Upad na prezentaciju digitalnih priča OKVIR-a i OneWorld SEE

Ovo što se danas desilo zapravo je dokaz da mi izlazimo vani, ne bojimo se, stojimo zajedno i nudimo ono što najbolje radimo,  a to je: stvaranje ljubavi i istina. 

Fondacija OneWorld Platform for Southeast Europe (OWPSEE) i LGBTIQA Udruženje Okvir su danas u Mediacentru Sarajevo predstavili sedam digitalnih (ličnih) priča i participatorne video uratke “Queer Re:act” i “S ljubavlju, vaša djeca” u okviru projekta Partcipate 2015. 

Na žalost, na pola prezentacije upala je grupa od pet maloljetnih osoba, koje su pokušale nasilno da prekinu događaj, uz psovke i provokacije. Napustili su prostorije prije nego što je došla policija kojoj je prijavljen incident. 

“Okupili smo na datum koji je značajan za cijelu LGBTQA zajednicu u Bosni i Hercegovini i svijetu, za međunarodni Coming Out day, odnosno za dan izlaska iz ormara kako bismo prikazali dosadašnji rad sa našim prijateljima i prijateljicama, odnosno seriju digitalnih priča sa LGBTQA aktivistima i aktivisticama širom Balkana  kao i dva participatorna videa koja smo mi pravili, jedan na temu queer aktivizma, drugi na temu coming out-a i bezuslovne ljubavi roditelja i djece”, navodi jedna od učesnica današnje prezentacije.  

Prije no što se desio upad kojjim je na neko vrijeme prekinuta projekcija, prikazane su tri digitalne priče. Jedan od učesnika čija je  digitalna priča prikazana par minuta prije upada o cijeloj situaciji u kojoj su se našli ističe: “Ono što sam rekao i u svojoj digitalnoj priči i poslije nje,  stoji i sada u ovom trenutku, mi smo došli da predstavimo neku lijepu inicijativu koja dolazi isto tako iz ljubavi, iz solidarnosti, svega onoga što možemo i želimo da napravimo zajedno i predstavimo široj zajednici. Dođemo da predstavimo takvu inicijativu i onda se desi nešto ovako kao što se danas desilo, jedan strašan i nasilan ispad. I dalje ostajem pri toj poruci da zajedno možemo sve i uz zajedničku solidarnost i podršku i ljubav, i dalje smo tu, stojimo na prvoj liniji, idemo naprijed i ovo nas neće zaustaviti.” 

Nakon ovog nasilnog ispada koji se desio na prezentaciji digitalnih priča, aktivisti i aktivistice pozivaju sve ljude u Bosni i Hercegovini da se zapitaju u kolikoj je mjeri nasilje odgovor, koje mehanizme koristimo da suzbijemo nasilje i da se edukujemo dalje o prevencijama nasilja. “Cijela LGBTQA zajednica u BiH na sve moguće načine pokušava da pronađe afirmativne metode građenja zajedništva, koje nisu zasnovane na ovakvim praksama podjele nasilja, stigmatiziranja, brisanja, ućutkivanja.  Ovo što se danas desilo zapravo je dokaz da mi izlazimo vani, ne bojimo se, stojimo zajedno i nudimo ono što najbolje radimo. A to je stvaranje ljubavi i istina”, navode aktivisti i aktivistice uz poruku da se u svim zemljama Balkana, bez obzira kakva je situacija, sve više ljudi odlučuje se da se bori za svoja prava, i to će svakako donijeti pozitivne promjene. 

AUDIO snimak incidenta na prezentaciju digitalnih priča OKVIR-a i OneWorld SEE

Kritična masa: svjetlom do spasa

Udruga Sindikat biciklista organizirat će u subotu, 12. listopada, sedmu po redu biciklističku vožnju kroz grad pod imenom Kritična masa: svjetlom do spasa kojom će skrenuti pozornost gradskim vlastima da broj biciklista/kinja u Zagrebu raste te da trenutačna biciklistička infrastruktura nije dostatna i nije sigurna za sve sudionike/ice u prometu.

Tena Šarić iz Udruge Sindikat biciklista u priopćenju je istaknula i kako će kritičnom masom ponovno pokušati skrenuti pozornost Gradu i gradskim vlastima na to da se prometna paradigma mora promijeniti iz one koja je sklona motoriziranom prometu.

