‘Ujedinjeni/e protiv diskriminacije’

Povodom državnog referenduma 1.12.2013. o unošenju definicije braka kao zajednice žene i muškarca u Ustav RH Riječka građanska inicijativa ‘Ujedinjeni/e PROTIV diskriminacije’ (LORI, Terra, Oaza, Molekula, Glas razuma-Pokret za sekularnu Hrvatsku, Izlazak & okupljeni/e građani/ke) provodi kampanju ‘Izađi PROTIV diskriminacije’. Kampanja je pokrenuta s ciljem informiranja građana/ki o diskriminaciji i dalekosežnim posljedicama ovakvog mijenjanja Ustava te o važnosti izlaska na referendum i glasanja protiv.

Ovom prilikom Vas pozivamo na konferenciju za medije, koja će se održati dana 26.11.2013. (utorak) u Informativnom centru Grada Rijeke RI INFO, s početkom u 11.30 sati.

Na konferenciji će Riječka građanska inicijativa ‘Ujedinjeni/e PROTIV diskriminacije’ predstaviti aktivnosti kampanje ‘Izađi PROTIV diskriminacije’.

 

Europska komisija dodijelila Uredu za ravnopravnost spolova 160.000 eura

Povodom obilježavanja 25. studenog – Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama želimo obavijestiti javnost da Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske kreće u provedbu projekta “Moj glas protiv nasilja”, odobrenog za financiranje u okviru natječaja “Podrška informacijskim i komunikacijskim aktivnostima usmjerenim na uklanjanje nasilja nad ženama” Programa Zajednice za zapošljavanje i socijalnu solidarnost (PROGRESS). Projekt će se provoditi u suradnji s partnerskim udrugama Ženska soba – Centar za seksualna prava i CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje iz Zagreba. Predviđeno trajanje projekta je 2 godine.

Glavni cilj projekta jest podizanje svijesti javnosti o neprihvatljivosti svih oblika nasilja nad ženama uključujući obiteljsko nasilje i odašiljanje poruke o nužnosti nulte tolerancije na sve oblike rodno uvjetovanog nasilja.

Projekt će uključiti: provedbu nacionalne kampanje, izradu i emitiranje audio i video spota, organizaciju sastanka Koordinacije županijskih povjerenstava za ravnopravnost spolova, predavanja, seminare, treninge i radionice, organizaciju međunarodne konferencije o problematici seksualnog nasilja, održavanje uličnih akcija, kao i aktivnosti osvještavanja putem internetskih stranica i Facebooka.

U okviru projekta tiskat će se i diseminirati niz relevantnih dokumenata, uključujući Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koju je Republika Hrvatska potpisala u siječnju ove godine.

{slika}Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije.

‘1. prosinca ne glasujemo ni za čije fotelje, nego protiv svake diskriminacije’

Nakon što je u srijedu u centru Zagreba predstavljena udružena kampanja organizacija za zaštitu ljudskih prava Građani glasuju protiv, snimljen je i kratki video u kojem poznate osobe obrazlažu zašto je od krucijalne važnosti 1. prosinca izići na referendum i glasovati protiv.

“Onaj tko misli da je ovaj referendum za ili protiv istospolnih zajednica – ili griješi ili je jako naivan. Na ovom referendumu odlučujemo o pravima svih nas. Pravu da nam bilo kakve udruge i inicijative ne određuju kako ćemo živjeti i odgajati našu djecu. Zato je jako bitno glasovati protiv jer ako pobijede utjerat će nas u grob iz kojeg se nećemo lako izvući”, poručio je redatelj Vinko Brešan.

Televitijska voditeljica Danijala Trbović je ponovila kako je ljudski glasovati protiv.

“Brak nema potrebe štititi temeljnim i vrhovnim zakonom Republike Hrvatske. Brak uopće nije upitan. Ja sam bila u braku i nitko mi nije rekao: ‘Hej, kako se možeš udati za tog muškarca’. Dakle, to je čisti spin. Ustav štiti obitelj, a obitelj nije samo mama, tata i dijete. Obitelj je i moja obitelj koju činimo ja i moje dijete. Obitelj je i gdje on živi sam s troje djece. Obitelj su i moji prijatelji koji žive nevjenčano. Obitelj su i moji prijatelji koji su usvojili dijete. Ja ću glasovati protiv jer želim da svi imamo jednaka prava, da moje dijete sutra ima slobodu izbora i da ga nitko ne diskriminira zbog njegovih spolnih preferencija ili biko kojih drugih. Glasovati ću protiv jer uistinu ljubim bližnjeg svog”, istaknula je.

