sdadmin

SAD: Odobren prvi lijek za liječenje postporođajne depresije

Posted on by sdadmin

Agencija za hranu i lijekove (FDA) u Sjedinjenim američkim državama odobrila je prvi lijek za liječenje postporođajne depresije.

Agencija je u priopćenju objavila da je odobrila lijek Zulresso, generičkog naziva brexanolon, namijenjen neprekinutoj intravenoznoj primjeni tijekom 60 sati. U priopćenju se navodi da su klinička ispitivanja, u kojima je sudjelovalo više od 200 osoba, pokazala da je djelovanje brexanolona primijećeno nakon tek nekoliko sati.

Postporođajna depresija pogađa jednu od devet rodilja.

Radi se o mnogo težem i dugotrajnijem stanju od tzv. “baby blues”, koje mnoge rodilje dožive oko tjedan dana nakon poroda. Simptomi postporođajne depresije mogu uključivati tugu, gubitak interesa, poteškoće pri povezivanju s bebom, pa čak i suicidalne misli.

“Postporođajna depresija ozbiljno je stanje, koje u težim slučajevima može može biti opasno po život. Ženama se mogu javiti misli o samoozljeđivanju ili ozljeđivanju djeteta. Postporođajna depresija također može utjecati na povezanost majke i dojenčeta”, kaže dr. Tiffany Farchione, ravnateljica Odjela za psihofarmake u Centru za procjenu i istraživanje lijekova pri FDA. “Ovo je prvi put da je neki lijek posebno odobren za liječenje postporođajne depresije, omogućujući nove mogućnosti liječenja.”

Zulresso će biti dostupan samo kroz program procjene i ublažavanja rizika (REMS), prema kojemu liječnik_ca propisuje primjenu lijeka samo u ovlaštenoj zdravstvenoj ustanovi. Farchione je rekla da je REMS program neophodan “zbog ozbiljnih rizika, uključujući prekomjernu sedaciju ili nagli gubitak svijesti tijekom primjene”.

Prema Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje, do sada je liječenje osoba s postporođajnom depresijom uključivalo savjetodavne razgovore uz antidepresive koji nisu posebno odobreni za pomoć rodiljama.

Trajanje tretmana može biti otegotni faktor za neke rodilje, budući da podrazumijeva sedaciju i nadzor pri interakciji s bebom, navodi se u priopćenju. To će povećati troškove liječenja, za koje CNN navodi da će vjerojatno iznositi od 20 do 35 tisuća dolara po tretmanu, tvrdi tvrtka Sage Therapeutics, biofarmaceutska tvrtka koja je proizvela lijek. Majke bez dodatne podrške i majke s niskim primanjima značajno su sklonije postporođajnoj depresiji. Vjerojatno je da će lijek, dakle, biti nedostupan onoj društvenoj skupini koja ga u najvećem broju slučajeva treba. Ipak, ovo je velik korak u priznavanju postporođajne depresije i njezina “stavljanja na dnevi red” kada je riječ o mentalnom zdravlju. Nije, naime, uobičajeno da se bolesti koje u najvećem broju pogađaju žene ne doživljava ozbiljno, odnosno da se žene ne doživljava ozbiljno kada se žale na bol. Ipak, ii ovaj lijek još je jedan podsjetnik na važnost intersekcionalizma kao odrednice razmišljanja o reproduktivnom zdravlju.

Očekuje se da će lijek biti dostupan od lipnja.

‘Omogućili ste obraćanje ratnom zločincu koji se nikada nije ispričao za monstruoznosti’

Posted on by sdadmin

Otvoreno pismo Inicijative mladih za ljudska prava upravitelju Studentskog doma ‘Stjepan Radić’ povodom održanog predavanja osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića prenosimo u cijelosti. 

Poštovani gospodine Ćosić,

povod za naše obraćanje Vama je predavanje koje je jučer, 2. travnja 2019. održao Dario Kordić, pravomoćno osuđeni ratni zločinac u organizaciji Studentskog pastorala i Zavičajnog kluba hercegovačkih studenata u kinu ‘Forum’ zagrebačkog studentskog doma ‘Stjepan Radić’, a kojeg ste Vi upravitelj.

