sdadmin

Žena u crnom: Zaustavite stradanja nedužnih!

Posted on by sdadmin

Aktivistkinje i aktivisti Žena u crnom prosvjedovale/i su u srijedu na Trgu Republike u Beogradu protiv rata u Siriji i najavljene vojne intervencije u toj zemlji nastojeći na taj način ukazati kako u ratu najteže stradaju djeca i žene.

“Šaljemo poruku solidarnosti civilnom društvu u Siriji i odlučno se protivimo vojnoj intervenciji jer će u njoj najviše stradati nedužni civili i civilke. Najteže stradaju djeca i žene”, naglasila je koordinatorica Žena u crnom Staša Zajović.

‘Stop ratu u Siriji!’, ‘Prekinite rat odmah’, ‘Ne napadajte Siriju’, ‘Solidarnost s civilnim stanovništvom u Siriji’ samo su neke od poruka koje su istaknute na prosvjedu. Transparenti su bili napisani na srpskom, engleskom i arapskom jeziku.

“Napad kemijskim oružjem u kojem je stradalo oko 1.500 ljudi izvršen je 21. kolovoza u okolici Damaska. Još uvijek nije dokazano jesu li ga počinile režimske ili pobunjeničke snage, a taj napad može poslužiti kao povod za vojnu intervenciju protiv sirijskog režima. Na osnovu izvještaja UN o kemijskom napadu nameće se zaključak o potrebi rješavanja sirijske krize pregovorima i mirnim putem. To zahtijeva ogroman postotak građanstva u svijetu, prije svega mirovni pokreti.  I mi se pridružujemo tim zahtjevima. Neophodno je da se kemijsko oružje u Siriji bez odlaganja uništi, ali ne samo u Siriji nego svugdje u svijetu (naročito u Rusiji i SAD, koje raspolažu najvećim zalihama tog oružja)”, navele su Žene u crnom, prenose e-Novine.

“Potpuno su neprihvatljivi izgovori za vojnu intervenciju, a prije svega oni da se njome navodno brane ‘demokracija i ljudska prava’. Očigledno je da bi vojna intervencija predstavljala kršenje međunarodnog prava. Intervencija je isključivo u funkciji politike geostrateških interesa, profita vojno-industrijskog kompleksa i trgovine oružjem. Vojnom intervencijom ratni sukob bi se iz Sirije proširio na cijelu bliskoistočnu regiju, s ozbiljnom opasnošću po ionako krajnje krhki svjetski mir”, ističe se u pismu koje su Žene u crnom uputile domaćoj i inozemnoj javnosti.

Jemen: Zaštitite ženska prava Ustavom!

Posted on by sdadmin

“Jemen bi ženska prava trebao zaštiti nastojanjem da novi ustav sadrži adekvatnu zaštitu za žene”, poručio je Human Rights Watch (HRW) u svom pismu voditelju radne skupine Prava i slobode koja je dio procesa Nacionalni dijalog.

Jemenski Nacionalni dijalog osnovan je kako bi okupio sve segmente jemenskog društva u cilju odlučivanja o budućnosti zemlje, uključujući i osmišljanje osnova za novi ustav Jemena. Radna skupina Prava i slobode odgovorna je za ljudska prava, uključujući i ženska. Kada u rujnu 2013. Nacionalni dijalog”završi s radom, iako se datum njegova završetka može i pomaknuti, osnovat će se odbor za stvaranje novog Ustava. Ustav će biti priznat prođe li nacionalni referendum.

“Nije pretjerano reći da budućnost jemenskih žena i djevojaka ovisi o nastojanjima radne skupine Prava i slobode. Ovo je povijesna prilika za Jemen da zaustavi duboko ukorijenjenu diskriminaciju prema ženama – u zakonu i praksi”, rekla je Rothana Begum, HRW-ova istraživačica ženskih prava za Bliski Istok i Sjevernu Afriku.

Žene u Jemenu suočavaju se s ozbiljnom diskriminaciju u svim aspektima njihova života, poručuje Human Rights Watch. Ženama nije dozvoljeno udavati se bez dozvole njihovih skrbnika, nemaju jednaka prava na razvod, nasljedstvo ili skrbništvo nad djecom, a nedostatak pravne zaštite izlaže ih obiteljskom i seksualnom nasilju. U Jemenu je zabilježen visok stupanj dječjih brakova pa su tako i djevojčice od 8 godina natjerane na brak.

