Prva vjenčanja u Škotskoj na jesen

Škotski parlament je u utorak 04. veljače 2014. godine usvojio novi Zakon o braku i civilnom partnerstvu koji omogućuje vjenčanje gay i lezbijskim parovima, javlja bbc.co.uk.

Zakon je izglasan sa 105 glasova za i 18 protiv.

Iako ovaj zakon ne obvezuje reilgijske institucije na sklapanje istospolnih brakova i premda škotska vlada smatra da je napravila dobar potez,ovome se protive Škotska katolička crkva i Crkva Škotske.

Prema novom zakonu prvi gay i lezbijski brakovi moći će se ozakoniti već od ove jeseni. 

Rizično ponašanje mladih – mitovi i stvarnost

“Na tribini Direktno bavit ćemo se temom: 

“ROD, SPOL I SEKSUALNOST: Rizično seksualno ponašanje mladih – mitovi i stvarnost”;

gost tribine:

prof.dr.sc. Aleksandar ŠtulhoferPredstojnik Katedre za seksologiju, Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu;

projekcija dokumentarnog filma:

DIREKT: Manje od Madonne, više od moje stare (FadeIN).

Tribina će se održati

u ponedjeljak 10.02.2014. u 19 sati 
u Savjetovalištu “Luka Ritz”, Fabkovićeva 1/3 (kod Suvaga).

Zbog ograničenih prostornih kapaciteta, potrebno je potvrditi svoj dolazak na e-mail adresulana.savjetovaliste@gmail.com

 

Ciklus tribina Direktno 2013-2014

Tribine za mlade Direktno prilika su za otvaranje važnih društvenih tema, kritičko promišljanje i aktivno sudjelovanje mladih u izgradnji zdravijeg društva. Bavit ćemo se temama unutar četiri šira područja: nasilje među mladima, ovisnosti, građanski aktivizam, te spol, rod i seksualnost. Gosti svake tribine bit će poznati stručnjaci koji će svojim predavanjem ponuditi okvir za razmišljanje i zajednički razgovor.”

 

Vrapci u akciji

Posljednjih nekoliko mjeseci u medijima je diskretno predstavljeno sredstvo koje je nježno, a opet dovoljno snažno u borbi protiv predrasuda i stigmatizacije – Vrapčanski jastuci.

Vrapčanske jastuke izradili su psihijatrijski bolesnici bolnice Vrapče, a njihov je cilj otvoriti dijalog o problemima predrasuda kojima su zbog svoje bolesti izloženi. Jastuci svojom simbolikom izazivaju asocijaciju na toplinu i sigurnost doma, ali i zazor od bolesničke sobe. Ravnotežom između krajnosti tih asocijacija nastoji se destigmatizirati oboljele od duševnih bolesti i pomoći u njihovoj resocijalizaciji.

Projekt Vrapčanski jastuci dio je većeg projekta naziva ‘Destigmatizacija‘, koji je osmišljen i razvijen još 2010. godine. Projekt je pokrenula Andreja Kulunčić, priznata vizualna umjetnica koja u svojim radovima često pribjegava društveno angažiranim temama, u suradnji s profesoricom Dubravkom Stijačić koja od 1996. godine vodi Centar za resocijalizaciju u Vrapču, te osobama s duševnim bolestima u Vrapču. Projekt ‘Destigmatizacija’ propituje načine na koje se društvo odnosi prema bolesti te kako je percipira i bavi se problemom stigme duševnih bolesti, odnosno diskriminacijom i predrasudama prema ljudima koji od njih boluju. Jastuci nastaju na kreativnoj radionici u Klinici za psihijatriju Vrapče, a vodi je Vlatka Prstačić.

Vrapčanski jastuci osnažuju osobe s duševnim oboljenjima i pomoću njih pacijenti postaju samostalni akteri u rušenju predrasuda. Vidljivost jastuka u javnosti znači otvoreno govorenje o tabuiziranim temama, a u tome su značajnu ulogu odigrali i građani uključeni u akciju Vrabaca, čija je participacija još uvijek više nego dobrodošla. Naime, od 3. studenog do 20. prosinca 2013. trajala je prva faza akcije tijekom koje su se zainteresirani uključivali na dva načina: posuđivanjem jastuka na nekoliko dana i fotografiranjem s njim u svakodnevnim situacijama ili direktnom kupnjom jastuka od Udruge za psihosocijalnu pomoć i rehabilitaciju pomoću licitacije na Facebooku.