“Dragi građani, 1. prosinca nisu izbori i ne glasamo ni za čije fotelje. Glasujemo protiv svake diskriminacije i glasujemo za ljudsko pravo na izbor”, upozorila je najpoznatija hrvatska zviždačica Ankica Lepej.

Glumica Barbara Nola je kazala kako ne želi živjeti u društvu koje mrzi i diskriminira drugačije.

“Glasovati ću jer smatram da svi ljudi, sva naša braća i sestre, imaju pravo i zaslužuju ljubav i sreću te im ta prava nitko ne bi trebao željeti oduzeti. U takvom svijetu ja želim živjeti”, dodala je.

“Protiv znači za ljubav, toleranciju, demokraciju, građansko društvo, potpunu ravnopravnost svih ljudi”, pojasnio je pjevač Luka Tomaš.

“Tih 47 milijuna kuna se moglo puno pametnije uložiti. Pozivam sve ljude koji su zdrave pameti i koji ne mrze nikoga da glasuju protiv tog, usudio bih se reći, klerofašističkog referenduma koji nam se nameće”, zaključio je frontman Hladnog piva Mile Kekin.

Novac iz Europskog fonda po prvi puta za borbu protiv diskriminacije LGBT osoba

Europski parlament usvojio je 20. studenog 2013. godine  Regulativu o strukturnim fondovima za razdoblje 2014. –2020.

Europski socijalni fond (European Social Fund, ESF) strukturni je fond koji ima za cilj jačanje gospodarske i socijalne kohezije država članica Europske unije. Glavni je financijski instrument EU za ostvarivanje strateških ciljeva politike zapošljavanja, i trenutno raspolaže s oko 10 posto proračuna EU.  

Jedan od prioriteta Fonda promicanje je jednakih mogućnosti za sve. Ovom odlukom, Parlament se založio da se borba protiv diskriminacije također uvrsti među njegove programske smjernice.

Obvezujućim zakonodavnim aktom jasno je istaknuto da je diskriminaciju utemeljenu na spolu potrebno sagledati u širem kontekstu – uzimajući u obzir i diskriminaciju prema transseksualnim osobama – u skladu s pravnom praksom Europskog suda pravde. 

(11) […] implementacija programske strategije financirane iz Europskog socijalnog fonda ima za cilj suzbijanje diskriminacije utemeljene na spolu, rasi ili etničkom podrijetlu, religiji ili vjerovanju, invaliditetu, dobi ili seksualnoj orijentaciji […]; značenje pojma diskriminacije na temelju spola treba se koristiti u širem kontekstu kako bi obuhvatilo i ostale rodne aspekte u skladu s pravnom praksom Europskog suda pravde.  

Europski sud pravde nekoliko je puta donosio presudne odluke zbog diskriminacije osoba koje su planirale ili su već obavile operaciju promjene spola pozivajući se na činjenicu da je spolna diskriminacija zabranjena temeljem prava EU.  

Članica Europskog parlamenta, Elisabeth Schroedter, glasnogovornica Zelenih/Europske slobodne alijanse i članica interesne skupine za LGBT prava u Europskom parlamentu kazala je:  “Fond je uvijek bio prvenstveno namijenjen jačanju ekonomske i socijalne kohezije.”

“Danas je po prvi put zaštita protiv diskriminacije definirana kao investicijski prioritet svih država članica, pri čemu nikako nije moguće zaobići ni LGBT osobe. S obzirom na sve rečeno, Europski parlament napravio je veliki iskorak prema socijalnom fondu koji će još bolje promicati socijalnu uključivost i ekonomski rast

Članica Europskog parlamenta, Sirpa Pietikäinen MEP, potpredsjednica interesne skupine za LGBT prava također je rekla: “Drago mi je da je Parlament odlučio istaknuti važnost borbe protiv diskriminacije i promicanja jednakih mogućnosti preko Socijalnog fonda.  Rješavanje ovih problema time postaje glavna zadaće Europske unije. Unutar Fonda, EU će imati mogućnost ostvariti zadane ciljeve.”

Nakon što su donesene programske smjernice za Europski socijalni fond za razdoblje 2014. –2020., vladama država članica EU preostaje samo da raspodijele novčana sredstva koja su im dodijeljena u okviru Fonda.   

Malala pred Europskim parlamentom o pravu na obrazovanje

“Ne želim biti poznata kao djevojka na koju su pucali talibani. Želim biti poznata kao djevojka koja se zalaže za pravo na obrazovanje”.