U ovom pismu radnoj skupini Prava i slobode, HRW je postavio ključne probleme vezane za prava žena. HRW je izradio seriju preporuka kojima od radnih skupina zahtijevaju da ženama u Jemenu osiguraju jednaka prava, promiču njihovo pravo na jednaku participaciju u političkim procesima i zaštite ih od diskriminacije i rodno uvjetovanog nasilja.

“Novi ustav trebao bi imati jasne i eksplicitne odredbe kojima će ženama garantirati potpunu jednakost, uključujući i usuglašavanje s međunarodnim zakonima i ugovorima”, kažu iz HRW-a.

Ustav bi trebao nalagati pozitivne mjere za postizanje punog i jednakog osnaživanja žena kako bi mogle, kao i muškarci, u potpunosti koristiti svoja prava. Trebalo bi zabraniti diskriminaciju na osnovi spola, roda, bračnog statusa, trudnoće i ostalih rodno specifičnih karakteristika te osigurati da su sve forme diskriminacije zabranjene.

Radna skupina Prava i slobode trebala bi predložiti usvajanje mjera kojima bi se adresirale društvene i kulturne zapreke potpunoj ženskoj participaciji u političkom životu, čak i onda kada su njihova prava zakonski i ustavno zagarantirana i zaštićena, rekli su iz HRW-a. To može uključivati kampanje za podizanje svijesti javnosti o ženskim pravima, obučavanje žena za sudjelovanje u građanskim pitanjima i podršku ženskim lidericama.

Novi ustav Jemena trebao bi uključivati odredbe kojima će se rodno uvjetovano nasilje definirati kao oblik diskriminacije te uputiti nadležne da poduzmu mjere kako bi se to nasilje suzbilo i na njega odgovorilo. Jemenska legislativa treba propisati zakone za suzbijanje svih oblika nasilja prema ženama i djevojkama.

Ustav bi također trebao sadržavati odredbu koja uređuje da žene imaju jednaka prava, kao i muškarci, prilikom ulaska u brak samo na osnovi njihovog potpunog i slobodnog pristanka, jednaka prava u braku i u slučaju njegova raspada te jednaka prava pri nasljeđivanju. Obiteljski zakon i ostale zakone treba revidirati kako bi se iz njih uklonile sve odredbe koje diskriminiraju žene.

Dječji brak, jedan od najtežih oblika rodne diskriminacije, uobičajen je u Jemenu. Brakovi u ranoj dobi mogu kod djevojčica uzrokovati ozbiljnu tjelesnu i emocionalnu štetu te im uskratiti pravo na obrazovanje i ostale mogućnosti. Jemen treba postaviti 18 godina kao minimalnu dob za stupanje u braku, kažu iz HRW-a.

Nacionalni dijalog započeo je 18. ožujka, godinu dana nakon protjerivanja predsjednika Alija Abdullaha Saleha. Uključuje sudjelovanje 565 osoba, 28 posto njih žena, koje predstavljaju presjek jemenskog društva. Dijalog uključuje diskusije oko pritužbi stanovnika s Juga koji su tražili odcjepljenje, kao i onih iz sjeverne regije Sa’da, oko nacionalnog pomirenja i tranzicijske pravde izgradnje države, kvalitetnog vodstva, uloge oružanih i sigurnosnih snaga, zaštite ranjivih skupne, prava i sloboda te razvoja.

Preporuke Nacionalnog dijaloge bit će iskorištene kao osnova za izradu ustava. Nakon referenduma na kojem će se odlučivati o ustavu, održat će se opći izbori, zaključujući planirani dvogodišnji tranzicijski period.

“Žene su u jemenskom ustanku sudjelovale ravnopravno s muškarcima. Članovi Nacionalnog dijaloga imaju odgovornost da ženama i djevojkama Jemena osiguraju da su njihova prava u potpunosti zaštićena ustavom i da mogu živjeti slobodne od nasilja i diskriminacije”, tvrdi Begum.

Prevela i prilagodila Sara Sharifi

Mlade žene aktivno mijenjaju regiju!

