Irak je u novu godinu ušao apokaliptično

Irak je u novu godinu ušao gotovo apokaliptično – država je gotovo šutke pala u ruke Al-Qaede. Irački dužnosnici u subotu su prvi puta potvrdili kako je vlada izgubila kontrolu nad strateški izuzetno važnim gradom Falluja. Nakon borbe sa snagama sigurnosti, Al-Qaeda drži kontrolu nad iračkim Fallujom, kao i nad gradom Ramadi. Ovo je prvi put u više godina da su ekstremisti uspjeli okupirati i Falluju i Ramadi, dva najvažnija grada u regiji, te držati kontrolu već gotovo tjedan dana. AFP prenosi kako su na prostoru Falluje formirali “Islamsku državu”, a većina boraca iz Al-Qaede pripada skupini ISIL koja vodi sukob i u Siriji. Jako loša godina za irački narod je iza nas, a nova 2014. ne obećava bolje scenarije.

Lista iračkih problema i paradoksa je odveć duga da bi ih se obuhvatilo jednim tekstom. Navest ću samo neke. Osiromašeni uran u oružju koje je koristila vojska SAD-a ostavila je katastrofalne posljedice na stanovništvo Iraka. Doktor iz Najafa, grada koji je od Bagdada udaljen 160 km, rekao je za RT kako je rak kod njih češći nego zaraza gripom. Od početka rata postotak leukemije i djece rođene s defektom dramatično se povećao upravo zbog upotrebe osiromašenog urana. U izvještaju, koji je sponzorirala norveška vlada, stoji kako se osiromašeni uran koristio protiv civilnih meta u naseljenim područjima 2003. godine. U priči o “američkim grijesima” možemo se vratiti i u 2012. godinu kada je Franka Wutericha, koji je 2005. godine naredio ubijanje 24 civila u Hadithi, čekala presuda za masakr koji je jedan od upečatljivijih momenata dugogodišnje misije. Tada je ruka pravde odlučila da on ni minute neće provesti u zatvoru. Wuterich se pak ispričao žrtvama masakra, napomenuvši kako misli da je pravda u njegovom slučaju zadovoljena i kako se nada da će pravda žrtvama masakra biti pružena u istoj mjeri. Nekim čudom mu je promaknula povezanost tih dviju pravdi, odnosno kako se međusobno isključuju.

{slika}

Stranica Iraq Body Count godinama evidentira pogubne iračke brojke, pa tako navode kako je samo u petak, 3. 1., poginulo 45 ljudi. Od 2003. godine broj ubijenih civila procjenjuje se na minimalno 119, 982 do čak 132, 805, a ukupan broj poginulih, uključujući i vojnike, na 184 tisuće. Nakon što se crveno u grafikonu nakon 2007 i 2008. napokon lagano smanjivalo, sada se ubojita linija ponovno uzdiže u visine. Tijekom 2012. godine Iraq body count zabilježila je 4574 smrti civila, najviše u Bagdadu. Velik broj smrti rezltat je brojnih bombardiranja. Irak je duboko podijeljena država, svaka stran(k)a se bori da bi prevladala, nauštrb drugih, često ne birajući sredstva. 2013. godina započela je s prosvjedima i nezadovoljstvom diljem države, zahtjevima za reformama, dok je Vlada ošro postupala sa svojim protivnicima. Gotovo 9500 civila izgubilo je život 2013. godine, što je dvostruko više nego 2012. godine i gotovo jednako 2008. godini, kada je taj broj bio deset tisuća. Nasilje rapidno raste, Al Qaeda je pronašla plodno tlo u nezadovoljstvu iračkog naroda i pustila korijenje, napadajući i harajući zemljom. Sve s vremenom postaje dio crne rupe koja raste i raste. Lagano nas vuku te crne rupe, zakrivljuju prostor do neprepoznatljivosti.

Kako će reagirati međunarodna zajednica, tek ćemo vidjeti. Iz Washingtona već stižu reakcije koje bi se mogle svrstati u podosta popunjenu ladicu “dvostrukih standarda”. “Njihov barbarizam protiv civila u Ramadiju i Falluji, kao i protiv pripadnika iračkih snaga sigurnosti, je jasno vidljiv svima” ističu. U Siriji su pak militanti i barbarizam interpretirani kao pobunjenici ili “oporba”. Možda nam budućnost, kao u futurističkim projektima Zahe Hadid, slavne arhitektice iračkog podrijetla, donosi nove, neviđene forme. Jedino je sigurno da Iraq body count, nažalost, očekuje puno brojanja i ove godine.