Dozvolili ste i omogućili obraćanje ratnom zločincu koji se nikada pa ni jučer nije ispričao za monstruoznosti za koje je odgovoran. Podsjetit ćemo Vas da presuda kojom je Dario Kordić proglašen krivim od strane Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju utvrđuje njegovu odgovornost za najgore oblike zločina među kojima je i odgovornost za pokolj u Ahmićima 1993. godine u kojem su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane ubili više od sto civila, uključujući 32 žene i 11 djece.

Davanjem javnog prostora ovakvim ljudima gradi se društvo koje veliča rat i nasilje, omalovažava i ne poštuje žrtve te aktivno promiče vrijednosti suprotne ljudskim pravima.

Kako biste studentima i studenticama te zainteresiranoj javnosti omogućili da steknu znanja i spoznaje o događanjima i zločinima koji su se dogodili u srednjoj Bosni početkom devedesetih upućujemo Vam zahtjev za održavanjem projekcije filma ‘Zločini pred Tribunalom – Srednja Bosna’ u produkciji Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, u kinu ‘Forum’, koji između ostalog, tematizira zločine počinjene u Ahmićima za koje je Kordić proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 25 godina.

U nadi da prepoznajete važnost i odgovornost da navedena projekcija bude prikazana, molimo da se održi 16. travnja na 26. obljetnicu zločina u Ahmićima. 

Cijene lete u nebo, a stanovanje je društvena briga!

Posted on by sdadmin

Cijene stanova lete u nebo, a rješavanje stambenog pitanja u postojećim uvjetima kredita za ljude koji nemaju nasljedstvo gotovo je nemoguće. Stoga su se na razini Europske unije okupili stručnjaci i aktivistkinje koji inicijativom Stanovanje za sve, pozivaju građane i građanke da se potpisom peticije housingforall.eu uključe u rješavanje tih problema.

Predstavljanjem Europske građanske inicijative u Zagrebu, pridružujemo se gradovima poput Beča, Barcelone, Lisabona, Brisela i ostalih gradova EU zemaja gdje je predstavljena inicijativa putem koje i građani Hrvatske potpisom mogu od Europske komisije tražiti izmjene stambenih politika država članica. Godinu dana prikupljat će se milijun potpisa kako bi pred Europsku komisiju stavili zahtjev izmjene pravila za države članice koje bi tim putem mogle proširiti svoje programe javnog stanovanja na širi spektar stanovnika. Isto tako od Europske komisije se zahtijeva da se omogući lakša izgradnja javnih stanova na način da investicije u javno stanovanje ne ulaze u obračun javnog deficita kako je definirano Mastriškim ugovorima, kao i da se na razini Europske unije reguliraju digitalne platforme koje se bave kratkoročnim najmom.

Iako su zemlje poput Hrvatske, Španjolske ili Mađarske najviše pogođene stambenom krizom, kriza drma i ostale zemlje Europske unije, pa je tako rješavanje stambenog pitanja mnogim je stanovnicima EU vrlo težak podvig. Osigurati dom u Hrvatskoj je danas svedeno na cjeloživotno zaduživanje ili na nesigurnost i neizdrživu cijenu najma, a stambene politike zanemarene su kao da je potreba za domom luksuz, a ne jedna od ključnih potreba o kojem društvo mora voditi brigu.

“Unatoč tome što u Hrvatskoj veliki broj kućanstava živi u vlastitim kućama i stanovima, te kuće i stanovi su prenapučeni, pa u čak 40% slučajeva u stanovima živi preveliki broj članova uslijed nemogućnosti da se adekvatno riješi stambeno pitanje svih ukućana. Stanovanje treba postati društvena briga, a ne sredstvo za profit nekolicine, stoga se priključujemo kampanji Housing for all – Stanovanje za sve”, poručila je Iva Marčetić iz udruge Pravo na grad u utorak.

