I ove godine gorjet će Trnjanski kresovi za nepokoreni Zagreb

Tradicionalna proslava Dana oslobođenja Zagreba, Trnjanski kresovi, održat će se u subotu, 4. svibnja na savskom nasipu pored Mosta slobode. Uz bogati kulturno-umjetnički sadržaj i radionice za sve uzraste, brojna druga iznenađenja i nezaobilazno paljenje kresova, posjetiteljice i posjetitelji će glasno, borbeno i radosno proslaviti 74. obljetnicu oslobođenja Zagreba od fašističke okupacije i odati počast svima onima koji su za slobodu borili, ali se bore i danas.

“Proslava Dana oslobođenja Zagreba povijesno je značajna manifestacija kojom odajemo počast borbi kojoj dugujemo mnogo, a najviše da je nastavimo. I ove godine na Trnjanskim kresovima očekujemo nekoliko tisuća posjetiteljica i posjetitelja s kojima ćemo zajednički obilježiti povijesnu pobjedu nad fašizmom te glasno poslati poruku da i danas od temeljnih prava i sloboda koje nam je ta pobjeda donijela nećemo odustati. Od ultraklerikalnih udruga koje napadaju temeljna prava žena i LGBT populacije, do samog državnog vrha zaslužnog za sve gori odnos prema manjinama i izbjeglicama, za opću materijalnu nesigurnost i starih i mladih, za uništenje sustava zdravstvene i socijalne skrbi – svima koji sustavno pokušavaju izbrisati značaj antifašističke borbe – 4. svibnja ćemo glasno poručiti da nam povijest otpora i borbu za bolje sutra ne mogu oduzeti.” poručile su organizatorice iz Mreže antifašistkinja Zagreba.

Kao i svaki put dosad, kresovi će se paliti na mjestu povijesnog značaja. Naime upravo su kod Mosta slobode partizani 8. svibnja 1945. godine skelom preko Save ušli u grad i oslobodili Zagreb nakon četiri godine okupacije, po čemu je kasnije izgrađeni most i dobio ime. Ove godine će ujedno biti i peti jubilarni Trnjanski kresovi otkada je Mreža antifašistkinja Zagreba obnovila manifestaciju koja se od 1977. do kraja osamdesetih godina održavala kao dio šire proslave Dana oslobođenja Zagreba.

Prijavi se za Školu transnacionalnog aktivizma

European Alternatives pokreće Školu transnacionalnog aktivizma, kako bi sudionice i sudionici različitih pozadina zajedno eksperimentirali i istražili kako artikulirati radikalno demokratsku viziju politike izvan nacionalnih država.

Prijavi se za u Školu transnacionalnog aktivizma i sudjeluj u seriji od 3 radionice koje će se sastojati od predavanja, participativnih tečajeva, javnih događanja na kojima će se istraživati kako građanke, društveni pokreti, političke stranke, sindikati i drugi mogu potaknuti novu viziju Europe izvan nacionalnih država. Prijave traju do 22. travnja 2019. godine.

Prvi trening održat će se od 20. do 23. lipnja u Varšavi (Poljska), drugi od 12. do 15. rujna u Rijeci (Hrvatska), a treći od 7. do 10. studenog u Palermu (Italija). Sudjelovanje na sva tri treninga je obvezno.

Mogu se prijaviti osobe koje:
-imaju više od 18 godina
-govore engleski jezik
-mogu sudjelovati na svim treninzima
-bavile su se temama poput prava migranata/kinja, državljanstva, feminizma, roda, klimatske pravde, digitalnih prava

Treninzi su besplatni za sudionike/ce. Putni troškovi nisu pokriveni, a ostali troškovi poput smještaja i hrane bit će u potpunosti pokriveni.

Više informacija i obrazac za prijavu pronađite OVDJE.