Malala Yousazfai, djevojčica koja je imala samo jedan san, a to je pristup obrazovanju. Djevojčica koja je postala globalna ikona u borbi za ljudska prava nakon što su joj talibani pucali u glavu upravo zbog njenog sna. O sudbini te hrabre djevojčice pisala sam prije samo godinu dana ni ne sluteći kako ću je ubrzo imati priliku slušati u Europskom parlamentu u Strasbourgu.

Dana 21. studenog 2013, obilježena je 25. godišnjica dodjele prestižne nagrade za ljudska prava, Saharove nagrade koju dodjeljuje Europski parlament. Prisutna su bila 22 dobitnika te nagrade, a u središtu pozornosti bila je, dosad najmlađa dobitnica, 16 godišnja Malala Yousafzai, pakistanska aktivistica za prava obrazovanja djece.

Uvodni govor održao je predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz koji je iskazao divljenje tako mladoj osobi koja čvrsto brani svoje stavove te joj je uručio nagradu za slobodu misli.

Hrabra, borbena i energična djevojka , koja ima lice djevojčice, a stavove i razmišljanja poput žene, svoj govor je započela citirajući Voltairea: “Ne slažem se s onim što mi imate reći, ali branit ću svojim životom pravo da mi to kažete”. Naglasila je kolika joj je čast primiti ovu europsku nagradu, a posebice kad zna da su je prije nje dobili i osobe poput Nelsona Mandele i Kofi Annana.

Djevojka je u svom govoru odaslala jasnu i snažnu poruku zastupnicima u  Europskom parlamentu.

“Nadam se da će Europski parlament baciti pogled i izvan Europske unije gdje su ljudi još uvijek lišeni temeljnih ljudskih prava. Mnoga djeca nemaju pristup vodi i hrani. 57 milijuna djece nema mogućnost obrazovanja, a teško je zamisliti svijet bez obrazovanja”, istaknula je.

Navela je i probleme s kojima se susreću pakistanska djeca pod talibanskim režimom te prepreke njihovom obrazovanju.

“Ta djeca ne traže Iphone ili Playstation. Jedino što oni traže je knjiga i olovka”, naglasila je.

Koliko je puta svatko od nas sjedio u školi i slušao žamor sa dječjeg igrališta, poželio izaći na sunce i uhvatiti se lopte umjesto dosadne knjige. Koliko je puta svatko od nas poželio ostati u krevetu u hladnim zimskim jutrima umjesto odlaska na test u školu. Svi/e smo mi to nekoliko puta u životu poželjeli/e, a da nismo ni svjesni/ bili/e koja smo prava imali/e. Naime, imali/e smo pravo na obrazovanje, a mi smo ga doživljavali/e kao da smo šest sati dnevno u kavezu. Obrnute stvari se događaju na drugom kraju svijeta gdje se djeca osjećaju kao u kavezu baš zbog ostajanja kod kuće, neznanja i nemogućnosti obrazovanja. No, na kraju svi/e odrastemo i shvatimo koliko nam je obrazovanje u životu bitno i neprocjenjivo.

Djevojka je došla u pratnji svog oca koji se također obratio prisutnima u plenarnoj dvorani Europskog parlamenta u Strasbourgu. Istaknuo je kako je oduvijek podržavao svoju kćer te nikada nije ograničavao njenu slobodu da sam donosi odluke.

Nagrada Saharov je prestižna nagrada za ljudska prava koju svake godine dodjeljuje Europski parlament, a ime je dobila po Andrejevu Dimitrijeviću Saharovu, ruskom nuklearnom fizičaru i borcu za ljudska prava koji je 1975. dobio Nobelovu nagradu za mir.  

Malala je izglasana za dobitnicu među jakom konkurencijom.

Suzbijanjem diskriminacije LGBT osoba do boljeg i pravednijeg društva

U srijedu, 20. studenoga, održana je tematska sjednica Odbora za ravnopravnost spolova, na temu ‘Drugačije društvo je moguće: suzbijanje diskriminacije LBGT osoba’. Uvodnu riječ je dobila Marina Milković, voditeljica Programa psihosocijalne podrške Zagreb Pridea i koautorica istraživanja o životu LGBTIQ osoba u Hrvatskoj, čije je rezultate predstavila na sjednici. Na nju se nadovezala Helena Štimac Radin, ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova, zatim Goran Selanec, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe, psihologinja Željka Kamenov te Tena Šimonović Einwalter, zamjenica pučke pravobraniteljice.

