info@libela.org, Author at Libela

Rodne dezinformacije u Bosni i Hercegovini slijede globalne obrasce

Posted on October 7, 2024October 7, 2024 by info@libela.org

Dezinformacije i dezinformacijski narativi su informacije koje imaju za cilj naštetiti nekoj osobi, organizaciji i/ili društvenoj skupini i obmanuti javnost. O njihovom rodnom aspektu, zbog kojeg je i nastala rubrika GenderFacts, smo već pisale. Kao što smo navele, ne postoji suglasje oko definicije rodnih dezinformacija, ali postoje zajedničke karakteristike koje definiraju taj informacijski poremećaj. Rodne dezinformacije su fokusirane na žene, osobe čiji rodni identitet odstupa od tradicionalnih normi te na marginalizirane grupe kao što je LGBTIQ+ zajednica. Iako koriste termin „dezinformacije“ pod njime ne podrazumijevaju isključivo laži, već sve tipove informacijskog poremećaja. U velikoj se mjeri oslanjanju i na postojeće rodne stereotipe i predrasude u našim društvima.

Upravo o rodnim dezinformacijama govore Maida Salkanović i Nerma Šehović u studiji “Rodno i identitarno zasnovane dezinformacije u Bosni i Hercegovini“ objavljenoj pod nakladništvom Udruženja građana i građanki “Zašto ne”. Termin se u studiji odnosi na dezinformacije koje se šire s namjerom diskreditiranja žena i LGBTIQ+ osoba te s namjerom instrumentalizacije mržnje prema navedenim skupinama društva.

Svoj rad započinju s osvrtom na ožujak 2023. godine kada je grupa muškaraca u Banja Luci fizički napala LGBTIQ aktiviste i aktivistkinje povezane s Bosanskohercegovačkom povorkom ponosa. Napadu kojeg su aktivisti i aktivistkinje Povorke opisali kao zločin iz mržnje na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta prethodile su huškačke izjave javnih dužnosnika propagirane putem medija i društvenih mreža. To je još jedan značajan pokazatelj o utjecaju koji „diskriminirajući medijski prikazi i dezinformacijski narativi mogu imati u poticanju nasilja na temelju roda i identiteta“.

Rodne dezinformacije šire se putem svih medija

U studiji su Salkanović i Šehović koristile bazu podataka portala Raskrinkavanje.ba, platforme za provjeru činjenica i razotkrivanje činjenično netočnih tvrdnji u Bosni i Hercegovini.

Analizirani uzorak sastojao se od 71 članka objavljenog na portalu u period od siječnja 2021. do siječnja 2024. godine. Analizirani su i kanali kojima su se rodno usmjerene dezinformacije distribuirale. Primijećeno je da su se širile u gotovo jednakom omjeru putem društvenih mreža i tradicionalnih online medija. Društvene mreže su tek blago prevladavale (36 slučajeva). Analizirani sadržaji podijeljeni su u sedam dominantnih narativa. Iako su autorice podijelile narative u kategorije, uočile su da mnoge dezinformacije kombiniraju više različitih narativa s ciljem diskreditiranja pojedinaca_ki i/ili društvenih skupina. Primarno s ciljem nanošenja štete i/ili postizanja određenih političkih, ekonomskih i ostalih ciljeva.

U analizi studije mi ćemo se usmjeriti na narative koji su bili najdominantniji. Odnosno, one koji su brojčano dominirali u analizi. To su narativi koji demoniziraju LGBTIQ+ zajednicu, antizapadna propaganda rodno i identitarno zasnovanih dezinformacija (GiD), politička propaganda kroz GiD te rodno specifične dezinformacije o zdravlju. Više o preostalim narativima možete pročitati ovdje.

Narativi koji demoniziraju LGBTIQ+ zajednicu

Dezinformacije o LGBTIQ osobama bile su prisutne u 32 analizirana članka. 18 ih je objavljeno na društvenim mrežama, a 14 na informativnim web portalima. Većina dezinformacija bila je povezana s globalnim kontekstom. Svega osam ih je bilo fokusirano na lokalni kontekst, odnosno povorku ponosa u Beogradu i u Bosni i Hercegovini. Analizom je utvrđeno da su u 12 slučajeva LGBTIQ pojedinci_ke bili direktna meta dezinformacija, dok su u 20 slučajeva dezinformacije korištene kao alat za promociju političkih ciljeva i agendi.

Termini kojima se u dezinformacijskim tekstovima opisuje LGBTIQ zajednica svrstavaju u jednu od tri kategorije: derogativni ili uvredljivi opisi (“pederbal”, “tranny” i “trandže”), antizapadni narativ (“nove uvrnute društvene vrijednosti”) ili narativ o nametanju (“nameću pod normalno”). To jasno ukazuje na prezir i neprihvaćanje koje autori_ce ovih tekstova iskazuju prema LGBTIQ osobama. Ovakvi termini dehumaniziraju LGBTIQ zajednicu, promovirajući stigmatizaciju i diskriminaciju.

Nastavno na to, u medijima se i dalje ponavljaju dezinformacije u kojima se homoseksualnost izjednačava s bolešću promovirajući pritom štetne i zastarjele poglede na homoseksualnost. Također, prisutne su i dezinformacije u kojima se LGBTIQ zajednica koristi kao instrument političkog napada. Odnosno, kao sredstvo političkog diskreditiranja. Politički i ekonomski lideri iz zapadnih zemalja kao sto su Xaviera Bettela, Emmanuel Macron i Klaus Schwab bili su česte specifične mete ovog tipa narativa koji se u kombinaciji s isticanjem dekadencije “globalnog Sjevera” ili “kolektivnog Zapada” koristio kao antizapadna propaganda.