Toksični maskulinitet hrani ‘alt-right’ pokret – i obratno

U diskusijama o paranoidnom ekstremno-desničarskom strahu od kulturalne i rasne “prevlasti”, koji prožima anti-imigrantsku retoriku diljem svijeta, često se previđa njegova dubinska povezanost s mizoginim napadima koji su također na internetu u porastu u posljednjem desetljeću. Strah od imigranata – u trenutku u kojemu je “nelegalna” imigracija u SAD-u, unatoč nedavnoj kratkoročnoj ekspanziji, manja nego gotovo ikad u povijesti – nije motiviran samo rasizmom. Motiviran je istom onom nesigurnoću u vezi maskuliniteta koja karakterizira takozvani pokret za muška prava (Men’s Rights Movement – MRA) i sve opasniji i samodestruktivniji kult samoproglašenog “nedobrovoljnog celibata” – incels.

Ti su muškarci većinom bijelci, u strahu od kulturalne, političke i ekonomske supremacije žena i ne-bijelih ljudi – čak i u zemlji u kojoj je lice najmoćnijih još uvijek dominantno bijelo i muško.

Zadnjih osam godina proveo sam prateći neke od najbjesnijih bijelih muškaraca u Americi, gledajući kako sve veći alt-right pokret preuzima najnazadnije stavove o ženama od aktivista za muška prava i kako ih usvaja i prilagođava vlastitoj mrziteljskoj, rasističkoj i mizoginističkoj retorici. Mnogi pripadnici prevladavajućeg muškog alt-right pokreta preziru žene – uključujući i bijele žene – barem u istoj mjeri u kojoj mrze imigrante i Židove.

Ksenofobija i seksualna tjeskoba odavno su saveznici. U 19. i 20. stoljeću, primjerice, američki rasisti su manipulirali strahovima od silovanja bijelih žena kako bi potaknuli mržnju prema crncima i osigurali prikladan izgovor za beskonačna linčovanja crnih muškaraca od strane Ku Klux Klana. Današnji ksenofobi se također pozivaju na bauk silovanja: Trump je započeo svoju predsjedničku kampanju demoniziranjem meksičkih imigranata kao silovatelja; europska desnica naziva muslimanske izbjeglice silovateljima u lovu na bijele žene. U svom manifestu, ubojica iz Christchurcha se obrušava na ono što on vidi kao epidemiju “silovanja i zlostavljanja koje vrši taj ne-bijeli ološ”.

No, čini se da mnoge pripadnike alt-righta još više zabrinjava druga vrsta seksualne prijetnje od strane “osvajača” – više od silovanja brine ih da će bijele žene kao seksualne patnere (i moguće očeve svoje djece) izabrati “alfa mužjake” koji nisu bijeli. Ne čudi što je konzervativni medij Gateway Pundit u jeku panike od “karavane” prošle jeseni, neprestano pisao o “uljezima” kao o “mladim muškarcima u najboljim vojno sposobnim godinama”.

Taj strah od ženske seksualne “nelojalnosti” ima svoje korijene u pojmu “hipergamije”, diskreditirajućoj evolucijsko-psihologijskoj teoriji koju promoviraju MRA-ovci i slične anti-ženske zajednice uvjerene da su žene biološki predestinirane da napuste lojalnog “beta muškarca” čim se pojavi alfa. MRA-ovac Paul Elam napisao je prije nekoliko godina da to tjera “žene da napuste svoje brakove zbog seksualno uzbudljivijih avantura… s fizički superiornijim pripadnicima muške vrste”, koji mogu osigurati i bolji seks i bolje maskuline gene njezinoj djeci”.

Poput mnogih drugih promotora te pseudo-teorije, Elam je uvjeren da veliki postotak oženjenih muškaraca ne znajući odgaja djecu koja nisu njihova. (Inače, brojne studije pokazuju da je u stvarnosti taj postotak negdje između 1 i 2 posto i da je isti stotinama godina).

