Žene žele svoje mjesto u parlamentu

Politika je muški svijet.

Ovaj klišej je i dalje stvarnost u mnogim europskim zemljama. Nakon godina borbe pojavile su se pukotine u staklenom stropu, ali što se više penjemo na ljestvici uočavamo sve manje i manje ženskih lica. O tom pitanju iz Varšave izvještava Anne Devineaux, dopisnica Euronewsa.

“Žele te tretirati kao ‘pravu  ženu’, žele biti nježni i otvarati vrata ispred tebe, ali jedan od feminističkih slogana glasi: ‘Ne želimo da nam otvarate vrata kuće nego vrata parlamenta”, objašnjava potpredsjednica Poljskog parlamenta, Wanda Nowicka

Unutar parlamenata zemalja članica Europske Unije, na svakoga trećeg muškarca dolazi jedna žena. Prije deset godina, 22 posto žena zauzimalo je parlamentarna mjesta. Danas je ta brojka narasla na samo 27 posto.

Slika je mješovita. Postoje velike razlike od jedne do druge zemlje. Na primjer: Švedska, Finska i Španjolska se približavaju 40-postotnoj zastupljenosti, dok Mađarska, Cipar i Rumunjska imaju manje od 15 posto žena u parlamentu.

Poljska se trudi premostiti taj jaz ― s nešto manje od četvrtine žena u parlamentu, zemlja je ispod europskog prosjeka. Zapadnjački feminizam je u zemlji bio zabranjen do 1989., no unatoč tomu, već nekoliko godina traje feministička revolucija. Ipak, rad u koridorima moći može biti odbojan za neke žene.

“Kada žena govori na skupu, na kojem dominiraju muškarci, oni je obično ne slušaju. Mnogim je ženama teško suočiti se s time jer odmah pomisle da nisu vrijedne i da ne govore bitne stvari, inače bi ih u protivnom svi slušali”, pojašnjava Nowicka.

Uvažavanje ženskih glasova cilj je pokreta koji je postigao neočekivani uspjeh. Poznatiji kao ‘Women’s Congress’ (Kongres žena), ustanovljen je prije četiri godine. Svake se godine tisuće žena okuplja u velikoj dvorani u Varšavi, zajedno s nekolicinom muškaraca, među kojima je i premijer.

Jedna od suosnivačica Kongresa žena i vrlo utjecajna osoba u poslovnom svijetu, Henryka Bochniarz, sjeća se rođenja civilnog pokreta uoči dvadesete obljetnice pada komunističkog režima: “U našoj prijateljskoj grupi žena, shvatile smo da se čitava promjena u Poljskoj pripisuje muškarcima”, objašnjava Henryka Bochniarz i dodaje: 

“Zaključile smo da treba napraviti seminar o ulozi žena u procesu transformacije. No, kada su započele diskusije o programu, shvatile smo da seminar nije dovoljan, te se pojavila misao o konferenciji. Potom i o dvodnevnoj konferenciji. Na kraju smo završile s ogromnim događanjem u Varšavi, na kojemu se pojavilo 5.000 žena. Nismo poznavale nikoga, sve je bilo neformalno… Nakon prvog kongresa nije bilo govora o završetku, postojala je ogromna potreba za tim. Svi su pitali: “Što je sa sljedećom konferencijom? Treba nam sljedeća konferencija.”

Prvi plodovi rada pojavili su se 2011., kada je usvojen izborni zakon o zastupljenosti žena na izbornim listama. Zakon je nalagao minimalnu prisutnost od 35 posto žena na listama. Iako ga neki vide kao još jedan oblik diskriminacije, žena koja stoji iza ovog zakona vjeruje kako je to prokušana metoda: “Kvota je značila da su se stranke počele interesirati za žene. Na izborima koji su uslijedili nakon donošenja zakona, udvostručio se broj kandidatkinja”, objašnjava poljska državna tajnica za ravnopravnost,  Agnieszka Kozłowska-Rajewicz.