Osim širenja i ponavljanja dezinformacija o LGBTIQ zajednici, primijećena je i objava lažnih tvrdnji. Tako se u članku tvrdilo da gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković, uz podršku svoje stranačke kolegice Jelene Trivić, zagovara organizaciju EuroPridea u Banjoj Luci. Ovdje je primijećeno da se narativ o LGBTIQ zajednici koristio ne samo kao sredstvo za političku borbu već i kao pokušaj mobilizacije određene biračke baze.

Osim navedenog, zapažena je i upotreba vizualnih manipulacija. To ponajprije uključuje umjetno generirane fotografije koje su snažan alat za širenje lažnih narativa. Jedan primjer takve manipulacije je izmjena plakata Bosanskohercegovačke povorke ponosa. Naime, originalan slogan “Ima izać“ zamijenjen je prijetećom porukom “Dolazimo po vas ”.

Antizapadna i politička propaganda kroz rodno i identitarno zasnovane dezinformacije

Antirodni pokreti su transnacionalni fenomen. Prisutni su u različitim kulturama i društvima. Iako su ideološki raznoliki, ono što ih okuplja jest definiranje „zajedničkog neprijatelja“. Kao što smo već ranije pisale, njihovo je djelovanje usmjereno na nekoliko ključnih pitanja. Najčešće se svodi na „suprotstavljanje rodnoj ravnopravnosti i jednakim pravima za seksualne manjine, edukaciji o seksualnosti i seksualnim i reproduktivnim pravima (poput pobačaja) te uključivanju rodnih pitanja u glavne društvene tokove. A usmjereni su i na uklanjanje riječi „rod“ iz državnih dokumenata i medijskih diskursa. U tom djelovanju ponajviše se koriste antagonizirajućim diskursom u kojem gore navedena ključna pitanja najčešće stavljaju u okvire rodne ideologije i zapadnjačkog kolonijalizma. Kao takvi, pak, predstavljaju ugrozu djece, tradicionalne obitelji i vrijednosti, postojeće društvene zajednice, kao i prirodnog, odnosno Božjeg poretka.

U kontekstu Bosne i Hercegovine, Salkanović i Šehović uočavaju značajnu prisutnost antizapadnog diskursa u rodno i identitarno zasnovanim dezinformacijama. Značajan dio dezinformacija u BiH dolazi iz proruskih izvora promičući vrijednosti bliske ruskom režimu. Jedan od narativa koje populariziraju proruski propagandni mediji jeste prikaz “dekadentnog Zapada koji uništava tradicionalne vrijednosti“. Antizapadna propaganda primijećena je u 28,2% analiziranog sadržaja.

Dezinformacije o LGBTIQ osobama, pravima žena i politikama koje se tiču tih grupa često su se koristile za promicanje ovog narativa. Tako su primjerice u člancima Michelle Obama, Brigitte Macron i Toni Preckwinkle nazvane transrodnima. To je bilo popraćeno izrazito negativnim, pa čak i otvoreno neprijateljskim i uvredljivim opisima transrodne populacije. Ali i samih političkih stajališta targetiranih političarki. Ove mete ilustriraju da dezinformacije često koriste LGBTIQ teme za kritiku ili napad na javne ličnosti koje se smatraju simbolima određenih ideoloških ili političkih vrijednosti.

Osim korištenja dezinformacija o LGBTIQ zajednici, u kontekstu antizapadne propagande primijećena je i uporaba objektivizacije i seksualizacije žena. Brojne su europske političarke tako lažno prikazivane kao pretjerano seksualne s optužbama ili implikacijama koje upućuju na njihovu nemoralnost. Cilj je bila diskreditacija njihovog političkog angažmana. Ovdje možemo izdvojiti primjer njemačke ministrice vanjskih poslova Annalena Baerbock koja je neutemeljeno optužena za sudjelovanje u pornografskom filmu. Kao i fotošopiranu fotografiju talijanske političarke Marie Elene Boschi na kojoj izgleda neprikladno obučena za svečani događaj. Ove tvrdnje imaju za cilj, ne samo diskreditirati navedene političarke putem seksističkih i/ili transfobnih optužbi, već i prikazati zapadne zemlje kao “nemoralne“.

Tvrdnje koje su kategorizirane kao politička propaganda kroz rodno utemeljene dezinformacije opovrgnute su u devet analiza provjere činjenica. Podijeljene su u dvije potkategorije: lokalna/regionalna politička propaganda i međunarodna politička propaganda.

Lokalna politička propaganda bila je usmjerena pretežito na kandidatkinje političkih stranaka aludirajući na njihova nemoralna i neprimjerena ponašanja (1,2). Međunarodna politička propaganda pretežno se odnosila na Rusiju i/ili njenu invaziju na Ukrajinu (1,2 )

Rodno specifične dezinformacije o zdravlju

Na rodno specifične dezinformacije o zdravlju odnosilo se 23,9% analiziranog sadržaja (17 članaka). Specifično je da se velik broj članaka u kojem se ovaj tip dezinformacija širio kombinirao s drugim narativima. Iako su primarno kroz ovaj narativ targetirane žene, dezinformacije o zdravlju kombinirane su i s homofobnim ili transfobnim narativima, kao i s teorijama zavjera.

Od 17 članaka u ovoj kategoriji, čak 10 ih je prevedeno sa stranog jezika. Time se ovoj temi daje globalni kontekst ponavljanja određenih dezinformacija.

Tvrdnje koje se nalaze isključivo u ovoj kategoriji pretežno su usmjerene na žene. Odnosno, šire dezinformacije o medicinskim intervencijama od kojih neke i spašavaju živote žena. Tako su cjepivo protiv HPV-a i mamografija lažno su predstavljeni kao vrlo opasni postupci.