Pripadnici alt-right pokreta su Elamov koncept odveli korak dalje, napadajući bijele žene ne samo za navodno varanje njihovih muževa, već i za varanje svoje rase zato što se viđaju i imaju djecu s ne-bijelim muškarcima. U tekstu za The Daily Stormer, 2015. neonacistički autor Andrew Anglin obznanio je “najodurniju seksualnu prevaru [orig. cuckolding]”, potpuno ozbiljno tvrdeći da “bijele Evropljanke koje žude za crnim k– predstavljaju prijetnju kolapsa same civilizacije”. Prema njegovom viđenju “bijele žene diljem zapadnog svijeta koriste svoju političku moć kako bi potaknule liberalne imigracijske politike da bi si osigurale beskonačan dotok crnih i arapskih muškaraca za zadovoljavanje svojih seksualnih želja”.

Sve to je općenito utjecalo na online konzervativne politike: riječi “cuck”, koja je uperena na one koje se smatra nedovoljno konzervativnim, popularnost je znatno porasla tijekom izbora 2016., a upotrijebio ju je i sam Steve Banon (kako bi opisao Jareda Kushnera). No, u konačnici, porijeklo pojma je rasističko, inherentno seksualno i zasnovano na seksualnoj nesigurnosti bijelih muškaraca. Kada netko na netu spomene “cuck”, to je intrinzična projekcija vlastitog dubokog straha od toga da bude “cucked”.

Poput incelsa, koji misle da imaju pravo na seks sa ženama koje poput njih nisu atraktivne – svojim “parnjacima po izgledu” (“looksmatches”), prema njihovom žargonu – mnogi alt-rightovci vjeruju da bijele žene i njihove maternice s pravom pripadaju njima.

Primjerice, u svojoj tiradi 2016. o zlim bjelkinjama koje se seksaju i ponekad imaju djecu s crnim muškarcima, Alglin se požalio da te žene koriste “NAŠU MATERNICU – da, tako je, maternica ne pripada njoj… kako bi proizvela neprijateljskog vojnika.”

U izvoru fraze “bijeli genocid” je intersekcija seksizma i rasizma. Pripadnici alt-right pokreta vjeruju ne samo da će svi biti pobijeni, već i da je dužnost žena da rađaju ružičasto-bijelu djecu ukoliko se nastavi s trendom međurasnih brakova i djece.

Zbog ovog ridikuliznog, iracionalnog straha mnogi alt-right muškarci neumjereno reagiraju i zbog najmanje simbolične spoznaje da međurasne veze uopće postoje i razbješnjuju ih prikazi međurasnih parova koji se pojavljaju u reklamama – od kondoma do trenirki.

No čak i ridikulozne ideje mogu imati posljedice. Kao što navodno seksualno “pravo” neke incele potakne na ubojstva, povezani strahovi od ne-bijelih muškaraca (ponekad otvoreno izraženi, ponekad zamaskirani u strahove od ne-bijele trudnoće), već dugo potiču nasilje, ubojstva i drakonske, rasističke imigracijske politike. Zato je Trump započeo svoju kampanju optužujući meksičke imigrante da su silovatelji – i zbog toga to funkcionira. 

Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević

Crveni četvrtak: Predstavljanje Knjige Revolucija u Rojavi

U izdavaštvu ČKZ – Časopisa za kritiku znanosti, imaginaciju i nove antropologije, početkom travnja izlazi slovenski prijevod knjige Anje Flach, Ercana Ayboğe i Michaela Knappa, “Revolucija u Rojavi: Demokratska autonomija i žensko oslobođenje u sirijskom Kurdistanu.

Knjiga iznosi opis funkcioniranja struktura i institucija izravne demokracije koje su oformljene kao odgovor na građanski rat i intervencije regionalnih i globalnih imperijalističkih snaga razvivši se u multietničkim i multireligijskim područjima sjeverne Sirije (Rojave). Ovo djelo također ima iznimnu dokumentarnu vrijednost jer se detaljno bavi projektom Demokratske federacije sjeverne Sirije koji se bazira na izgradnji uključive, direktno demokratske zajednice čvrsto vezane uz feminističke principe ženskog oslobođenja i borbe protiv patrijarhata, ne samo kroz obrambenu oružanu borbu već i kroz pacifistički koncept kulturalne revolucije. Stoga je to temeljna referenca i polazište za proučavanje društvenog, ekonomskog i političkog projekta, koji predstavlja mirnu, ravnopravnu i demokratsku alternativu za Siriju i Bliski istok općenito, alternativu vjerskom i nacionalnom ekskluzivizmu i šovinizmu koji obećava trajan rat i predstavlja polugu za destruktivne intervencije regionalnih i globalnih snaga. Knjiga s velikom preciznošću, iscrpnošću resursa, uključujući bogat etnografski materijal, bilježi razvoj kurdskog pokreta za samoodređenje u Siriji, koji je primjenom načela direktne demokracije i ženske revolucije uspio nadmašiti granice između rodova, etničkih i vjerskih zajednica te stvoriti model suživota i samoodređenja za sve.