Skriveni svijet balkanskih žena

Izložba “Skriveni svijet balkanskih žena”, koja se bavi fenomenom gornjih ženskih odjevnih predmeta za izlazak izvan kuće na središnje-balkanskom prostoru na kraju 19. i 20. stoljeća, otvorena je u Etnografskom muzeju u Beogradu, u suradnji ovog muzeja i Zemaljskog muzeja BiH iz Sarajeva donosi klix.ba.

Kako se navodi u katalogu, izložba prati fenomen pokrivanja žena do početka 21. stoljeća u Bosni i Hercegovini, a odgovor na pitanje razloga pokrivanja dobiven je kroz intervjue s Bošnjakinjama (muslimankama) iz Sarajeva.

Jedna od autorica, Mirjana M. Menković, objašnjava da je običaj pokrivanja na Balkan došao s osmanlijskim osvajanjima u periodu od 13. do 17. stoljeća.

U tom periodu su sva europska društva bila podijeljena na gradsko i seosko stanovništvo, kao i na mušku i žensku sferu društvenog života. Ova podjela poštovana je i u arhitekturi prostora za stanovanje, s jasno razgraničenim prostorom za muškarce i žene.

“U okviru poštivanja podijeljenosti način odijevanja se razvijao u okviru četiri grupe: ženske, muške, gradske i seoske”, navodi Menković.

Pokrivanje glave i kose žena starija je i, kako navodi Menković, rasprostranjenija pojava od islama, kao i običaji dodatnog pokrivanja odjećom za izlazak. U kršćanskom svijetu ono je vezano za duhovnost i ograničeno na ženske monaške redove, a u svjetovnim krugovima je svedeno na obavezno nošenje oglavlja, kapa, marama, velova i šešira sve do kraja 19. i početkom 20. stoljeća, dok se u islamskoj civilizaciji održalo.

{slika}

Napominjući da odijevanje u gradskim sredinama BiH, nije bilo odvojeno od općih društvenih tokova, druga autorica iz Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Svetlana Bajić, navela je:

“Tijekom povijesti odijevanje je bilo podložno brojnim i raznim utjecajima, a između ostalih bilo je karakteristično po oponašanju odijevanja viših slojeva društva.”

“Osmanlijskim osvajanjem prostora Balkana došlo je do svekolike islamizacije velikog dijela BiH, a u tom periodu, žena – muslimanka je tretirana u obitelji i društvu kao stup obitelji kroz svoje dužnosti i obaveze da bude podrška mužu, da odgaja i podiže djecu”, navodi Bajić.

Kreirajući život u svojoj kući, u društvenom životu, izvan kuće žena je bila malo prisutna. Živeći u tradicionalnom društvu, kako navodi Bajić, gradske žene su u potpunosti prihvatile, za izlazak na ulicu, običaj skrivanja, odnosno pokrivanja lica i oblačenja odjeće koja se dovodila u vezu sa islamskim propisima.

Za razliku od njih, muslimanske žene na selu, kao i kršćanke, sudjelovale su u privrednoj proizvodnji zajedno sa muškarcima. Zato se i njihov stil oblačenja donekle razlikovao.

“Slobodno su se kretale po selu i rijetko su skrivale lice od stranih osoba. Ako su to i radile, činile su to pokrivajući glavu i ramena velikom maramom (boščom)”, navela je Bajić.

Na izložbi koja je postavljena u Etnografskom muzeju mogu se vidjeti odjevni predmeti kao što su kabanice, feredže iz Srbije i BiH, pokrivalo za glavu, avala (odjeća za ulicu), peča, zar, vala, marame, dušeme itd.

Izložba traje do kraja veljače, a u tom mjesecu će biti organizirana predavanja za građanstvo.   