Kritična masa počet će u subotu u 17 sati na već tradicionalnom mjestu okupljanja, ispred muzeja Mimara. Vozit će se rutom Savska ulica – Ulica grada Vukovara – Miramarska cesta – Mihanovićeva ulica – Ulica Ljudevita Gaja – Ulica Baruna Trenka – Ulica Pavla Hatza – Ulica kneza Mislava – Trg žrtava fašizma – Ulica dr. Franje Račkog – Trg Franje Iblera – Vlaška ulica – ulica Ribnjak (park Ribnjak).

Budući da su dani sve kraći, iz udruge podsjećaju sve bicikliste da koriste svjetla u vožnji, koja su i zakonski obavezna te pozivaju da na Kritičnu masu dođu što više osvijetljeni jer će dio vožnje biti u sumrak.

Rusija će oduzimati djecu roditeljima koji prakticiraju ‘netradicionalan seks’

Ruski parlamentarni zastupnici/e pripremaju se za raspravu u veljači o novom zakonu koji bi homoseksualnim parovima uskratio roditeljska prava na temelju njihove seksualne orjnetacije, piše AFP pozivajući se na upravo objavljeni program rasprava.

Rasprave će se održavati istovremeno sa Zimskim olimpijskim igrama u Sočiju, koje su na meti kritičara/ki upravo zbog stajališta ruskih vlasti prema istospolnim zajednicama, prenosi Civilno društvo.

Prijedlog zakona predviđa oduzimanje djece roditelju koji ‘prakticira netradicionalne seksualne odnose’. Prethodni zakon o homoseksualnoj ‘propagandi’ prema maloljetnicima, koji je u lipnju potpisao predsjednik Vladimir Putin, već je izazvao kontroverzu, s pozivima na bojkot Olimpijade u Sočiju.

Autor nacrta zakona je zastupnik Aleksej Juravlev iz stranke Jedinstvena Rusija koji je objasnio da se u nacrtu poziva na studiju američkog konzervativnog profesora Marka Regnerusa o negativnim posljedicama homoseksualnog roditeljstva na djecu.

Osim toga, u lipnju ove godine je predložen zakon kojim se brani posvajanje djece iz zemalja u kojima su ozakonjeni istospolni brakovi.

Posljednjih godina u Rusiji jača netrpeljivost prema istospolnim zajednicama. Homoseksualnost je u Rusiji bila kazneno djelo do 1993., a sve do 1999. se smatrala mentalnom bolešću.

Upravo zbog svega gore navedenog Zagreb Pride i AUT, LGBTIQ inicijativa Filozofskog fakulteta, pozivaju te na prosvjed ispred ruske ambasade 11. listopada u 17 sati.

Obitelj, karijera i jednake plaće

Govori li Sheryl Sandberg američkim ženama?

Sudeći po popularnosti njene najprodavanije knjige, “Lean In: Women, Work and the Will to Lead,” odgovor je da. Svejedno, Sandberg, jedna od šefica Facebooka i jedna od najbogatijih Amerikanki, naletjela je na zid kritika jer se poigrala s institucionalnim ograničenjima koje otežavaju većini žena napredak u njihovim karijerama ako u isto vrijeme imaju bogat obiteljski život, od nemogućih školskih rasporeda do nefleksibilnih radnih sati.

Iako se recepti Sheryl Sandberg mogu činiti nevažnima za majke iz srednje klase koje si ne mogu priuštiti vojsku dadilja, njen poziv na akciju privukao je pozornost na zagonetku koja utječe na žene tako da ih se zaobiđe u vođenju “Sretnih 500 tvrtki” (odnosno 500 najuspješnijih američkih tvrtki): kako su žene zaglavile?

Zanimljivo, politike koje će najviše pomoći poboljšati položaj žena na radnim mjestima mogu biti fokusirane ne na žene, nego na obitelji, posebno muškarce.

Godine 2006. napisao sam da je val žena koje su ušle u radnu snagu i transformirale američku ekonomiju u 20. stoljeću očito nestao u 21. stoljeću, te su bile daleko ispod razine muškaraca u radnoj snazi.