Ova kategorija dezinformacija u nekoliko su slučajeva kombinirana je s već spomenutim homofobnim i/ili transfobnim narativima. Primjerice, tijekom izbijanja majmunskih boginja u proljeće 2022., mediji i korisnici_e društvenih mreža lažno su povezivali bolest s LGBTIQ+ zajednicom. Označavali su je kao “gej bolest”. Pritom su pogrešno tvrdili da se može prenijeti samo putem seksualnih odnosa između muškaraca. Osim toga, određeni regionalni mediji krivo su predstavili hormonsku terapiju za osobe koje prolaze kroz promjenu spola. Tvrdili su da ima ozbiljne štetne učinke. Ali je optužili i da je sredstvo za “prisiljavanje djece da promijene spol“.

Rodno zasnovane dezinformacije o zdravlju često su bile uparene i s narativima o teorijama zavjere i/ili antizapadnom propagandom. Platforme društvenih medija ovdje su dominantni kanali širenja teorija zavjera. Posebno onih koje se tiču takozvane farmakomafije i “medicinskog establišmenta” šireći dezinformacije o određenim medicinskim postupcima ili tretmanima.

Rodne dezinformacije u BiH slijede globalne obrasce antirodnog diskursa

Maida Salkanović i Nerma Šehović svojom studijom potvrdile su da rodne dezinformacije u medijima Bosne i Hercegovine slijede globalno prepoznate obrasce antirodnog diskursa. Njima se rodna ravnopravnost i prava LGBTQ+ zajednice, kao i seksualna te reproduktivna prava žena prikazuju kao produkti rodne ideologije i/ili zapadnjačkog kolonijalizma. Pritom se „rodnu ideologiju“ i „zapad“ predstavlja kao aktere koji ugrožavaju dobrobit djece i žele uništiti tradicionalne vrijednosti i obitelj. Posljedično predstavljaju i ugrozu postojeće društvene zajednice, kao i prirodnog – Božjeg poretka.

Kako bi se postigao cilj antirodnih diskursa, kroz analizirane rodne dezinformacije željelo se destabilizirati i diskreditirati pojedince_ke iz marginaliziranih skupina. Ali i utjecati na prava žena. Pritom su se koristili (kao što je uobičajeno) postojeći stereotipi o rodnim ulogama i seksualnim normama. A sve s ciljem političke, socijalne ili ekonomske agende. Odnosno, obrane od „zajedničkog neprijatelja“.

*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost, dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

5. Pride Ride u Zagrebu

Posted on October 3, 2024October 4, 2024 by info@libela.org

Peti Pride Ride u Zagrebu će se održati ovu subotu, 5. listopada. Ovaj biciklistički prosvjed godinama je posvećen povećanju vidljivosti LGBTIQ+ osoba kao i zagovaranju njihovih prava u svakodnevnom životu.

“Pride Ride simbolizira našu kontinuiranu borbu za pravednije društvo, gdje se ravnopravnost i sigurnost šire kroz sve zagrebačke kvartove, ne samo u centru grada“, poručuju organizatori/ice iz inicijative Ponosni Zagreb. Dodaju i da je Pride Ride nastao kao izraz trajnog aktivizma koji ne prestaje završetkom povorki ponosa ili drugih manifestacija.

“Želimo pokazati da LGBTIQ+ osobe žive i djeluju u svakom kutku Zagreba. Da su aktivne tijekom cijele godine te da našim zajedničkim naporima činimo društvo boljim mjestom za sve. Aktivizam je ključan alat u zaštiti i osnaživanju marginaliziranih skupina. Pride Ride nas podsjeća da se ta borba ne odvija samo jednom godišnje, već svakodnevno – u svim kvartovima”, poručuju organizatori/ice.

LGBTIQ+ osobe imaju pravo na sigurnost i ravnopravnost

Okupljanje počinje u 15 sati u Parku Bartola Kašića. Nakon toga slijedi biciklistička povorka kroz ulice Zagreba. Povorka ove godine prolazi kroz Maksimir i Svetice, kako bi se i istočni dio grada uključio u borbu za vidljivost i ravnopravnost. Nakon bicikliranja, u Ritmu Grada, od 21 sat, će se održati Pride Ride after party.

“Pride Ride ove godine nije samo vožnja, već i glas za sve one koji svakodnevno vode svoje borbe. Bilo da je to na radnom mjestu, fakultetu, u školi ili obitelji. Našim biciklističkim prosvjedom želimo pokazati da LGBTIQ+ osobe imaju pravo na sigurnost i ravnopravnost, gdje god živjele i radile”, poručuje inicijativa Ponosni Zagreb.

Fašistički neredi u Engleskoj u povijesnom kontekstu

Posted on October 2, 2024October 2, 2024 by info@libela.org

U srpnju ove godine, nasilni, rasistički neredi odvijali su se u nizu gradova u Engleskoj kao i u sjevernoirskom Belfastu. U Rotherhamu su zapalili hotel Holiday Inn u kojem su boravili tražitelji_ice azila. U Middlesboroou su blokirali ceste i puštali promet samo ako su vozači bili provjereni kao ‘bijelci’ i ‘Englezi.’ U Hullu, dok je gnjevna masa muškaraca izvlačila čovjeka iz njegovog automobila kako bi ga prebili, sudionici su vikali ‘Ubij ih!’ U Belfastu, muslimanske trgovine su uništavane te se marširalo na lokalnu džamiju, uz povike ‘izbacite ih van’. U Newtownardsu džamija je bila napadnuta benzinskom bombom. U Crosbyju je jedan musliman izboden nožem.

Incident koji je bio okidač za ove nasilne, rasistički obojene nerede, bilo je ubojstvo troje djece i ozljeđivanje desetak ostale u dječjem plesnom studiju u Southportu, u blizini Liverpoola. Na društvenim mrežama počela je kolati vijest da je ubojstvo počinio migrant muslimanske vjeroispovijesti. Radilo se o lažnoj vijesti. Počinitelj je bio 17-godišnji Britanski državljanin, rođen u Cardiffu. Ipak, ta činjenica nije spriječila ekstremno desničarke organizacije na društvenim mrežama da organiziraju prosvjed ispred lokalne džamije. Time se masovna histerija oko migranta, multikultiralizma i ‘ugroženosti’ bijele Engleske proširila diljem zemlje.

