Vijeće Europe usvaja prvi međunarodni pravni instrument za zaustavljanje seksizma

U skladu s preporukom koju je krajem ožujka usvojio Odbor ministara Vijeća Europe, države bi trebale pojačati borbu protiv seksizma u svim sferama života.

Kao odgovor na #MeToo i druge nedavne pokrete koji su povećali svijest o seksizmu u društvu, Odbor ministara Vijeća Europe usvojio je preporuku da se zaustavi seksizam, koji uključuje prvu dogovorenu međunarodnu definiciju.

Preporuka naglašava da je seksizam manifestacija “povijesno nejednakih odnosa moći” između žena i muškaraca, što dovodi do diskriminacije i sprječava napredovanje žena u društvu.

Budući da je “prisutan i rasprostranjen u svim sektorima i svim društvima, a (…) seksizam i seksističko ponašanje ukorijenjeni su u rodne stereotipe i jačaju ih”, seksizam se prvi put definira u pravnom instrumentu putem opsežnog popisa mjera i područja u kojima se seksizam događa, od oglašavanja i medija, do zapošljavanja, sektora pravde, obrazovanja i sporta. Tekst posebno nastoji osvijetliti što je seksističko ponašanje i predlaže konkretne načine na koje ih različiti akteri mogu identificirati i riješiti.

Od država članica se traži da prate napredak u provedbi njegovih smjernica i da obavijeste Komisiju za ravnopravnost spolova Vijeća Europe o poduzetim mjerama i postignutom napretku.

Preporuka ima za cilj rješavanje problema s kojima se svakodnevno susreću žene, ali i muškarci. Primjerice, identificira poveznicu između seksizma i nasilja nad ženama i djevojčicama, objašnjavajući da je svakodnevni seksizam “dio kontinuiranoga nasilja koje stvaraju klimu zastrašivanja, straha, diskriminacije, isključenosti i nesigurnosti koja ograničava mogućnosti i slobodu”.

Primjeri preporučenih mjera uključuju zakonske reforme kojima se osuđuje seksizam te definira i kriminalizira seksistički govor mržnje i osigurava odgovarajuće pravne lijekove za žrtve seksističkog ponašanja.

Preporukom se poziva države da koriste mjere podizanja svijesti, kao što su žurne reakcije javnih osoba, osobito političara_ki, vjerskih, gospodarskih i društvenih čelnika_ca i drugih koji_e imaju moć oblikovati javno mišljenje.

Osim toga, naglašava se da jezik i komunikacija “ne smiju odobravati dominaciju muškog modela” i poziva na izbjegavanje stereotipa u komunikaciji, u svrhu edukacije i podizanja svijesti, te sprječavanja seksističkog ponašanja. Na primjer, preporučuje se izbacivanje seksističkih izraza i korištenje rodno osjetljivog jezika.

Preporuka se također oslanja na moderne tehnologije. Iako internet i društvene mreže mogu služiti za promicanje slobode izražavanja i rodne ravnopravnosti, mogu poslužiti i kao platforma za izražavanje nasilnih misli i govora mržnje, odnosno nasilničkog ponašanja.

Uzima se u obzir i umjetna inteligencija, odnosno kako algoritmi mogu “prenijeti i ojačati” postojeće rodne stereotipe i tako doprinijeti perpetuiranju seksizma.

Kad žensko ‘ne’ vrijedi manje od njezinog (fiktivnog) dečka

Kada Lucie-Colombe Chailan izađe u klub s prijateljicama, uvijek pazi da je na zaslonu svog telefona ima fotografiju svoga dečka. Kaže da je to jedini način da spriječi pokušaje flerta ili traženje telefonskog broja. Reći da nije zainteresirana nije dovoljno, kaže 22-godišnjakinja. Sve dok ne pokaže fizičke dokaze, nastavljaju pokušavati.

“Ova metoda djeluje”, kaže Chailan. “Ali frustrira me činjenica da je moje jasno i glasno” ne” manje važno od impliciranja da sam “vlasništvo” drugog muškarca”.

Chailan nije jedina – Helen McStravick (40) jednom je, dok joj se stranac upucavao, morala zamoliti prijatelja da je zagrli. “Jedini način da ga zaustavim bio je pokazati da sam vlasništvo drugog muškarca.” Kaže da njezine prijateljice lezbijke također moraju glumiti da imaju dečke jer spominjanje partnerice nije dovoljno za odbijanje muškaraca.

Kako bi odbile nepoželjne udvarače, žene su često prisiljene izmisliti fiktivne partnere, pa čak i trudnoće.