Druga faza akcije sada je u tijeku, a njome se i dalje nastoji poticati javni dijalog o zanemarenim temama psihijatrijske bolnice, njezinih pacijenata i duševnih bolesti. U ovoj fazi zainteresirani posuđuju jastuk na četiri tjedna, zadržavaju ga kod sebe nekoliko dana što obilježavaju nekolicinom fotografija te prosljeđuju dalje sebi bliskim osobama. Nakon četiri tjedna, jastuk se vraća Vrapcima koji ga potom šalju u neki drugi grad. U galeriji na Facebooku možete pogledati kako je izgledala prva faza akcije, tijekom koje je sretno udomljeno 40 šarenih jastuka.

Svjetska zdravstvena organizacija predviđa da će u 2020. godini depresija zauzeti prvo mjesto među bolestima u svijetu. Zbog stigme koja često prati duševne bolesnike, velik broj ljudi ne traži liječničku pomoć, iako su njihovi problemi – na vrijeme otkriveni – vrlo često izlječivi. Želite li udomiti jastuk na četiri tjedna i uključiti se u normalizaciju dijaloga o duševnim bolesnicima, na stranici http://www.vrapci.org/ nalazi se obrazac za “pozivanje jastuka”. Vrapci nas trebaju.

 

Usvojen izvještaj ‘Lunacek’

Takozvani “izvještaj Lunacek” danas je usvojen na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u Strasbourgu sa 394 glasova za i 176 glasova protiv. Neobvezujući Akcijski plan predlaže mjere kojima se žele suzbiti homofobija i transfobija u EU, po uzoru na postojeće planove o suzbijanju diskriminacije na temelju roda, etničkog porijekla ili invaliditeta.

Ulrike Lunacek je izjavila kako su se europski konzervativci tjednima unaprijed mobilizirali kako bi srušili ovaj Akcijski plan, plašeći građane s “nametanjem homoseksualne orijentacije njihovoj djeci” – rečenica koju smo i u Hrvatskoj mogli/e pročitati.

Izvještaj zapravo u sebi sadrži sljedeće:

EU se temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava i prava pripadnika manjina. Usmjerena je na borbu protiv diskriminacije na temelju spola, rase, etničkog podrijetla, religije ili vjere, invaliditeta, dobi ili spolne opredijeljenosti.

Vijeće EU je u lipnju 2013. godine donijelo odlučne smjernice o promicanju i zaštiti uživanja svih ljudskih prava LGBTI osoba.

U istraživanju Agencije Europske unije za temeljna prava iz 2013. godine o LGBTI osobama utvrdila je da se 47 posto LGBTI osoba tijekom prošle godine osjećalo diskriminirano ili uznemiravano, pri čemu je najvjerojatnije da će diskriminirane biti lezbijke (55 posto), mlade osobe (57 posto) i siromašnije LGBT osobe (52 posto); njih 26 posto bilo je napadnuto ili im se prijetilo nasiljem zbog njihove spolne opredijeljenosti ili rodnog identiteta (35 posto među transrodnim osobama); samo 10 posto njih osjeća se dovoljno sigurno da prijavi diskriminaciju policiji, a samo 22 posto prijavljuje nasilje ili uznemiravanje; njih 32 posto diskriminirano je u kućanstvu, tijekom obrazovanja ili prilikom traženja zdravstvenih usluga; njih 20 posto diskriminirano je na radnome mjestu ili u struci (29 posto među transrodnim osobama). Zbog ovih poražavajućih podataka EU i države članice trebaju razviti akcijski plan za promicanje poštovanja za LGBT osobe i zaštitu njihovih temeljnih prava.

U svibnju 2013. jedanaest ministara za ravnopravnost pozvalo je Komisiju na izdavanje sveobuhvatne politike EU-a za ravnopravnost LGBT osoba te je 10 država članica već donijelo slične politike na nacionalnoj razini i regionalnim razinama ili o njima raspravljaju.

Europska komisija, države članice i odgovarajuće agencije trebaju tijekom razdoblja od pet do deset godina zajednički raditi na sveobuhvatnoj politici kojom bi se zaštitila temeljna prava LGBTI osoba, tj. na planu, strategiji ili akcijskom planu koji bi:

–  osigurao postojeća prava integrirajući pitanja u vezi s temeljnim pravima LGBTI osoba u sav relevantan rad – primjerice, prilikom izrade nacrta budućih politika i prijedloga ili praćenja provedbe zakona EU-a;

–  olakšao, koordinirao i pratio razmjenu dobre prakse među državama članicama

–  odgovarajuće agencije EU trebale bi u svoj rad integrirati pitanja u vezi sa spolnom opredijeljenošću i rodnim identitetom te savjetovati Komisiju i države članice