Neredi su trajali više od tjedan dana. Onda su se polako raspršili nakon najavljenih novih ‘prosvjeda’ krajnje desnice diljem zemlje. Pritom su deseci tisuća antirasista_kinja i anti_fašista izašli_e su na ulice u Londonu, Liverpoolu, Bristolu, Brightonu, Hastingsu, Southendu, Northamptonu, Newcastlu, Southamptonu, Blackpoolu, Derbyu, Swindonu i Sheffieldu. Većina najavljenih rasističkih okupljanja se ipak nije materijalizirala. Ona koja jesu bila su vrlo slabo posjećena s velikim brojem antirasista_kinja u opoziciji.

Politike iskorištavanja i mržnje

Antimigrantska retorika nije ništa novo u političkom i medijskom diskursu u Velikoj Britaniji. Još je 2015. godine, Katie Hopkins, krajnje desna politička komentatorica i kolumnistica za tabloid The Sun, nazvala migrante žoharima i divljima bićima. Ujedinjeni Narodi tada su osudili takav diskurs kao pro-genocidalan. Ali ovaj diskurs nije samo rezerviran za tabloide i krajnju desnicu. Od Tony Blaira, Therese May, preko Borisa Johnsona i sad do Kiera Starmera, politički establišment popularizirao je anti-migrantski rasistički diskurs koji je rezultirao nedavnim nasiljem i neredima na ulicama diljem Engleske i Belfasta. Nikola Vukobratović je za Portal Novosti veoma dobro secirao to ‘odavno poticano nasilje’ te izostanak odgovornosti od strane političara/ki i medija.

Pod Blairom su novi laburisti od 1997. do 2010. zagovarali politiku protiv tražitelja azila. Fokus je bio na “pravednijem, bržem, čvršćem” procesu gdje su pritvaranje, deportacija i deprivacija bile središnje politike. Zapravo, bilo je to ‘neprijateljsko okruženje’ [hostile environment] u svemu osim u imenu. Neprijateljsko okruženje je termin koji će kasnije popularizirati Theresa May u svojoj izjavi iz 2012. godine: „Cilj je ovdje u Britaniji stvoriti stvarno neprijateljsko okruženje za ilegalnu migraciju“.

Upravo neprijateljsko okruženje postalo je glavna karakteristika kao i politički pristup migracijskim politikama Velike Britanije. Te politike su nadopunjene (osobito nakon 11. rujna) radikalnim pooštravanjem antiterorističkih zakona, koji se često povezuju s pitanjima izbjeglica i azila. Problematična širina tih zakona može se vidjeti i na primjeru uhićivanja pro-Palestinskih prosvjednica i prosvjednika pod krinkom antiterorizma.

Istovremeno, Tony Blair je zagovarao globalizaciju i neoliberalnu ekonomiju. Uveo je i niz reformi koje su omogućile Velikoj Britaniji da postane strukturalno ovisna o migrantskom radu. Kriteriji za radnu dozvolu su olakšani, broj međunarodnih studenata_kinja bio je udvostručen. Tadašnja vlada je proširila postojeće i uvela nove sheme za nisko i visokokvalificirane radnike_ice migrante_kinje. Od 2005. godine pokrenula je i novi sustav imigracije temeljen na bodovima. ‘Kontroverzna‘ odluka iz 2004. bila je da se građanima_kama osam zemalja koje su se trebale pridružiti EU-u odmah omogući pravo na rad u Britaniji.

Ova odluka rezultirala je jednim od najvećih migracijskih priliva u mirnodopskoj povijesti Britanije. Pritom treba imati na umu da je britansko gospodarstvo devalviralo cijenu rada. Kao i je većina poslova koja se nudila migrantima bila slabo plaćena. Istovremeno, gospodarstvo Velike Britanije profitira od migrantskog rada. Ugostiteljstvo, građevinarstvo kao i pomagačka struka su sektori domaćih usluga koji su uvelike ovisili o radnici_ama iz EU-a, a sada imaju poteškoće u pronalaženju radne snage nakon Brexita.

Brexit kao povijesni kontinuitet

I Brexit možemo promatrati u kontekstu povijesti rasizma i ksenofobije britanskih politika. One se u jednom trenutku snažnu oslanjaju na migrantski rad, a potom ih izbacuju iz zemlje. Windrush skandal je primjer jedne takve povijesne nepravde. Windrush je ime parobroda na kojem su pristigle grupe karipskih imigranata_kinja između 1948. i 1973. godine. Većina imigranta_kinja, bili_e su s Jamajke, Trinidada i Tobaga i drugih otoka. Dovedeni su u Ujedinjeno Kraljevstvo kako bi pomogli_e popuniti poslijeratni nedostatak radne snage. Drugim riječima, došli_e su na poziv tadašnje vlade Velike Britanije kao članovi_ice njihovog Commonwealtha.

Većina njih su bili djeca te su putovala s dokumentima odnosno putovnicama svojih roditelja. U Velikoj Britaniji su zasnovali obitelji, radili_e te živjeli_e kao punopravni_e građani_ke Velike Britanije. Sve do 2018. godine kada je neprijateljsko okruženje stupilo na snagu. Mnogi od njih su izgubili_e poslove, ostali_e bez zdravstvenog osiguranja. Bili_e su zatvarani_e i prisilno deportirani u zemlje iz kojih su otišli_e kao djeca. Nedavno je objavljeno vladino prethodno zataškano izvješće o podrijetlu skandala Windrush. U njemu se u iznosi da su zakoni bili rasistički motivirani te posebno osmišljeni kako bi se ne-bijelim ljudima oduzelo pravo na život u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Politike disperzije kao disperzija odgovornosti

Velika većina migranta u Velikoj Britaniji nisu ‘ilegalni’ (odnosno iregularni, novi eufemizam kojeg su smislili laburisti od kada su na vlasti) migranti_kinje. Većina plaća za radne dozvole i vize kako bi mogli raditi i studirati u toj zemlji. Tražitelji_ce azila čine vrlo mali postotak ukupne migracije u UK-u. Bez obzira na to, tom malom postotku neprijateljsko okruženje zagorčava život politikama disperzije.

