Održana Roza hipnoza: Psi laju, prajdovi prolaze!

U petak, 21. lipnja, u Književnom klubu Booksa održana je sedma, a ujedno i zadnja, Roza Hipnoza, ciklus tribina koje je pokrenulo Udruženje Zagreb Pride. Tema ove Roze hipnoze prigodno je bio nedavno održan Zagreb Pride i njegov utjecaj na LGBT, ali i širu društvenu zajednicu, kako se sam Pride mijenjao kroz godine, tko su ljudi koji su omogućili njegovo održavanje i slično.

Gosti i gošće ove tribine bili su Ana Brakus, članica Organizacijskog odbora Povorke ponosa, Bruno Šimleša, sociolog i autor bestselera “Ljubavologija”, Karla Horvat Crnogaj, urednica queer.hr i nekadašnja organizatorica Povorke ponosa, novinarka Barbara Matejčić i politički analitičar Davor Gjenero.

Tribina je otvorena retrospektivnim pogledom na prvi splitski Pride 2011. godine, za kojeg je Šimleša rekao kako on označava prekretnicu za hrvatsko društvo po pitanju LGBT aktivizma jer se onda shvatilo da se radi o borbi za ljudska prava, a ne samo prava LGBT osoba. Upravo zbog toga su danas u toj priči i ljudi koji ranije nisu bili aktivni niti zainteresirani za aktivizam. Naglasio je kako se protiv nazadnjačkih vrijednosti uvijek treba boriti, a Povorka označava upravo to. Na njega se nadovezala Matejčić koja je istaknula kako je u splitski Pride ugrađeno sve što se prethodnih godina događalo na zagrebačkim Povorkama te da se “u Splitu od te godine puno toga promijenilo zbog zagrebačkih iskustava koja su potaknula takve promjene”.

Gjenero se osvrnuo na važnost prisutnosti političkih ličnosti na Prajdu, kao što je ove godine bio gradonačelnik Splita u splitskoj Povorci. Naveo je kako promjene u samom Prajdu utječu i na političke promjene, no da građansko društvo svejedno mora zadržati određenu distancu prema političarima u tom kontekstu. Unatoč tome, gradonačelnik na čelu Povorke svakako jest važna manifestacija promjene društva i politike. U Zagrebu to ne možemo očekivati jer sadašnji gradonačelnik ne stoji uz bok građanskom društvu i ne smatra njihovu borbu svojom. No ipak, zagrebački Prajd uspio je uspostaviti tradiciju postepene promjene društva i pokazati političkim elitama pragmatične probleme LGBT zajednice.

Horvat Crnogaj se nadovezala na to rekavši kako su se kroz godine postojanja Povorke pokazale brojne promjene, ali se istovremeno i ogolila mržnja koja je i dalje sveprisutna u društvu, tako da vidljivost raste u oba smjera. Jedna od ključnih razlika između prvog i posljednjeg splitskog Prajda jest i promjena vlasti i njihovo pozicioniranje spram LGBT tematike, što je vrlo važno, osobito u jednom konzervativnom gradu poput Splita.

Što se same organizacije ovogodišnje Povorke ponosa u Zagrebu tiče, Brakus je istaknula kako su svi ljudi koji su sudjelovali karakterno vrlo različiti, no svima im je bila zajednička želja da naprave super Pride. Velika količina predanosti i zajedničkog rada je ono što smatra najbitnijim u cijeloj priči. OOPP (Organizacijski odbor Povorke ponosa) uz to ima i emancipatorski učinak jer pozitivno utječe na stavove ljudi, oslobađa ih straha i potiče da se aktiviraju u pitanjima koja ih se osobno tiču. Također je navela kako je nedavna referendumska inicijativa osvijestila ljude i razotkrila ozbiljne probleme s kojima se susrećemo i protiv kojih se potrebno pokrenuti i poduzeti konkretne korake, u čemu Pride ima bitnu ulogu.

Po pitanju aktivizma, Brakus je navela kako se ljudi inače teško prijavljuju na volontiranje, no ova specifična situacija u hrvatskom društvu potaknula je veći broj ljudi nego inače. Za nju je sudjelovanje u organizaciji nešto što radi zbog sebe same, zbog čega se osjeća bolje jer zna da radi nešto dobro za sebe, a pritom ne čini ništa protiv drugih. Horvat Crnogaj se nadovezala rekavši da su se ljudi danas spremniji uključiti jer je i sama zajednica snažnija i sve više integrirana u svojim ciljevima.