Glumica Jameela Jamil nedavno je na Twitteru podijelila priču o sličnoj situaciji koja je kulminirala fizičkim napadom.

“Jednom sam odbila muškarca kad sam imala 19 godina i dobila udarac šakom u lice. Nakon toga uvijek govorim da sam u vezi, imala dečka ili ne. Biti žena je uistinu zastrašujuće. To je kao ples po tankom ledu.”

S Jamilinom se pričom identificirala 42-godišnja Shannon Murray, koja je, nakon što je odbila ponuđeno piće jer je imala partnera, nazvana “nadrkanom kujom”.

“Žene ne bi trebale biti prisiljene govoriti da su u vezi ne bi li ih ostavili na miru”, kaže Almara Abgarian (29). “To postavlja opasan presedan, jer zašto nije u redu da me netko ne zanima iako nisam u vezi? Lagat ću samo ako se osjećam nesigurno, kao kad bi mi se upucavali vozači Ubera. Užasno je biti primorana lagati”.

Ponekad čak ni izgovor nije dovoljan. “Čak i kad kažete da ste zauzeti, oni će i dalje pokušavati”, požalile su se Lateefah Jean-Baptiste (25) i Lucy Elisa (25).

Prije nekoliko godina bila sam s prijateljicama u baru i neki je tip je došao do mene i počeo flertovati. Rekla sam mu da imam dečka, što je istina”, kaže ona. “Počeo se ispričavati, a ja sam pomislila kako sam to napokon bezbolno izvela. Tada me zgrabio za ruku i odvukao me iza ugla ovog, daleko od prijateljica, stavio mi ruku na struk i pokušao me poljubiti.”

“Kad sam ponovila da imam dečka, zbunjeno je rekao: “Da, ali tvoje prijateljice nas sada ne mogu vidjeti, pa mu neće reći”. Kad sam mu izravno rekla da ne želim biti s njim nego sa svojim dečkom, bio je toliko zbunjen, kao da uopće nije razumio što govorim.”

25-godišnja Liv Cassano rekla je: “Znali su mi odgovoriti da mi je dečko sretnik, a onda nastaviti s flertom. Odlučila sam isprobati novu tehniku i govoriti da sam trudna – tko zna, možda uspije”.

Druge žene otišle su i dalje. Rae Radford (56), kaže da je u izlascima nosila zaručnički prsten. “Imala sam u prošlosti problema s muškarcima i samo sam htjela izaći van i plesati, bez idiota koji upadaju s glupim onelinerima, tako da je prsten dobro funkcionirao.”

U međuvremenu, Grace Cassidy (29) ne samo da ima lažnu priču, nego ima i lažno ime – Emily. “Imam ga već godinama, od studentskih dana – ne znam zašto, ali mislim da postoji nešto stvarno obvezujuće u razgovoru kada neznancu otkrijete svoje ime”.

Osvrt NIJE UREĐENO DO KRAJA

Namjera seksualnih odnosa

Promatrajući diskurs o seksualnosti kroz prošlo stoljeće do danas, uviđa se podjela u dva tabora: seks kao aktivnost i seks kao reprodukcija. Jedan od divova psihoanalize koji se bavio diskursom seksualnosti, Sigmund Freud, propitivao je tradicionalno poimanje seksualnosti i reprodukcije. Unutar diskursa o seksualnosti, bioetika i filozofija seksualnosti raspravljaju o pitanju moralnog statusa kontracepcije, pri čemu je to pitanje najuže vezano uz stavove Katoličke Crkve. U ovom kritičkom osvrtu nudi se otpor katoličkom shvaćanju seksa, kroz raspravu o kontracepciji, odnosno namjerama s kojima partneri ulaze u seksualne odnose, koju iznosi britanska filozofkinja G. E. M. Anscombe u članku “Možete imati spolne odnose bez djece”. Autorica nam donosi usporedbu prošlog i sadašnjeg vremena koja se tiče odnosa muškarca i žene, odnosno kontroliranja žene pa kaže kako su u prošlosti žene više manje bile pod kontrolom muškaraca, a posebno po pitanju seksualnosti.