Predstavljanje slovenskog prijevoda knjige održat će se 11.04. s početkom u 19 sati u sklopu serije događanja pod nazivom “Crveni četvrtak” u prostorijama udruge za promicanje neprofitne kulturne I umjetničke aktivnosti Mostovna (Cesta IX. korpusa 99a, 5250 Solkan, Nova Gorica). O knjizi i situaciji u Rojavi govorit će Arne Zupančič, jedan od prevoditelja/ica (uz Petru Meterc i Ninu Kozinc) koji je ovu zemlju i sam posjetio prije nekoliko godina.

Pet genijalnih žena iz povijesti o kojima trebamo govoriti

1. Hypatia

{slika}

Hypatia je bila genijalna žena. Bila je matematičarka, astronomkinja i izumiteljica. Jedna je od prvih, ako ne i prva, zabilježenih žena u matematici. Rođena je nekad između 350. i 370. godine pr. n. e. u Aleksandriji (egipatskoj provinciji). Njezin otac, Theon, bio je jedan od posljednjih članova Aleksandrijske knjižnice. Slavni matematičar podučio je svoju djevojčicu svemu što zna. Hypatia je bila jako pametna, ubrzo nadmašivši svog oca. Tako je učenica postala učiteljicom.
Ljudi su dolazili iz svih krajeva kako bi je čuli, a oko 400. godine pr. n. e. postala je voditeljica Platonove škole u Aleksandriji, gdje je predavala matematiku i filozofiju.
U to vrijeme kršćani su smatrali znanost ‘poganom težnjom’, stoga se mještani nisu slagali s Hypatijinim učenjima. Zapravo, toliko je nisu voljeli da ju je svjetina ubila. Njezin je rad živio i dalje jer je njezin utjecaj bio monumentalan. Nažalost, danas nemamo sačuvano niti jedno njezino djelo, ali znamo da je imala stvaran utjecaj na svoje suvremenike, koji su o njoj govorili s poštovanjem.

2. Dorothy Hodgkin

{slika}

Dorothy Hodgkin je znanstveno čudo. Specijalizirala se za kristalografiju rendgenskih zraka, način dekodiranja strukture biomolekula. To je bilo važno u ponovnom stvaranju sintetskih struktura u 3D za repliciranje tih biomolekula, poput penicilina i inzulina. Studirala je i diplomirala kemiju na Oxfordu 1928. godine s prvoklasnim počastima , što je u to vrijeme bilo prilično nevjerojatno, jer je prostor za studentice bio ograničen. Dorothy je zapravo bila treća žena koja je dobila prvoklasne počasti u povijesti Oxfordskog sveučilišta!

Nakon tog uspjeha, upisala je doktorski studij na Cambridgeu, gdje je razvila zanimanje za rendgensku kristalografiju. Vratila se u Oxford u kasnim tridesetim godinama kako bi nastavila svoje istraživanje i podučavala novu generaciju kristalografa. 1945. godine došla je do svog prvog velikog otkrićamolekularne strukture penicilina! To je revolucionarno otkriće u medicini spasilo nebrojene živote.

Ali Dorothy nije stala! Kasnije je došla do koda za inzulin i B12, za što je 1964. godine nagrađena Nobelovom nagradom za kemiju. Ona je još uvijek jedina Britanka koja je primila tu čast. Za to vrijeme Dorothy je uvela nove tehnike boljeg prikazivanja strukture još složenijih biomolekula. Svojim istraživanjima Dorothy Hodgkin zadužila je medicinu.