Prezentirajući rezultate istraživanja, Milković je naglasila kako je samo istraživanje potaknuto činjenicom da se Zagreb Pride svakodnevno susreće s problemom diskriminacije i nasilja prema LGBT osoba te da na ovaj način želi dati doprinos u nastojanju da život LGBT osoba postane miran i dostojanstven. Unatoč tomu što je Hrvatska u posljednjih nekoliko godina napravila važan korak prema pravnoj zaštiti LGBT osoba, rezultati istraživanja kojim se uspoređivalo stanje danas i prije šest godina pokazali su kako to još uvijek nije dovoljno. Istraživanjem je obuhvaćeno 690 LGBTIQ osoba između 15. i 75. godine, ponajviše s područja Zagreba, zatim Splita, Rijeke, Istre i ostalih dijelova Hrvatske te manji broj osoba koje su u posljednjih šest godina emigrirale, što čini dosad najveći uzorak u terenskom istraživanju ove tematike.

Rezultati su pokazali kako je čak 73 posto ispitanih osoba doživjelo neki oblik nasilja zbog svoje seksualne orijentacije, spolnog/rodnog identiteta i/ili rodnog izražavanja, od čega 17 posto uključuje fizičko nasilje, dok je diskriminaciju je doživjelo 29 posto ispitanih osoba. Izrazito visok postotak je i seksualnog nasilja kojeg je zbog seksualne orijentacije doživjelo jednom ili više puta čak 38 posto ispitanih osoba. Međutim, svega 7 posto ispitanih osoba je prijavilo nasilje nadležnim institucijama, a kao razlog neprijavljivanja najčešće navode stav da im ionako nitko ne bi pomogao.Također, ispitanici i ispitanice su potvrdili kako je više nasilja u razdoblju nakon 2006. godine, nego za razdoblje prije 2006. godine, kada je uveden zločin iz mržnje u Kazneni zakon.

U kontekstu javne rasprave o nacrtu prijedloga Zakona o životnom partnerstvu, naglasak je stavljen na 22,9 posto ispitanih osoba koje dijele kućanstvo s partnerom ili partnericom. Čak 53 posto ispitanih želi ili namjerava registrirati svoju vezu kao životno partnerstvo u matičnom uredu, što pokazuje važnost da im se to što prije pravno omogući. Dok 35 posto ispitanih osoba planira imati djecu, njih 23,18 posto to ne planira, a najveći je broj (38 posto) onih koji još nisu sigurni. Prema rezultatima do kojih je Zagreb Pride došao istraživanjem, u Republici Hrvatskoj trenutno živi najmanje 35 LGBTIQ parova s djecom.

Ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova, Helena Štimac Radin, istaknula je kako se Ured za ravnopravnost spolova bavi brojnim aktivnostima vezanima uz prava i položaj LGBT zajednice, kao što je sudjelovanje predstavnika/ca organizacija za prava LGBT osoba u procesu izrade zakona, uključivanje u radna tijela za donošenje zakona, programa i strategija vezanih uz prava seksualnih manjina i slično. Nacionalnom politikom za ravnopravnost spolova donesenom 2011. godine naglasak je stavljen na promicanje ljudskih prava žena i rodne ravnopravnosti, dok je Nacionalni program zaštite i promicanja ljudskih prava za razdoblje od 2013. do 2015. godine to proširio i na zaštitu prava rodnih i spolnih manjina. Europska Unija je još 2000. godine tražila od svih zemalja članica uspostavu okvira za jednaki tretman u području zapošljavanja i odabira zvanja, bez obzira na seksualnu orijentaciju, što je u Hrvatskoj i dalje velik problem. Štimac Radin je naglasila kako je Ured za ravnopravnost spolova 2009. godine proveo istraživanje o percepciji, iskustvu i stavovima o rodnoj diskriminaciji u Hrvatskoj, a rezultati su pokazali kako mlađi, visoko obrazovani, ljudi koji žive u gradu i žene natprosječno smatraju da se ljude neravnopravno tretira zbog seksualne orijentacije. Istraživanje provedeno prošle godine na području Europske Unije pokazalo je kako 46 posto ispitanih osoba smatra da je diskriminacija rasprostranjena u njihovoj zemlji, u čemu, očito, ni Hrvatska nije iznimka. “Ljudska prava nikako nisu i ne mogu biti stvar rereferenduma”, zaključila je.