Zahvaljujući modernoj medicini, tehnologiji i napretku na svim područjima ljudskog djelovanja, danas je situacija naravno puno drugačija, pa Anscombe navodi “možete imati spolne odnose bez djece onoliko koliko vi – ili vaš suprug – poželite”. U ostatku teksta pokušava argumentirati kako je razlika između odnosa pri kojem se koristi metoda neplodnih dana i odnosa pri kojem se koriste kontracepcijska sredstva, razlika u njihovoj intrinzičnoj namjeri, pa kaže “ono što ovdje tvrdim općenito se odnosi na čin i namjeru”, što će biti detaljno izloženo u nastavku osvrta. Kritiku argumentacije Elizabeth Anscombe donosi također britanska filozofkinja, Jenny Teicham, koja za njezine članke govori: “u njima ona razmatra određene pojmove čina i intencionalne radnje na temelju kojih konstruira uvjerljivu, premda ponešto zamršenu obranu tradicionalnog katoličkog nauka o tom pitanju”.

Cilj ovog članka je propitati stavove i argumentaciju vezanu uz moralnu dopustivost kontracepcije, koja je kao takva postavljena u žarište filozofije seksualnosti prije nekoliko desetljeća, no do danas je ostala vrlo aktualna tema.

Koja je razlika umjetne i prirodne kontracepcije? – Nema je!

Elizabeth Anscombe iznosi stav o braku unutar kojeg razmatra pitanje: “Što je, ako je uopće išta, loše u korištenju kontraceptiva pri spolnom odnosu?” Središnje pitanje u svom članku Anscombe dijeli na dva pitanja. Prvo glasi: koja karakteristika u spolnom odnosu sa umjetnom kontracepcijom zaslužuje osudu?, a drugo: što tu karakteristiku čini zaslužnom osude?

Anscombe smatra da je odgovor na prvo pitanje: “shvaćeni kao intencionalne radnje, spolni odnosi u kojima se upotrebljava umjetna kontracepcija intrinzično jesu nepodesni za prokreaciju”, dakle, spolni odnosi u kojima je namjera upotrijebiti kontracepciju kako ne bi došlo do začeća su negenerativni. Anscombe čini distinkciju među namjerama spolnih odnosa te navodi kako je potrebno razlikovati prvobitnu namjeru koja je ugrađena u samu radnju, integralnu namjeru, od daljnjih namjera s kojima se radnja obavlja u prirodnom činu. Smatra da nam treba biti važno ono što činimo namjerno u danom trenutku bez obzira na naše krajnje ciljeve. No, prema tome bi spolni odnos za vrijeme nepolodnih dana bio jednak spolnom odnosu s umjetnom kontracepcijom. Kako bi pojasnila svoje pojmove, Anscombe nam navodi primjer s jelom zbog toga što su i spolni odnos i uzimanje hrane biološki primjeri pa navodi: “Ako netko jede (namjerno ili ne) u trenutku kada se njegovo tijelo nalazi u stanju koje sprječava hranjenje, još uvijek se radi o intrinzično nutritivnom činu. Međutim, ako netko namjerno dovodi svoje tijelo u stanje koje sprječava hranjenje onda je (1) njegov fizički čin intrinzično nutritivan tip čina te je samo u danim okolnostima slučajno nenutritivan, ali je (2) njegova intencionalna radnja intrinzično radnja nenutritivnog jedenja”.

Ova analogija jedenja i kontracepcije nam pojašnjava odnos između tipa fizičkog čina i tipa intencionalne radnje. Dakle, ako netko ulazi u spolne odnose kada se njegovo tijelo nalazi u stanju koje sprječava začeće (neplodni dani), to je još uvijek intrinzično generativan čin; međutim, ako netko namjerno dovodi svoje tijelo u stanje koje sprječava začeće (umjetna kontracepcija), njegov fizički čin je intrinzično generativan tip čina te je samo u danim okolnostima slučajno negenerativan, ali je njegova intencionalna radnja intrinzično radnja negenerativnog spolnog odnosa. Dakle, razlika je u namjeri: korištenje metode plodnih dana nije namjerno, dok je metoda umjetne kontracepcije namjerna i u tome je njena ključna razlika. Ovakav stav možemo prihvatiti jedino ukoliko osoba ne vodi računa o plodnim odnosno neplodnim danima te pri činu spolnog odnosa ne zna hoće li ili neće začeti, te ulazi u taj odnos s ciljem začeća, no ako osoba namjerno odabire neplodne dane za spolni odnos, onda bi trebalo biti jasno da je to jednako korištenju umjetne kontracepcije s ciljem sprječavanja začeća te cijela ova argumentacija pada u vodu. Na ovaj stav odgovara i Jenny Teichman u članku “Namjera i seks” koja nam želi ukazati kako argumentacija nije jasna: “Dio biti kontracepcijskog seksa jest namjera da se izbjegne začeće, ali postojanje namjere da se izbjegne začeće nije dio biti seksa u neplodnim danima, ako se tako opiše, iako netko može izabrati neplodne dane upravo s namjerom da se izbjegne začeće. Razlikovanje je jasno, ali nije uvijek jasno kako i kada se ono primjenjuje. Osim toga, nije jasno na čemu ono počiva”.