Šimleša se osvrnuo i na mišljenje koje prevladava u javnosti o Povorci kao o nekoj razvratnoj manifestaciji, iako je očigledno da kod nas nije tako. Rekao je kako je za njega to glupa ideja koja nema nikakvu logičku podlogu te da je to mišljenje ljudi indoktriniranih nekim idejama koje nemaju uporište ni u stvarnosti niti u zdravom razumu. Naglasio je kako se potrebno obratiti “onima u sredini”, koji nisu upućeni u tematiku i koje je nužno educirati da je to i njihova borba. Sama LGBT zajednica već sve to zna, a fanatike treba jednostavno zanemariti jer niti im je moguće promijeniti mišljenje niti su uopće vrijedni pažnje. Horvat Crnogaj je dodala da ljude najviše iritira u samoj Povorci to što je šarena i vesela jer “valjda ako nemamo izraze mržnje na licu dok hodamo gradom, nemamo ni stvarne probleme”.

Obilježen Dan antifašističke borbe

Prije sedamdeset i dvije godine, 22. lipnja 1941. godine, u šumi Brezovica kod Siska formirana je pod zapovjedništvom Vlade Janjića Cape prva antifašistička postrojba u okupiranoj Jugoslaviji. Hrvatska danas taj događaj obilježava Danom antifašističke borbe.

Predstavnici državnog i vojnog vrha, Grada Zagreba, Sisačko-moslavačke županije i Saveza Antifašističkih boraca Hrvatske položili su danas vijence u sjećanje na osnivanje sisačkog odreda, začetnika Narodnooslobodilačke borbe na ovim prostorima u kojoj je aktivno sudjelovalo više od pola milijuna ljudi.

Prvi sisački partizanski odred bio je prvi antifašistički odred u Hrvatskoj i okupiranoj Europi u Drugom svjetskom ratu, a njegovo je osnivanje označilo početak organizirane antifašističke borbe na ovim prostorima.

Odred je imao 77 boraca, uglavnom su izvodili diverzije, a završetak Drugoga svjetskog rata doživjelo je njih 38. Prvi sisački partizanski odred za sobom je u borbu protiv fašističkih i nacističkih okupatora u Hrvatskoj te na prostoru tadašnje Jugoslavije povukao više od 500 000 hrvatskih građana/ki.

Vrlo je važno naglasiti kako se velik broj žena uključivalo u rad Narodnooslobodilačke vojske (NOV).

U NOV-u je sudjelovalo preko 100.000 žena. Oko 600.000 ih je odvedeno u logore, dok ih je oko 25.000 poginulo, a oko 400.000 ranjeno. Odlikovanje Partizanskom spomenicom dobile su 33.344. žene, a Ordenom heroja odlikovana je 91 žena (od toga samo 17 živućih). Oko 2.000 žena postale su oficirke (časnice).

Mirela Holy podnijela ostavku

Vlada je odbila većinu od 14 amandmana SDP-ove zastupnice Mirele Holy na prijedlog Zakona o zaštiti prirode zbog čega je Holy ispunila svoju prijetnju i, nakon mjeseci trzavica, napustila SDP.

Mirela Holy izašla je iz SDP-a čak i prije glasovanja o njezinim amandmanima u Saboru. Njezini kolege su o tome obaviješteni mailom.

‘Poslala sam dopis predsjedniku stranke u kojem ga obavještavam da izlazim iz stranke zbog toga što ne poštujemo politike na temelju koji smo dobili izbore, odnosno konkretno politiku zaštite prirode’, rekla je Holy i dodala da ostaje u Saboru kao nezavisna zastupnica jer se i dalje želi baviti politikom. Rekla je da će i dalje podržavati politiku Vlade koja bude u skladu s Planom 21.

Ministar zaštite okoliša Mihael Zmajlović  u Saboru je odbio amandman do kojeg je Holy bilo najviše stalo, a on se ticao osnivanja Nacionalne parkovne agencije. Zmajlović je rekao da taj prijedlog nije socijalno, ekonomski i politički opravdano te da se jednaka zaštita može postići unapređenjem postojećeg sustava.

Holy je u sabornici povukla odbačene amandmane rekavši da ne prihvaća obrazloženje ministra Zmajlovića. ‘Povlačim ih jer ne želim kolege u klubu SDP-a dovesti u neugodnu situaciju’, rekla je Holy.

Pulski dječji dom ponovo nosi ime Ruže Petrović

Nakon punih sedamnaest godina Ministarstvo socijalne politike i mladih vratilo je izvorno ime pulskom Domu za djecu, koji sada ponovno nosi ime Ruže Petrović, istarske heroine, antifašistice i žrtve jednog od najokrutnijih fašističkih zločina. Iako je Dom utemeljen davne 1945. godine pod izvornim imenom ‘Ruža Petrović’, HDZ-ova vlast putem Ministarstva rada i socijalne skrbi 1996. godine bez obrazloženja ime doma mijenja u – Dječji dom Pula.