Broj izabranih žena se također povećao, ali za pukih 4 posto, zato što su neke stranke pozicionirale svoje kandidatkinje na donje pozicije izbornih lista, ograničavajući im time šanse za prolaz.

Diljem Europe muškarci čine 89 posto lidera političkih stranaka. U Poljskoj niti jedna žena nije predvodila političku stranku.

Rad Kongresa je daleko od završetka. Prema sociologinji Małgorzati Fuszari potrebno je maknuti fokus s gradova na seoske sredine ― bedeme konzervativizma.

Bitno je da se žene iz ruralnih sredina osjećaju osnaženo za zagovaranje ženskih prava i da kreću u unaprjeđivanje ženske situacije; da organiziraju kongrese posvuda, u čemu bi ih podupirale lokalne uprave. Postoji određena kooperacija i zajednički cilj između ženskoga pokreta i lokalnih vlasti.”

“U Poljskoj je trend pozitivan. Čini se da sve više ljudi, u društvu i u političkom sloju, razumije da se politika ne može nastaviti bez žena, da su žene potrebne i nužne u politici kako bi se osvrnula na njima važna i specifična pitanja”, dodaje Wanda Nowicka.

Brojevi upućuju na stvarnu promjenu stava prema ženama u strukturama moći, ali proći će još neko vrijeme prije nego li žena zauzme vodeću poziciju u državi.

Prevela i prilagodila Marta Majnarić

{slika}Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu sa Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije.

Europskom ženskom lobiju dodijeljena nagrada “Europski građanin/ka”

Europski ženski lobij (EWL) za rad na promociji rodno ravnopravne Europe dobio je nagradu “Europski građanin/ka”.

Nagradu dodijeljuje Europski parlament od 2008. za izuzetna postignuća Europljana i Europljanki. Ove je godine EWL jedna od 43 izabrane organizacije koje su primile nagradu kao priznanje za doprinos promociji razumijevanja i integracije među građanima/građankama i/ili za  olakšavanje prekograničnih i transnacionalnih suradnji unutar EU.

Ceremoniji dodjele nagrade prisustvovale su predstavnice EWL-a kao i članovi/ce Europskog parlamenta. Glavna tajnica EWL-a Cecile Greboval je u svom govoru rekla: “Ushićena sam zbog primanja nagrade u ime EWL zbog prepoznavanja rada koje članice EWL-a čine kako bi unaprijedile prava žena i rodnu ravnopravnost. EWL igra vitalnu ulogu u dijalogu civilnog društva i institucija i ova nagrada je dobivena u krucijalnom vremenu za organizaciju. Kontinuirano omogućavanje sredstava za rad i potpora ženskim nevladinim organizacijama  je presudna u tom pogledu posebno u trenutnom kontekstu koji predstavlja izazove za ženska prava”.

{slika} Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu sa Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije.

SVOM SNAGOM PROTIV NASILJA NAD ŽENAMA

Ženska soba vas poziva na javno događanje “Svom snagom protiv nasilja nad ženama” povodom uključivanja Hrvatskog ragbijaškog saveza i Zagrebačkog ragbi saveza u kampanju Ženske sobe “U tri klika biraj život bez nasilnika”: 

12. listopada 2013.

u City Centru one West od 11h – 13h

U okviru javnog događanja građani/ke će imati priliku okušati se u ragbi disciplinama te po simboličnoj cijeni od 10kn osigurati karte za ragbi utakmicu Sjever – Jug koja će se održati 19.listopada u 14.30h na stadionu u Kranjčevićevoj. Sav prihod od prodaje karata Hravatski ragbijaški savez donirati će Centru za žrtve seksualnog ansilja koji djeluje u okviru Ženske sobe. Građani/ke će na događanju također imati priliku dobiti informacije o problematici nasilja nad ženama te će im biti dostupni različiti edukativno- promotivni materijali.