3. Mae Jemison

{slika}

Mae Jemison poznata je po tome što je prva Afroamerikanka u svemiru, ali to nije sve što je postigla. Rođena 1956. godine, odrastala je fascinirana svemirskim putovanjima i bila je opsjednuta izvještavanjem o misijama Apolla. Bila je i zagrižena Trekki (poručnica Uhura bila je njezin idol). Osim toga, Mae je bila plesačica i bavila se raznim plesnim disciplinama. Također je imala strast za znanošću i dvojila nad izborom karijere – ples ili medicina? Majka joj je savjetovala: “Kao liječnica, uvijek ćeš moći plesati, ali kao plesačica nećeš moći liječiti”. To joj je pomoglo u odluci i tako je Mae studirala medicinu na Medicinskom fakultetu Cornell te je diplomirala 1981. Netom poslije, pridružila se Mirovnom korpusu.

Nakon Mirovnog korpusa, Mae se prijavila za NASA-u. San o odlasku u svemir joj jednostavno nije mogao izaći iz glave. Tada je dobila poziv da postane astronautkinjom! 1992. godine Mae je bila specijalistkinja na misiji STS-47 na svemirskom brodu Endeavour. Nakon što se vratila na Zemlju, Mae je napustila NASA-u i osnovala vlastitu tvrtku The Jemison Group, koja razvija znanost i tehnologiju za svakodnevnu uporabu. Pomoću NASA-ine tehnologije, njezina je tvrtka razvila uređaj kojim liječnice_i mogu pratiti svakodnevne funkcije živčanog sustava pacijenta.

Mae niti danas ne miruje – ona je ravnateljica projekta Stogodišnjeg Zvjezdanog broda, koji bi kroz idućih stotinu godina trebao putovati u najbliži solarni sustav, i koji traži načine za poboljšanje recikliranja, kao i razvoj učinkovitijih i ekološki prihvatljivijih rješenja za gorivo. Živjela dugo i uspješno Mae, apsolutna legendo!

4. Wang Zhenyi

{slika}

Wang Zhenyi je rođena 1796. u Kini. Bila je fascinirana pomrčinama, koje su tada još bile misterij, ali Wang je znala da se ne radi o čaroliji. Napisala je članak o svojoj teoriji i stvorila model koristeći kuglu, zrcalo i svjetiljku. Wang je pokazala kako dolazi do pomrčine kada Mjesec blokira Sunce. Jednostavno! Također je shvatila da Zemlja nije ravna, već okrugla i da se okreće oko Sunca. Za to vrijeme, to je bilo revolucionarno razmišljanje, ali Wang nije na tome ostala. U dobi od samo 24 godine, napisala je knjigu pod nazivom “Jednostavna načela računanja”.

No Wang nije imala samo divovski mozak, već i ogromno srce. Pisala je političku poeziju, dodirujući teme kao što su rodna ravnopravnost, a u slobodno vrijeme radila je na ublažavanju patnji siromašnih u Kini. Umrla je u dobi od samo 29 godina, no u svom kratkom životu objavila je puno radova o matematici, Sunčevom sustavu, a objavila je i pjesme. Njezin je rad utjecao mnoge koje_i su došle_i nakon nje. Ostavit ću vas s ovim Wanginim citatom: “Vjeruje se da su žene jednake muškarcima, zar niste uvjerene_i da kćeri također mogu biti herojske?”

5. Alice Ball

{slika}

Rođena 1892. godine, Alice je odrasla u Seattleu i počela se zanimati za kemiju dok je svom djedu fotografu pomagala razvijati snimke u mračnoj komori. Pametna i čvrsta, postala je prva žena i prva Afroamerikanka koja je diplomirala na Havajskom Sveučilištu. Nakon što je premostila te prepreke, Alice je se pozabavila težim zadatkom – spašavanjem Havaja. Naime, Havaji su imali navalu oboljelih od gube. Situacija je bila toliko loša da su oboljeli uhićeni i otpremljeni u koloniju gubavaca. Jedina metoda liječenja bila je vrlo bolno ubrizgavanje ulja od sjemenki chaulmoogra, a to bi samo ublažilo neke od simptoma.