Politike disperzije, koje su u UK-u na snazi od 1999 godine, zahtijevaju da se osoba koja traži humanitarnu zaštitu naseli na određenim lokacijama u zemlji. Cilj je spriječiti stvaranje tzv. etničkih enklava. Kao i smjestiti tražitelje_ice azila dalje od većih gradova u kojima već boravi veliki broj migranata i njihovih obitelji. Politike disperzije su na snazi i u Irskoj, Nizozemskoj i Norveškoj. Provedene su i u Švedskoj između 1985. i 1994. te u Danskoj između 1986. i 1998. godine. Međutim, istraživanja su pokazala da su politike disperzije štetne za azilante_kinje. Odnosno da onemogućuju integraciju izlažući ih deprivaciji, nasilju i nezaposlenosti. Odluke o tome gdje nastaniti izbjeglice temelje se na dostupnosti prikladnog smještaja za izbjeglice i tražitelje_ice azila kojeg određuje vlada. Područja u kojima je dostupan jeftini smještaj su osiromašena. Radi se, najčešće, o bivšim rudarskim središtima gdje prevlada depopulacija, niska potražnja za stanovima te loša mogućnost zapošljavanja.

Tom temom se upravo bavi film, Stari Hrast, društveno angažiranog i socijalističkog redatelja, Kena Loacha. Radnja filma tematizira smještanje sirijskih izbjeglica u devastirano bivše rudarsko područje, jedno od najsiromašnijih područja u zemlji. Dvije zajednice koje dolaze u kontakt, jedna koja je napuštena od strane mainstream politike te druga koja je pretrpjela traumu rata. Ideja suživota, problem rasizma i nepokolebljiva snaga solidarnosti glavne su teme tog filma.

Skretanje pozornosti i vlastiti interesi

Političkim elitama, kako torijevskim tako i sada laburističkim, u interesu je skretanje pozornosti s promašenih politika kao što su mjere štednje, inflacija, rast kamata, povećanje prihoda kraljevskoj obitelji, ulaganje u ratove, te izrazita teritorijalna nejednakost Engleske na navodnu prijetnju koju predstavljaju migranti.

Politika solidarnosti između radničke klase i migranata kakvu tematizira Stari Hrast u oštrom je kontrastu s trenutnom laburističkom politikom prihvaćanja poklona od strane bogatih lobista. Upravo to slikovito iskazuje poznati anti-kapitalistički slogan: ‘Neprijatelj ne dolazi čamcem, neprijatelj dolazi limuzinom.’

Nedavni skandal koje je potresao laburističku stranku pokazao je kako je Kier Starmer prihvatio više poklona od svih prethodnih laburističkih vođa od 1997. godine. To nije problematično samo zato što se većina stanovništva bori s plaćanjem računa i inflacijom. Problematično je i zato što čelnici velikih korporacija i multimilijunaši koji dijele besplatne stvari očekuju stvari za uzvrat. To je dio šire strategije bogatih za oblikovanje javnih politika. Primjerice, Jonathan Reynolds, laburistički poslovni tajnik je u lipnju 2023. otišao je sa svojim osobljem u Glastonbury kao gost YouTubea (koji je u vlasništvu Googlea). Uključujući smještaj i “gostoljubivost”, Reynolds procjenjuje da je njegov aranžman za dvoje na Glastonburyju vrijedio 3377 funti. Dvije obične ulaznice koštale su po 335 funti.

Do tada su laburisti obećavali povećanje poreza na digitalne usluge s 2% na 10%, što bi donijelo milijarde prihoda od korporacijskih ‘divova’ poput Googlea i Facebooka. Dan nakon festivala pokazalo se da je Reynolds odustao od politike povećanja poreza. Umjesto toga, odlučeno je da stanovništvo mora opet prihvatiti mjere štednje.

Politike solidarnosti dolaze od ‘običnih’ ljudi

Upravo ovakvi skandali i politike koje pogoduju bogatim elitama pridonose jačanju krajnje desnice i njihovim rasističkim i ksenofobnim diskursima. Laburisti koji su nekad pod vodstvom Jeremyija Corbyna bili stranka koja je obećavala ‘politike za većinu a ne za manjinu’ kao radikalnu promjenu socio-ekonomske situacije u Velikoj Britaniji, pretvorili su se u nove Torijevce.

Povukli su gotovo sve progresivne politike koje su obećavali prije dolaska na vlast. Otjerali su gotovo sve lijevičar_ke i progresivne političar_ke iz stranke. Posebice one koji su podržavali politike Jeremyija Corbyna (kao i samog Corbyina). Očito je da laburisti više nisu na strani radničke klase. Kao i da im nije u interesu poboljšanje životnih standarda velike većine ljudi u Velikoj Britaniji. Ipak, borba za bolju budućnost uvijek je bila u rukama ‘običnih’ ljudi, a ne političara i političkih elita.

Nakon nereda i nasilja na ulicama u Souhtportu i Sunderlandu, veliki broj ljudi pridružio se čišćenju i popravljanju ulica u svojim lokalnim zajednicama. Politika solidarnosti očito neće proizaći iz političkog vrha već, kao u viziji Starog Hrasta, od strane ‘običnih’ ljudi i grassroots inicijativa.

