Rusija planira zabraniti doniranje organa homoseksualnim osobama

Rusija bi uskoro mogla ponovno uvesti zabranu doniranja krvi i organa homoseksualnim osobama, ali bi im zato mogla osigurati besplatne tretmane za “preobraćanje na heteroseksualnost”, izjavio je zastupnik u Dumi, Mikhail Degtyarev, a prenosi RT.

“Predložit ćemo uvođenje amandmana kojim bi se homoseksualnost vratila na listu kontraindikacija za donacije krvi i organa”, kazao je Degtyarev, dodavši kako ovaj potez uopće ne smatra diskriminatornim jer je, prema njegovim riječima, 65 posto svih oboljelih od AIDS-a homoseksualne orijentacije.

Kako bi “pomogli” osobama homoseksulane orijentacije dodao je da se radi na omogućavanju besplatna savjetovanja s psiholozima koje bi im trebala omogućiti “povratak normalnom životu i povratak heteroseksualnoj orijentaciji”.

Zabrana doniranja krvi i organa postojala je i ranije u Rusiji, ali je ukinuta prije mnogo godina.  Hoće li godinama kasnije ponovno biti uvedena, odlučit će Duma.  

Miley Cyrus ili kako seks (opet) prodaje sve

Ovogodišnju dodjelu MTV nagrada obilježili su šokantni nastupi Lady Gage i Miley Cyrus. Kako smo navikli na Gagu i šokiranje, Miley je postala glavna vijest dodjele.

Nikoga nije zanimao Justin Timberlake ili Taylor Swift koji su pobrali nagrade, već su šokirana publika, pretjerana seksepilnost, neukusan i rasistički nastup dvadesetogodišnje Miley Cyrus glavna vijest većine medija. Naime, Miley je odjevena u oskudan kostim otpjevala pjesmu “We Can’t Stop”, a zatim se pridružila Robinu Thickeu u izvedbi njegove pjesme “Blurred Lines”. Kostim je skinula, a ispod njega je imala latex bikini bež boje u kojem je paradirala po pozornici i “šlatala” plesačice . Dok je Ticke izvodio pjesmu Miley se trljala stražnjicom o međunožje i simulirala masturbaciju.

Taj nastup kritizirali su mediji diljem svijeta šokirani zaključkom da je mala Hannah Montana postala tako razuzdana djevojka. No, Miley već nekoliko godina svijetu show businessa želi dokazati da je razdoblje Disneyjevih serija iza nje. Ona se sada predstavlja kao seksi mlada žena. To nastoji potvrditi promjenom izgleda, svojim pjesama i intervjuima u kojima raspravlja o tome voli li više alkohol ili marihuanu. Gotovo pa tipična priča djevojke čije su odrastanje obilježile TV kamere. Ne tako davno čitali smo slične članke o Britney Spears. Prerano stavljena pred kamere, natjerana na imidž dobre djevojke odjednom je željela biti nešto drugo. Odlučila se na dramatične zaokrete u prezentaciji vlastite ličnosti, alkohol, neprestane skandale i drogu.  Miley nije daleko od sličnog scenarija, no čini se da njena obitelj to ne smatra problemom. Dok poznate osobe na društvenim mrežama negoduju zbog nastupa, njen otac u njemu ne vidi ništa sporno, tvrdi da je na nju ponosan.  

S druge strane trend u svijetu show businessa nije više samo “seks prodaje sve”. On više kao da nije dovoljan. Seksipilnost je i dalje moćan alat u svijetu oglašavanja i prodaje albuma, no kako bi se zadržali na vrhu morate neprestano šokirati javnost. Na taj će način tabloidi o vama pisati, imat ćete potreban publicitet, a time i novac. Vjerujem da su menadžeri Miley Cyrus to dobro pojasnili. Zbog opsesije za zaradom počela je očijukati s hip – hop  kulturom. Izjavila je kako želi da njen novi album ima “crni” zvuk. Stoga, počinje koristiti twerking i “ratchet” kulturu koju doživljava kao sinonim za “crno”. Svjesna ili ne implikacija koje takav pristup donosi, na sebe je navukla bijes crnkinja diljem svijeta. Kritike u medijima negoduju da Miley “više nego svjesna što radi, koristi crnu kulturu kako bi se transformirala od djevojčice u ženu.” Na taj način, ona kao da poručuje da je seksualnost glavno obilježje crnih žena i da su njihova tijela namijenjena uživanju i zabavi. Vrlo je vjerojatno da Miley ne doživljava svoj nastup ili zaokret u karijeri rasističkim.  