U Hrvatskoj, država i gradovi osiguravaju svojim stanovnicama samo 2% javnog stambenog prostora dok je u nekim gradovima poput Beča i do 60% stambenih jedinica u javnom ili neprofitnom sektoru. Nedostatak javnih stanova i javnih stambenih politika dovodi do toga da smo u Hrvatskoj u potpunosti prepušteni tržištu koje nema mandat brinuti se o stambenim potrebama, već samo o kratkotočnim profitima. Zagreb je u samom vrhu europskih metropola po porastu cijene dugoročnog najma koji raste i preko 10% godišnje. Problem postaje i veći nakon što su se stanovi počeli iznajmljivati kratkoročno, putem servisa poput Airbnb-a, što smanjuje broj stanova dostupnih za dugoročan najam te povećava njihovu cijenu. Posljedice turizma koje već godinama osjećaju studenti i drugi podstanari gradova uz more, sada sve više osjećaju i stanovnici glavnog grada.

U većini slučajeva, pogotovo kada govorimo o većim gradovima, cijene najma prelaze 40% sveukupnih primanja kućanstva, a mnogima je zbog nesigurnosti radnog odnosa, nemoguće plaćati rate kredita. Stoga Bojan Nonković iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju upozorava: “Radnice i radnici prisiljeni su seliti sve dalje od svojih radnih mjesta, pristajati na sve gore stambene uvjete i izdvajati sve više vremena za put na posao, što narušava njihovo zdravlje i kvalitetu života. Postojeći sustav radnice i radnike gura sve bliže granici siromaštva i socijalne isključenosti i pridonosi rastu nejednakosti u društvu.” Javne stambene politike koje uzimaju u obzir stambene potrebe građana omogućile bi primjerice mladima lakše rješavanje stambenog pitanja. Naime, u Hrvatskoj između 70 – 80% mladih u dobi od 18 – 34 godine još uvijek živi s roditeljima jer si ne mogu priuštiti skupi najam ili kredit za stan. I dok je u javnosti jedna od glavnih tema kako zaustaviti iseljavanje mladih, iz Mreže mladih Hrvatske ističu da je osiguravanje adekvatnog i sigurnog stambenog prostora potpuno zanemareno.

Kako bi se ovim negativnim trendovima stalo na kraj, potrebno je stambenoj politici pristupiti na sustavan način i kao prioritet odrediti osiguravanje kvalitetnih i pristupačnih stambenih prostora. Ovom inicijativom organizacije okupljene u inicijativu Stanovanje za sve pozivaju građanke i građane da potpišu peticiju i time poruče da ne pristajemo na stanje u kojem su naši domovi roba na tržištu već da stanovanje mora konačno postati društvena briga!

Kampanju Stanovanje za sve u Hrvatskoj vodi Pravo na grad, a podržavaju je:

Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju,

Centar za mirovne studije,

Društvo arhitekata Istre DAI/SAI,

Društvo arhitekata Rijeke DAR,

Društvo arhitekata Zagreba,

Inicijativa Srđ je naš!,

Institut za političku ekologiju,

Kuća ljudskih prava,

Mreža mladih Hrvatske,

Savez udruga Operacija grad,

Platforma Doma mladih,

Pravo na grad,

Sindikat obrazovanja, medija i kulture,

Udruga hrvatskih arhitekata UHA,

Udruga MoSt,

Zelena akcija 

Zelena Istra

Cijene lete u nebo, a stanovanje je društvena briga!

Posted on by sdadmin

Cijene stanova lete u nebo, a rješavanje stambenog pitanja u postojećim uvjetima kredita za ljude koji nemaju nasljedstvo gotovo je nemoguće. Stoga su se na razini Europske unije okupili stručnjaci i aktivistkinje koji inicijativom Stanovanje za sve, pozivaju građane i građanke da se potpisom peticije housingforall.eu uključe u rješavanje tih problema.