Ali, Alice je imala rješenje! Sa samo 24 godine, Alice je osmislila način ubrizgavanja ulja! Izolirala je etilne estere masnih kiselina u ulju. Nažalost, ubrzo nakon usavršavanja ove metode, Alice je – vjerojatno zbog udisanja klora tijekom istraživanja – umrla. Jedan od fakultetskih kolega odlučio je biti totalni seronja i pokušao je ukrasti njezino istraživanje i podvaliti ga kao svoje. Na sreću, njezin ga je prijatelj u tom naumu spriječio. Njezin tretman je proradio, što je značilo da oboljeli napokon mogu otići kući i vidjeti svoje obitelji, a Havaji su prestali hapsiti oboljele i bacati ih na otok kako bi ih zaboravili.

Aliceina metoda liječenja, poznata kao ball metoda”, bila je toliko dobra da je za liječenje gube korištena sve do 1940-ih. Njezin utjecaj u borbi protiv ove bolesti bio je ogroman, iako je Sveučilištu Havaji trebalo čak 90 godina da prizna Aliceina postignuća postavljanjem spomen-ploče na drvo chaulmoogra pred zgradom Sveučilišta.

Prevela i prilagodila: Mia Vodopija

Modna revija ‘Catwalk against catcalls’

Hollaback! je međunarodni pokret posvećen iskorjenjivanju uličnog uznemiravanja žena i LGBTIQ osoba. Ulično uznemiravanje uključuje širok niz neželjenih ponašanja poput šlatanja, dobacivanja uvreda i komentara na javnim mjestima, a predstavlja jedan od najraširenijih oblika rodno uvjetovanog nasilja te manifestaciju seksizma i homofobije. Hollaback u Hrvatskoj djeluje od 2011. kao građanska inicijativa. Zagovaramo sigurnost i slobodu javnih mjesta za sve skupine te poručujemo da za seksizam i nasilje nema opravdanja.

Smatramo kako umjetnost može potaknuti društvene promjene i pozivamo Vas da sudjelujete na “modnoj reviji” koju organiziramo u subotu, 13. travnja u 13 sati na Cvjetnom trgu.

Na našoj reviji crvenim tepihom šeću osobe noseći u rukama transparent koji sadrži uvrede/nazive koje su te osobe čule za vrijeme uličnog uznemiravanja. Organizatori za to vrijeme čitaju proglas i svjedočanstva uličnog uznemiravanja. Već treći put organiziramo takvu reviju i planiramo da bude glasnija i jača nego ikad, s više govora i štandom na kojem ćemo dijeliti materijale i na kojem će prolaznici moći ostaviti svoje svjedočanstvo.

Podržite nas i budite model na našoj modnoj reviji, noseći transparent s primjerom uznemiravanja kojeg ste sami doživjeli ili je doživio netko vama blizak. I pošaljite poruku da se seksizam i homofobija u našem društvu ne toleriraju!

AKTIVNOSTI I ROKOVI:

  • 13. travnja, subota, 12:30 sati, Cvjetni trg – Modna revija

O NAMA

Hollaback Hrvatska već osam godina djeluje u Hrvatskoj, vođen od skupine volontera i volonterski. Organizirale smo velik broj edukacija i radionica na temu uličnog uznemiravanja (putem suradnje s udrugama poput Ženska soba, CESI, Syncro Hrvatska i učeničkim domovima), provele istraživanja pravnog okruženja po pitanju uličnog uznemiravanja te prevalencije fenomena kao i razne kampanje poput kampanje “Sigurna mjesta” u kojoj smo surađivale s više poznatih klubova poput Katrana, Medike i Hotpota. Projekt “Sigurni kvartovi” uključivao je kvalitativno i kvantitativno istraživanje sigurnosti gradske četvrti Maksimir, rad na prevenciji te zagovaranje sigurnosti na području tog zagrebačkog kvarta.