‘Ja sam u Bosni. Kažu da je to u Europi’

Autorica: V.K., 35. godina

Znam da sam sretna. 

Živim u Europi – mogla sam se roditi u Bangladešu. 
 
Na nagovor prijatelja, pogledala sam dokumentarac o prostituciji, jedan od onih koji se sviđaju svima. Čak i muškarcima. Jedan od onih koji dovoljno nalikuju realnosti i posjeduju minimum propagande i redateljske intervencije, pa se ljudima čine objektivnima, jer se ne smije previše propagirati kako je većina žena u zemljama trećeg svijeta, zapravo, prisiljena na prostituciju.
 
E pa, taj sam dokumentarac gledala i svidio mi se, učinio je da se osjećam sretnom što nisam u najnesretnijoj zemlji za žene. 
Ja sam u Bosni. Kažu da je to u Europi. Ovdje je poželjno da si samosvjesna, da znaš sve o svom statusu u društvu, da si samostalna, da si svoj čovjek, i da obavezno, prije bilo koje rodne ili kakve druge primjedbe naglasiš da nisi feministkinja. Ovdje su mi rekli da je feminizam šovinizam. Bili su toliko agresivni da mi se feminizam svidio, ali nisam im to nikad rekla. 
 
Stojim, u svojoj kuhinji, i režem suho meso, jer prijatelji mi dolaze na večeru.
 
{slika}Stojim, u kancelariji Udruženja književnika i režem suho meso i kobasice, za večeru. Godišnja je skupština, a naši književnici na skupštinama vole pojesti i popiti, nakon što odluče sebi sami dodijeliti neke nagrade i bonuse. Imam stariju kolegicu, ona to radi već dugo vremena. Napravila sam grešku prethodnog dana, bila sam ironična, i rekla da je moj mozak premali da shvati administrativne zavrzlame koje mi je sugerirala, jer sam, zapravo, završila književnost. Pa ne režem meso samo zbog njih, nego i zbog nje. Ne sviđam joj se na nekoliko razina, uključujući i onu da mi san nije pisanje virmana, i sad režem meso za Godišnju skupštinu, da pisci imaju večeru.
 
Zato, jer ja nisam feministkinja. Prijatelj kojem sam ispričala tu anegdotu sa svog prvog pravog posla rekao mi je da je i on podnosio razne sumanute zahtjeve od poslodavaca. Pitala sam ga je li mu ikad, usred sastanka na kojem se odlučuje koje važne pisce pozvati na književnu konferenciju, stariji kolega, filozof, pisac i inspirativac, naručio dvije kave, kratke, s hladnim mlijekom. 
 
Male su to stvari, rekao mi je on, i rekli su mi mnogi. Moram biti sretna, jer u nekim drugim krajevima svijeta, onim jako nesretnim, ženama režu klitoris, kamenuju ih, polijevaju benzinom i pale. I to nije zato što mrze žene, nego zato što “nisu normalni”. Kolektivno su bile nenormalne i nacije koje nisu dale ženama glasati u 20. stoljeću. To je sve, nekom čudnom logikom, bio tek slučajni šovinizam. Legalan. Masovan. Općeprihvaćen. 
 
Režem, dakle, meso, i razmišljam kako smo svi, zapravo, na kraju svih krajeva, ljudi. Nedavno je u susjednoj zemlji bila cijela kampanja protiv homoseksualnih brakova, koja je propagirala činjenicu da je brak, i to onaj građanski, zajednica između muškarca i žene. Građani, oni isti kojima su usta puna “svi smo mi prije svega ljudi”, digli su se protiv činjenice da brak može biti i zajednica istih spolova. Jer, valjda, u tom momentu više nismo svi samo ljudi. Odjednom, u bračnoj zajednici, odnosno tek tada, žena je žena, a muškarac muškarac.
 
Ali, ja nisam feministkinja, a rod nije socijalno određena, nego biološka kategorija. 
 