Na nju se nadovezao Goran Selanec, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, koji je nadodao kako njihove aktivnosti uključuju i sustavno i aktivno praćenje statusa LGBT osoba, sudjelovanje u zaštiti njihovih prava, pružanje stručne podrške drugim institucijama koje se bave istim temama te pružanjem potpore civilnim udrugama. Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova sudjelovao je i u izradi Zakona o životnom partnerstvu i uputio Saboru brojna upozorenja kako hrvatsko zakonodavstvo po tom pitanju nije usklađeno s europskim standardima. Posebna se pažnja posvećuje suzbijanju i sprječavanju nasilja prema LGBT osobama, pri čemu Ured ima proaktivnu ulogu: s jedne strane, aktivno se uključuje u monitoring postupanja policije kada je riječ o nasilju prema LGBT osobama, a s druge strane, bavi se i edukacijom policijskih službenika i službenica. Također, Selanec je istaknuo kako velik problem predstavlja i nezadovoljavajuće sudsko rješavanje slučajeva nasilja i diskriminacije zbog čega je potrebno podizanje svijesti sudaca i sutkinja o toj problematici.

Koordinatorica Ženske sobe, Maja Mamula, održala je prezentaciju na temu nasilja i zločina iz mržnje protiv LGBTIQ osoba. Započevši definicijom homofobije i transfobije, istaknula je kako se ona odvija na tri razine: kulturnoj, gdje obuhvaća društvene norme i uspostavljene vrijednosti, zatim institucionalnoj, gdje se odnosi na društvene institucije te na interpersonalnoj i personalnoj, koja uključuje osobne stavove. Posljedice homofobije i transfobije često se ogledaju u zločinima iz mržnje, koji rezultiraju teškim fizičkim i psihičkim posljedicama i traumama, što često dovodi do internalizirane homofobije i transfobije, koja ima izuzetno destruktivan utjecaj na pojedinca/ku. Zločini iz mržnje usmjereni prema LGBT osobama se još uvijek ne prepoznaju kao društveni problem, što posljedično dovodi do povećanja tolerancije na diskriminatorna ponašanja i nerazumijevanja situacije u kojoj je LGBT zajednica nalazi. Mamula je navela podatke istraživanja koji su još jednom potvrdili kako je više od polovice ispitanih osoba doživjelo nasilje, pri čemu je najčešće psihičko nasilje, a slijedi seksualno, ekonomsko i fizičko.

Psihologinja Željka Kamenov objasnila je stajalište moderne psihologijske znanosti koja ukazuje na važnost toga da istospolni parovi imaju iste mogućnosti kao i heteroseksualni te da se diskriminacija ni na koji način ne može opravdati. “Potreba za pripadanjem univerzalna je ljudska potreba, kao i potreba za sigurnošću, a upravo brak omogućuje ostvarivanje takvih potreba”, istaknula je Kamenov. Usporedba 19 istraživanja provedenih na temu homoseksualnih i heteroseksualnih obitelji pokazala je kako se djeca iz homoseksualnih obitelji ni na koji način ne razlikuju od djece iz heteroseksualnih obitelji, te da je za djecu najbolje odrastati uz dva roditelja koja su legalno vjenčana, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju. Jednake mogućnosti za roditelje u istospolnim obiteljima da ozakone svoju vezu dobro je i za njihovu djecu jer legalizacija istospolnih brakova pomaže u boljem društvenom tretiranju istospolnih osoba, a samim time utječe i na život djece. “Upravo zbog toga, ne treba čekati da ‘društvo sazre’ jer institucionalne promjene mogu pokrenuti stvari na bolje”, zaključila je Kamenov.

Posljednja je riječ dobila Tena Šimonović Einwalter, zamjenica pučke pravobraniteljice, koja je govorila o istraživanju o stavovima i percepciji građana i građanki o diskriminaciji, u kojemu su seksualnu orijentaciju stavili/e na četvrto mjesto. Naglasila je kako je zakonski okvir kojim bi se trebala provoditi zaštita LGBT zajednice manjkav i kako je na tome potrebno više raditi. Postoji i velika razlika između percepcije diskriminacije i nasilja prema LGBT osobama i prijavljenih slučajeva istog, i to prvenstveno zbog nepreciznih statističkih podataka koji zapravo ne govore ništa. Korak prema boljoj regulaciji su novi statistički listovi koji će se ubuduće koristiti u prijavljivanju nasilja i diskriminacije.

Sjednicu je zatvorila predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova Nansi Tireli riječima da “ako nam je do nečega stalo, tada to trebamo i pokazati i boriti se”. Upravo izlaskom na referendum i zaokruživanjem protiv to možemo i postići.