Posted on by sdadmin

Nakon seminara, radionica i treninga u vlastitim zemljama, sudionice projekta Mlade žene – agentice pozitivnih promjena iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije su doživjele povijesni trenutak. Naime, prošlog tjedna u Sarajevu okupilo se gotovo stotinu mladih žena na regionalnoj konferenciji Strategija održivosti za mlade liderice, aktivistkinje i feministkinje.

Ovo je prvi put u dva desetljeća da su se mlade feministkinje iz regije okupile na konferenciji ovog tipa i dogovarale daljnje korake zajedničkog utjecaja na prostore u kojem žive i rade.

Na dvodnevnoj konferenciji sumirano je ono što su mlade feministkinje i aktivistkinje radile u bliskoj prošlosti, kao što su se i prisjetile uspjeha svojih prethodnica. Sudionice su također razgovarale o fokusima današnjeg feminizma i aktivizma, ali i o problemima i potrebama s kojima se nova generacija feministkinja i aktivistkinja susreće.

Predavačice, iskusne borkinje na polju rodne jednakosti i ravnopravnosti, nastojale su novim suborkinjama prenijeti svoja znanje, iskustva i naučene lekcije, kao i zašto je bitna autonomnost, pravo na izbor te ekonomska nezavisnost pojedinki.

Zlatiborka Popov-Momčilović je upoznala sudionice s poviješću ženskih pokreta na području bivše Jugoslavije te istaknula da društvo ne smije uzeti zdravo za gotovo sva ona postignuća za koja su se naše pretkinje izborile.

“Ženska povijest je kao tepih prošaran raznobojnim šarama. I ne smijemo ga rasparati kako ga naše kćeri ne bi trebale tkati ispočetka”, slikovito je istaknula zašto je bitna ženska povijest.

“Ženski pokret čini složen splet i kolorit različitih organizacija, formalnih i neformalnih grupa, mreža, inicijativa, aktivista i aktivistkinja, koje/i na taj način potvrđuju svoj status onog građanskog, ali ga i proširuju. Jer građanski status se jednostavno ne stječe i ugravira rođenjem, nego potvrđuje kroz stalnu borbu i različite aktivističke obrasce. Dakle, ženski pokret nije čisto ‘ljudskopravaški’ pokret za ravnopravnost, već i pokret koji svojom nekonvencionalnošću i kontrakulturnom performativnošću gradi prostore za drugačije vizure što sama prava jesu da bi se princip građanstva stalno proširivao i uključivao nove slojeve društva”, pojasnila je Zlatiborka.

Razgovarajući o prvoj feminističkoj konferenciji u Jugoslaviji 1968. godine, organizatorice su izrazile nadu kako će se i ovogodišnje okupljanje u Sarajevu spominjati u knjigama kao početak novih akcija i umrežavanja istomišljenica.

Paula Petričević, feministkinja i aktivistkinja iz Crne gore, prezentirala je shvaćanje aktivizma u ‘postfeminističkom’ dobu, ali i sudionicama dala uvid u stanje u njenoj zemlji.

“U Crnoj Gori ostvarivanje rodne ravnopravnosti nikada nije bio prioritet. Prava koje su žene dobile nakon Drugog svjetskog rada bila su ‘kolateralne žrtve’ emancipiranja radničke klase”, rekla je Paula.

{slika}

Feministkinja i LGBT aktivistkinja Lepa Mlađenović je djevojke i žene upitala što je to autonomija i jesu li one autonomne. Potaknuvši raspravu trebamo li se boriti na ulici ili kroz institucije, sudionice su došle do zaključka da jedno ne isključuju drugo te da trebaju imati i zagovaračku funkciju, ali se nikada ne odreći prosvjeda i akcija. Ipak, revolucija je krenula s ulice.