Peticija za zabranu petardi

Svake godine u ludovanju s petardama ozlijede se deseci ljudi, od čega polovica bude teže ozlijeđena, a dolazi i do oštećenja objekata. U nesavjesnom i neispravnom rukovanju petardama ozljeđuju se i djeca i odrasli te pritom dolazi do gubitka prstiju, dijela šake, ozljeda lica i opeklina.

Niti životinje nisu pošteđene novogodišnjeg ludila. Buka pucanja prestravljuje pse, mačke, ptice i druge kućne i gradske životinje koje proživljavaju strah i traumu, a one koje se nađu u neposrednoj blizini eksplozivnog sredstva mogu biti i povrijeđene. Osim opasnosti od izravnog ozljeđivanja petardom, velika razina buke može oštetiti i njihov znatno osjetljiviji sluh od ljudskoga te izazvati psihički šok ili srčani udar. Mnoge životinje u panici bježe iz dvorišta, pokušavajući se zaštititi od buke nastale eksplozijama. Stoga su Prijatelji životinja pokrenuli peticiju za zabranu petardi.

“Izmjena Zakona o eksplozivnim tvarima pridonijela bi smanjenju buke, kao i smanjenju stradavanja ljudi i životinja, ako bi korištenje petardi i drugih eksplozivnih sredstava II. i III. razreda bilo zabranjeno i u vrijeme od 27. prosinca do 1. siječnja. Doček Nove godine i dalje bi se obilježavao javnim vatrometima i pirotehničkim sredstvima I. razreda. Pritom mogućnost zabava sigurno ne bi izostala, a povećala bi se sigurnost građana i životinja te smanjila buka” navode u svom zahtjevu Prijatelji životinja. Peticiju možete potpisati ovdje.

Počele pripreme za novu Povorku ponosa u Podgorici

Kvir Montenegro počeo je pripreme za Povorku ponosa koja će na ljeto biti održana u Podgorici, kazali su iz te nevladine organizacije, navodeći da će ta manifestacija biti brojnija od prethodne, donosi vijesti.me.

Predsjednik Upravnog odbora Kvira, Danijel Kalezić, rekao je da će organizacijski odbor Povorke opet biti sastavljen isključivo od LGBT osoba, koje će početkom godine definirati temu Povorke i zahtjeve koji će biti upućeni nadležnim institucijama. 

“U glavnom gradu Crne Gore organizirat ćemo još brojniji Montenegro Pride koji će biti propraćen nizom različitih aktivnosti s ciljem direktnog ukazivanja na probleme s kojima se LGBT osobe svakodnevno susreću u našem društvu”, rekao je Kelezić agenciji MINA.

On je rekao da, s obzirom na visoko profesionalno postupanje Uprave policije tijekom prethodnog Montenegro Pridea, vjeruje da će i sljedeći biti potpuno siguran.

Kalezić je rekao da su u Kviru svjesni činjenice da je nivo homofobije i dalje nedopustivo visok, ali i uvjeren je da će Montenegro Pride 2014. godine proći uz značajno manje nereda nego što je to bio slučaj s prethodnim Prideom.

Carstvo poroka

Godine 1923. Margaret Sanger otvorila je prvu legalnu kliniku za planiranje obitelji u SAD-u. Gotovo 90 godina kasnije, Carstvo poroka (Boardwalk Empire), serija televizijske postaje HBO, podsjeća svoje gledatelje/ice na ovu ranu borbu za reproduktivna prava žena i pravo žena na obrazovanje, borbu koja nam se ne čini onoliko stranom i dalekom koliko bi trebala. 

U svojoj srži, Carstvo poroka je muški klub – baš kao i američka povijest. Dok je Nuckyjev svijet politike, moći, krijumčarenja alkohola i krvavog nasilja središnja tematska okosnica serije, priče žena koja otkrivamo ispod površine ključne su i za muške likove i za publiku. 2012. godine u SAD-u odvjetnica je kažnjena jer je u sklopu debate o reprodukciji i izboru upotrijebila riječ vagina. Vjerske skupine bore se protiv odluke da zdravstveno osiguranje pokriva troškove kontracepcije (koja bi se u tom slučaju tretirala kao preventivna medicina). Pojedine savezne države nastoje zatvoriti ženske klinike i slične zdravstvene ustanove, dok je obrazovanje koje promiče apstinenciju kao jedinu prevenciju sve prisutnije na nacionalnoj razini. Otpor s kojim se susreće Margaret Thompson u seriji Carstvo poroka isti je otpor s kojim se susreću suvremeni/e aktivisti/ce u borbi za obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i izbor. Prikazivanje ove borbe u kontekstu nagrađivane i hvaljene dramske serije potiče publiku na razmišljanje o neuspjehu ne samo Prohibicije, već i ograničavanja ženskih reproduktivnih prava. Carstvo poroka podsjeća nas da će žene, kad im se ograniče mogućnosti, uzvratiti udarac – čak i ako time dovode vlastite živote u opasnost.