Nadalje, Teichman navodi kritiku Elizabeth Anscombe koju upućuje Peter Winch: “čin seksa u neplodnim danima kojima rukovodi neka metoda i koji su izabrani zato što su neplodni, ako se tako opišu, uključuju namjeru da se izbjegne začeće”.

Winch zapravo kritizira shvaćanje seksualnih namjera, jer smatra da i ako je on u krivu što se tiče namjere odabiranja neplodnih dana kako bi se izbjeglo začeće, svejedno bi se cijeli proces odabiranja metode neplodnih dana mogao nazvati namjernim, čime nas zapravo dovodi pred novu dilemu: “ako radnja zaslužuje osudu zbog toga što uključuje stanovitu namjeru, zaslužuje li osudu također i ponašane koje uključuje istu namjeru?”. No, time se još nije pokazalo da kontracepcija zaslužuje osudu, odnosno nije ponuđen odgovor na prvo pitanje Elizabeth Anscombe, zato što ona čini razliku među seksualnim odnosom za vrijeme neplodnih dana koji ne zaslužuje osudu, dok je prilikom spolnog odnosa s kontracepcijom namjera uključena u sam čin, odnosno čini ga zaslužnim osude.

Drugo pitanje glasi: zašto karakteristika kontracepcije zaslužuje osudu? Na njega G. E. M. Anscombe odgovara: “spolni čin koji je qua intencionalan čin intrinzično negenerativan zaslužuje osudu zato što je to čin koji se nedopustivo upleće u prirodni tijek”. Pomalo nejasan odgovor, no može se reći da Anscombe tvrdi kako uporaba umjetne kontracepcije nije dopustivo uplitanje u ljudsku prirodu te je zbog toga treba osuditi, oprimjerujući svoj odgovor usporedbom seksa s jedenjem pa navodi “usputno jedenje je bezopasno” te u nastavku uvodi stid, kao osjećaj duboko povezan sa seksom kojeg treba poštovati, te navodi kako on nije obilježje sramote već smatra je to “tajnovita stvar, pretpostavljam da potječe od istočnog grijeha”.

Dakle, njen stav je u poveznici s kršćanskim naukom koji tjelesne nagone smatra pogrešnima i sramotnima, ukoliko nisu u svrsi prokrecije te se pri takvim spolnim odnosima koristi umjetna kontracepcija, a onda ih treba osuditi. Jenny Teichman nam raščlanjuje i ovu argumentaciju te ju proglašava non sequitur, zaključkom čija konkluzija ne proizlazi iz premisa odnosno zaključkom koji ne drži vodu. “Ako dopustimo da imamo mistično znanje o tome da seks ne smije biti usputan, možemo li od takvog znanja, od te premise doći do konkluzije da fizički normalan spolni čin koji uključuje namjeru koja ne zaslužuje osudu ipak zbog toga zaslužuje osudu? Taj mi korak izgleda poput non sequitur.”

Neprirodno nije nužno moralno pogrešno

Vrlo dobro izloženo i argumentirano temeljno pitanje Elizabeth Anscombe u članku “Možete imati spolne odnose bez djece” i dalje ne smatram dostatnim za uvođenje moralne distinkcije između uporabe prirodne i umjetne metode izbjegavanja začeća. Naime, takvo katoličko shvaćanje seksualnih odnosa koje Anscombe pokušava obraniti u današnje doba razvijene tehnologije i medicine, društvo u većini ne podržava nego odbacuje. Podržavam razlikovanje između prirodne i umjetne kontracepcije, koju će svaka osoba odabrati u skladu sa svojim uvjerenjima bez obzira na religiju, ali smatram da moralno razlikovanje tih dviju metoda nije u skladu s vremenom u kojem živimo i općenito sa slobodom volje pojedinaca, ponajviše žena, pogotovo što je i sam seksualni odnos definiran u svakodnevnom životu, ali i u zakonu s muške točke gledanja, te se i o seksualnosti raspravlja iz perspektive nagona muškaraca, pa na taj način i ova distinkcija moralne i nemoralne kontracepcije kritički pogađa žene. S feminističkog gledišta, u različitim svojim aspektima seks (kao i bilo koja druga društvena aktivnost) je odraz rodne nejednakosti i muške dominacije. To jednako vrijedi za prostituciju, pornografiju, seksualno zlostavljanje, silovanje, ali i za “normalni” seksualni odnos. Žene su te koje trebaju odabrati kojom metodom se žele služiti bez obzira na razloge zbog kojih su se na određenu metodu odlučile.