Režem meso u svojoj kuhinji, ne moram to raditi, ali želim, i to me veseli. Mogu biti sve što želim: pilot, doktorica, predsjednica, službenica u banci, spisateljica, novinarka, političarka. I nemam problema. Zašto bi neka bila feministkinja u zemlji u kojoj nema baš nikakvih problema? Netko mi nešto zabranjuje? Zašto da uzalud na sebe navlačim bijes poštenih ljudi, koji su stoljetne šovinizme zaboravili u tek četvrt stoljeća, tokom kojih su složno šutjeli, ali zato grleno urlali protiv onih šovinizma koji je po njihovom sudu rodio feminizam?
 
Da, već osjećam kako je ovo predubok unutrašnji monolog za rezanje mesa, i zarezujem sebi nokat. 
 
Neće, dakle, mene u zemlji za koju kažu da je u Europi, nitko diskriminirati. Ja mogu biti šta hoću. Mogu biti astronautkinja, inženjerka, antropologinja, majka. Mogu čak i biti feministkinja. Mogu čak i pokušati odgovoriti taksistu koji se žučno žali na odvratnost pijanih djevojaka koje mu svaku noć, te nemoralne drolje, sjedaju u taksi u dva noću, smiju se glasno i smrde, sve dok on vozi neumjereno brzo, a ja nemam gdje pobjeći. I još mogu biti zadovoljna njegovim tretmanom, jer me je do 20 godine kontrolor u tramvaju dva puta pljunuo. Jednom jer nisam imala kartu, drugi put jer strana turistkinja nije imala kartu, a ja sam se usudila imati mišljenje o tome. 
 
Moja je kolegica ostvarila reputaciju kao malo koji mafijaš, jer puši mnogo cigareta. Nepoznati ljudi joj se obraćaju na cesti kako bi joj rekli da joj tako ružno stoji cigareta. Ja živim u zemlji bezazlenih, tihih, lijenih šovinizama, onih kafanskih i jednostavnih. Moram biti sretna što nisam polivena benzinom ili što mi prijateljicu nisu sahranili s mužem koji je umro. Stoljeća su postavila niske standarde. 
 
Moja zemlja, za koju mi kažu da je u Europi, misli da je feminizam prebrojavanje žena po institucijama, prebrojavanje ženskih imenica u jeziku, prebrojavanje zaposlenih žena, školovanih žena… moja zemlja voli prebrojavanja, pa joj je i feminizam prebrojavački. A šovinizam pijan, teturajući, prizeman, ali zato efektan. 
 
Znam da sam sretna. 
 
Ja stojim za pultom u svojoj kuhinji, sretno režem meso na svome prstu. I da, tako prikladna je omiljena šovinistička šala: žena je jedina zvijer koja svaki mjesec krvari, a ne umire. 

Veće udruge trebaju stvarati partnerstva s manjima

Savjet za razvoj civilnog društva, kao tijela Vlade RH osnovan je u studenom 2009. godine, a u srpnju ove godine na njegovo je čelo, kao predsjednica izabrana Željka Leljak Gracin koja je ujedno i potpredsjednica Zelene akcije i voditeljica Programa prava okoliša te udruge. Koja je uloga Savjeta, kakva je budućnost financiranja udruga iz sredstava fondova EU i za što bi se Savjet u ovom mandatu trebao zalagati, neka su od pitanja o kojima smo razgovarali u ovom intervjuu.  

Suradnja

U srpnju ste imenovani predsjednicom Savjeta za razvoj civilnog društva, tijela Vlade RH, a kojemu je zadaća provođenje Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva, razvoju filantropije, socijalnog kapitala, partnerskih odnosa i međusektorske suradnje. Što je konkretna uloga Savjeta i na koji način on utječe na odluke pri donošenju zakona i propisa?