U prvoj epizodi treće sezone (Resolution – Odluka), Margaret Thompson (Kelly Macdonald) na radiju sluša o Carrie Duncan, koja se spremala postati prvom ženom koja će preletjeti kontinent. Kanije u epizodi, Margaret sudjeluje u privatnom obilasku novog krila bolnice Svete Tereze koji su sponzorirali ona i njen suprug Enoch ‘Nucky’ (Steve Buscemi). U jednom trenutku prilazi im trudna žena: žena pada u nesvijest i očito je da će pobaciti. Liječnici je odvode, a Margaret kasnije doznaje od dr. Masona (Patrick Kennedy) da se gubitak djeteta mogao spriječiti, no da je žena (za koju kasnije saznajemo da se zove Edwina Shearer) pila neprerađeno mlijeko zaraženo bakterijom E. coli. Doktor Mason dodaje da trudnice ne raspolažu nikakvim informacijama o pravilnoj prehrani i higijeni. Užasnuta Margaret odlučuje iskoristiti svoj status dobročiniteljice kako bi to promijenila.

Na novogodišnjoj proslavi koju organiziraju ona i Nucky (doček 1923.) Margaret prilazi dr. Landauu, ravnatelju bolnice Sveta Tereza, i započinje razgovor o neadekvatnoj bolničkoj skrbi za trudnice. Landau je uvrijeđen i obraća joj se s visoka, dok ju Nucky prekorava. No kao što smo već imali prilike vidjeti u prethodne dvije sezone, Margaret ne odustaje tako lako. Na kraju epizode ustaje u zoru kako bi svjedočila letu Carrie Duncan. Ugledavši Duncanin zrakoplov, Margaret se smiješi.

I dok je Margaretin feministički aktivizam tek jedan od mnogih podzapleta u seriji (štoviše, čak ga ne nalazimo u svakoj epizodi), uspostavljanje obrazovnog programa za trudnice (kao i promjena stava prema kontracepciji) važan je i otrežnjavajući podsjetnik na američku povijest koji nudi kontekst za mnoge aktualne teme koje i dan danas predstavljaju sastavni dio rasprava o reprodukciji i ženskom zdravlju.

Da bi dobila dopuštenje za otvaranje Ženske klinike u bolnici Svete Tereze, Margaret zaobilazi ravnatelja bolnice i obraća se izravno biskupu (iako ju on upozorava da bi trebalo izbjegavati osjetljive teme). Margaret je postala moćna figura u trećoj sezoni serije. Nije nevažno ni da bolnica nosi ime Svete Tereze, ime koje se podjednako može odnositi na Svetu Terezu od Lisieuxa, koja se sa svojim zahtjevom da postane opaticom obratila izravno Papi (nakon što su je svećenici i biskupi odbili), i na Svetu Terezu Avilsku, koju je otac prisilio na odlazak u samostan, a koja je potom postala reformatorica (posthumno joj je dodijeljen naziv Liječnice crkve). Životne okolnosti u kojima se nalazi Margaret Thompson (ranije Margaret Schroeder) rezultat su dvaju faktora: njene vlastite tvrdoglavosti i odlučnosti, te utjecaja muškaraca u njenom životu. U prijašnjim je sezonama spretno upravljala događajima kako bi osigurala bolje uvjete za svoju djecu i unaprijedila svoju zajednicu, no u trećoj sezoni nadrasta ulogu aktivistice i postaje vođom.