 Događanja koja će se održati u sklopu kampanje uključuju:

  • trodnevnu javnu akciju osvještavanja javnosti o problematici nasilja nad ženama koja će se održati od 11.10. – 13.10.2013. u City Centru one West i gdje će građani/ke imati priliku kupiti karte za ragbi utakmicu po simboličnoj cijeni od 10kn te ostale promotivne i edukativne materijale
  • centralno događanje u sklopu javne akcije 12.10.2013. od 11h – 13h gdje se očekuje dolazak gradonačelnika Grada Zagreba, Milana Bandića, a građani/ke će imati priliku okušati se u pravim ragbi izazovima
  • održavanje utakmice Sjever – Jug, 19.10.2013., u 14.30h, na stadionu u Kranjčevićevoj
  • oglašavanje u sredstvima javnog prijevoza te medijska promocija čitave kampanje
  • dvodnevna javna akcija u City Centru One u Splitu na kojoj će građani imati priliku dobiti promotivno edukativne materijale te se okušati u ragbi izazovima
  • održavanje ragbi utakmice Hrvatska – Švicarska, 02.11.2013. u Splitu na stadionu Stari plac.

Akciji će se pridružiti i javne osobe koje podržavaju ovu kampanju: Luka Nižetić, Sonja Šarunić, Marina Tomašević, Mario Valentić, Anita Malenica i brojni drugi.

Javno događanje nastavak je javne kampanje “U tri klika biraj život bez nasilnika” koja se provodi u sklopu programa:  “Centar za žrtve seksualnog nasilja”,  kojeg Ženska soba provodi u suradnji s Gradom Zagrebom – Gradskim uredom za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, a kojeg financijski podržava Ministarstvo socijalne politike i mladih, te projekta “Sigurno mjesto” kojeg financijski podržava Europska unija i Ured za udruge Vlade RH, a koji Ženska soba provodi u suradnji s organizacijama civilnog društva: S.O.S.– suradnja, osnaživanje, savjetovanje (Virovitica), Centar za žene Adela (Sisak) i Centar za podršku i razvoj civilnog društva “Delfin” (Pakrac).

Prva žena na čelu Federalnih Rezervi

Američki predsjednik Obama danas će nominirati Janet L. Yellen za predsjednicu Federalnih Rezervi (dalje u tekstu FED), objavili su službenici Bijele Kuće ovaj tjedan, okončavajući tako neobično produljenu javnu potragu za popunjavanjem jednoga od najvažnijih mjesta na području ekonomske politike i upravljanja donosi New York Times

Šezdesetsedmogodišnja Yellen bila je zamjenica predsjednika FED-a od 2010. godine, a postat će prva žena u vodstvu centralne banke.

Prethodno je obavljala posao predsjednice FED-a San Francisca, bila je savjetnica Bijele Kuće, upraviteljica u FED-u tijekom Clintonove administracije te dugogodišnja profesorica na kalifornijskom Sveučilištu, Berkeley.

Senator Ohio-ja, Sherrod Brown, izjavio je u priopćenju u utorak: “Ovaj dan jest povijesni trenutak FED-a, kao i za žene svugdje u svijetu i za sve nas koji se brinemo o osiguravanju poslova”.

Yellen, koju je prijašnji kolega opisao kao “malu damu s velikim I.Q.-om”, ostvarila je akademsku karijeru na Berkeleyu kao članica ekonomske kontrakulture, koja je napadala dogmu učinkovitog tržišta. Dugo vremena je tvrdila da tržišta imaju koristi od propisa, kojima bi se spriječilo nepoštivanje te ograničavanje neometanoga gospodarskog napretka.

Dva osnovna zadatka FED-a jesu pomoći u regulaciji financijskog sustava, te mijenjanje kamatnih stopa kao odgovor na ekonomski napredak i inflaciju. Reguliranje financijskog sustava postao je važan dio FED-ovih odgovornosti u jeku financijske krize.