Radikalna feministkinja i novinarka Urlike Helwerth otvorila je zanimljivu raspravu o cyber feminizmu i aktivizmu te novim platformama za umrežavanje i organiziranje. Sudionicama se ova tema učinila iznimno bliskom te su gotovo preuzele predavanje prepričavajući kako su same organizirale akcije i inicijative u svojim sredinama putem društvenih mreža, ali su također istaknule kako je internet sjajno mjesto za širenje govora mržnje i diskriminacije. Kako cyber prostor ima danas najširu publiku te brzo prenosi informacije, feministkinje i aktivistkinje su započele dogovore oko stvaranja online platforme za zajedničke akcije na području cijele regije

Sindikalistkinja i aktivistkinja  Jagoda Milidrag Šmid održala je energično predavanje o ekonomskoj neovisnosti žena, kojim je upozorila prisutne kako sve trpimo sistemsko nasilje te potaknula sudionice da se aktiviraju, solidariziraju i organiziraju kako bi se izborile za svoje pravo na rad i dostojanstveno radno mjesto, plaću i u konačnici – mirovinu.

Osim toga, u okviru konferencije predstavljeni su i rezultati istraživanja iz Hrvatske, Srbije te Bosne i Hercegovine o akcijskim planovima za mlade, preciznije o zastupljenosti rodno ravnopravnih sadržaja u takvim planovima.

Iako je istraživanje provedeno u tri različita društvena konteksta, moguće je uočiti sličnosti vezane uz aktivno sudjelovanje mladih žena u procesima odlučivanja i pitanje rodne ravnopravnosti.

Rodna ravnopravnost, ako postoji kao sastavni dio policy dokumenata, prisutna je više kao princip, dok istovremeno operacionalizacija  tog principa u vidu mjera i financijskih aktivnosti izostaje. Dakle, aktivno sudjelovanje i rodna ravnopravnost u društveno-političkim procesima spominje se tek deklarativno, a aktivnosti i/ili mjere vezane uz unaprjeđenje položaja mladih žena ne postoje ili su više iznimka nego sustavna praksa.

Participacija mladih žena obilježena je problemima poput podzastupljenosti i neravnopravnog tretmana u procesima i tijelima odlučivanja. Upravo zbog ovakvih poraznih rezultata potrebno je osnaživati i motivirati mlade žene da se ne boje tražiti svoja prava te da zagovaraju rodnu ravnopravnost na lokalnoj, nacionalnoj, ali i regionalnoj razini. Stoga, umrežavanje istomišljanica iz regije je od neophodne važnosti.

Projekt Mlade žene – agentice pozitivnih promjena (Young Women- agents of positive change) je projekt Fondacije CURE u partnerstvu s Autonomnim ženskim centrom (AŽC) iz Beograda i CESI (Centar za Edukaciju, Savjetovanje i Istraživanje) iz Zagreba. 

Za javni prijavoz dostupniji građankama i građanima

Posted on by sdadmin

Aktivisti i aktivistkinje Zelene akcije u četvrtak su povodom Europskog tjedna mobilnosti, koji se obilježava svake godine od 16. do 22. rujna, na Trgu bana Jelačića organizirali akciju kojom su ukazali na niz problema u funkcioniranju javnog prijevoza. Dugogodišnji nedostatak brige oko kvalitete javnog prijevoza, poput cijene, brzine, dostupnosti, redovitosti i točnosti, rezultirao je situacijom u kojoj sve manje građana i građanki uopće plaća uslugu javnog prijevoza.

Trenutno je jedna vožnja ZET-om čak 50 posto skuplja od jednog sata parkiranja u I. zoni, što građanima/kama šalje potpuno krivu poruku i potiče ih da za kratkotrajna putovanja u gradsko središte koriste automobile, a ne javni prijevoz.

Na taj način gradonačelnik Milan Bandić i Zagrebački holding doprinose propadanju javnog prijevoza, jer je jasno da javni prijevoz mora biti jeftiniji od parkiranja. Nedavne najave gradonačelnika Bandića o minimalnom snižavanju cijene javnog prijevoza za 1-2 kune nisu niti približno dovoljne da bi motivirale veći broj građana/ki da kupuju karte za javni prijevoz.

Tragično je da, prema podacima iz 2011., ZET zaradi svega 1,43 kuna po jednom putniku/ci za jednu vožnju*, što potvrđuje činjenicu da većina korisnika/ica ZET-a zapravo ne plaća vožnju.