Trendovi u svijetu show businessa ne pogoduju mladim djevojkama koje se nastoje istaknuti. Žele li popularnost i zaradu, one se moraju uklopiti. U ovome trenutku to znači oponašanje “crnačke kulture”, a nedvojbeno se radi o prostoru ispunjenom stereotipima. Stoga, nije problem što Cyrus nešto ne čini dobro, problem je što ta dvadesetogodišnja djevojka nije dobro.

Kalendar koji promovira rodnu ravnopravnost

Europski institut za rodnu ravnopravnost (EIGE) raspisao je natječaj za novi Wo/Men Inspiring kalendar. Kalendarom se žele promovirati muškarci i žene koji svojim radom promiču rodnu ravnopravnost.

Na natječaj koji je otvoren do 15. rujna mogu se javiti svi građani i građanke Europske unije na način da na svom materinjem jeziku popune propisani formular u kojem navode svoja postignuća i inicijative. Ovaj kalendar nastavlja se na EIGE-ove kalendare “Women Inspiring Europe” koji su do sada izdani tri puta.

Žene predstavljene u kalendaru predstavljaju uzore za žene diljem Europe prema mišljenju EIGE. Kalendar prate i kratki filmovi u kojima se prikazuju profili žena. Kalendar za 2014. godinu po prvi će puta uključivati i muškarce koji doprinose rodnoj ravnopravnosti.

{slika} Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene  koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu sa Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije.

Predstavljena konačna verzija zdravstvenog odgoja

Dijelom izmijenjeni program zdravstvenog odgoja za osnovne i srednje škole predstavljen je u danas u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Uz sadržajne izmjene nakon javne rasprave, ministar Željko Jovanović istaknuo je kako je ZO od ove školske godine i odluke Ustavnog suda metodološki, tehnički, proceduralno apsolutno usklađen sa svim propisima, prenosi Tportal.

Izmijenjen je dio koji se tiče apstinencije kao metode kontracepcije na način da je proširen, o homoseksualnosti i transrodnosti će djeca učiti u sedmom, odnosno trećem srednje, a petašima će sve o masturbaciji govoriti liječnici školske medicine.

Ministar je zahvalio i protivnicima/ama ovakvog zdravstvenog odgoja jer su ih ‘potaknuli da ZO bude još bolji’ te rekao da su ih zlonamjerne kritike uvjerile da su ‘na pravom putu’. Osvrnuo se i na negativne reakcije roditelja te zaključio da roditeljstvo ne daje za pravo djecu držati u neznanju. ‘Strah u neznanju raste, a najveći strah čovjeka je strah od bolesti. Ovo je borba za čovjeka koji će upravljati svojim zdravljem i tako se boriti za svoju slobodu. Bez slobodnog pojedinca/ki nema slobodnog društva. Oni koji rade protiv toga, protiv su interesa hrvatskog društva’, poručio je ministar Jovanović.

{slika}Čak 1.967 pojedinaca/ki i udruga i 564 školskih vijeća roditelja sudjelovalo je u javnoj raspravi o ZO-u. Dio zahtjeva je usvojen, ali dio je odbačen. Glavni zahtjev bio je davanje mogućnosti roditeljima da izaberu između dva programa zdravstvenog odgoja što je danas ponovila i udruga Vigilare. Tu je mogućnost Jovanović kategorički odbacio. Iz udruge su potom pozivali roditelje da se informiraju u školama kada će biti satovi modula “Spolna/rodna ravnopravnost i spolno odgovorno ponašanje” te da povuku svoju djecu s tih satova.

Doprinos transparentnosti programa ZO su priručnici za provođenje nastave dostupni su u .pdf formatu na internetskim stranicama Ministarstva, tako da će svaki roditelj moći provjeriti što će njegovo dijete tijekom svakog sata ZO-a naučiti.

‘Dok staro umire, a novo se ne može roditi, nastupa doba čudovišta’

Provođenje Garancije za mlade u okviru hrvatskog ekonomskog prostora počelo je prvog srpnja. Zadaću izvršavanja briselske volje na području radnog zakonodavstva u trenutnoj vladi rezolutno izvršava ministar rada Mirando Mrsić. U posljednjih godinu dana istaknuo se jednom drugom mjerom u borbi protiv nezaposlenosti mladih, čija stopa u Hrvatskoj iznosi 55,6 posto.

Prema zadnjem izvješću Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, broj mladih bez posla u apsolutnom iznosu bio je 57.127 osoba, dok raste i za dobnu skupinu iznad 24. godine, pa za kategoriju od 25 do 34 godine iznosi 77.736 nezaposlenih. Mrsić je u borbi protiv nezaposlenosti promovirao stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa, koje mladima omogućava godinu dana ‘stjecanja radnog iskustva’ kako bi kasnije lakše pronašli posao. Mjera funkcionira na način da mladi rade puno radno vrijeme za fiksnu svotu od 1.600 kuna, koju međutim ne plaća poslodavac nego – država.