Roditeljski dopust i dalje je rezerviran za žene

Posted on September 27, 2024October 2, 2024 by info@libela.org

Važnost korištenja roditeljskog dopusta od strane očeva je iznimno bitna promatra li se rodna dimenzija skrbi. Istraživanja pokazuju da je individualno, neprenosivo pravo očeva na plaćeni dopust važan element prilikom kreiranja učinkovitih rodnih politika. Odnosno, politika koje će pridonijeti rodno ravnopravnoj raspodjeli obveza vezanih za skrb (1,2).

Početkom ovog mjeseca Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE) objavio je rodnu analizu „Povratak na tržište rada nakon roditeljskog dopusta“. Analiza je pokazala da i dalje postoji veliki nerazmjer u korištenju roditeljskog dopusta. Naime, žene su one koje ga koriste u velikoj mjeri dok je broj muškaraca koji ga koriste i dalje malen. „Unatoč promjenama u regulativama koje potiču muškarce da uzmu roditeljski dopust, samo mali broj očeva se na to odlučuje nakon dolaska djeteta. A kada to i učine, njihov dopust je puno kraći nego onaj koji uzimaju majke“, stoji u analizi EIGE-a.

I podaci OECD-a (Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj) pokazuju da su većinom žene te koje koriste plaćeni roditeljski dopust. Zemlje koje su iznimka su Danska, Švedska i Portugal, gdje su muškarci primatelji novčane naknade u 45 posto slučajeva. Jedino u Luksemburgu je veći udio muškaraca nego žena. Iznosi 53 posto. Iako ti rezultati proizlaze i iz razlike u duljini rodiljinog i roditeljskog dopusta koje su drugačije od zemlje do zemlje, podaci OECD-a pokazuju da je prosječan broj dana za koji je isplaćena naknada za roditeljski dopust po djetetu u godini viši za žene, nego za muškarce.

Razlozi manje zainteresiranosti očeva za roditeljski dopust

Analiza EIGE-a pokazuje da kad muškarci i uzimaju očinski dopust, to čine nakon rođenja djeteta. Razlozi u kojima leži uzrok manje zainteresiranosti očeva za roditeljski dopust su dvojaki. Jedno je zabrinutost za sigurnost prihoda, a i samog posla nakon povratna na radno mjesto. Druga je pritisak koji očevi osjećaju od strane poslodavaca i muških kolega, da ne uzimaju roditeljski dopust. Zbog norma koje dolaze s maskulinitetom, očevi osjećaju pritisak da se moraju distancirati od obitelji kako bi pokazali da su predani poslu i radnom mjestu (1,2).

Roditeljski dopust je općenito manje plaćen od rodiljinog ili očinskog dopusta. Podaci OECD-a pokazuju da naknade za roditeljski dopust obično pokrivaju tek 48 posto prethodne zarade pojedinaca. Istraživanja pokazuju da bolje plaćen dopust dovodi do veće stope muškaraca koji ga uzimaju (1,2). „Povećanje uloge očeva u neformalnoj skrbi o djeci putem roditeljskog dopusta ključno je za promicanje rodne jednakosti kod kuće i na poslu“, smatraju u EIGE-u.

Koliko očeva u RH koristi roditeljski dopust?

Trend u kojem je roditeljski dopust rezerviran za žene nije zaobišao ni našu zemlju. Prema najrecentnijem izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova (2023.), roditeljski dopust je koristilo svega 4,2 posto očeva, što je blagi porast u odnosu na 2022. godinu kada ga je koristilo 4,05 posto očeva. Pravobraniteljica naglašava da pritom treba imati na umu da su naknade za korištenje roditeljskog dopusta porasle od 1. siječnja 2023., stupanjem na snagu novog Zakona o rodiljinim i roditeljskim potporama (1,2). Smatra da i to može biti jedan od razloga blagog porasta. Neovisno o tome, statistički pokazatelji godinama pokazuju da je Hrvatska među članicama EU gdje očevi najmanje koriste dopuste za djecu.

U javnom priopćenju povodom Dana očeva, Pravobraniteljica je istaknula da su očevi u RH i dalje opterećeni patrijarhalnim rodnim ulogama u kojima se od njih primarno očekuje ekonomska skrb za djecu i obitelj. Takva očekivanja zasigurno ne doprinose korištenju prava koje očevi imaju vezano za dijete u najranijoj dobi.

I Izvješće za 2023. godinu naglašava nedostatak podrške očevima u korištenju roditeljskog i drugih dopusta povezanih s rođenjem djeteta. Kao i analiza EIGE-a, Pravobraniteljica navodi da je jedan od faktora niskog postotka uzimanja roditeljskog dopusta od strane očeva i strah od posljedica na radnom mjestu.

Ono što ohrabruje je novo pravo u sustavu rodiljinih i roditeljskih potpora – očinski dopust (1,2,3). Iako je 2023. godina prva godina u kojoj se to pravo koristilo, podaci pokazuju da je osam puta više očeva koristilo očinski u odnosu na roditeljski dopust. Odnosno, dok je roditeljski dopust koristilo svega 2.022 muškarca, očinski je koristilo 16.289 muškaraca.

Očinski dopust definiran je kao dopust zaposlenog ili samozaposlenog oca ili njemu izjednačene osobe koja se brine o djetetu povodom rođenja djeteta, radi pružanja njege i podizanja djeteta. Navedeni očevi imaju pravo, nakon rođenja djeteta, na očinski dopust u neprekidnom trajanju od 10 radnih dana za jedno dijete do 15 dana u slučaju istodobnog rođenja više djece. On se može koristiti do navršenih šest mjeseci djetetova života. Važno je napomenuti i da naknada plaće za vrijeme očinskog dopusta odgovara punoj plaći i nije limitirana, za razliku od roditeljskog dopusta kod kojeg je visina naknade limitirana.