Razumljivo je, od strane Katoličke Crkve, zabranjivanje pobačaja i eksperimentiranje na embrijima uslijed umjetne oplodnje, ali moralna zabrana umjetne kontracepcije kao što su pilule ili kondomi čini se pretjerana jednako kao i izgrađivanje odnosa pojedinca prema seksu ispunjenim krivicom i grešnošću, sve navedene stavove smo u suvremenom dobu prevazišli, i to s razlogom.

Što se tiče G. E. M. Anscombe i njenog razlikovanja namjera pri seksualnim odnosima, definitivno se ne možemo složiti da su kod seksualnih odnosa koji se koriste metodom neplodnih dana namjere daljnje, kako ih ona naziva, naime mnogi se koriste tom metodom upravo da bi spriječili začeće, odnosno samo koriste svoju prirodnu mogućnost za tu namjeru te zbog toga nije opravdano da se korištenje kontracepcijskih sredstava treba moralno osuđivati. Također, sasvim je moguća situacija da osoba, naravno vjernik, koristi kontracepciju kako bi se zaštitio od spolno prenosivih bolesti, a ne kako bi spriječio začeće. No, primarno o čemu se ovdje govori su namjere koje zaslužuju osudu kao karakteristike seksualnih odnosa u kojima se koristi umjetna kontracepcija, tu tvrdnju koju zagovara G. E. M. Anscombe ne treba podržavati jer ne postoji nužna veza prirodnog i moralnog već je ona pretpostavljena u religijskim doktrinama, moralne zapovjedi u odnosu na seksualnost autoritet uvijek izvode iz drugih izvora, u ovom slučaju, religijskih. Pitanje koje ostaje otvoreno je što je to loše u umjetnim sredstvima vezanim uz spolne odnose kad postoje i druga umjetna uplitanja u ljudsku prirodu koja nisu osuđena, čak štoviše medicina je ponosna na razvitak istih.

Namjera seksualnog odnosa bez ikakve kontracepcije može biti da se ne dogodi začeće pa takve odnose nećemo osuditi niti ih smatrati nemoralnima, što znači da ne može biti moralne razlike između oslanjanja na ljudsku prirodu ili uporabe kontracepcijskih sredstava, pogotovo pozivajući se na njihovu namjeru, smatram da je namjera bilo koje kontracepcijske metode ista, a to je zaštita od neželjenog začeća, te da između te dvije metode nipošto ne treba jednu osuđivati, odnosno drugu ne osuđivati iz razloga što nam je to biološki uvjetovana metoda. Neprirodno nije nužno moralno pogrešno.

Osigurajte svoje mjesto na buvljaku u Šesnaestici

Želite zamijeniti, prodati ili čak pokloniti nešto starije komade odjeće iz svojih ormara koje više ne nosite, a nekome bi baš bili kul ove proljetne sezone? Ili se pak zauvijek opraštate s nekad omiljenom zimskom jaknom? Pridružite nam se na proljetnom čišćenju u Šesnaestici (Ozaljska 16/II) u subotu, 6. travnja, od 10-17h!

U sklopu redovnog programa društveno-kulturnog centra ‘Šesnaestica’, K-zona organizira prvi buvljak i razmjenu dobara za lokalno stanovništvo Trešnjevke-sjever; kao i za sve ostale koji se nakon kućnog proljetnog čišćenja žele riješiti suvišnih krpica i modnih dodataka iz svog ormara.

Buvljak u Šesnaestici zamišljen je kao društveni događaj na kojem ćemo za simboličnu ili poštenu naknadu, razmijeniti ili prodati odjeću i predmete koji nam više ne služe; a vjerujemo da zaslužuju novi život u drugim rukama, ramenima i nogama.

~ PRIJAVE ZA IZLAGANJE:

Zbog prostornog ograničenja pozivamo sve zainteresirane za izlaganje i prodaju da nam se jave na mejl 16@voxfeminae.net uz subject “Buvljak u 16-ici”; uz ime i prezime i kontakt mobitel kao i okvirnu količinu materijala koje donosite. K-zona će osigurati osnovni namještaj za izlaganje, dok svi izlagači/ce slobodno mogu pofurati vlastite štendere ili popratnu opremu za izlaganje uz prethodan dogovor.