Predstavljanjem Europske građanske inicijative u Zagrebu, pridružujemo se gradovima poput Beča, Barcelone, Lisabona, Brisela i ostalih gradova EU zemaja gdje je predstavljena inicijativa putem koje i građani Hrvatske potpisom mogu od Europske komisije tražiti izmjene stambenih politika država članica. Godinu dana prikupljat će se milijun potpisa kako bi pred Europsku komisiju stavili zahtjev izmjene pravila za države članice koje bi tim putem mogle proširiti svoje programe javnog stanovanja na širi spektar stanovnika. Isto tako od Europske komisije se zahtijeva da se omogući lakša izgradnja javnih stanova na način da investicije u javno stanovanje ne ulaze u obračun javnog deficita kako je definirano Mastriškim ugovorima, kao i da se na razini Europske unije reguliraju digitalne platforme koje se bave kratkoročnim najmom.

Iako su zemlje poput Hrvatske, Španjolske ili Mađarske najviše pogođene stambenom krizom, kriza drma i ostale zemlje Europske unije, pa je tako rješavanje stambenog pitanja mnogim je stanovnicima EU vrlo težak podvig. Osigurati dom u Hrvatskoj je danas svedeno na cjeloživotno zaduživanje ili na nesigurnost i neizdrživu cijenu najma, a stambene politike zanemarene su kao da je potreba za domom luksuz, a ne jedna od ključnih potreba o kojem društvo mora voditi brigu.

“Unatoč tome što u Hrvatskoj veliki broj kućanstava živi u vlastitim kućama i stanovima, te kuće i stanovi su prenapučeni, pa u čak 40% slučajeva u stanovima živi preveliki broj članova uslijed nemogućnosti da se adekvatno riješi stambeno pitanje svih ukućana. Stanovanje treba postati društvena briga, a ne sredstvo za profit nekolicine, stoga se priključujemo kampanji Housing for all – Stanovanje za sve”, poručila je Iva Marčetić iz udruge Pravo na grad u utorak.

U Hrvatskoj, država i gradovi osiguravaju svojim stanovnicama samo 2% javnog stambenog prostora dok je u nekim gradovima poput Beča i do 60% stambenih jedinica u javnom ili neprofitnom sektoru. Nedostatak javnih stanova i javnih stambenih politika dovodi do toga da smo u Hrvatskoj u potpunosti prepušteni tržištu koje nema mandat brinuti se o stambenim potrebama, već samo o kratkotočnim profitima. Zagreb je u samom vrhu europskih metropola po porastu cijene dugoročnog najma koji raste i preko 10% godišnje. Problem postaje i veći nakon što su se stanovi počeli iznajmljivati kratkoročno, putem servisa poput Airbnb-a, što smanjuje broj stanova dostupnih za dugoročan najam te povećava njihovu cijenu. Posljedice turizma koje već godinama osjećaju studenti i drugi podstanari gradova uz more, sada sve više osjećaju i stanovnici glavnog grada.

U većini slučajeva, pogotovo kada govorimo o većim gradovima, cijene najma prelaze 40% sveukupnih primanja kućanstva, a mnogima je zbog nesigurnosti radnog odnosa, nemoguće plaćati rate kredita. Stoga Bojan Nonković iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju upozorava: “Radnice i radnici prisiljeni su seliti sve dalje od svojih radnih mjesta, pristajati na sve gore stambene uvjete i izdvajati sve više vremena za put na posao, što narušava njihovo zdravlje i kvalitetu života. Postojeći sustav radnice i radnike gura sve bliže granici siromaštva i socijalne isključenosti i pridonosi rastu nejednakosti u društvu.” Javne stambene politike koje uzimaju u obzir stambene potrebe građana omogućile bi primjerice mladima lakše rješavanje stambenog pitanja. Naime, u Hrvatskoj između 70 – 80% mladih u dobi od 18 – 34 godine još uvijek živi s roditeljima jer si ne mogu priuštiti skupi najam ili kredit za stan. I dok je u javnosti jedna od glavnih tema kako zaustaviti iseljavanje mladih, iz Mreže mladih Hrvatske ističu da je osiguravanje adekvatnog i sigurnog stambenog prostora potpuno zanemareno.

Kako bi se ovim negativnim trendovima stalo na kraj, potrebno je stambenoj politici pristupiti na sustavan način i kao prioritet odrediti osiguravanje kvalitetnih i pristupačnih stambenih prostora. Ovom inicijativom organizacije okupljene u inicijativu Stanovanje za sve pozivaju građanke i građane da potpišu peticiju i time poruče da ne pristajemo na stanje u kojem su naši domovi roba na tržištu već da stanovanje mora konačno postati društvena briga!