Primarni razlog za ‘švercanje’ je iznimno visoka cijena vožnje koju si mnogi građani/ke ne mogu priušiti, a u takvoj situaciji ZET evidentno generira ogromne gubitke. Smanjenjem cijene na pet kuna za pojedinačnu vožnju, znatno veći broj građana/ki bi odlučio platiti vožnju ZET-om. Osim toga, niska cijena motivirala bi i dio građana/ki da svoje automobile ostave kod kuće te da koriste javni prijevoz, čime bi ZET dobio nove putnike/ice i nove prihode. U konačnici bi se količina ‘švercanja’ drastično smanjila, a ZET bi uprihodovao mnogostruko više od postojećih 1,43 kuna po vožnji te prestao generirati gubitke.

Osim znatnog snižavanja cijene javnog prijevoza, pozivamo Grad i Zagrebački holding da provedu još niz mjera za uspostavu kvalitetnijeg sustava javnog prijevoza:

– Cijena parkiranja u javnim garažama i javnim parkiralištima u gradskom središtu ne smije se više snižavati, a višak prihoda Zagrebparkinga treba preusmjeriti u subvencioniranje javnog prijevoza.

– Izgradnja novih tramvajskih pruga. Već punih 13 godina nije izgrađen niti jedan metar nove tramvajske pruge, iako su u Zagrebu u navedenom periodu izgrađena mnoga nova naselja. Primjerice, očigledna je potreba izgradnje pruge na Heinzelovoj i Radničkoj cesti gdje je izgrađeno niz poslovnih i stambenih zgrada i gdje za prugu već postoji osiguran koridor.

– Povećanje brzine javnog prijevoza. Prosječna brzina vožnje tramvajem je svega 12 km/h, što je samo malo brže nego krajem pretprošlog stoljeća kada su tramvaje još vukli konji. Povećanjem prosječne brzine vožnje, više građana/ki bi koristilo javni prijevoz što bi povećalo i prihode ZET-a. Trenutno tramvaji voze sporo, među ostalim, i zbog kolona automobila koji voze po tramvajskoj pruzi i time usporavaju promet. Veća brzina se može jednostavno osigurati fizičkom izolacijom žutih traka (npr. u Savskoj i Vlaškoj), kako bi autobusi i tramvaji mogli prometovati neometano od automobila. Osim toga, potrebno je uvesti automatsko upravljanje prometom, kako bi bilo moguće prilagoditi trajanje faza na semaforima u ovisnosti o trenutnom prometnom opterećenju na prilazima. Na taj način bi se na svakom raskrižju moglo osigurati ‘zeleno’ kada naiđe tramvaj ili autobus čime bi se povećala brzina vožnje.

– Bolja implementacija ‘Park&Ride’ sustava. Sustav parkirališta na prilazu gradu neposredno uz značajnija stajališta javnog prijevoza, kako bi vozači mogli besplatno parkirati svoj automobil i nastaviti putovanje javnim prijevozom. U Zagrebu postoji samo jedno parkiralište u ovom sustavu te je neophodno značajno unaprijediti navedenu uslugu.

_________________________________________________________________________________________

Kratki proračun prijedloga pojeftinjenja vožnje
* ZET je naplatom prijevoza putnika/ica 2011. zaradio 318,43 milijuna HRK i, a prevezeno je 244,043 milijuna putnika/ica. To znači da je po jednoj vožnji uprihodovao samo 1,43 HRK.
Da bi ZET prestao stvarati gubitke, potrebno je povećati prihode za otprilike 100%, uz zadržavanje iste razine subvencije Grada Zagreba. Kada bi ZET cijenu svih karata smanjio za 50%, te kada bi oko 65% vožnji građani/ke platili/e, uspio bi pokriti sve gubitke. Subvencioniranjem javnog prijevoza putem viška prihoda Zagrebparkinga, postotak naplaćenih vožnji mogao bi biti i manji.

Liječnici/e te medicinske sestre i tehničari najavili/e akciju ‘5 do 12’

Posted on by sdadmin

Danas je drugi dan štrajka liječnika i liječnica, medicinskih sestara i tehničara u bolnicama diljem zemlje. Prvoga dana, po podacima Ministarstva zdravlja, štrajku se odazvalo 19 posto liječnika i 16 posto medicinskih sestara, dok sindikati tvrde da je odaziv bio čak 80 posto. Prema današnjim informacijama iz Ministarstva, u protekla 24 sata štrajku se odazvalo ukupno 14 posto zaposlenih u bolnicama.

Međutim, sindikati tvrde kako Ministarstvo manipulira podacima.

“Razlika u broju štrajkaša je famozna popisna lista koju je ministarstvo uputilo u ustanove i gdje se krivo popisuju ljudi te nažalost je to jedan vid mobinga koji se vrši nad ljudima zbog te liste. To je glavni problem i kriva interpretacija broja članova”, rekla je večeras predsjednica Glavnog vijeća Sindikata medicinskih sestara i tehničara Anica Prašnjak za RTL Danas.

Upravo zbog kontradiktornih informacija, predsjednik Hrvatskog liječničkog sindikata dr. Ivica Babić, koji je prvog dana štrajka izjavio kako štrajka 80 posto djelatnika i djelatnica u bolnicama, najavio je akciju ‘5 do 12’ za petak.

Naime, svi liječnici i liječnice, medicinske sestre i tehničari koje su u štrajku sutra će u 11.55 izaći pred bolnice kako bi okončali manipulacije Ministarstva da je jako mali broj medicinskog osoblja u štrajku.

Sindikati liječnika i liječnica te medicinskih sestara i tehničara žele da im se vrati kolektivni ugovor koji je u lipnju sud proglasio ništetnim, a od Ostojića traže pisani odgovor na njihov prijedlog kolektivnog ugovora koji su mu uputili prije više od mjesec dana.

‘Pobačaj je poput ropstva’ i druge uvredljive anti-choice analogije

Posted on by sdadmin

Baš kada pomislite da je anti-choice prosvjednicima/cama ponestalo načina da se spuste još niže na moralnoj ljestvici te da ne mogu biti više osuđujući i moralno superiorniji, oni/e vas iznenade. Protivnici/ce prava na izbor u Albauquerqueu, u New Mexicu prosvjedovali/le su protiv Holocaust museuma, bijesni/e jer se muzej ne slaže s njihovom tvrdnjom da su žene koje ne žele trudnoću moralno jednake ljudima koji su hladnokrvno ubili dvije trećine židovske populacije u Europi. Ono što je osobito neshvatljivo za zdrav razum u ovom slučaju, njihov je bijes usmjeren na kliniku nedaleko od tamo koja obavlja pobačaj nakon 28 tjedana trudnoće za žene kojima je jedini drugi izbor rađanje djece koja će trpiti strašne bolove ili umrijeti ubrzo nakon poroda – ili oboje – što znači da izjednačavaju Holokaust ne samo sa ženama koje čine ‘grijeh’ zato što se seksaju bez da žele trudnoću, nego i sa ženama koje žele imati djecu, ali ne mogu. U određenom trenutku se zapitaš ne misle li možda da si nacistkinja samo zato što si rođena kao žena.

No, nažalost, ovaj način uvredljivih i neargumentiranih analogija samo je dio procesa za protivnike/ce prava na izbor, koji/e se suočavaju s teškom dilemom kada pokušavaju natjerati druge ljude da budu jednako bijesni kao i oni što žene nastavljaju samostalno odlučivati o svojim seksualnim i reproduktivnim izborima. Popis stvari s kojima protivnici/ce prava na izbor izjednačuju pobačaj i kontracepciju, iako nisu čak nisu slični, poprilično je dugačak. Ovdje je navedeno samo par takvih uvredljivih analogija.

Kontracepcija – i seks koji ne vodi do začeća općenito – jest poput ovisničke droge. Klasik među uvredljivim analogijama, koji je American Life League (ALL) pokazao u videu koji uspoređuje želju za seksom s ovisnošću o drogi. Da, sve do toga da ovisnik/ca nije osjećao/la potrebu za drogom dok je nije počeo/la koristiti. Izgleda da ALL stvarno misli da kad ih ne bi učili o sigurnom seksu, onda mladi ljudi ne bi uopće imali potrebu istraživati.

Neovisno o uvredljivosti same usporedbe normalne ljudske želje za seksom i ozbiljnog medicinskog problema, ta analogija nema baš smisla. Nije da ovisnost o drogama odjednom postane zdrava kada se vjenčaš i imaš djecu, ali čak i protivnici/e prava na izbor, barem službeno, tvrde da je seks zdrav u kontekstu braka i djece.