Dodatno, na prvom Buvljaku otvaramo i “uzmi ili ostavi” mini-knjižnicu u Šesnaestici > posebno naznačenu policu s knjigama gdje možete ostaviti knjige ili besplatno preuzeti sve što na njoj pronađete: od stručne literature, beletristike ili pak stripova. Imaš knjige koje ti skupljaju prašinu? Ponesi ih u Šesnaesticu! Nekome će možda baš ti naslovi biti kul!

Posebno za ovu priliku upogonit ćemo i terasu u prizemlju ispred Šesnaestice, na kojoj možete na subotnjem suncu (ali i u subotnjem hladu) popiti kavu ili čaj.

KSET se ipak ogradio od Levijatana, prikupljena sredstva donirat će drugoj organizaciji za zaštitu prava životinja

Nakon što je neformalni feministički kolektiv fAKTIV, najpoznatiji po organiziranju osmomartovskog Noćnog marša i oštrim reakcijama na aktualna društvena i politička zbivanja, upozorio KSET i nastojao ih odgovoriti od skupljanja donacija za Levijatan na humanitarnom koncertu za zaštitu životinja Svirka za njuške @KSET ovu subotu, a Klub studenata elektrotehnike prvotno to odbio, ipak je došlo do prevrata situacije. 

“Zbog nedavne komunikacije udruge Levijatan koji promiču stavove i uvjerenja od kojih se KSET i cijela organizacija u potpunosti žele ograditi, ovim putem obavještavamo kako će se sva sredstva prikupljena večerašnjim humanitarnim koncertom preusmjeriti na druge organizacije koje se bave zaštitom životinja, a točne informacije o udruzi ili udrugama kojima će se sredstva donirati bit će objavljene naknadno”, objavio je KSET na svojim Facebook stranicama.

“Budući da se sporna objava koja je dovela do ovakve odluke pojavila jutros, do ovog trenutka smo bili u procesu kontaktiranja udruga kako bismo saznali kome je pomoć potrebna te kako bismo dobili odobrenje da se ime udruge komunicira i povezuje s ovim događajem. Donacije prikupljene na večerašnjem koncertu preusmjerit će se prema udruzi Indigo, a potvrdu o uplati objavit ćemo čim to bude moguće.
Cilj večerašnjeg humanitarnog koncerta se nije promijenio te se nadamo da ćete svejedno podržati ovu inicijativu”, pojašnjava KSET u jednom od komentara u događaju na društvenoj mreži. 

{slika}

Naime, fAKTIVke su ovaj tjedan zamolile KSET da prihode prikupljene od prodaje ulaznica preusmjere na neku drugu organizaciju koja se bavi zaštitom životinja, budući da čelni ljudi Levijatana veličaju ratne zločince, fašističke režime te ponosno ističu svoje homofobne i fašističke stavove. Nažalost, kako mail prepiskom nisu uspjele uvjeriti KSET koliko je problematično da skupljaju novčana sredstva za Levijatan, odlučile su javno objaviti prepisku.

Cijelu prepisku pročitajte OVDJE.

fAKTIV upozorio KSET: Protiv doniranja fašističkom i homofobnom pokretu

Feministički kolektiv fAKTIV pokušao je upozoriti KSET i odgovoriti ih od skupljanja donacija za Levijatan na humanitarnom koncertu za zaštitu životinja Svirka za njuške @KSET.

fAKTIVke su zamolile KSET da prihode prikupljene od prodaje ulaznica preusmjere na neku drugu organizaciju koja se bavi zaštitom životinja. Nažalost, nisu uspjele. 

Prenosimo cijelu njihovu prepisku s KSET-om:

Obraćamo vam se mailom jer se nadamo da ćete promijeniti odluku da prihode prikupljene od prodaje ulaznica za humanitarni koncert ‘Svirka za njuške’, čije ciljeve zaštite životinja podržavamo, donirate Fondaciji i Pokretu Levijatan” – ovako smo započele mail upućen KSET-u.

“Razumijemo da se Levijatan u javnosti predstavlja kao organizacija koja se zalaže za “zaustavljanje nehumanih radnji, kao što je svesno povređivanje životinja, izgladnjivanje, izrabljivanje i izbacivanje na ulicu”. Također, želimo reći da zalaganje za otvaranje regionalnih skloništa i potrebu za širenjem svijesti o zaštiti životinja smatramo solidarnim ciljevima kojima treba stremiti. Međutim, čelni ljudi iza organizacije koja se definira navedenim citatom, sve su samo ne solidarni. Nadamo se da s informacijama koje ćemo vam iznijeti niste bili upoznati prije nego ste ih odlučili financijski potpomagati.