–  prikupljati relevantne i usporedive podatke o situaciji LGBTI osoba u EU-u

– podupirati i promicati osposobljavanje i izgradnju kapaciteta za nacionalna tijela za jednakost spolova, nacionalne ustanove za ljudska prava i ostale organizacije čiji su zadaci promicanje i zaštita temeljnih prava LGBTI osoba;

– osvijestiti građane o pravima LGBTI osoba

Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove Europskog parlamenta uz ovaj izvještaj još naglašava potrebu za nediskriminacijom pri zapošljavanju, poboljšanje edukacije, dijeljenje dobrih praksi između država članica, dostupnost zdravstva, uzimanje u obzir specifičnih LGBTI zdravstvenih problema te dostupnost roba i usluga za transrodne osobe, provođenje akcija specifičnih za transrodne i intersex osobe. Uz to LGBTI osobama se treba omogućiti pravo na državljanstvo, obitelji i slobodu kretanja, azil, slobodu okupljanja i izražavanja. 

{slika}Članak je objavljen u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije.

Uznemirujuće, ali ne i iznenađujuće

Toliko smo već naviknuti na svijet pun nečuvenih i opasnih seksizama da uopće ne čudi što su određeni ljudi dizajnirali igru koja djeci poručuje da su debela i trebaju kirurški zahvat.

Generalno, ljudi poprilično prihvaćaju svijet oko sebe. Uzimamo ga zdravo za gotovo, smatramo ga normalnim i promatramo stvari ‘takvima kakve jesu’, ali s vremena na vrijeme pojavi se nešto toliko grozno i odbojno da nas protrese iz našeg poluuspavanog stanja i pokaže koliko je zapravo situacija postala alarmantno zastrašujuća.

Takav poziv na buđenje su i aplikacije za plastičnu kirurgiju dostupne djevojčicama da je skinu s iTunesa i Google Playa. Aplikacije koje sugeriraju djevojčicama da njihova tijela nisu dovoljno dobra, da je vitka linija sve što je u životu važno i da je debljina odvratna i očajna. Aplikacija koja 9-godišnjakinjama šalje poruku da se žene prije svega procjenjuje na temelju njihova izgleda. Aplikacija koja im pokazuje jednostavan način kako da budu sretne i lijepe – samo trebaju nekome s nožem dopustiti da odstrani sve dijelove njihova tijela koje društvo smatra neprihvatljivim.

Aplikacija je povučena, ali to ne znači pobjedu. Ovo je ključna prilika da stanemo i zapitamo se kako se ovo uopće moglo dogoditi? Što je tomu prethodilo? Kako smo došli do situacije u kojoj su dizajneri igara kreirali aplikaciju koja šalje ovako bizarne, bolne i opasne poruke djevojčicama i još očekuju da bude uspješna? Nisu važne aplikacije, nego društveni i kulturni kontekst koji im omogućuje da uopće budu stvorene. O ovakvim aplikacijama ne bismo ni sanjali da živimo u svijetu u kojem nije normalno ženama i djevojčicama neprestano slati poruke da su njihova tijela suma njihove vrijednosti i da se moraju prilagoditi nevjerojatno uskoj ideji o idealu ženske ljepote jer su u suprotnom bezvrijedne.

Ove poruke možemo vidjeti u načinu na koji polugola vitka bjelkinja s velikim grudima korištena da reklamira bicikl, hamburger ili niskobudžetnu aviokompaniju. Vidimo ih i u činjenici da bilo koja žena, bila ona političarka ili žrtva ubojstva, je predstavljena i prosuđivana s obzirom na njeno tijelo. Nedavno izvješće kampanje All Party Parliamentary Group on Body Image donosi da su djevojčice već u dobi od pet godina zabrinute oko svog izgleda i svoje veličine te da je svaka četvrta 7-godišnjakinja barem jednom pokušala izgubiti na težini. Poruke su također vidljive i na stranicama koje uče djevojčice kako da se uštipnu da bi se riješile celulita ili im pokazuju kako da koriste šminku da bi se svidjele dječacima. Primjećujemo ih i u novinama koje u 2014. godini gotovo svaki dan na svojim stranicama imaju sliku ženskih grudi.

Poruke šalju i ‘muške’ stranice koje dehumaniziraju ženu dajući joj, na temelju njenog izgleda, ocjene od 1 do 10, čime ona prestaje biti osoba i postaje broj – solidna sedmica i slično.