Savjet za razvoj civilnoga društva je savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske koje djeluje na razvoju suradnje Vlade Republike Hrvatske i organizacija civilnoga društva u Republici Hrvatskoj na provođenju spomenute Nacionalne strategije za razvoj civilnog društva. Upravo to i jest konkretna uloga Savjeta jer se u spomenutoj strategiji pokušalo okvirno odrediti ciljeve koje Republika Hrvatska u sferi razvoja civilnoga društva želi postići u narednom petogodišnjom razdoblju (2012-2016.). Dakle, članovi/ice Savjeta prate postiže li se napredak prema postizanju tih ciljeva na način da se primjerice raspravlja o svim promjenama zakonodavstva vezanog za organizacije civilnog društva (npr. ako se mijenja Zakon o udrugama, ako se mijenjaju pravilnici o financiranju udruga i sl.). Međutim, isto tako, naravno da nije uloga Savjeta samo pratiti ostvaruju li se ciljevi određeni Strategijom, već  je to platforma koja služi ostvarenju bolje suradnje između organizacija civilnog društva i raznih tijela državne uprave. Naime, Savjet ima 27 članova, i to: 12 predstavnika/ica nadležnih tijela državne uprave i ureda Vlade Republike Hrvatske, 12 predstavnika/ica udruga i drugih organizacija civilnoga društva i 3 predstavnika civilnoga društva iz reda zaklada, sindikata i udruga poslodavaca/ki. Do sada se pokazalo kako  već i same sjednice Savjeta doprinose boljem razumijevanju između članova/ica koji dolaze iz različitih sektora.  Što se tiče pitanja kako Savjet utječe na odluke o donošenju zakona i propisa, mora se shvatiti kako se radi o jednom savjetodavnom tijelu što znači da odluke takvog tijela nisu obvezujuće, pa bi tako i uključivanje u zakonodavne procese bilo vrlo ograničeno. Isto tako, nisam sigurna da bi, obzirom na to da članovi/ice zastupaju vrlo različite sektore, pa tako i različite interese, Savjet mogao davati konkretne komentare na neki propis. Međutim, kada su u pitanju propisi kojima se izravno ili neizravno utječe na   postojanje i djelovanje udruga, savjet svakako igra važnu ulogu jer opet, služi kao platforma za razgovor među predstavnicima raznih sektora.  

Najuspješnije kampanje

Aktivno ste sudjelovali u kampanji za ukidanje Zakona o igralištima za golf. Kako ste se postavili prema slučaju golfa na Srđu? Hoćete li kao predsjednica Savjeta pokušati promijeniti tijek događaja oko izgradnje golf resorta na Srđu? Kakav je vaš stav o tome?  

Kampanja za ukidanje Zakona o igralištima za golf, po mom je mišljenju, jedna od najuspješnijih kampanja Zelene akcije i ponosna sam što sam bila dio tima i mišljenja sam da su pravni instrumenti kojima smo se koristili odigrali bitnu ulogu u cijeloj priči. Zelena akcija je to radila u suradnju s još nekoliko drugih organizacija, dakle, tu su još bili i GONG, Transparency International Hrvatske, a u pojedinim segmentima kampanje i druge OCD kao npr. Zelena Istra. Na samom kraju podršku kampanji dala je i Platforma 112 koja okuplja 65 OCD-a iz raznih sektora, što je svakako dalo dodatan pridonijelo uspješnosti kampanje.  Moram napomenuti da, iako sam iznimno ponosna na ukidanje Zakona o igralištima za golf, činjenica da sam bila članica savjeta, nije imala s tom kampanjom nikakve veze. Naprosto, Savjet se ne bavi (i mislim da se ni u budućnosti ne bi trebao baviti) pojedinačnim kampanjama  ili slučajevima posjednih OCD-a. Taj Zakon nije imao nikakve veze s djelovanjem civilnog društva. Međutim, bila bi druga stvar kada bi uslijed kampanje neke organizacije, primjerice došlo do povrede prava na okupljanje ili bi neka ODC bila šikanirana radi svog djelovanja ili nešto slično. Smatram da o takvim slučajevima Savjet treba raspravljati, uz uvijek da se procijeni kako se radi o slučaju koji bi mogao imati velike posljedice na civilno društvo. Što se tiče pitanja oko izgradnje golf resorta na Srđu, smatram da se ponovo radi o slučaju  koji nema veze sa zadaćama Savjeta, te nemam namjeru koristiti se pozicijom predsjednice Savjeta u svrhu utjecaja na tijek događaja oko izgradnje golf resorta na Srđu.  