Mnogi demokrati vjeruju da bi Yellen vrlo vjerojatno mogla poimati Wall Street puno skeptičnije, iako su njezini nazori bliži srednjostrujaškom stavu, nego li stavovima liberalnih Demokrata prema regulatornim pitanjima. Ona nije, primjerice, pobornica ideje uništavanja velikih banaka. Desetak godina unazad, Yellen je bila jedna od prvih javnih službenika/ica koja je opisala povećanje cijena stanova kao balon koji bi mogao eksplodirati, s razornim posljedicama za širu ekonomiju. No, kao predsjednica FED-a San Francisca, nije provela svoje stavove u djela, koja su mogla spriječiti neke od najštetnijih efekata spomenutoga balona.

No, u razdoblju nakon recesije, točno je predvidjela kako će oporavak biti bolno spor, te da nema mnogo razloga za brigu oko inflacije – nazor je to koji ju je naveo da pritisne FED kako bi povećao napore u oživljavanju ekonomije. Niti jedan predsjedavatelj FED-a nije tako duboko zagazio u teoriju i u praksu centralne banke kao što je Yellen.

Nagađanja koja su se pojavila oko njezina imenovanja, okrenula su debatu na rod, a ne na ekonomsku politiku. Pojedini demokrati su tvrdili kako Obama ne bi trebao propustiti priliku razbijanja staklenoga stropa. Nijedna žena do sada nije obnašala vrhovni posao u ekonomskoj politici i upravljanju – odnosno posao predsjedavatelja FED-a ili ministra financija – niti je žena ikada vodila bilo koju drugu glavnu centralnu banku u svijetu.

Pohađala je Forth Hamilton srednju školu u Bay Ridgeu, Brooklyn, i Sveučilište Brown. Izjavila je kako je zainteresirana za ekonomiju kao način logičkoga razmišljanja kojim bi se pomoglo ljudima. Kao studentica postdiplomskoga studija na Yaleu, studirala je pod mentorstvom nobelovca James Tobina, vodećeg zagovornika mišljenja da vlade mogu ublažiti recesiju. Izgradila je akademsku karijeru na Berkeleyu. Yellen će biti prva Demokratkinja koja će voditi FED u gotovo 30 godina

Što donosi Zakon o životnom partnerstvu?

Istospolni parovi u Hrvatskoj u većini će situacija biti izjednačeni s bračnim i izvanbračnim zajednicama, ali neće moći posvajati djecu. Međutim, moći će dobiti roditeljsku skrb nad biološkom ili posvojenom djecom svojih partnera s kojima žive, a partnerice koje su se liječile od neplodnosti moći će se podvrgnuti medicinski potpomognutoj oplodnji saznaje Jutarnji list.

Zakon bi ovih dana trebao krenuti u javnu raspravu, a poklopilo se da će se u proceduri istovremeno naći i Obiteljski zakon i Zakon o životnom partnerstvu: iako su dobrim dijelom odredbe tih zakona jednake, statusna pitanja heteroseksualnih i istospolnih parova rješavaju se u dva odvojena zakona, a promijenjena su i imena gotovo jednakih instituta. Tako se brak zove životno partnerstvo, izvanbračna zajednica je neformalno životno partnerstvo, razvod je nazvan raskidom, a bračni ugovor – ugovorom o imovini životnih partnera.

Prema prijedlogu, životno će partnerstvo moći sklopiti samo istospolni partneri. Sklapat će ga pred matičarom u prisutnosti kumova, bit će to svečani čin, a matičar će održati i prigodni govor u kojem će ih upozoriti da u zajednici moraju biti ravnopravni, da se moraju poštovati, uvažavati i međusobno si pomagati.

Kad zasnuju obitelj, neće moći posvojiti dijete. Međutim, ako jedan od partnera ima dijete i živi s njim, drugi će partner moći zatražiti roditeljsku skrb. Upravo je to istospolnim roditeljima bio najveći problem: drugi roditelj s kojim dijete živi nije mogao, recimo, otvoriti bolovanje zbog djetetove bolesti, otići na informacije ili potpisati da dijete smije na izlet.

– Moći će donositi sve važne odluke i u stvarnosti biti roditelj. Međutim, ne radi se o posvojenju jer se životni partner neće moći upisati kao roditelj u rodni list djeteta, njegova rodbina neće automatski postati rodbina djeteta, a dijete neće imati izravno pravo nasljeđivanja – objašnjava sugovornik Jutarnjeg lista.

U slučaju raskida partnerstva, bivši partner/ica imat će pravo na viđanje djeteta jednako kao maćeha ili očuh po Obiteljskom zakonu te obvezu plaćanja alimentacije.

U slučaju smrti djetetova roditelja, drugi partner imat će pravo od suda zatražiti trajnu skrb nad djetetom: još se razmišlja hoće li to biti klasično posvojenje. Za sada je na stolu opcija da to bude poseban oblik skrbi kojim bi se stekle obveze i prava roditelja i djeteta, ali skrbnik ne bi bio upisan kao roditelj, već kao napomena u rodnom listu.

Kad je riječ o medicinski potpomognutoj oplodnji, doznajemo, u radnoj se skupini još razmišlja o nekoliko alternativa. Naime, Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji sada propisuje da na taj postupak imaju pravo bračni i izvanbračni parovi koji se bore s neplodnošću te sama žena koja “ne živi u braku, izvanbračnoj ili istospolnoj zajednici, čije je dosadašnje liječenje neplodnosti ostalo bezuspješno”. U Prijedlogu zakona o životnom partnerstvu pak stoji da je zabranjeno “nepovoljno postupanje u pogledu pristupa MPO-u prema životnim partnerstvima u odnosu na bračne i izvanbračne zajednice”.

– Dakle, ako je pravo na MPO dozvoljeno svim ženama koje se bore s neplodnošću, onda ne može biti zabranjeno onima u životnom partnerstvu – kaže sugovornik Jutarnjeg lista.

Jezik pokazuje rodnu neravnopravnost

Participacija žena u javnoj sferi i diskurs o rodnoj ravnopravnosti imaju sve značajniju ulogu u suvremenom društvu Hrvatske. Unatoč toj činjenici, rodni stereotipi i diskriminacija u jeziku i obrazovanju otporan su društveni fenomen. Jezik i društvo stoje u zrcalnom i uzajamnom odnosu, stoga je potrebno adresirati rodne stereotipe i diskriminaciju koji dolaze iz kulture, a materijalizirani su i potom reproducirani upravo jezikom.

 

Jezik kao izravan pokazatelj rodne neravnopravnosti

Jezik je medij u koji upisujemo izvanjezičnu stvarnost, stoga je zato važno promotriti na koji je način u njemu označena žena, a na koji muškarac. Počevši od njihove etimologije, riječ muž, odnosno muškarac, u vezi je sa slavensko-germanskom skupinom monž-man koja je pak u izvornoj vezi s indoeuropskim korijenom *men, što znači misliti. Iz ovoga možemo zaključiti kako je muškarac “onaj koji misli”. Nasuprot muškarcu kao misaonom biću, etimologija riječi žene povezana je s njezinom reproduktivnom ulogom. Riječ žena u vezi je s indoeuropskim korijenom *gen, što znači “rađam”, odnosno *quena (žena), što potvrđuje značenje žene kao roditeljice.