I, nedvojbeno, poruke vidimo u pričama stvarnih žena koje preplavljuju Everyday Sexism Project svakoga tjedna, pričama djevojčica i djevojaka u školama i sveučilištima. U pričama žena o čijim se stražnjicama raspravlja na poslu i školarki čije se grudi komentiraju glasnim povicima iz jurećih auta. Čujemo ih u razgovoru s 14-godišnjakinjom koja uzima tablete za mršavljenje kako bi imala zadovoljavajuću prazninu između bedara, takozvani ‘thigh gap’ i prekrasnom 17-godišnjakinjom koju je sram pokazati svoje ruke, te u izjavi jedne 15-godišnjakinje: “Svaki dan gledam svoju mamu kako je depresivna jer su joj grudi obješene, a koža puna bora. Osjeća se ružnom, iako je nevjerojatna, ali ja je ne mogu osuđivati jer i sebi činim isto”.

Ljudi su bili šokirani aplikacijom za plastičnu kirurgiju, ali ona zapravo nije iznenađujuća. Postali smo toliko naviknuti na sve što se događa djevojkama i ženama, da smo zapravo prestali i primjećivati.

 

Prevela i prilagodila Sara Sharifi

Europa glasa o nordijskom modelu zakona o prostituciji

Odbor za ženska prava i rodnu ravnopravnost Europskog parlamenta izglasao je izvješće koje preporučuje usvajanje ‘nordijskog modela’ zakona o prostituciji.

Izvješće je izložila Mary Honeyball, britanska zastupnica Laburističke stranke u Europskom parlamentu, a ono predlaže da se EU ugleda na švedski model zakona u prostituciji, kojim se, umjesto kažnjavanja seksualnih radnica, kažnjavaju njihov klijenti.

Model je nedavno izglasan u francuskom parlamentu, uvelike zahvaljujući ministrici za ženska prava, Najat Vallaud-Belkacem. Prema tome, osoba ‘uhvaćena’ kako plaća za spolni odnos bit će kažnjena s 1.500 eura za prvi prekršaj te s 3.000 eura bude li opet ‘uhvaćena’ za isto.

Članovi Odbora za ženska prava i rodnu ravnopravnost glasali su sa 14 glasova u korist nordijskog modela, dvoje ih je bilo protiv, a šest suzdržanih.

Izglasavanje ovog modela pokazuje jasan stav EU prema zakonima o prostituciji. Izvješće također može predloženo Europskom parlamentu na izglasavanje, što će se i održati na jednoj od plenarnih sjednica u Strasbourgu u veljači, najvjerojatnije 24.

Nordijski model pokazao se kao uspješan u zemljama Skandinavije, gdje je općenito visok stupanj rodne ravnopravnosti i poznavanja problema eksploatacije u prostituciji. Zakone su također podržale žrtve prostitucije i trgovanja ljudima unutar iste.

Komentirajući zakon, Honeyball je izjavila. “Ovo je fantastičan ishod koji će odigrati ključnu ulogu u promjeni odnosa prema prostituciji diljem Europe. Sada smo korak bliže pristupu koji prepoznaje fundamentalnu nepravdu u tome kada muškarac kupuje žensko tijelo.”

Većina žena koje se prostituiraju u Velikoj Britaniji su strankinje, mahom iz siromašnih zemalja i često žrtve trgovine ljudima. Umjesto da se i dalje pretvaramo da je kupovanje seksa nešto što se odvija između dviju suglasnih osoba, moramo sagledati prisilnu i izrabljivačku stranu globalne seksualne razmjene.

Činjenice da Francuska i Irska prebacuju fokus na muškarce koji kupuju seks, a Njemačka pomišlja svoj laissez-faire sistem upućuju da se stvari kreću u pravom smjeru prema nordijskom modelu. Nadam se da će Europski parlament pripomoći širenju ovakvih promjena.

Brendan Wynne, glasnogovornik organizacije Equality Now, također je podržao glasanje: “Kada donosimo zakone o prostituciji, važno je saslušati i žrtve trgovine ljudima i seksualne eksploatacije.”

Nordijski model kriminalizira svodništvo i bordele, a dekriminalizira pojedince/ke koji/e se bave prostitucijom te im pruža mogućnosti izlaza i podrške.

“Ovakav je model uspješan u zemljama s visokim stupnjem rodne ravnopravnosti poput Švedske, dok zemlje u kojima je prostitucija legalna – poput Njemačke ili Nizozemske – sve više shvaćaju da su pogriješili.”

 

Prevela i prilagodila Sara Sharifi 


{slika} Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije.