Obilježen Dan antifašističke borbe

Prije sedamdeset i dvije godine, 22. lipnja 1941. godine, u šumi Brezovica kod Siska formirana je pod zapovjedništvom Vlade Janjića Cape prva antifašistička postrojba u okupiranoj Jugoslaviji. Hrvatska danas taj događaj obilježava Danom antifašističke borbe.

Predstavnici državnog i vojnog vrha, Grada Zagreba, Sisačko-moslavačke županije i Saveza Antifašističkih boraca Hrvatske položili su danas vijence u sjećanje na osnivanje sisačkog odreda, začetnika Narodnooslobodilačke borbe na ovim prostorima u kojoj je aktivno sudjelovalo više od pola milijuna ljudi.

Prvi sisački partizanski odred bio je prvi antifašistički odred u Hrvatskoj i okupiranoj Europi u Drugom svjetskom ratu, a njegovo je osnivanje označilo početak organizirane antifašističke borbe na ovim prostorima.

Odred je imao 77 boraca, uglavnom su izvodili diverzije, a završetak Drugoga svjetskog rata doživjelo je njih 38. Prvi sisački partizanski odred za sobom je u borbu protiv fašističkih i nacističkih okupatora u Hrvatskoj te na prostoru tadašnje Jugoslavije povukao više od 500 000 hrvatskih građana/ki.

Vrlo je važno naglasiti kako se velik broj žena uključivalo u rad Narodnooslobodilačke vojske (NOV).

U NOV-u je sudjelovalo preko 100.000 žena. Oko 600.000 ih je odvedeno u logore, dok ih je oko 25.000 poginulo, a oko 400.000 ranjeno. Odlikovanje Partizanskom spomenicom dobile su 33.344. žene, a Ordenom heroja odlikovana je 91 žena (od toga samo 17 živućih). Oko 2.000 žena postale su oficirke (časnice).

Mirela Holy podnijela ostavku

Vlada je odbila većinu od 14 amandmana SDP-ove zastupnice Mirele Holy na prijedlog Zakona o zaštiti prirode zbog čega je Holy ispunila svoju prijetnju i, nakon mjeseci trzavica, napustila SDP.

Mirela Holy izašla je iz SDP-a čak i prije glasovanja o njezinim amandmanima u Saboru. Njezini kolege su o tome obaviješteni mailom.

‘Poslala sam dopis predsjedniku stranke u kojem ga obavještavam da izlazim iz stranke zbog toga što ne poštujemo politike na temelju koji smo dobili izbore, odnosno konkretno politiku zaštite prirode’, rekla je Holy i dodala da ostaje u Saboru kao nezavisna zastupnica jer se i dalje želi baviti politikom. Rekla je da će i dalje podržavati politiku Vlade koja bude u skladu s Planom 21.

Ministar zaštite okoliša Mihael Zmajlović  u Saboru je odbio amandman do kojeg je Holy bilo najviše stalo, a on se ticao osnivanja Nacionalne parkovne agencije. Zmajlović je rekao da taj prijedlog nije socijalno, ekonomski i politički opravdano te da se jednaka zaštita može postići unapređenjem postojećeg sustava.

Holy je u sabornici povukla odbačene amandmane rekavši da ne prihvaća obrazloženje ministra Zmajlovića. ‘Povlačim ih jer ne želim kolege u klubu SDP-a dovesti u neugodnu situaciju’, rekla je Holy.

Pulski dječji dom ponovo nosi ime Ruže Petrović

Nakon punih sedamnaest godina Ministarstvo socijalne politike i mladih vratilo je izvorno ime pulskom Domu za djecu, koji sada ponovno nosi ime Ruže Petrović, istarske heroine, antifašistice i žrtve jednog od najokrutnijih fašističkih zločina. Iako je Dom utemeljen davne 1945. godine pod izvornim imenom ‘Ruža Petrović’, HDZ-ova vlast putem Ministarstva rada i socijalne skrbi 1996. godine bez obrazloženja ime doma mijenja u – Dječji dom Pula.