U četvrtoj epizodi treće sezone (Blue Bell Boy) Margaret i dr. Mason pokreću Žensku kliniku i nailaze na žestok otpor crkve. Dok zajedno iščitavaju opis klinke i pripadajućeg joj obrazovnog programa, časna sestra Agnes (Rebecca Luker) negoduje zbog riječi vaginaOvo nije baš najsretniji izraz, zar ne? kaže ona. Dr. Mason joj objašnjava da se radi o medicinskom terminu, no sestra Agnes odvraća: Nikada mi se nije sviđalo kako ta riječ zvuči. – Ni meni se nikada nisu sviđale prokulice, no to ne znači da poričem da one postoje, odgovara Mason. Čitavo područje je problematično, prigovara opatica, dodajući da ne odobrava korištenje riječi trudnoća. Margaret ju pita što misli o riječi menstruacija. Opatica konačno demonstrativno napušta sastanak ugledavši smeđe pakete koji sadrže higijenske uloške Kotex (relativno nov proizvod), koje će Margaret dijeliti sudionicama edukativnog programa. Nadajmo se da naše polaznice neće biti tako osjetljive, primjećuje Margaret.

Dok dijeli letke za večernja predavanja u sklopu Ženske klinike, Margaret sreće gospođu Shearer (Kerry O’Malley), ženu čija ju je nesreća potaknula na osnivanje Klinike. Gospođi Shearer je neugodno, a njezin muž obavještava Margaret da će, usprkos nedavnom pobačaju, on i njegova žena uskoro pokušati ponovo. U završnoj sceni vidimo Margaret kako čita novine i nailazi na članak naslovljen Avijatičarka vjerojatno poginula za vrijeme zlosretnog putovanja koji obavještava o pronađenoj olupini zrakoplova Carrie Duncan. Duncanino putovanje koje je toliko inspiriralo Margaret, nesretno je završilo.

Ovaj trenutak u povijesti – početak 20-ih godina prošloga stoljeća – bio je vrlo obećavajuć za žene. 1920. godine devetnaesti amandman američkog Ustava ženama daje pravo glasa, a Margaret Sanger poduzima odlučne korake (i traga za rupama u zakonu) ne bi li pomogla ženama u planiranju obitelji. Ipak, ovo nije bilo doba ‘brzih rješenja’ (kros-kontinentalnih letova): naprotiv, proći će desetljeća prije legalizacije anti-bebi pilule i dekriminalizacije pobačaja. Što se kontracepcije tiče, javno mnijenje u SAD-u i dan-danas je podijeljeno po pitanju.

{slika}

No žene se nisu prestale boriti, kao što to ne čini ni Margaret. Na početku iduće epizode (Youd Be Surprised – Iznenadili bi ste se) zatječemo ju kako pregledava letak za večernja predavanja s prijateljicom. Želite li znati više? Zvuči gotovo mistično! zadirkuje ju prijateljica. Ne mogu napisati – razgovarajmo o vašoj vagini! odvraća Margaret. Kasnije u epizodi dr. Mason privodi večernje predavanje za žene kraju (iznad njega raspelo), a jedna od sudionica primjećuje: Da mi je barem netko ovo rekao kada mi je bilo 13 godina – ne bih mislila da umirem! Potreba za obrazovanjem je neupitna, i za malobrojne žene koje pohađaju predavanja, ono što čine Margaret i dr. Mason doista je važno. Nakon što je dr. Mason prisiljen napustiti iduće predavanje zbog hitne operacije, Margaret izlazi pred publiku i smiješi se – Imamo knjigu, imamo dijagrame, imamo sebe – što nam je još potrebno? Dobila je dopuštenje da otvori Kliniku i djeluje daleko od očiju konzervativnih vlasti, pa joj uloga vođe dolazi prirodno.

Na početku šeste epizode (Ging Gang Goolie) Margaret otvara poštanski sandučić i pronalazi primjerak letka Birth Control Review (zajedno s pismom Margaret Sanger). To nije prvi put da se Sanger spominje u Carstvu poroka. U prvoj sezoni serije, u epizodi Family Limitation (Ograničenje obitelji; epizoda nosi naziv brošure koju je Sanger izdala početkom 20. stoljeća) vidimo Margaret kako koristi Lysol ne bi li spriječila novu trudnoću. Prva sezona serije, u prvom redu usmjerena na pokrete protiv alkoholizma (Liga za uzdržljivost), istovremeno nudi i uvid i uvod u jedan od kompleksnijih podzapleta izgrađen oko pitanja ženskih i reproduktivnih prava. Kroz čitavu seriju, muški likovi negativno i burno reagiraju na kontracepciju i planiranje obitelji (nakon što otkrije da Margaret pokušava spriječiti trudnoću, Nucky ju naziva običnom kurvom, dok gospodin Shearer ističe da će on i njegova žena imati još djece). Jedina iznimka je dr. Mason koji pokazuje progresivne stavove po pitanju ženskog zdravlja.