U protekloj godini temeljem stručnog osposobljavanja zaposleno je deset tisuća mladih. Koliko je ih ostalo raditi nakon isteka godine dana i pod kakvim uvjetima, ne navodi se. Uvođenje pripravništva uklonilo je određen broj mladih sa Zavoda za zapošljavanje, ali time sigurno nije riješeno pitanje zaposlenosti – nezaposlenost je samo odgođena do završetka pripravničke službe jer se tom mjerom ne stvaraju nova radna mjesta. No njezin je glavni cilj usmjeren na oštro rezanje cijene rada i privikavanje mladih na dugoročnu radnu nesigurnost. Postavljanjem cijene rada na 1.600 kuna, s objavljenom namjerom da se ona poveća na 2.300 kuna i tako približi minimalnoj plaći, onima koji su zaposleni s višim plaćama poručuje se da je njihov rad precijenjen jer mladi rade za znatno nižu cijenu, a možda i jednako kvalitetno, te su vjerojatno nakon osposobljavanja voljni pristati raditi za nižu plaću od one koju imaju stariji radnici/e.

{slika}Mjera stručnog osposobljavanja po realnim je učincima dakle samo lokalna inačica europske PR kampanje kojom političari/ke simuliraju zabrinutost za mlade. Slične mjere već su postojale u Hrvatskoj: u vladinom programu za poticanje zapošljavanja iz 2002. tri od pet mjera bile su usmjerene na zapošljavanje mladih (“s faksa na posao”, “iz učionice u radionicu”, “učenjem do posla za sve”). Poput Garancije za mlade, zapošljavanje se nastojalo osigurati davanjem raskošnih subvencija pojedinim poslodavcima. Dakle, umjesto da država putem monetarne i fiskalne politike pokuša stvoriti radna mjesta u određenim sektorima (industriji ili poljoprivredi), poreznim novcem stimuliraju se kapitalisti na privremena zapošljavanja. Povećano zapošljavanje (mladih i starih) nakon 2002. godine ipak nije bilo rezultat dobro osmišljene ekonomske politike, već posljedica globalnog financijskog vala koji je hrvatska ekonomija uspješno zajahala – do izbijanja krize. Problem je što novi val trenutno nije na obzoru, pa preostaju tek neuvjerljivo konstruirane opcije zapošljavanja.

Socijalna stigma nezaposlenosti

Mladi se moraju nositi i sa stigmom da su sami krivi za svoju nesreću. Sistemski ekonomski zastoj koji ne stvara nove radne prilike i degradira postojeći standard nerijetko se u potpunosti zanemaruje, a krivnja svaljuje na ‘karakter’ mladih, pa ih se optužuje za lijenost, tromost, nediscipliniranost, razmaženost ili narcizam. ‘Pronađi posao!’ bode oči sa stranica korporativnih biltena koji mlade pozivaju da se odreknu čekanja boljih prilika i prihvate bilo kakav posao, sretni da ga uopće imaju.

Prezir prema nezaposlenim mladima uparen je s iluzijama zaposlenih. Oni/e očajnički pristaju na konstantno podređivanje zahtjevima vladajuće klase za nižim nadnicama, dužim radnim vremenom, intenzivnijim rasporedom, ukidanjem zdravstvenog osiguranja, ne bi li sačuvali posao još jedan dan, dok obećani ekonomski razvoj ne nastavi tamo gdje je stao. Snažnu pomoć održavanju moći ove iluzije osigurava pogled na njezine alternative: nezaposlenost, emigraciju, gubitak imovine, siromaštvo, kriminal…

Učinci kronične visoke nezaposlenosti mladih primjetni su i na razini obiteljskih odnosa. Roditelji koji zahtijevaju od svoje djece da se zaposle, da postanu neovisni o njihovim primanjima, zanemaruju da se situacija u posljednjih 30 godina radikalno izmijenila, da je ovisnost sve većeg broja mladih o roditeljima strukturna ekonomska pojava, a ne simptom određenog karakternog deficita. Roditelji prvo zaposlenje svoje djece promatraju kroz prizmu vlastitog iskustva, upadajući u zabludu poistovjećivanja političkih i ekonomskih okolnosti dvaju različitih povijesnih trenutaka. Rezultat je zaklanjanje dubljih političkih procesa retorikom pedagoškog nestrpljenja.

{slika}S druge strane, oni roditelji koji razumiju u kakvom političkom i ekonomskom trenutku žive njihova djeca, često su žrtve nemoćnog straha za njihovu budućnost.