Takva je odluka u najmanju ruku zgrozila istarsku javnost, no u vrijeme kada su s ulica i trgova u svim hrvatskim gradovima preko noći rušeni i uklanjani antifašistički spomenici, bilo je samo pitanje dana kada će se neka ‘pametna’ glava sjetiti da Ruža Petrović nije u skladu s hrvatskim interesima i da se jednostavno ne uklapa u nacionalni naboj.

Velika sramota i nepravda ispravljena je nakon skoro dva desetljeća u sadašnjem Ministarstvu socijalne politike i mladih, premda se to tražilo i od bivšeg HDZ-ovog ministra zdravstva Darka Milinovića, koji na to nije želio pristati.

Inicijativu o vraćanju imena Ruže Petrović prva je u listopadu 2008. godine pokrenula tadašnja IDS-ova županijska vijećnica Klara Grahovac, koja je na Skupštini zatražila da se ime vrati, a na tu ju je inicijativu veli, ponukao članak u Glasu Istre pod naslovom ‘Ruža Petrović – okrutna istarska sudbina’ koji je napisao novinar Zoran Angeleski.

Nažalost, te godine u javnosti je prešućena i 50. obljetnica smrti Ruže Petrović. Fašisti su toj hrabroj ženi 1944. godine iskopali oči, brutalno je mučili, a potom je u potpunom mraku živjela punih četrnaest godina. Uz sve te patnje do kraja je zadržala vedrinu pobijedivši simbolički svoje mučitelje i krvnike. 

Više od milijun prosvjednika/ica na ulicama Brazila

Predsjednica Brazila Dilma Rousseff za danas je sazvala krizni sastanak užeg kabineta, dan nakon povijesnih prosvjeda koji su okupili gotovo milijun ljudi i u kojima je jedna osoba poginula.

Rousseff je zbog prosvjeda otkazala put u Japan predviđen od 26. do 28. lipnja. Više od milijun ljudi prosvjedovalo je sinoć na ulicama više od 80 brazilskih gradova. Bune se protiv korupcije, protiv golemih svota koje Brazil ulaže u organizaciju Svjetskog nogometnog prvenstva 2014. te traže pristojne javne usluge. U mjestu Ribeirao Preto, oko 300 km od Sao Paula, na skupinu prosvjednika naletio je automobil te je jedan od njih preminuo.

U Rio de Janeiru, gdje je prosvjedovalo 300 000 ljudi, ozlijeđeno je 40 osoba, a u Sao Paolu ih je bilo oko 110 000. U Braziliji je prosvjedovalo 30-ak tisuća. U tom su gradu prosvjednici napali zgradu ministarstva vanjskih poslova i u sukobu s policijom ranjeno je njih tridesetak.

Na jugoistoku zemlje u Vitoriji gotovo 100 000 prosvjednika uništavalo je kabine za naplatu cestarine na mostu koji povezuje taj grad sa susjednim, a pred sudom je policija intervenirala kako bi raspršila jednu radikalnu skupinu. U Salvador de Bahiji, gdje je prosvjedovalo 20 000 ljudi, izbili su neredi.

Prosvjedi ne jenjavaju

U Brazilu se deseti dan nastavljaju prosvjedi protiv povećanja cijena i golemih troškova koje ta zemlja ima zbog budućeg svjetskog nogometnog prvenstva.

U više gradova, između toga u Sao Paolu i Rio de Janeiru zbog pritiska prosvjednika/ica, cijene javnog prijevoza su smanjene. Prosvjednici/ice su se sukobili s policijom u gradiću blizu Rio de Janeira te pokraj petnaestkilometarskoga mosta u tome gradu koji su pokušali blokirati. Most je privremeno zatvoren što je izazvalo velike gužve. Prosvjednici/ice su prevrnuli jedan autobus a potom podigli drvene barikade koje su zapalili kako bi policiju držali na razdaljini.