Sedam godina poslije, ženska participacija u radnoj snazi i dalje opada. Muška participacija je opadala desetljećima te je doživjela još jedan udarac u recesiji, ali i dalje 82.5 posto muškaraca u dobi od 25 do 54 imaju posao. Prema Uredu za statistiku rada, isto se može reći za samo 69.5 posto žena.

Ova stagnacija zbunjuje. U svojem predavanju prije sedam godina na godišnjem skupu Američke ekonomske asocijacije, Claudia Goldin s Harvarda, jedna od nacionalnih stručnjakinja za povijest žena na radnim mjestima, odbacila je teoriju da je ženska radna snaga dosegla strop, odnosno prirodnu stopu.

Poravnavanje participacije žena u radnoj snazi može jednostavno odražavati pomicanje tipične dobi žena za dobivanje djece s 20 na 30 godina. Kako bi godine odmicale, participacija žena u radnoj snazi ponovno bi porasla.

Danas profesorica Goldin nije sigurna u to. “Ponovno to razmatram,” rekla mi je.

Nije samo izravnata participacija žena u radnoj snazi, nego se oštro usporava i smanjenje razlike u plaćama među spolovima još od 1990-ih godina. U posljednjem desetljeću prosječna plaća žena je iznosila oko 80 posto prosječne plaće muškarca.

{slika}

Plaće mlađih žena su se približile plaćama mlađih muškaraca. Starije žene, međutim, još su uvijek kažnjavane zbog uzimanja više slobodnog vremena i više poslova na pola radnog vremena kako bi se bavile majčinskim obavezama.

Kako je gospođa Sandberg primijetila, šanse žena da dospiju na vrh također su zaglavljene. Samo 17 posto direktorica i 14 posto menadžerica uSretnih 500 kompanijasu žene. Na suprotnom spektru prilika, 16.3 posto žena službeno su siromašne, u usporedbi s 13.6 posto muškaraca.

Te su statistike posebno zbunjujuće kada se uzme u obzir brzina kojom žene akumuliraju vještine tržišta.

Tijekom 1980-ih samo je 13.6 posto žena diplomiralo na fakultetima, a gotovo preko 50 posto muškaraca. Do prošle godine razlika je gotovo nestala: 30.6 posto žena i 31.4 posto muškaraca imalo je diplome s fakulteta. Žene će uskoro i prestići muškarce: prošle godine 1.3 žene na jednog muškarca upisale su prvostupničke četverogodišnje fakultete.

Trend je zabrinjavajuć. Usporavanje ženskih zaliha na tržištu rada udubit će rast nacionalnog BDP-a kroz dulji period vremena, barem tako glase predviđanja američkog Ministarstva financija. Prošlogodišnja studija Booz&Company grupe procijenila je da bi se podizanjem participacije žena u radnoj snazi na razinu participacije muškaraca BDP povećao barem 5 posto, a trenutno je američki BDP 16 trilijuna dolara godišnje.

Ekonomisti i tvorci javnih politika sugeriraju načine za smanjenje ograničenja koja prisiljavaju mnoge žene da biraju između karijere i majčinstva, te poboljšavaju poticaje za rad. To može značiti da je poslodavac dužan osigurati dulji porodiljni dopust, vlada bi trebala davati poticaje za brigu o djeci i promijeniti zakone o porezu da smanje stopu poreza na drugog člana obitelji koji zarađuje.

{slika}

Postoje mnogi ljudi koji žongliraju s ovim problemima kod kuće,” rekla je Betsey Stevenson, članica Obaminog Vijeća ekonomskih savjeta. “Moramo prestati govoriti o ovome kao odvojenom problemu žena. Promjene se trebaju dogoditi zbog dobrobiti obitelji i tržišta rada.”

Iako neke od ovih politika izgledaju obećavajuće, one nisu tako jednostavna rješenja.

Razmislite koliko radne zalihe američkih žena na tržištu rada ne uspijevaju održati korak s ostalim naprednim nacijama. U studiji koja je objavljena ranije ove godine, Francine D. Blau i Lawrence M. Kahn s Cornell sveučilišta zaključili su da gotovo jedna trećina razlika SAD-a i drugih razvijenih nacija leži u neprijateljskim obiteljskim politikama koje druge bogate nacije imaju, poput porodiljnog dopusta.