Kampanju Stanovanje za sve u Hrvatskoj vodi Pravo na grad, a podržavaju je:

Mjanmarske ‘mladenke’ žrtve traffickinga u Kini

Posted on by sdadmin

Nang Seng Ja, iz Mjanmara, imala je samo devetnaest godina kada ju je teta iz Kine pozvala u posjet. Mjesec dana nakon što je stigla, Nang Seng Ja se onesvijestila. Probudila se u nepoznatoj kući, uz nepoznatog muškarca i njegovu obitelj. “Od njih sam čula da su me prodali”, rekla je organizaciji Human Rights Watch.

Nang Seng Ja, čije je ime promijenjeno zbog zaštite identiteta, pobjegla je u obližnju policijsku postaju i zamolila za pomoć. “Policija je od obitelji uzela pet tisuća juana (oko osamsto dolara)”, rekla je, “a zatim su me su me vratili u kuću nepoznate obitelji”.

Zaključali su je u sobu, gdje ju je muškarac opetovano silovao. Prisilili su je da uzme nešto za što su rekli da su lijekovi za plodnost. “Njegovi roditelji rekli su mi da su me kupili i da moram ostati ondje”, rekla je. Nakon četrnaest mjeseci, jedan od njezinih rođakinja, ljutita jer je dobila manji dio “miraza”, rekla je njezinim roditeljima. Oni su platili drugoj žrtvi trgovine ljudima da im pomogne povratiti Nang Seng Ja.

Svake godine, trgovci ljudima prevarom ili silom prebace stotine žena i djevojaka iz sjevernog Mjanmara u Kinu i prodaju ih kineskim obiteljima koje žele pronaći nevjeste za svoje sinove zbog rodne neravnoteže u zemlji.

Oružani sukob na sjeveru Mjanmara traje od postizanja neovisnosti 1948. godine, ali je dramatično eskalirao 2011. godine kada je vlada okončala 17-godišnje prekid vatre. Više od stotinu tisuća ljudi, uglavnom pripadnika_ca naroda Kachin, raseljeno je. Mnoge osobe koje su preživjele trgovinu ljudima rekle su da u izbjegličkim kampovima žive u bijedi te jedva mogu zaraditi za život. Vlada Mjanmara blokira pomoć kampovima. Žene i djevojke često su jedine hraniteljice obitelji dok se njihovi muževi i braća bore.

Preko granice, u Kini, postotak žena od 1987. godine u stalnom je padu. Istraživači_ce procjenjuju da u Kini živi 30 do 40 milijuna “nestalih žena”. Neravnoteža je uzrokovana preferiranjem muške djece te dodatno pogoršana između 1979. i 2015. godine politikom “jednog djeteta”, uz neprekidna ograničenja reproduktivnih prava žena u Kini.

Žene koje su preživjele trafficking obično kažu da su im osobe od povjerenja – u nekim slučajevima i rodbina – obećale da će raditi u Kini, a zatim bi ih prodale za iznose u rasponu od tri do trinaest tisuća dolara. Preživjele kažu da su kupci često bili više zainteresirani za “inkubatore” nego za nevjeste. Žene i djevojke obično su bile zaključane u sobi i više puta silovane. Nakon poroda bi ponekad uspjele pobjeći, ali obično su djecu ostavljale otmičarima. Nekoliko je žena izjavilo da toliko očajnički žele vidjeti svoju djecu da su se zbog njih vratile otmičarima.

Granični_e službenici_e ne čine mnogo kako bi zaustavili_e trgovinu ljudima, pa čak, kako se vidi iz priče Nang Seng Ja, ponekad i sudjeluju. Obitelji žena koje su bile žrtve trgovine ljudima molile su policiju Mjanmara za pomoć, no odbijene su. Obitelji i stručnjaci_kinje navode da policijski_e službenici_e traže mito kako bi obavljali_e svoj posao. Policija koja djeluje kao dio opozicijskih snaga, organizacije za neovisnost Kachina (KIO), također se pokazala beskorisnom.