U reakciji na članak “Tko stoji iza pokreta Levijatan? Priča je puno mračnija nego što se čini na prvu”, objavljen na portalu Index.hr u studenom 2018. godine, Fondacija i Pokret Levijatan piše da postoji samo “jedan jedini osnivač fondacije, a to je Pavle Bihali“. Red je stoga da kažemo nešto o njemu.

Ako zavirite na Bihalijev Facebook profil, na ovoj javno dostupnoj fotografiji možete uočiti glorificiranje članova srpskog podzemlja, poput šefa Zemunskog klana Luke Bojovića, bivšeg pripadnika Srpske dobrovoljačke garde i suradnika kriminalca Željka Ražnatovića Arkana, čiju sliku Bihali ponosno nosi na majici. Veliki je fan Rade Rakonjca, pukovnika spomenute Srpske dobrovoljačke garde, Arkanovog kuma i tjelohranitelja, likvidiranog 2014. godine – “čast mu je bila sedeti pored takvog čoveka”, napisao je Bihali u Facebook objavi. Na ovoj je, pak, objavi iskazao divljenje obojici istovremeno.

Ovdje ga možete vidjeti u zagrljaju s Miljanom Vukovićem, sinom Arkanovog kuma Vuka Vukovića, vođom bajkerske skupine ‘Hells angels Mc Serbia’. Riječ je o bajkerskoj skupini čiji je zaštitni znak mrtvačka glava, kopija zaštitnog znaka SS-Totenkopfverbände koja je u nacističkoj Njemačkoj bila odgovorna za vođenje koncentracijskih logora u Njemačkoj i diljem okupirane Europe. Glorificira i Milorada Ulemeka Legiju i njegove Crvene beretke, takozvanu Jedinice za specijalne operacije, koju je formirao haški optuženik, obavještajac Frenki Simatović. Promovira i Slobodana Miloševića, ratnog vođu koji je sjedio na optuženičkoj klupi Haaškog suda za ratne zločine u Hrvatskoj i na Kosovu te za genocid u Bosni i Hercegovini. Ovdje, pak, izražava podršku homofobnoj skupini koja je napala Paradu ponosa u Beogradu. Većinu ovih podataka možete pronaći u informativnom tekstu na portalu Lupiga.com “Oni vole životinje: Ljubitelji Miloševića, Arkanovog kuma i kriminalaca gostuju na WMF-u u Rovinju”.

Da zaključimo, Pavle Bihali našao je način za širenje svojih fašističkih ideja – putem Levijatana stvorio je velik broj pratitelja i podržavatelja. Okupio je publiku koja će ga podržavati zbog nasilne borbe protiv nasilja nad životinjama i iskoristio trenutak za glorificiranje kriminalaca i ratnih zločinaca, za promicanje fašizma i homofobije.

Apeliramo na vas, KSET-ovce i KSET-ovke, da im ne dopustite da fašizam i homofobiju promoviraju u vašem studentskom klubu. Pišemo vam ovaj mail u nadi da ćete uzeti u obzir navedene činjenice i postupiti na društveno odgovoran način – donacije prvotno namijenjene Fondaciji i Pokretu Levijatan preusmjeriti na neku drugu organizaciju koja se bavi zaštitom životinja. Nekoj organizaciji koja brine za životinje, ali ne veliča ratne zločince i kriminalce. To je najmanji vid društvene odgovornosti koji se očekuje od Kluba studenata elektrotehnike, kao pripadajućeg dijela akademske zajednice i civiliziranog društva. No pasarán!”, poslale smo u apelu.


Odgovor KSET-a glasio je ovako:

“Inicijativa za događaj ‘Svirka za njuške’ krenula je od člana jednog od bendova koji sutra u KSET-u besplatno nastupaju. Sva suradnja i komunikacija se odvijala s hrvatskim ogrankom Fondacije i Pokreta Levijatan, točnije s Jasminkom Herceg, članicom Upravnog odbora fondacije koja je zadužena za rad Levijatana u našoj zemlji. Intervju s Jasminkom je dostupan na ovoj poveznici, a u istom možete pročitati koji su ciljevi i planovi hrvatskog ogranka.