Profesori Blau i Kahn primijetili su, doduše, da se te politike mogu i obiti o glavu i ohrabriti žene “na uzimanje poslova na pola radnog vremena ili niže pozicije na poslovima.” Politike bi mogle i ohrabriti poslodavce da diskriminiraju i “ne uzimaju žene u obzir za visoke poslovne pozicije.”

Skandinavske države uvele su dopust za očeve koji ga moraju koristiti ako ne žele ostati bez njega te time ohrabrili očeve da dijele teret brige za dijete. Norveška je postavila i minimalne kvote za žene u korporativnim odborima.

S više žena u odborima, norveške se tvrtke ponašaju drugačije. Manje otpuštaju radnike, ali nisu podigle broj žena direktorica ili rukovoditeljica. U odbore je uglavnom zaposleno nekoliko kvalitetnih žena.

Pomak ka ravnopravnosti spolova odugovlači se i u zemljama s progresivnim politikama. Jaz u plaćama među spolovima se uglavnom nije puno promijenio od 90-ih godina ni u zemljama poput Švedske, Danske i Norveške. U Francuskoj se čak povećao.

Anne-Marie Slaughter, politologinja na Princetonu i bivša vrhovna službenica Ministarstva vanjskih poslova SAD-a, napisala je poduže pismo Sandberg u kojemu tvrdi da ravnopravnost spolova na oba kraja skale dohodaka zahtijeva završetak kulturne revolucije koja je proširila ulogu žena u društvu od uloge kućanica na ulogu hraniteljica obitelji, ali nije promijenila muškarce.

Način na koji gledamo žene drastično se promijenio,” rekla je profesorica Slaughter, koja trenutno vodi New American Foundation. “Način na koji gledamo muškarce uopće se nije promijenio.”

Samo onda kada se prihvati da je briga o djeci set obaveza koje muškarci rade zajedno sa ženama, kaže ona, SAD će postići jednakost na poslu.

Možda. Alternativa je da će mnoge žene raditi dok ne dobiju djecu, zatim napustiti posao dok im djeca ne prođu dobar dio školovanja. Proučavajući podatke istraživanja o osobnom blagostanju, Marianne Bertrand sa sveučilišta u Chicagu uvidjela je da fakultetski obrazovane majke s karijerama nisu ništa zadovoljnije životima (možda su čak i manje zadovoljne) od majki sa završenim fakultetima koje su kućanice.

To se sigurno ne čini kao idealan ishod za društvo, već zvuči kao dopuštanje sofisticiranoj tehnologiji da leži neiskorištena, necijenjena. U svakom slučaju, traženje od žena da popuste teško će promijeniti njihova mišljenja.

Prevela i prilagodila Ela Naranđa

(Ne)politički napadi na ženska reproduktivna prava

Žensko reproduktivno zdravlje i prava oduvijek su bili na udaru konzervativaca, a u posljednje vrijeme napadi su sve češći i glasniji, osobito u Europi. Javljaju se brojne političke opcije koje svojim programom žele ograničiti i onemogućiti ženama da samostalno donose odluke o vlastitom tijelu. Dok je, s jedne strane, društvo u posljednja dva desetljeća znatno napredovalo po pitanju reproduktivnih prava, s druge se strane javljaju glasovi različitih skupina koji religijskim uvjerenjima nastoje opravdati svoje napade na žensko zdravlje.

Jedan od primjera jest European Dignity Watch (EDW) – ultrakonzervativni lobi koji želi utjecati na javne politike i koji se usprotivio Report on Sexual and Reproductive Health and Rights (SRHR), izvješću o kojemu Europski parlament glasuje 22. listopada, a za koji tvrdi da će “opasno umanjiti mogućnost prigovora savjesti“. Izvješće naglašava kako svaka žena treba imati pristup uslugama koje brinu o njenom reproduktivnom zdravlju, što uključuje i pravo na siguran, legalan i dostupan pobačaj. Međutim, pripadnici/ce EDW-a očigledno smatraju kako je na njima da odlučuju tko će i kakav pristup takvim uslugama imati, čime svima nameću svoja ekstremna religijska uvjerenja, pod krinkom brige za savjest liječnika/ca koji/e ne žele izvoditi usluge poput pobačaja iz vjerskih ili moralnih razloga.