U skladu sa svime navedenim, u izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova stoji i da su životna dob i majčinstvo i dalje glavne prepreke rodne diskriminacije žena na tržištu rada. „U našem društvu još uvijek prevladava stereotipno stajalište da su žene te koje bi trebale primarno obavljati sve ili većinu obveza vezanih za kućanstvo i brigu oko djece i svih članova obitelji, što zaposlene žene dvostruko opterećuje i dovodi do nejednakosti u startnim pozicijama žena i muškaraca. Uloga poslodavca u omogućavanju i poticanju usklađivanja poslovnog i privatnog života je stoga jedna od ključnih za zaposlene roditelje, uz razvoj odgovarajućih i dostupnih usluga skrbi za djecu i starije“, stoji u izvješću.

Veća odsutnost s tržišta rada otežava ponovno zapošljavanje ženama

Upravo nerazmjer u korištenju roditeljskog dopusta EIGE smatra jednim od faktora koji otežavaju ženama povratak na radna mjesta, a u konačnici limitira i mogućnosti žena na tržištu rada. Naime, istraživanja pokazuju da veća odsutnost s tržišta rada otežava ponovo zapošljavanje ženama (1,2). Dulje izbivanje može naštetiti mogućnostima karijernog napretka i visini plaća, posebno za žene. Majke se često doživljava kao manje posvećene poslu pa ih se tako manje smatra prikladnima za promaknuća nego li žene bez djece sa sličnim kvalifikacijama (1,2,3). Zanimljivo je da muškarci s djecom rade više sati i više zarađuju od muškaraca bez djece. S druge strane, plaće žena s djecom bilježe smanjenje nakon poroda i u budućnosti ostaju niže.

U 2023. je tako primjerice 32 posto zaposlenih žena s djecom u EU između 25 i 54 godine radilo smanjeno radno vrijeme, u odnosu na 20 posto žena koje nemaju djecu. Za muškarce su ti postoci manji. Radi se o pet posto muškaraca s djecom i sedam posto muškaraca bez djece. Svaka četvrta žena (26%) u usporedbi sa samo šest posto muškaraca izjavila je da je briga o djeci ili nekom drugom u kućanstvu glavni razlog za rad s nepunim radnim vremenom. Osim toga, EIGE analiza pokazuje da je u 2023. godini, 26 posto žena između 25 i 54 godine (doba u kojem najviše ljudi stvara obitelj) koje su željele raditi, to nisu mogle zbog brige o obitelji. Istovremeno, to je bila realnost za samo četiri posto muškaraca.

Jedan od najvažnijih razloga ekonomske neaktivnosti ili smanjenog opsega radnog vremena je nemogućnost pristupa ili nedovoljno kvalitetno riješena formalna skrb, posebice za djecu. Gotovo polovica osoba koje rade u smanjenom ranom vremenu bi se vratila na puno radno vrijeme kada bi taj segment bio bolje organiziran.

Briga o obitelji sa sobom nosi brojne posljedice za žene. Osim otežane zapošljivosti žena, posljedično je značajan faktor i u jazu u plaćama i mirovinama između žena i muškaraca (1,2), kao i jedan od razloga neravnopravne podjele brige o kućanstvu (1,2).

Politike EU za postizanje ravnoteže između obitelji i posla

Roditeljski dopust postoji u svim EU zemljama, no politike i pravila za njegovo uzimanje se razliku od zemlje do zemlje (1,2). Npr. fleksibilni uvjeti rada kao što je samozapošljavanje, ugovori na određeno vrijeme (posebice na manje od 12 mjeseci), novi oblici rada i sl. mogu biti otežavajući faktor za mogućnost uzimanja roditeljskog dopusta. EIGE smatra da treba razmotriti postojeće legislative i prilagoditi ih novim oblicima rada.

Tako je EU u posljednjih nekoliko godina donijela različite politike i pravila koje imaju za cilj osigurati ravnotežu između brige za obitelj i obavljanja plaćenog posla. Jedne od tih su i Direktiva o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi iz 2019. godine i Europska strategija za skrb iz 2022. godine.

Direktivom iz 2019. želi se utjecati na zemlje članice Unije da aktivno potiču oba roditelja da se uključe u brigu o djeci. To uključuje fleksibilnije oblike rada (smanjeno radno vrijeme, fleksibilno radno vrijeme, fleksibilnost mjesta rada). Smatraju da fleksibilniji rad pomaže da se lakše usklade obveze vezane uz obitelj s poslovnim odgovornostima. Osim toga, direktiva je prepoznala i nužnost da se hitno poboljšaju radni i životni uvjeti za roditelje, a posebno za majke. Razlozi su manja zastupljenost žena na tržištu rada i niže plaće od muškaraca.

Nastavno na nju, 2022. godine Europska Komisija je predstavila Europsku strategiju za skrb kojoj su ciljevi povećati žensku zapošljivost, poboljšati radne uvjete žena i unaprijediti ravnopravnost spolova. Neki od ciljeva strategije (do 2030.) koji bi trebali pomoći ženama da se lakše vrate na tržište rada su: „da je 50 posto djece mlađe od tri godine u ranom obrazovanju i skrbi te da je 96 posto djece u dobi od tri godine do obveznog osnovnog obrazovanja u ranom odgoju i obrazovanju.“ Osim toga, direktivom se preporučuje (između ostalog) i poticanje ravnopravne podjele brige o djeci između roditelja kako bi se borilo protiv rodnih stereotipa. I strategija, kao i ranija direktiva podržava fleksibilnije radno vrijeme kako bi se osiguralo lakše usklađivanje obiteljskih i poslovnih obveza i odgovornosti.

Puževim koracima do bolje pozicije žena

Navedene legislative, kako na EU razini, tako i na RH razini imaju za cilj poboljšati poziciju žena na tržištu rada i osigurati bolju rodnu raspodjelu brige za obitelj.