Prosvjedi su počeli prije deset dana u Sao Paulu i ubrzo se proširili na cijelu zemlju. Radi se o najvećim prosvjedima u Brazilu u posljednjih 20 godina. Popuštajući pritisku naroda, gradonačelnici Sao Paula i Rio de Janeira odlučili su u srijedu smanjiti cijene u javnom prijevozu, što su prije njih učinili i drugi gradovi.

Regionalni susret projekta “Mlade žene mijenjaju svijet”

Iako već nekoliko mjeseci aktivno sudjeluju na zajedničkom projektu “Mlade žene mijenjaju svijet”, sudionice iz Srbije, BiH i Hrvatske u utorak 18. lipnja po prvi su se put uživo susrele na prvom regionalnom sastanku u Zagrebu. Trajanje je projekta 15 mjeseci, s početkom od 1.10.2012., zaključno s 31.12.2013. Donatori projekta su UN WOMEN, a u Hrvatskoj i Ministarstvo socijalne politike i mladih. “Mlade žene mijenjaju svijet” u Srbiji je koordiniran od strane Autonomnog ženskog centra, u BiH od Fondacije CURE, a u Hrvatskoj od CESI.

Kroz dva treninga sudionice u sve tri zemlje imale su imale prilike diskutirati o  važnim i aktualnim pitanjima rodne (ne)ravnopravnosti, položaju žena na tržištu rada i političkoj participaciji. Na drugom dijelu treninga sudionice su kao rezultat edukacije osmislile akcije koje su potom i provele ili je provedba upravo pred njima.

Uvod u sam sastanak dala je Tajana Broz ispred CESI iscrpno nas informirajući o sudjelovanju žena u odlučivanju na lokalnoj razini. Već je mnogo puta ponovljeno, ali je i dalje potrebno iznova napominjati da iako se člankom 12. u Zakonu o ravnopravnosti spolova promiče ravnopravno sudjelovanje žena i muškaraca u tijelima zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti, nažalost, praksa nekako uvijek pokaže drugačije. Preostaju tako preporuke kako bi se situacija promijenila. “Iako jedinice lokalne samouprave, sukladno Zakonu, osnivaju gradska i općinska povjerenstva za ravnopravnost spolova, često ni sami ne uviđaju važnost svoje uloge” ističe Tajana.  Sudionice iz BiH konstatirale su da sličnu ako ne i puno goru situaciju, svakodnevno gledaju i u BiH.

Nikola Buković iz Mreže mladih Hrvatske otvorio je prikaz problema s kojima se mlade žene, ali i mladi općenito suočavaju u Hrvatskoj. Ne samo da istraživanja prikazuju da je prosječna nezaposlenost mladih u 2012. godini premašila 50%, nego da će “s nezaposlenošću mladih Hrvatska živjeti još neko vrijeme” upozorava Buković. Nažalost, mlade žene i ovdje predstavljaju kritičnu skupinu koju se bez prestanka i na svim razinama redovito diskriminira.

Oba izlaganja pokrenula su raspravu među sudionicama – bez ikakve zadrške i bez obzira o kojoj se državi  u regiji radi, sve su se složile kako status mladih i nezaposlenih žena postaje neizdrživ i još ga se dodatno uništava “mjerama” poput volontiranja, rada za 1600 kuna itd. Jedna od sudionica sasvim je iskreno potom zaključila: “Kako su nas uopće uspjeli uvjeriti da je to u redu?”

Saida Gicić ispred Fondacije CURE umjesto prezentacije pokazala je kratak dokumentarni film “Women Voices” koji upečatljivo svjedoči o borbenim ženama koje su obilježile II. Svjetski rat i ostavile neizbrisiv trag u antifašističkom pokretu na prostorima nekadašnje Jugoslavije. No teške 90 – te godine ostavile su na ženama u Bosni i Hercegovini teška traumatična iskustva s kojima se i danas bore. U jednom se svi slažu – NGO sektor čini mnogo kako bi se na bilo koji način ženama pružila potpora. Saida je naglasila kako je nasilje nad ženama velik problem koji se često stavlja u sferu privatnosti te izostavlja činjenica da je pored fizičkog, sveprisutno i ono na prvi pogled nevidljivo – psihičko nasilje.