{slika}

Istim ciljevima teži i europska građanska inicijativa One of Us, koja upućuje poziv Europskoj komisiji da predloži zakonodavni akt, kojim će se urediti pitanje koje je u nadležnosti zakonodavstva Europske unije. Kako bi u tome uspjela, potrebno je prikupiti potporu najmanje milijun građana/ki EU koji/e dolaze iz najmanje sedam od ukupno 27 država članica. Ono što time žele postići jest onemogućiti financiranje aktivnosti kojima se osigurava zaštita ženskog reproduktivnog zdravlja, jer bi time indirektno onemogućili i financiranje pobačaja. Do kraja 2012. godine takvi napori nisu urodili plodom, no pokazali su kako je opozicija SRHR-u glasnija i bolje koordinirana nego što je dotad bio slučaj, što bi svima, a osobito europskim parlamentarcima/kama, trebao biti znak za uzbunu. Ulaskom u Europsku uniju, i hrvatski konzervativci/ke dobili su priliku dati svoj glas protiv prava na izbor, što će, sudeći po atmosferi koja se pokazala posljednjih mjeseci u našem društvu, nesumnjivo iskoristiti.

Da problem nije u religiji kao takvoj, već u religijskim fanaticima koji se smatraju moralno superiornijima, dokazuje i organizacija Catholics for choice, koja okuplja vjernike i vjernice koji/e ne podliježu svemu što Vatikan propagira, te koji/e se zalažu za slobodu izbora. U časopisu Conscience magazine tumače kako uvjerenja religijskih fanatika dominantnih vjerskih tradicija ne predstavljaju uvjerenja većine religioznih ljudi, koji potpuno podržavaju ženska prava i osnaživanje. Kada bi na taj način razmišljali pripadnici/ce raznih anti-choice inicijativa i organizacija, donošenje odluka na obostrano zadovoljstvo bilo bi znatno lakše.

U Malaline ruke otišla nagrada za ljudska prava i slobodu izražavanja

Malala Yousafzai dobitnica je ovogodišnje nagrade Saharov, koju svake godine dodjeljuje Europski parlament borcima i borkinjama za ljudska prava i slobodu izražavanja.

“Dodjelom nagrade Saharov Malali Yousafzai, Europski parlament priznaje nevjerojatnu snagu te djevojčice. Malala se hrabro bori za prava sve djece na obrazovanje. Prava djevojčica su uvelike zapostavljena. Malala se hrabro oporavila od napada talibana i sada se elokventno bori za temeljne i pravedne stvari. Ne smijemo zaboraviti da se Malali još uvijek prijeti u Pakistanu”, rekao je predsjednik Europskog parlamenta Martin Schulz.

Malala Yousafzai je zadivila svijet svojom borbom za pravo žena na obrazovanje i slobodu u dijelu Pakistana gdje su talibani zabranili djevojčicama pohađanje škole. Ona je svoju borbu započela u dobi od 11 godina kada je počela pisati blog pod pseudonimom.

Prije šest dana Malala je dobila i nagradu Ane Politkovskaye, koju dodjeljuje međunarodna organizacija za pomoć ženama koje se bore za ljudska prava u zonama konflikta RaW in WAR (Reach All Women in War).

Malala je ustrijeljena u glavu i vrat u listopadu prošle godine dok je sjedila s kolegama u školskom autobusu u kojem se s ostalim učenicima vozila kući nakon jutarnje nastave u Mingori, djelu Pakistana, gdje je vojska izvela velike operacije 2009. kako bi slomila pobunu talibana.

Šest dana kasnije, s prostrijelnim ranama na ramenu i na glavi, prevezena u bolnicu u Birminghamu, specijaliziranu za liječenje britanskih vojnika u Afganistanu. Talibani su još prije najavili da je djevojčica na njihovoj ‘listi za odstrel’ zato jer ‘zagovara svjetovnu vlast’.

Malala danas živi u Birminghamu u Engleskoj. I dalje je izložena prijetnjama talibana.