U osmoj epizodi (The Pony – Poni), gospođa Shearer pristupa Margaret s molbom: Moj muž me ne ostavlja na miru, kaže ona, pitajući kako da spriječi trudnoću. Ne trebam pamflet, i ne trebam muškarce koji mi govore stvari koje već znam. Nakon kratkotrajnog oklijevanja, priznaje: Nisam… spremala sam mlijeko, čekala sam. Ono nije bio nesretan slučaj, shvaćate? Namjerno sam popila mlijeko kako bih izgubila dijete – ne želim ponovno prolaziti kroz to. Ovakvi primjeri samoinduciranog pobačaja nisu bili ništa novo ili rijetko u ono doba, i upravo je to bio jedan od razloga zašto se Sanger tako uporno i gorljivo zalagala za obrazovanje i kontracepciju. Margaret ju ne osuđuje – samo pita: Što trebate? Kad gospođa Shearer zatraži dijafragmu, Margaret ju upozorava da joj tako nešto može dati samo liječnik. Doktori slušaju samo dame poput Vas, odgovara gospođa Shearer. Bogate i privilegirane žene u pravilu su uvijek imale pristup kontracepciji. Gospođa Shearer to vrlo dobro zna i vjeruje da Margaret može djelovati kao posrednica između isključene radne klase i privilegiranih viših slojeva.

Margaret čeka dr. Masona ispred bolnice i iznosi svoju molbu: Trebam Vas da mi pomognete s jednom prilično delikatnom stvari… Željela bih Vas zamoliti da mi pomognete nabaviti dijafragmu. Mason pretpostavlja da je dijafragma za gospođu Shearer. Zapravo bih trebala dvije – jednu za nju i jednu za mene, dodaje Margaret (dijafragma joj nije potrebna zbog Nuckyja – koji ima ljubavnicu u gradu – već zbog Nuckyjevog šofera i tjelohranitelja Owena Slatera (Charlie Cox), s kojim ima aferu).

Problemi s kojima se susreću ženski likovi u Carstvu poroka ključni su faktor u životima muških likova – lezbijska veza Angele Darmody (Aleksa Palladino), bordel Gillian Darmody (Gretchen Mol), otpor koji Maybelle White (Christina Jackson) pokazuje prema braku, Esther Randolph (Julianne Nicholson), žudnja za neovisnošću koju pokazuje Billie Kent (Meg Chambers Steedle) i naravno sama Margaret – te funkcioniraju kao lekcija iz povijesti za publiku.

Prevela i prilagodila: Nada Kujundžić

Jupi! Mladi ponovno mogu raditi za 1.600 kuna

Oko 17.000 mladih ljudi se u 2013. zaposlilo putem vladine mjere stručnog osposobljavanja, odnosno za 1600 kuna. Možda bi ih bilo i više da Vlada krajem godine nije ostala bez novca za nova zapošljavanja. “Nastavili smo prikupljati i obrađivati dokumentaciju. S početkom godine ide ponovno sustav ugovaranja”, kazao je ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić.

U provođenju aktivne politike zapošljavanja trebao bi pomoći i europski novac. Hrvatska očekuje oko 60 milijuna eura, od čega će velik dio biti uložen za zapošljavanje mladih. 70.000 mladih ljudi od 15 do 24 godine nije niti u obrazovanju, a nije zaposleno. Tu imamo problem s njihovom kadrovskom strukturom, sa zanimanjima koja su oni završili, kazao je Mrsić.

Kako ne bi dugo čekali posao na burzi rada, mladi bi trebali razmisliti o zanimanjima koja su tražena. Na burzi se tako, na primjer, najkraće zadržavaju farmaceuti, liječnici i informatičari.