Svaki jezik ima jezičnu normu koju je usustavilo ono društvo koje se njime koristi. U hrvatskom  jeziku ta je norma muškarac, dok je žena otklon od iste. Ovakav se stav može argumentirati već i površnom analizom rječnika. U Anićevom Rječniku hrvatskog jezika iz 1991. godine, definicija žene je sljedeća: 1. osoba po spolu suprotna muškarcu; žensko; odrasla osoba ženskog spola; 2. razg. bračni drug ženskog spola, supruga. Žena nije definirana kao biće po sebi, već u suprotnosti s muškarcem. Isto tako, pod samu definiciju žene navedeni su i brojni frazeološki izrazi (javna žena, laka žena…), dok za muškarca takvih primjera nema te je on definiran primarno kao odrasla osoba muškog spola. Revidirano izdanje istog rječnika, 10 godina kasnije, jednako perpetuira nametnute patrijarhalne obrasce te tako žena ostaje 1. ljudsko biće po spolu suprotno muškarcu, koje može rađati djecu i preuzeti glavnu brigu za uzgoj i odgoj djece; 2. udana ženska osoba, bračna družica; supruga, biti čija žena, uloga žene u braku. Situacija je naizgled bolja u Enciklopedijskom rječniku hrvatskog jezika iz 2002 godine. U ovom se rječniku napušta definicija kojom je žena određena primarno kao suprotnost muškarcu, ali se i dalje zadržava njena društveno nametnuta uloga. Pod natuknicom žena nalazi se oko 30 pojmova, od kojih je većina pejorativnih (javna, laka, ženetina, ženturača, ženkica, ženskar, ženska glava i ženska logika), dok se pod natuknicom muškarac nalazi svega 15-ak pojmova, od kojih jedan (šovinistički) pejorativan. Dokaz normiranog jezika u korist muškaraca u svim hrvatskim rječnicima, udžbenicima i enciklopedijama jest u tome da se u njima pojmovi uvijek navode u muškom rodu, a svako novo izdanje ovakvih rječnika dodatno produbljuje stereotipe.

Osim rječnika, ženama nije sklona ni gramatika hrvatskog jezika. Budući da hrvatski ima bogatu morfološku strukturu, njime je jednostavno izraziti i prepoznati rodni identitet. Unatoč tome, u brojnim se konstrukcijama preferira muški rod. Primjeri za to su mnogi, poput onih u kojima slaganje u rodu, broju i padežu nije potpuno pa se tada pribjegava jezičnim konstrukcijama na štetu žena (Majka i dijete su bili u kinu). Ilustrativan primjer koji ide u prilog ovim tvrdnjama je sufiksalna tvorba imenica ženskog roda. Imenice koje označavaju žensku osobu najčešće se izvode iz imenica za mušku osobu i one stoje u odnosu koji nazivamo mocijski par (kralj – kraljica). Zanimljivo je da mocijski parovi ne postoje kada se radi o seksistički obojenim terminima, poput oštrokonđa – oštrokonđac(?). U slučaju tvorbe imenica koja označavaju ženske titule (primjerice zanimanja), koristi se sufiks –ica koji se također koristi u tvorbi umanjenica te se tako “malenost” predmeta i živih bića (žabica, kućica, ribica) pridaje i ministricama, liječnicama i profesoricama. Međutim, hrvatski jezik poznaje nekoliko alternativnih sufiksalnih mogućnosti – nastavci poput –inja, –ka, –kinja i –lja tvore legitimne imenice poput feministkinja, bolničarka, pjesnikinja ili rodilja.