Žene koje su pobjegle i stigle do kineske policije često se zatvara i deportira, dok njihovi trgovci i kupci ostaju na slobodi. Policija u Kini i Mijanmaru nekoordinirana je, a čak ni osnovnih sredstava za olakšavanje takve suradnje – primjerice, tumača – nema.

Preživjele u Mjanmaru imaju otežan pristup uslugama i bore se sa stigmom dok pokušavaju obnoviti svoje živote. Mjanmarska vlada osigurava nekoliko usluga, ali njihovo je djelovanje ograničeno i pomoć ne stiže onima koje je trebaju. Brojne organizacije civilnog društva pomažu preživjelima, traže pravdu i rade – sa ili bez pomoći policije – kako bi pomogle žrtvama, ali imaju malo resursa.

Policijske snage u regiji trebale bi činiti više kako bi spriječile trgovinu ljudima, kako bi osigurale oporavak i pomoć žrtvama, te kazneno gonile i trgovce i kupce. Međunarodni donatori trebali bi financirati napore nevladinih organizacija u pružanju pomoći dvostruko viktimiziranim ženama i djevojčicama – žrtvama agresije na Kachine i kineskih napada na reproduktivna prava.

Bosna i Hercegovina dobija prvu Povorku ponosa!

Posted on by sdadmin

Priopćenje prenosimo u cijelosti.

Organizacioni odbor Bh. povorke ponosa je danas u Sarajevu održao press konferenciju povodom najave prve Bh. povorke ponosa koja će se održati 8. septembra 2019. godine u Sarajevu. Inicijativa da se organizuje ovaj događaj dolazi iz LGBTIQ zajednice, od grupe aktivista i aktivistkinja iz Prijedora, Banja Luke, Sarajeva, Bijeljine, Tuzle i ostalih dijelova BiH.

Zbog toga se prva povorka ponosa LGBTIQ zajednice u BiH organizuje pod sloganom Ima izać’! što je čest izraz koji možemo čuti u javnom prevozu širom Bosne i Hercegovine. Istovremeno pod “izlaskom  iz ormara” (engl. coming out of the closet ili samo coming out) LGBTIQ osobe podrazumijevaju izražavanje svoje seksualne orijentacije, rodnog identiteta i/ili spolnih karakteristika sebi ili drugima.

 “BiH konačno dobija Povorku ponosa koja je protest protiv nejednakosti i kršenja ljudskih prava lezbejki, gej, biseksualnih, trans, interspolnih i queer osoba. Ona predstavlja borbu protiv nasilja i zahtjeva jednak pristup javnom prostoru kao što ga imaju i drugi građani/ke koji imaju mogućnost da izađu na proteste”, rekao je Branko Ćulibrk, aktivista i član Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa.

Na konferenciji se obratila i aktvistkinja i članica Organizacionog odbora Lejla Huremović, koja je rekla da se Povorkom ponosa LGBTIQ osobe iz BiH ne bore samo za svoje slobode, već i za sve osobe i grupe koje trpe nasilje, diskriminaciju i koje su na bilo koji način isključene iz društva. Naglasila je da su LGBTIQ osobe svakodnevno izložene diskriminaciji i nasilju u porodici, u školama, javnim institucijama i na ulici.

“Jutros smo predali najavu Povorke ponosa Ministarstvu unutrašnjih poslova i Ministarstvu saobraćaja Kantona Sarajevo. Podsjećamo da osnovna ljudska prava nisu ekskluzivno pravo jednog segmenta bh. društva. Pozivamo institucije da odgovorno rade svoj posao, a sve građane/ke na solidarnost u održavanju prve Bh. povorke ponosa.” kazala je Dajana Bakić, aktivistkinja i članica Organizacionog odbora prve Bh. povorke ponosa.

Članovi i članice organizacionog odbora prve Bh. povorke ponosa su poručile da su sretne i istrajne u namjeri da LGBTIQ zajednica konačno dobije svoju Povorku ponosa.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org