Novi model financiranja udruga

Na šestoj sjednici Međuresornog povjerenstva za koordinaciju politike financiranja projekata i programa udruga iz državnog proračuna raspravljano je o budućem financiranju udruga koje bi trebale koristiti sredstva fondova EU. Hoće li se udruge u Hrvatskoj snaći s novim modelom financiranja?  

Iskreno se nadam da će se OCD-i u RH snaći s novim modelom financiranja, no svi moraju biti svjesni kako se ulaskom u EU svih zemljama članicama stvari u tom segmentu mijenjaju. Čini mi se da su velike OCD spremne, te uspijevaju i to vrlo uspješno, koristiti sredstva EU, bez obzira na konstantne promjene pravila u procedurama. Nisam sigurna hoće li opstati male udruge jer jednostavno neće biti konkurentne budući da je njihov kapacitet za provedbu EU projekata jednostavno znatno manji od kapaciteta većih udruga. Smatram kako je uloga tih većih OCD-a da  što više stvaraju partnerstva s manjim udrugama, te ih pomognu ojačati kapacitete za korištenje sredstava EU fondova.  

Koji segment civilnog društva je u Hrvatskoj najmanje pokriven? Što smatrate prioritetom organizacija civilnog društva, a slijedom aktualnih zbivanja u Hrvatskoj?  

Mislim da bi se Savjet u ovom mandatu trebao zalagati za što bolju i dosljednu primjenu Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenje zakona, drugih propisa i akata. Kodeks savjetovanja pruža smjernice za učinkovito savjetovanje državnih tijela i zainteresirane javnosti u postupku donošenja zakona i drugih akata, kao i postojeće dobre prakse savjetovanja koja već provode pojedina tijela državne uprave. Treba se konstantno raditi na tome da se sudjelovanje javnosti u donošenju odluka napokon prihvati kao prednost i potreba, a ne kao nužno zlo. Uz to, OCD-i trebaju raditi na tome da što više javnost educiraju kako bi njihovo sudjelovanje u donošenju odluka bilo što kvalitetnije i svrhovito. Isto tako smatram da će se Savjet dosta baviti pitanjima provođenja Odluke o kriterijima, mjerilima i postupku dodjele prostora u vlasništvu RH na korištenje organizacijama civilnog društva radi provođenja programa i projekata od interesa za opće dobro. Problematika transparentnosti dodjele prostora udrugama i pitanja cijene najma tih prostora pitanje je kojim smo se puno bavili u prošlom sazivu Savjeta,  a sigurno ćemo i u ovom sazivu.  I naravno, pored navedenog, mislim da će apsolutni prioritet biti sve vezano uz financiranje djelovanja udruga jer su problemi uvijek isti kao primjerice, sve veća složenost natječaja, nedosljednost raznih tijela koja provode nadzor nad poslovanjem OCD-a, problematika sufinanciranja i slično.  

Rusija nije jedina zemlja s antigej zakonima

Događaji u Rusiji oko anti-gej zakona dosegla su svoj klimaks i izazivaju osudu diljem svijeta. Međutim, zaboravlja se da postoje zemlje koje već duži period vremena imaju takve zakone i koji su još oštriji.

Prema izvještaju UN-a izdatom 2011. godine, istospolne veze su zakonom kažnjive u 76 zemalja svijeta.

Nekoliko zemalja koje su nedavno donijele ili imaju posebno oštre anti-gej zakone su:

Kamerun

“Homoseksualno ponašanje je kriminalno djelo u 38 država Afrike, i u mnogim, zakoni postaju stroži”, kaže Boris Dittrich, direktor programa zagovaranja LGBT prava pri Human Rights Watch-u.

Homoseksualno ponašanje u Kamerunu je kažnjivo novčanom kaznom ili kaznom zatvora do pet godina. Prošlog mjeseca Eric Ohena Lembembe, najpoznatiji aktivist za LGBT prava u ovoj zemlji je pronađen ubijen u svom domu, nakon što je prošao mučenje.

U Kamerunu su posebno meta gej muškarci, dovoljna je sms poruka u kojoj jedan muškarac izražava ljubav drugom ili isuviše feminiziran izgled, da bi se osoba našla iza rešetaka. Osim toga, dešavaju se česti napadi na LGBT organizacije, na Kamerunsku fondaciju za AIDS, čiji je Lembembe osnivač i Alternativni Kamerun, koja je u lipnju spaljena do temelja.