Podaci pokazuju da je briga za obitelj, posebice u okviru roditeljskog dopusta, i dalje uglavnom rezervirana za žene. Sukladno tomu, žene dulje izbivaju s tržišta rada što posljedično, kako i istraživanja pokazuju, otežava ponovno zapošljavanje žena te pridonosi rodnom jazu u plaćama i neravnopravnoj raspodjeli brige o kućanstvu.

Istraživanja i statistike pokazuju da minimalni pomaci postoje, no ostaje nam vidjeti koliko će vremena i legislativa trebati da briga o djeci ne bude više primarno ženina odgovornost.

*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Ona su dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Hrvatska na začelju Europe po znanju o kontracepciji

Posted on September 26, 2024September 26, 2024 by info@libela.org

Danas se obilježava Svjetski dan kontracepcije, s ciljem osvještavanja o metodama zaštite i važnosti odgovornog spolnog ponašanja.

Nedavna istraživanja ukazuju na zabrinjavajuću sliku u Hrvatskoj – manjak dostupnosti, rijetko korištenje i slaba informiranost o kontracepciji. U nedostatku adekvatne seksualne edukacije, mladi se najčešće oslanjaju na nepouzdane izvore informacija poput interneta. Time se povećava rizik od dezinformacija i neodgovornog ponašanja.

Znanje o kontracepciji u RH je u padu

Godišnja publikacija Europskog parlamentarnog foruma za seksualna i reproduktivna prava, Kontracepcijski atlas, u kojoj je analizirana informiranost, dostupnost i cjenovna pristupačnost kontracepcijskih metoda u 47 europskih zemalja, predstavila je razočaravajuće podatke za 2024. godinu. Hrvatska je pala na 37. mjesto s rezultatom od 47,3 posto. To je posebno zabrinjavajuće ako se uzme u obzir da je 2020. rezultat iznosio 59,3 posto. Ispred nas se nalazi Kosovo, Sjeverna Makedonija, Srbija, Albanija, Bugarska i Rumunjska. Od zemalja Europske unije lošije rezultate imaju samo Poljska, Mađarska, Cipar i Slovačka.

Ovi alarmantni podaci u skladu su s istraživanjem seksualnosti kod mladih iz 2021. godine, kojim je utvrđeno da prezervativ pri seksualnom odnosu koristi tek oko 40 posto djevojaka i 47 posto mladića. Najrecentnije istraživanje Udruge za zaštitu i promicanje ljudskih prava “Sofija” utvrđuje da su internet i društvene mreže glavni izvor informacija za čak 88 posto mladih. Razgovor s liječnikom/icom navodi tek 55 posto ispitanika/ca.

Vrijeme je za sveobuhvatnu seksualnu edukaciju

CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje od proljeća provodi kampanju #Zaštošutimo 3.0 kojom apelira na sustavno uvođenje seksualne edukacije u zagrebačke škole. No, unatoč obećanjima danima prije ljeta, Grad Zagreb nije oformio niti radnu skupinu.

U sklopu kampanje, CESI upozorava da mladi u svakom slučaju uče o seksualnosti, samo je pitanje od koga i na koji način. U hrvatskim školama tema seksualnosti i reproduktivnog zdravlja obrađuje se kroz međupredmetnu temu “Zdravlje”. No, to se svodi na samo jedan sat godišnje. I daleko je od dovoljnog za prijenos potrebnog znanja. Teme poput rodnih stereotipa, ravnopravnosti, postavljanja i poštivanja granica te uvažavanja različitosti potpuno su izostavljene. S obzirom na to da Ministarstvo znanosti i obrazovanja podržava postojeći model učenja o seksualnosti i reproduktivnom zdravlju, veliku ulogu u pokretanju pozitivnih promjena mogu imati gradovi.

Grad Zagreb je trebao predstaviti sveobuhvatan program seksualne edukacije za osnovne i srednje škole prije ljeta. No, konkretnih pomaka još uvijek nema. U ovom trenutku još nije ostvaren niti prvi korak. Odnosno, formiranje radne skupine.

8. Smoqua: otpor i otpornost

Posted on September 24, 2024September 24, 2024 by info@libela.org

LORI organizira osmo izdanje Festivala queer i feminističke kulture Smoquu. Održat će se od 10. do 12. listopada u Rijeci. Uključuje više od 45 umjetnika/ica i aktivista/kinja te 20 organizacija, kolektiva i inicijativa iz 10ak zemalja.

Na Smoqui vas očekuje više od 20 događanja na sedam lokacija u centru Rijeke. Događanja će se održavati ispred Gradske vijećnice, u RiHubu, ispred Palacha, u OKC Palachu, u galeriji O.K., u Art-kinu Croatia i u Pogonu kulture.

“Krovna je tema festivala Otpor i otpornost. Želimo ukazati na važnost očuvanja ljudskih prava u izazovnim vremenima. Kao i na snagu zajedništva i iznalaženja novih načina za ostvarivanje društvenih promjena“, poručuju organizatorice.

Što nas sve na Smoqui očekuje?

U zaista bogatom programu očekuju nas različite panel rasprave kao što je “LGBTIQ fobija u obrazovanju”, panel o interspolnosti i rasprava “Koje su mogućnosti i prepreke za LBTQ roditeljstvo?”. Razgovarat će se i o glasovima Romkinja, ženama koje su oblikovale feminizam u regiji, o queer iskustvima, o potrebama financiranja LGBTIQ pokreta, ali i o govoru mržnje i zločinima iz mržnje. Na programu je i filmska projekcija, queer lov na blago, različiti performansi društvene igre, Queer-UP Party i drag show.

Cijeli program nalazi se na webu, kao i na Facebook eventu.

Sva su događanja besplatna, a donacije se prikupljaju na Queer-UP partiju. Festival Smoqua postoji od 2017. godine. Sjecište je umjetnosti i aktivizma, mjesto na kojem zajedno propitujemo predrasude i borimo se za ljudska prava.