarodnom radu koji je vezan za seksualna i reproduktivna prava. Europski sud za ljudska prava presudom od 12. ožujka 2020. godine odbacio je tužbu dviju švedskih primalja koje su na temelju priziva savjesti odbile vršiti dužnost u vezi s pobačajem pa su dobile otkaz. Primalje su bile članice antiaborcijskog, dobro financiranog, pokreta Alliance Defending Freedom. Europski sud za ljudska prava jasno je pokazao da je švedski sustav, koji daje prvenstvo potrebama pacijenata, konzistentan s Europskom konvencijom o ljudskim pravima.
Naime, priziv savjesti u medicini daleko najčešće se odnosi na odbijanje vršenja pobačaja, sudjelovanja u postupcima potpomognute oplodnje ili propisivanja kontracepcije, pa čak i hitne kontracepcije. Anesteziolozi koji se prizivaju ne daju anesteziju. Sestre ne vrše svoje dužnosti. U bolnicama u vlasništvu crkve životi žena su direktno ugroženi. Čak i u slučaju spontanog pobačaja i/ili vanmaternične trudnoće.
Dakle, bitna distinkcija između vojske kao profesije i medicine kao profesije jest u tomu da prizivači savjesti u medicini ne prihvaćaju pravno regulirane propise. Pritom odbijajući vršiti standardne postupke u medicini, na štetu pacijentica. S druge strane, oni koji se u vojsci protive zapovijedima i nalozima nadređenih – štite ljude, poštujući humanitarno ili ratno pravo.
Zanimljivu analizu potpuno različitog značenja prizivanja na savjest u onih koji su vojni obveznici (dakle ne profesionalni vojnici) i liječnika ponudili su Stahl i Emanuel 2017. godine u člankuLiječnici, a ne regruti – priziv savjesti u zdravstvu:
… priziv savjesti u zdravstvu razlikuje se od priziva savjesti prema vojnoj službi na pet važnih načina. Prvo, prigovara se profesionalnoj praksi, a ne mandatornoj državnoj obvezi u vojsci. Drugo,priziv se događa u kontekstu slobodno izabrane profesije. Treće, dopušta selektivno prigovaranje stručno prihvaćenim intervencijama. Četvrto, prihvaća priziv savjesti bez vanjske provjere. I peto, štiti prigovarača od svih posljedica i troškova.
Osim toga, klauzule o zdravstvenoj skrbi jednostrane su i štite samo one koji odbijaju liječiti pacijente, a ne one čija ih savjest prisiljava na pružanje medicinski prihvatljive, ali politički osporavane skrbi. Nasuprot tome, zagovornici rata mogli su prijaviti se prije nego što su mobilizirani, što je prerogativ koji i danas postoji u vojsci koja je isključivo dobrovoljna.
Studenticama i studentima smo predstavili svoj rad u rubrici GenderFacts. U njoj se bavimo razotkrivanjem dezinformacija i dominantnih dezinformacijskih narativa iz rodne perspektive. Upoznale smo ih sa informacijskim poremećajem i oblicima istoga, kao i posljedicama koje misinformacije, dezinformacije i malinformacije imaju na gotovo sve aspekte života pojedinaca i društva. Poseban smo naglasak stavile na aspekte koji su usmjereni opstrukciji demokratskih procesa u društvu.
Rodna dimenzija dezinformacija
Kroz niz praktičnih primjera, iz našeg rada, ali i rada drugih provjeravatelja točnosti informacija, studentice i studenti su se upoznali s rodnom dimenzijom dezinformacija. Informirane su kako one nastaju i koji utjecaj imaju.
Konačno, željele smo približiti okupljenima načine na koje različiti anti rodni pokreti koriste rodne dezinformacije u ostvarenju svojih ciljeva. Koriste ih u različitim kampanjama usmjerenim protiv LGBTIQ osoba, prava žene na izbor i/ili u edukaciji o seksualnosti. Uz to, one su i oruđe patrijarhalnog utišavanja žena, a i često i potiču online i offline nasilje nad ženama.
Kroz raspravu smo komentirale sličnosti i poneku razliku naših sistema, te smo analizirali kreiranje diskursa u našim zemljama.
Kolegij je nastao kao rezultat suradnje Fakulteta za medije i komunikacije i BeFem, feminističkog kulturnog centra. Voditeljice kolegija su dr. Jelisaveta Blagojević, dr. Jelena Višnjić i dr. Tanja Ignjatović.
*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost, dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