Uganda

Uganda je zemlja sa jednim od najstrožih anti-gej zakona, koji se kreću od 14 godina do doživotnog zatvora.

Osim toga neki političari su tražili uvođenje Anti-homoseksualnog zakona, koji sadrži doživotnu kaznu zatvora za “teško homoseksualno ponašanje”. Također, jedan od članaka zakona navodi da bilo tko može biti krivično gonjen, ako ne obavijesti vlasti u roku od 24 sata, da znaju da je netko gej, sa kaznama do tri godine zatvora. Još jedan član navodi da državljani/ke Ugande mogu biti krivično gonjeni/e za homoseksualne aktivnosti počinjene van granica te zemlje. Zakon se nakon međunarodnih osuda za sada nalazi u ladici.

{slika}

Burundi

U travnju 2009. g. donijet je zakon o zabrani homoseksualne aktivnosti, sa zatvorskim kaznama od dva mjeseca do tri godine. Izvještaj US State Depertmenta, iz 2011., navodi da nitko u Burundiju nije bio uhićen ili osuđen po tom zakonu. Jessica Stern iz International Gay and Lesbian Human Rights Commission tvrdi da je donošenje takvih zakona u sub-saharskim najsiromašnijim dijelovima Afrike, politički potez, jer se osigurava skretanje pažnje s drugih prioriteta.

“To je odlična politička strategija – naći one koji su najomraženiji i obrušiti se na njih”, navodi Sternova. “Tada ljudi zaborave na to da li su škole popravljene ili ne i da li se bogati bogate na račun siromašnih”.

Iran

Po Kaznenom zakonu Islamske Republike Iran usvojenom poslije revolucije 1979. g. , smrt je moguća kazna za homoseksualnost. Ljubljenje drugog muškarca ili žene u javnosti kažnjava se sa 60 udaraca bičem.

Međunarodne grupe za ljudska prava su sakupile dokaze da su u Iranu pogubljivani  gej muškarci na osnovu optužbi za homoseksualnost i dokumentirale slučajeve uhićenja, zatvaranja i fizičkog zlostavljanja LGBT osoba na temelju njihove seksualne orijentacije ili veze sa ostalim članovima/icama LGBT zajednice.

Nova verzija Kaznenog zakona, iz maja 2013. g. krivičnim djelom smatra homoseksualni identitet, a ne pojedine činove, i kažnjava se sa 31 do 74 udarca bičem.

Glavni tajnik iranskog Visokog vijeća za ljudska prava opisao je homoseksualnost kao bolest, a bivši predsjednik Mahmoud Ahmadinejad kao “nešto što mi nemamo u našoj zemlji”.

Katar

Katarski anti-gej zakoni su došli pod lupu javnosti, kao i oni u Rusiji, jer se tu 2022. g. održava Svjetsko prvenstvo u nogometu. Homoseksualnost je kažnjiva sa 17 godina zatvora po katarskim zakonima.

Pored građanskog krivičnog zakona, islamski šerijatski zakon, se također primjenjuje, doduše samo na muslimane. Kazna je smrt za homoseksualne činove koje su počinile vjenčane osobe i šibanje za homoseksualne činove koje su počinile nevjenčane osobe.

Jamajka

Zakoni koji zabranjuju muške homoseksualne odnose u Jamajci su ostavština britanske kolonijalne vladavine, koji su na snazi u još jedanaest bivših kolonija na Karibima.

“Stari Viktorijanski zakon je uvezen iz Ujedinjenog kraljevstva u sve njegove kolonije – Indiju, kao i na Jamajku i Karibske otoke – i tu se zove “sodomski zakon”, objašnjava Dittrich.

“Sodomski zakoni” (formalno Akt Prekršaj protiv osoba) su institucionalizirani u Jamajci 1864. g. Premda skoro nikada nisu primjenjivani, kazna je do deset godina teškog rada. “Sodomija” je ograničena na muškarce, lezbijski odnosi nisu zakonski kažnjivi.