Uspon desničarskih snaga u Srbiji ostavlja tragove i na ženama. Nataša Jovanović ispred Autonomnog ženskog centra istaknula je nekoliko ključnih problema klime u Srbiji. Nije bilo potrebno previše naglašavati u kojoj su mjeri ljudska prava ugrožena; od potpunog marginaliziranja LGBT zajednice, preko uplitanja Crkve u pravo na prekid trudnoće, pa sve do crnog popisa “nepoželjnih” organizacija među kojima je i nekoliko feminističkih.  Nataša je upozorila i na nemogućnost probijanja kurikuluma o spolnom/zdravstvenom obrazovanju te na uopćenost stereotipa kojima vrve školski udžbenici.  “Tako je obiteljsko stablo u jednom udžbeniku u potpunosti lišeno majki” dodaje. Kao svijetlu stranu različitih nacionalnih strategija Nataša je istaknula onu za mlade, ali joj zamjera “nedonošenje konkretnih i dobrih mjera”.

S obzirom na to da su oba treninga producirala i konkretne akcije, sudionice su svima predstavile one realizirane i one tek planirane. Hrvatski timovi potom su predstavili svoje akcije. Maja Novosel predstavila je akciju “Budi hrabra, budi osviještena, budi ravnopravna” koja će se održati u tri manja grada i na koncu činiti jedan video zapis. Iva Zelić pojasnila je kako su protekle radionice sa srednjoškolcima koje su problematizirale stereotipe i seksizam u medijima te isto tako najavila i nastavak akcije. Marta Jagušt predstavila je projekt “Za rad spremne” koji se itekako uklopio u problematiku svake od država. Dora Skelin ispričala je kako je u samom tjednu pridea protekao “NE tako okrugli stol – Biti mlada LGBT osoba u Hrvatskoj”. Mlade žene u Srbiji planiraju promovirati plan rodne ravnopravnosti. Irena Mahmudović u Nišu želi radionice s Romkinjama, Jelena Vukićević istaknula je kako planiraju u Beogradu snimanje filma o položaju žena, a u BiH planiraju se pretežito akcije s naglaskom na nasilje nad ženama.

Kako su hrvatske sudionice na prvom treningu u Tuhelju istaknule želju za boljim poznavanjem pregleda feminizma u Hrvatskoj, ali i na području Jugoslavije, izvrsnom sugovornicom pokazala se jedna od osnivačica Centra za ženske studije, Željka Jelavić.

{slika}

Razdoblje predviđeno za Željkinu osobnu perspektivu bilo je uistinu previše kratko, ali uspjela je istaknuti neke ključne formativne godine koje su ju odredile. Naglasila je uspon ženskih formacija od 1953. godine kada je osnovan Savez ženskih društava žena Jugoslavije koje su svoje opadanje i konačno cementiranje doživjele 1985. godine kada je postalo jasno da su struktura obitelji, položaj žene u njoj i privatna sfera i dalje ostale vrlo tradicionalne. Željka drži kako se žene tada “nisu uspjele dovoljno snažno povezati i organizirati”. Kao bitnu odrednicu formiranja žena u nekadašnjoj državi Željka ističe da je ženskih udruživanje bilo i prije AFŽ-a i feminističkog vala koji se događa prilikom pucanja socijalističkog sustava. Naglasila je i kako je socijalizam bio restriktivan prema pitanju ženske seksualnosti, stavljajući je i dalje u funkciju reprodukcije i obitelji. Podsjetila je i na 1988. godinu i osnivanje prvog SOS telefona te na situaciju u kojoj su potpuno nepripremljene, institucije zakazale. Povijesni pregled bio je dug, a vremena malo. “Ljevica je nemoćna, živimo u društvu koje se intenzivno fašizira” na koncu je zaključila.