{slika}

Pobačaj je poput ropstva. Ovaj je primjer uspio doći čak do predsjedničke debate, ali ga to ne čini ništa manje rasističkim ili uvredljivim. Kao i u slučaju usporedbe s Holokaustom, sve što ovakve izjave postižu jest to da pokazuju koliko malo suosjećanja protivnici/e prava na izbor imaju prema životima Židova/ki i crnaca/kinja. Kada netko poput Mike Huckabeea ne prestaje govoriti o tome kako je pobačaj jednak ropstvu, sve što ja mogu čuti jest da im taj čudni, besvjesni embrio veličine zrna graha znači više od cjelovitog ljudskog bića koje je živjelo i patilo i umiralo stoljećima zbog ropstva u Americi. Budući da gotovo svi/e protivnici/ce prava na izbor tvrde da ne žele zatvarati žene zbog pobačaja, time impliciraju da ropstvo nije kažnjivo. Uvredljivo je i zato što suptilno poručuju da je pobačaj, poput ropstva, nešto što je vrijedno ratovanja – čime opravdavaju nasilje nad onima koji/e pobačaj obavljaju.

I, kao i inače, ako samo malo razmislite o toj analogiji, ona nema nikakvog smisla. Ropstvo je značilo prisiljavanje ljudi na doživotni rad bez plaće. Spomenuti embriji nisu prisiljeni na rad niti im je oduzeta sloboda. Također, za zemlje u kojima je ropstvo nekada bilo dozvoljeno je vjerojatnije da će danas imati restriktivne zakone o pobačaju, što još više pokazuje apsurdnost ove analogije.

Legalni pobačaj je poput napada. U očajničkom pokušaju da izgleda kao da štite žene čija prava zapravo napadaju, protivnici/ce prava na izbor često će pobačaj opisivati kao napad na žensko tijelo. Neprestano tvrde da je pobačaj poput silovanja jer nema te granice uvredljivosti na kojoj se oni mogu zaustaviti. Žene koje obavljaju pobačaj su prikazane kao nevoljne sudionice koje su se magično pojavile u bolnici i koje su prisiljene proći kroz taj proces. Pobačaj se često opisuje u najsitnijim detaljima kako bi se prikazao što je nasilnije i bolnije moguće, kao da je rađanje nježan, čist povjetarac koji ti prolazi kroz kosu ili nešto tako. Za prave žrtve napada i silovanja njihove usporedbe istoga s medicinskim tretmanom uz pristanak su više nego bijedne i uvredljive.

Isto tako su i glupe. Iz razloga što je pobačaj sigurniji od poroda i pobačaj u prvom tromjesečju je gotov prilično brzo, dok je i najlakši porod puno teži i iscrpljujući. No mjesto na kojem se ova analogija zaista raspada jest pitanje pristanka. Napad i silovanje su situacije u kojima se netko drugi silom prisili na tvoje tijelo i oduzme ti kontrolu. Pobačaj je upravo suprotno za žene koje ga žele – prilika da preuzmeš kontrolu nad svojim tijelom i nad procesima nad njim. Zabrane pobačaja su te koje oduzimaju ženi kontrolu nad njenim tijelom. Istu logiku – da žene postoje kako bi bile iskorištene od strane drugih ljudi i bez vlastite kontrole – podupiru i oni koji opravdavaju silovanje, kao i zabrane pobačaja. Nije čudo što toliko protivnika/ca prava na izbor zauzima kavalirski stav kada se radi o pravom silovanju.

Loše analogije su primamljive, osobito za one koji nemaju argumenata: to je način da potaknu tvoj osjećaj moralne superiornosti i odvrate pažnju od načina na koji gledaš na problem. Loše i uvredljive analogije odgovaraju protivnicima/cama prava na izbor jer su njihovi stvarni argumenti prilično slabi i služe kao tanak pokrov za njihovo neprijateljstvo prema rastućoj snazi žena. Ali to ne znači da se mogu opravdati. Zapravo je suprotno, ako ne možeš argumentirati svoj stav bez da se koristiš uvredljivim analogijama, vrijeme je da pokupiš svoje stvari i odeš kući.

Prevela i prilagodila Tea Stipan

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org