Zdravstveni odgoj u školama u Kantonu Sarajeva

Priprema za stvarni život – neki će prokomentirati sadržaj novog nastavnog predmeta koji će od ove školske godine izučavati učenici/ice sarajevskih osnovnih škola, oni koji se ne opredijele za vjeronauk ili predmet društvo kultura i religija. 

Naime, u sklopu novog predmeta učit će se o nenasilnoj komunikaciji, zdravoj prehrani, preventivnim aktivnostima u borbi protiv upotrebe psihoaktivnih supstancija, zdravlju i fizičkom odgoju, te osnovama reproduktivnog zdravlja. 

Ministarstvo obrazovanja Kantona Sarajevo ovaj je predmet uvelo na osnovu presude ustavnoga suda koja ga je obavezala na izmjene Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju. 

Time su se stvorili osnovni preduvjeti za uvođenje još jednoga alternativnog predmeta u osnovne škole na području Kantona Sarajevo, priopćili su iz Ministarstva obrazovanja, nauke i mladih Kantona Sarajevo.

Od sada, pored vjeronauka i društva kulture religija, ovaj treći predmet će roditeljima i učenicima/ama koji nisu zainteresirani za ove predmete omogućiti ravnopravan status, smatraju u Ministarstvu obrazovanja.

“U potrazi za odgovarajućim materijalom, a kroz već uspostavljenu uspješnu suradnju sa XY asocijacijom, zainteresirali smo se za njihov projekat ‘Zdravi životni stilovi’. Naime, na ovom projektu su, pod koordinacijom kolega/ica iz XY asocijacije, radili eksperti iz skoro cijele Federacije (uz suglasnost i potporu nadležnoga Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke), a najvećim dijelom iz Kantona Sarajevo, pa iz našega ministarstva. U početku je ovaj predmet obuhvaćao više tema i bio zamišljen kao jedna vrsta “suplementa”, tj. kao kurikulum koji bi služio za“dopunjavanje” već postojećih predmeta”, priopćeno je iz Ministarstva obrazovanja.

Dodaju da su na inicijativu XY Asocijacije, zajedno s ekspertnim timom Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo, kolegama iz struke i predstavnicima/ama roditelja vrijedno radili na analizi i selekciji postojećeg materijala, te su tokom ljeta vrlo brzo prilagodili određena poglavlja potrebama novoga, zasebnoga predmeta, na čemu je resorni ministar Damir Marjanović čestitao cijeloj ekipi.

“U svom prvom prijedlogu ovaj predmet je obuhvaćao više poglavlja od kojih su za sadašnju namjenu odabrane teme: nenasilna komunikacija, zdrava prehrana, preventivne aktivnosti u borbi protiv upotrebe psihoaktivnih supstanci, zdravlje i fizički odgoj, te osnovne informacije o reproduktivnom zdravlju. Predviđeno je da u realizaciji programa po ovim poglavljima sudjeluju prosvjetni radnici/ice različitih profila, od nastavnika/ica nastavničkih fakulteta, nastavnika/ica biologije, kulture življenja i tjelesnoga odgoja”, naglašava Marjanović.

Kako se navodi u resornom ministarstvu, upravo se pripremaju izmjene Zakona o srednjem obrazovanju koje će stvoriti preduvjete da se ovaj predmet uvede i u srednje škole sljedeće školske godine. Pored toga planira se da u sljedećoj školskoj godini ovaj plan i program, točnije pojedine teme iz ovoga kurikuluma, prilagode i za uzraste učenika/ica od 1-4. razreda. 

Konstrukcija djevičanstva

Imam tih par ljudi oko sebe koji su homoseksualne orijentacije i ne sjećam se jesam li ih pitala “jesi li djevac/ica“. Zašto i bi, zar nije to njihova stvar? Ili oni nemaju pravo na “čaroliju prvog spolnog odnosa”? Zapravo, briše li društvena konstrukcija djevičanstva pravo na spolni odnos koji nije usko vezan uz muško-ženski odnos? Kao, ako se nije dogodio taj prvi put s vatrometom i probijanjem himena… ništa se nije dogodilo? Nema ljubavi bez isprepletenih nogu muškarca i žene (i ostalih dijelova)! Kako misliš, ne voliš muškarce! Umrijet ćeš, poseksat se nećeš, bit ćeš stara frajla!