Osim što je većina ženskih titula tvorena osnovnom za umanjenicu, brojni tako nastali oblici poprimili su za ženu negativne konotacije, često seksualne. Najjednostavniji primjer je “tajnik”, odnosno odgovarajući pandan “tajnica”. Tajnica se shvaća kao odana i poslušna “desna ruka” nadređenog, dok muška verzija te riječ podrazumijeva znatno odgovorniju i, najvažnije, poštovaniju djelatnost. Profesionalno igranja šaha također je zanimljiv primjer. Igrači, odnosno igračice šaha s obzirom na svoje sposobnosti mogu osvojiti četiri različite titule, i premda one u oba slučaja glase jednako (velemajstor i velemajstorica), titula velemajstorice ne uživa jednak prestiž kao i titula velemajstora. Svejedno, ženi je otvorena mogućnost da osvoji i mušku titulu, pa je tako mađarska šahistica Judit Polgar i velemajstor i velemajstorica. Semantički disparitet nalazimo i u riječima profesionalac, koja se odnosi na muškarca koji profesionalno obavlja svoj posao i profesionalka, ženu koja se, u prenesenom značenju, bavi moralno diskutabilnim aktivnostima. Postoje također i brojni primjeri koji pokazuju degradirajuću promjenu semantike nekih izraza kroz povijest – dok su izrazi poput prinčevi, kraljevi i gazde zadržali svoj status, njihovi pandani poput madam, kraljica, princeza i gazdarica degradirali su i značenjem i pozicijom te danas zapravo izražavaju brojne stereotipe, predrasude i seksizme. Stereotipi u obraćanju ženama često obuhvaćaju odnos pameti i ljepote, o čemu svjedoče brojni omalovažavajući nazivi, seksistički vicevi (plavuše!) i frazeologizmi poput ženska pamet i ženska logika.

 

Portret žena u formalnom obrazovanju

Socijalizacijska uloga koju škola ima u suvremenom društvu razlog je zbog kojeg diskriminacija žena unutar obrazovanja valja na vrijeme biti adresirana. Diskriminacija žena u institucionalnom, formalnom obrazovanju vidljiva je na više razina, a jedna od njih je sadržaj obrazovnih programa i udžbenika u kojima jezik također igra veliku ulogu. Seksizam u obrazovanju često se pojavljuje u svojoj prikrivenoj formi, stoga je važno provoditi analize aktualnih udžbenika i u njih uvoditi rodno osviješteni jezik i pripadajuće vrijednosti.

Ženska mreža Hrvatske tijekom 2003. godine izradila je analizu osnovnoškolskih udžbenika u okviru kampanje “Ide vrijeme, prođe rok” kojom se nastojala naglasiti važnost rodno osviještenih obrazovnih programa. U ilustracijama kojima osnovnoškolski udžbenici obiluju, evidentan je nesrazmjer pojavljivanja muških i ženskih likova. Žene su najčešće prikazane u prostoru kuhinje ili doma, njihov lik uglavnom je statičan, rijetko se smiju te odgovaraju ruralnom načinu odijevanja. Kada je riječ o ženskim zanimanjima, prikazivane su kao učiteljice, poljoprivrednice ili medicinske sestre. Vrijednosti koje udžbenici pridaju ženama najčešće su brižnost i nježnost, dok su muškarci prikazani kao kreativni, hrabri, časni i odani. Ovakvim se ilustracijama jasno prenose stereotipi i učvršćuju postavke koje su tradicionalno vrijedile za žene i muškarce. Odličan primjer za to je ilustracija iznad koje stoji naslov “Tko što ima?” te su u maminom vlasništvu navedeni sljedeći predmeti: valjak za tijesto, žlica, pegla i škare, dok tata posjeduje auto, pilu, sat i češalj. Ista ilustracija navodi kako brat od igračaka ima auto i avion te romobil, dok sestra ima lutke i kanticu za pijesak. Ovakva podjela potvrđuje da se ženu prikazuje kao pasivnu i rezerviranu za domaćinstvo.