Kada upitam roditelje/ice milenijske generacije kako vide budućnost svoje djece, odgovaraju mi da ne vole o tome razmišljati. Jedna je stvar otkriti kao roditelj/ica da su pravila izmijenjena, da se tržište rada neće oporaviti, da ćeš se morati snalaziti za preživljavanje kako znaš. Druga je stvar odgajati djecu znajući da neovisno o tome koliko naporno radila, koliko bila talentirana, koliko raskošno sanjala, ipak neće imati prilika – jer u novoj ekonomiji prilike su kupljene, a ne zarađene. Svjesna si toga, ali ne možeš to priznati djetetu. Milenijski roditelj/ica je uvijek Djed Mraz, uvijek pomalo lažljivac.”

Kako se smanjuje broj sigurnih radnih mjesta, mnogi su mladi prisiljeni mijenjati poslove ustaljenim ritmom i prihvaćati nezavidne ponude za koje su prekvalificirani. Alternativa je opcija bijega u ekonomski stabilnije zemlje, s nadom pronalaska radnog mjesta i sigurnije egzistencije. U protivnom, mladi postaju sastavni dio ‘relativnog viška populacije’ ili rezervne armije rada, ali njezin nestabilniji dio, potencijalno spreman tome pružiti otpor. U Zatvorskim bilježnicama Gramsci je primijetio: “Dok staro umire, a novo se ne može roditi, nastupa doba čudovišta.”

Današnja mlada generacija suočena je s ogromnim izazovom, gurnuta u sraz s kapitalizmom čije snage počivaju na supereksploataciji, ali čija je moć daljnje ekspanzije itekako upitna. Konfrontacija sa sistemom stoga mora postati imperativ osiromašenih, poniženih i nezadovoljnih slojeva, mladih i starih podjednako, prožeta zahtjevom za društvenim uređenjem koje se neće voditi principima akumulacije kapitala i maksimizacije profita, za sistemom koji će svima osigurati radna mjesta, pristojne plaće, a svakodnevnu egzistenciju ispuniti socijalnim smislom.

*Pročitali/e ste dio članka objavljenog u hrvatskom izdanju Le Monde diplomatiquea. Članak u cijelosti možete pročitati na danas.net.hr

** Autor članka Domagoj Mihaljević je ekonomist. Član je Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju u Zagrebu.

Čak 43 posto žena dobilo je otkaz tijekom trudnoće ili nakon povratka s porodiljnog dopusta

Prema online istraživanju Woman in Adria, čak 51 posto žena u Hrvatskoj je osjetilo negativne posljedice trudnoće i porodiljnog dopusta na svoju karijeru.

Naime, čak 43 posto njih je dobilo otkaz tijekom trudnoće ili nakon povratka s porodiljnog dopusta.

Njih 34 posto je degradirano nakon što su objavile trudnoću ili nakon povratka s porodiljnog dopusta, a 23 posto nije promovirano zbog trudnoće i porodiljnog dopusta.

Anketa se također bavila i trajanjem porodiljnog dopusta, kao i povratkom na radno mjesto. Rezultati ankete, koji su obuhvatili odgovore više od 360 žena, pokazali su da 51 posto žena ostaje na porodiljnom dopustu godinu dana, 14 posto se vraća na posao nakon 6 mjeseci, a 14 posto između 6 i 12 mjeseci. 21 posto žena koristi porodiljni duže od godine dana.

Ovakvi podaci pokazuju kako je ženama jako teško održavati balans između privatne i javne sfere. Dok s jedne strane naše tradicionalno društvo inzistira na povećanju nataliteta i majčinstvu, s druge strane se očekuje od žena da imaju karijere i pridonose kućnim budžetima. Međutim, to isto društvo ne poduzima ništa kako bi pomoglo ženi pomiriti ta dva svijeta. Niti država, niti poslodavci se ne trude osigurati ženama adekvatne uvjete za roditeljstvo i nastavak, odnosno napredak u karijeri. Upravo iz tih razloga žene sporije i napreduju u svijetu rada, imaju niže plaće od muških kolega koji obavljaju jednak rad i u konačnici imaju niže mirovine. Osim toga, žene su češće diskriminirane od muškaraca na razgovorima za posao, kao i na samim radnim mjestima.

Istraživanje je pokazalo kako mnoge žene htjele imati fleksibilnije radno vrijeme u prvim godinama života djeteta kako bi ostvarile veću ravnotežu privatnog i poslovnog života.

Žene koje su na visokim pozicijama ili imaju takve ambicije na porodiljnom dopustu ostaju do 6 mjeseci. Štoviše, jedna trećina ispitanih je priznala kako bi rado pristale na aranžman gdje u prvih 6 mjeseci održavaju kontakt s timom telefonom i mailom te nakon 6 mjeseci kombiniraju rad od kuće s odlascima u ured.