Osoba na koju nas upozoravate, Pavle Bihali, je bio pokretač i inicijator, ali cijelu organizaciju ne može voditi jedna osoba. U svakom ogranku u svakoj zemlji stoji drugi tim i drugi voditelj, u Hrvatskoj je to desetak ljudi među kojima su i volonteri iz Splita koji će u subotu o vlastitom trošku doći predstavljati Levijatan. Na niti jednom službenom kanalu Levijatana nisu objavljene fotografije, članci ili stavovi koje Pavle Bihali navodno osobno zastupa, a čak i u jednom od članaka koji ste nam poslali je prenesena njegova izjava “…ja sam bio ultradesničar prije deset godina i ja sam svoj politički smjer promijenio zato što smatram da postoji drugačiji način za rješavanje tih problema s kojima smo se mi ultradesničari susretali i smatrali da ih treba riješiti.’.

‘Da zaključimo, Pavle Bihali našao je način za širenje svojih fašističkih ideja – putem Levijatana stvorio je velik broj pratitelja i podržavatelja…’ pišete nam u svom apelu. U prilogu šaljem screenshotove prepiske Levijatana i antifašističke akcije Balkan, u kojim potonja izražava podršku i poštovanje Levijatanu.

KSET u svoje 42 godine postojanja nikada ni u jednom pogledu nije podržavao nasilje, fašizam, homofobiju niti smo imali politička ili vjerska opredjeljenja. U ovoj priči najbitnije su životinje zbog kojih je i došlo do događaja ‘Svirka za njuške’ te ne želimo fokus prebacivati na prošlost već se usmjeriti na sprječavanje nasilja nad životinjama.”

fAKTIV odgovara:

“Hvala na odgovoru, ali smatramo kako navedeno nije odgovor na problem na koji smo vas upozorile. Levijatan ima više ogranaka, a time i osoba koje rade na realizaciji ciljeva i planova, ali to ne mijenja činjenicu da je pokretač i inicijator čitavog pokreta osoba koja promiče fašizam i homofobiju”, odgovorile smo.

“Upravo Jasminka Herceg, na koju se referirate u kontekstu komunikacije i suradnje s ogrankom koji djeluje u Hrvatskoj, u demantiju na članak na portalu Index.hr navodi kako “postoji jedan jedini osnivač same fondacije, a to je Pavle Bihali”.

Jasminka Herceg članica je Upravnog odbora fondacije, dok se Pavle Bihali vodi kao upravitelj i vlasnik. Uz Jasminku Herceg navedeno je još nekoliko članica Upravnog odbora, a moguće je pretpostaviti da unutar upravljačke strukture bilo kojeg tijela, pa tako i Levijatana, dolazi do suradnje i komunikacije između vlasnika i upravitelja te upravljačkog odbora.

Pišete kako ne želite fokus prebacivati na prošlost – fotografija s vođom Hells angels Mc Serbia je s kraja 2017. godine. Očito je da Bihali nije promijenio svoj politički smjer, a ni 2017. godina nije prošlost, već vrijeme kada Levijatan već uvelike djeluje.

Iako službeni kanali Levijatana nikad nisu prenijeli fašističke i homofobne stavove svog pokretača, nikad se nisu ni ogradili od njih. Ne nazivajmo ih navodnima, netko tko dijeli fašističke i homofobne sadržaje te se divi zločincima nije navodno problematičan, već to uistinu jest.

A što se tiče podrške Antifašističke Akcije Balkana, odnosno instagram profila antifa_balkan Levijatanu – na njihovoj web stranici nema nijedne objave, osim dviju rečenica iz kojih se o organizaciji ili kolektivu ne može saznati gotovo ništa, osim da su “pokret za borbu protiv svih vrsta fašizma”. Njihov Instagram page ima 929 followera, a FB page 280 lajkova. Utvrdit ćemo da nemaju prevelik krug podržavatelja, a kamoli da reprezentativno predstavljaju stavove antifašistkinja i antifašista koji žive na ovim područjima. Ako i zanemarite ove podatke, uzmite u obzir da antifašizam koji ne zanimaju politički stavovi nije antifašizam, niti predstavlja ikakav argument u pokušajima obrane problematične organizacije i njenog pokretača.

Budući da nismo uspjele promijeniti vaše mišljanje, dužne smo vas obavijestiti da ne možemo odustati od pokušaja da promijenimo mišljenje o doniranju organizacija koje promiču fašizam te da ćemo apel i vaš odgovor objaviti na Facebook stranici kolektiva”, zaključile smo.