Gle, nije seks ako nije heteroseksualni seks, sve ostalo su “devijacije.

Zatim, izbor. Tih mladih ljudi. Heteronormativna fama oko “prvog puta”.

Koji god izbor bio, sigurno je kriv. Ako odlučiš čekati s prvim seksom, frigidna si kučka, zapravo te nitko neće. Ako odlučiš da je baš sad taj pravi čas, nećeš bit nevina pred oltarom, kako možeš na taj način silovati tradiciju i uništavati ono najbitnije, svoju vlastitu čistoću?!

Ali, u odnosu na što se odnosi “čekanje” i “ne čekanje”? Na brak! Na heteroseksualni, tradicionalni, patrijarhalni brak! Kada je komadić himena postao kamen spoticanja za sklapanje braka?

Zapravo, bio je oduvijek .

Kao malena, na svakom vjenčanju kojem sam prisustvovala, razmišljala sam – zašto otac “daje” mladu ženiku. Kao dijete koje odrasta bez oca, zanimalo me tko će to mene “dati”. Zašto me zapravo itko mora dati. Ta nisam stvar.  No, izgleda da ipak jesam stvar. Dobro koje se predaje iz očevih ruku u suprugove. Dobro koje je dobro – ako je netaknuto.

Da, trebamo biti svjesni da je još uvijek djevojka koja nije nevina prilikom dogovaranja braka “manje vrijedna roba”, “škart“. Moramo biti svjesni da se žene ubijaju radi neimanja himena. Nećemo ulaziti u to da isti može puknuti i na druge načine, koji nisu nužno seksualni. I u nekim dijelovima Hrvatske “netaknutost” (naravno, žene) i dalje je na cijeni. Ako je on “netaknut”, najvjerojatnije nešto nije u redu s njim.

Zanimljiva je pojava ta dvojakost u nazivlju. Ona koja je odlučila seksati se kako i s kim joj paše je drolja, onaj koji je odlučio isto je frajer. Da ne kažem nešto prostije što počinje na j i završava na č.

Oboje rade isto. Ali ne! Drolja i j….č. To je to.

Zašto, na primjer, ne bismo prestali govoriti o svetosti čistoće i moći apstinencije kada to ionako nitko raširena praksa (ako se osoba odluči na apstinenciju, sigurna sam da odluka nije donesena radi masovnih medija), nego prebacili lopticu na edukaciju i informiranje? Hoćemo li reći našim četrnaestogodišnjacima/injama da je u redu čekati – ne dok se ne ožene- nego dok se ne osjećaju psihofizički spremni/e? Hoće li svanuti dan kada će pojam djevica biti ne pogrdni ili pohvalni naziv, već samo dio horoskopa i biblijskog nauka?

Svaka odluka nosi određene posljedice. Prvi seks, bio on homoseksualan, heteroseksualan, kakav god, veliki je korak. I privatna je stvar. Forsiranje nečega što je za patrijarhat “pravi izbor” vjerojatno nije u isto vrijeme i za pojedinca/ku. 

Regionalni festival nezavisne umjetnosti BL ART

Od 5. do 7. rujna održava se drugi po redu regionalni festival nezavisne umjetnosti BL ART. 

Festival otvara aktivnost ( – 17:00h) Diskusija “Medijska ne/kultura izvještavanja o LGBT temama i ljudskim pravima LGBT osoba” u kojoj sudjeluju Saša Gavrić, direktor Sarajevskog otvorenog centra, i Lejla Huremović, programska koordinatorica u Sarajevskom otvorenom centru; trajanje diskusije 60 minuta. Moderatorica je Marina Milković iz organizacije ZG Pride. Nakon diskusije slijedi projekcija dokumentarnog filma Tomislava Ladišića: “11. lipnja – Prvi Split Pride” (trajanje 70 minuta).

Navedene aktivnosti održat će se u Banjalučkom studentskom kazalištu.
Detalje programa festival možete naći na: 

http://slovo.ba/?p=830