Centar za ženske studije 2008. godine objavio je istraživanje Juliette Janušić u kojem analizira srednjoškolske udžbenike za hrvatski jezik i književnost. Uspoređeno je osam udžbenika svih razreda srednjih škola različitih autora i izdavača, iz 2006. i 2007. godine. Iako jezik čitanki kojim se obraća čitateljstvu najčešće rodno osjetljiv, autorica analize izdvojila je nekoliko problematičnih točaka vezano za reprezentaciju žena u školskim udžbenicima. Primjerice, u čitanci iz 2006. godine za 2. razred od 50-ak ponuđenih nije zastupljena ni jedna žena, dok je u čitanci za 4. razred iz 2007. godine između 34 autora svoje mjesto pronašla i jedna autorica, pjesnikinja Vesna Parun. Svejedno, u istoj toj čitanci stoji tvrdnja “Ona je najmarkantniji lik hrvatske ‘ženske’ poezije.” Uredništvu je promakla markiranost pridjeva “markantan” koji u hrvatskom jeziku najčešće dolazi uz imenice muškog roda, kao i distinkcija između pojmova žensko pismo i “ženska poezija”. U ovoj je čitanci spomenuta Virginia Woolf uz natuknice o još 4 pjesnikinje. Nadalje, u drugoj čitanci iz 2007. godine za 4 razred pronađeno je  pitanje čitateljstvu “Smatraš li Vesnu Parun ‘ženskim pjesnikom'”, što je u potpunom neskladu s načelima rodno osviještene terminologije.  U sljedećoj varijanti čitanke za isti razred iz 2007. godine nalazi se primjetno poboljšanje u zastupljenosti ženskih autorica i djela koja tematiziraju žensku seksualnost – detaljno je obrađena biografija Virginije Woolf, navodeći i njene homoseksualne sklonosti, spomenuta je Marguerite Yourcenar kao “prva žena” članica 40 besmrtnih i predstavljena je Gwendoly Brooks kao crnkinja i feministkinja. U čitanci se spominju ubojstva homoseksualaca i feminizam, a autorice su dosljedno navođene rodno osviještenim jezikom, iako njihova prezimena nisu sklanjana prema načelima ravnopravnosti spolova. U čitanci za 3. razred iz 2007. godine jezik obraćanja rodno je osjetljiv, ali nije zastupljena ni jedna književnica, iako se problematiziraju obiteljski i rodni odnosi. Čitanka za 1. razred iz 2007. godine jedina je u ovoj analizi za koju je spomenuto da je uvrstila istaknutu hrvatsku književnicu Ivanu Brlić Mažuranić, a u metodičkoj obradi Hasanaginice primijećen je zadatak “Prikažite život žene i njezina prava u tome vremenu”. Autorica analizu zaključuje uočavanjem pozitivnih tendencija u korištenju rodno osjetljivog jezika i uvođenju ženskog autorstva, iako primjećuje određene nedosljednosti u tome. U istraživanju nije spomenuto je li u neki od tih udžbenika kao autorica uvrštena književnica Marija Jurić Zagorka, što bi bio izuzetan propust autorica ovih čitanki, budući da su većinom profesorice hrvatskog jezika i književnosti.

Iako su uočeni pomaci u napuštanju tradicionalnih pogleda na žene i muškarce, analize udžbenika pokazuju da neki od njih i dalje na razne načine degradiraju žene. Škola, s obzirom na svoju obrazovnu, ali i socijalizacijsku ulogu, trebala bi pridonositi ukidanju rodih stereotipa i predrasuda u obrazovanju te poticati ravnopravnost.

 

Opasnost stereotipa u jeziku i obrazovanju

Jezik reflektira društvo koje ga koristi i stoga je potrebno osvijestiti degradiranu poziciju žena, kako u društvu, tako i u jeziku. Diskriminacijom žena u jeziku legitimitet ženskog roda doveden je u pitanje, kao njihov i politički, kulturni i socijalni identitet. Osvještavanje i mijenjanje jezične prakse znači stvaranje suvremenog, rodno senzibilnog i korektnog jezičnog koda. Međutim, mijenjanje jezika neće ukloniti seksizam i diskriminaciju dok god su oni ukorijenjeni u obrasce mišljenja i kategoriziranja onih koji se tim istim jezikom koriste.