Takva je odluka u najmanju ruku zgrozila istarsku javnost, no u vrijeme kada su s ulica i trgova u svim hrvatskim gradovima preko noći rušeni i uklanjani antifašistički spomenici, bilo je samo pitanje dana kada će se neka ‘pametna’ glava sjetiti da Ruža Petrović nije u skladu s hrvatskim interesima i da se jednostavno ne uklapa u nacionalni naboj.

Velika sramota i nepravda ispravljena je nakon skoro dva desetljeća u sadašnjem Ministarstvu socijalne politike i mladih, premda se to tražilo i od bivšeg HDZ-ovog ministra zdravstva Darka Milinovića, koji na to nije želio pristati.

Inicijativu o vraćanju imena Ruže Petrović prva je u listopadu 2008. godine pokrenula tadašnja IDS-ova županijska vijećnica Klara Grahovac, koja je na Skupštini zatražila da se ime vrati, a na tu ju je inicijativu veli, ponukao članak u Glasu Istre pod naslovom ‘Ruža Petrović – okrutna istarska sudbina’ koji je napisao novinar Zoran Angeleski.

Nažalost, te godine u javnosti je prešućena i 50. obljetnica smrti Ruže Petrović. Fašisti su toj hrabroj ženi 1944. godine iskopali oči, brutalno je mučili, a potom je u potpunom mraku živjela punih četrnaest godina. Uz sve te patnje do kraja je zadržala vedrinu pobijedivši simbolički svoje mučitelje i krvnike. 

Više od milijun prosvjednika/ica na ulicama Brazila

Predsjednica Brazila Dilma Rousseff za danas je sazvala krizni sastanak užeg kabineta, dan nakon povijesnih prosvjeda koji su okupili gotovo milijun ljudi i u kojima je jedna osoba poginula.

Rousseff je zbog prosvjeda otkazala put u Japan predviđen od 26. do 28. lipnja. Više od milijun ljudi prosvjedovalo je sinoć na ulicama više od 80 brazilskih gradova. Bune se protiv korupcije, protiv golemih svota koje Brazil ulaže u organizaciju Svjetskog nogometnog prvenstva 2014. te traže pristojne javne usluge. U mjestu Ribeirao Preto, oko 300 km od Sao Paula, na skupinu prosvjednika naletio je automobil te je jedan od njih preminuo.

U Rio de Janeiru, gdje je prosvjedovalo 300 000 ljudi, ozlijeđeno je 40 osoba, a u Sao Paolu ih je bilo oko 110 000. U Braziliji je prosvjedovalo 30-ak tisuća. U tom su gradu prosvjednici napali zgradu ministarstva vanjskih poslova i u sukobu s policijom ranjeno je njih tridesetak.

Na jugoistoku zemlje u Vitoriji gotovo 100 000 prosvjednika uništavalo je kabine za naplatu cestarine na mostu koji povezuje taj grad sa susjednim, a pred sudom je policija intervenirala kako bi raspršila jednu radikalnu skupinu. U Salvador de Bahiji, gdje je prosvjedovalo 20 000 ljudi, izbili su neredi.

Prosvjedi ne jenjavaju

U Brazilu se deseti dan nastavljaju prosvjedi protiv povećanja cijena i golemih troškova koje ta zemlja ima zbog budućeg svjetskog nogometnog prvenstva.

U više gradova, između toga u Sao Paolu i Rio de Janeiru zbog pritiska prosvjednika/ica, cijene javnog prijevoza su smanjene. Prosvjednici/ice su se sukobili s policijom u gradiću blizu Rio de Janeira te pokraj petnaestkilometarskoga mosta u tome gradu koji su pokušali blokirati. Most je privremeno zatvoren što je izazvalo velike gužve. Prosvjednici/ice su prevrnuli jedan autobus a potom podigli drvene barikade koje su zapalili kako bi policiju držali na razdaljini.

Prosvjedi su počeli prije deset dana u Sao Paulu i ubrzo se proširili na cijelu zemlju. Radi se o najvećim prosvjedima u Brazilu u posljednjih 20 godina. Popuštajući pritisku naroda, gradonačelnici Sao Paula i Rio de Janeira odlučili su u srijedu smanjiti cijene u javnom prijevozu, što su prije njih učinili i drugi gradovi.