Sve nepravilnosti inicijative ‘U ime obitelji’

Građanska inicijativa U ime obitelji Hrvatskom saboru danas će predati zahtjev za raspisivanje referenduma o unošenju ustavne odredbe koja bi brak okarakterizirala isključivo kao zajednicu muškarca i žene.

U razdoblju od 12. do 26. svibnja, sakupili su više od 710.000 potpisa građanki i građana Republike Hrvatske. Barem tako poručuju iz Organizacijskog odbora. No na koji način i pod kojim uvjetima, manje je poznato.

Sakupljanje potpisa za referendum sasvim je legitimno (demokratsko) pravo, rekli bismo na prvu. No, kao što svi znamo, uz prava dolaze i obveze. A obveza prilikom ideje o sakupljanju potpisa za referendumsko pitanje i samog sakupljanja potpisa bila je da se postupa u skladu sa zakonima i propisima. Prije nabrajanja svih kršenja zakona i nepravilnosti koje su obilježile ovu građansku inicijativu, pozornost je potrebno skrenuti na još jednu važnu činjenicu koja je očito (slučajno) promakla gospodi i gospođama iz građanske inicijative U ime obitelji.

To je definicija Ustava kao temeljnog pravnog akta neke države kojim se uspostavlja politički i pravni poredak. Ustav obično sadrži načelne propise o društvenom, ekonomskom i političkom poretku države, definira prava i dužnosti građana/ki, određuje najviše organe vlasti, njihove međusobne odnose i odnose prema nižim organima i građanima/kama.

Prema navedenoj definiciji, Ustav jednostavno NE SLUŽI definiranju pojmova poput braka, jer bi samim time u Ustav trebala ući i odredba o skrbništvu, izvanbračnim zajednicama, itd., koje su regulirane posebnim zakonima. Kao takav, brak se spominje samo izrijekom upravo u smislu da ga uređuju zakonski akti. Ono što se spominje u Ustavu, člankom 61. jest obitelj koja je definirana kao jedinica od posebnog značaja, no svima je jasno kako obitelj nije isto što i brak. Stoga, logično je za zaključiti kako ne samo što brak ne možemo smatrati temeljnim ljudskim pravom (niti homoseksualaca, niti heteroseksualaca), već to što to “ljudsko pravo” ne opravdava organiziranje u ovakve inicijative i unošenje takvih odrednica u Ustav.

Naime, kao što je presudio Europski sud za ljudska prava, brak se treba rješavati u okviru zakona pojedine države, što je konkretno za hrvatski slučaj, zakonodavno riješeno unutar Obiteljskog zakona. No, neostvarivanje prava jedne skupine koja ulazi u zajednicu (homoseksualne) u odnosu na prava neke druge skupine (heteroseksualne) jest ozbiljno kršenje ljudskih prava, ne samo prema moralnom, već i prema zakonskom određenju.

Nadalje, provođenje referenduma koji bi državni proračun olakšao za nešto više od 50 milijuna kuna koji ne ide ZA nešto već PROTIV nečega, u Hrvatskoj koja je dosegnula samo dno ekonomske krize, čisti je (društveni) apsurd.   

Ostavimo li (zasad) po strani previranja moralno-logičnog karaktera i usredotočimo se na zaobilaženje zakona, naići ćemo na nekolicinu nepravilnosti. U duhu novinarskog poziva, koji bi trebao služiti općem javnom interesu (i paroli javnost ima pravo znati), osjećam se dužnom upoznati javnost s konkretnim segmentima nepravilnosti.  

Prva je i osnovna financijska netransparentnost inicijative U ime obitelji. Naime, broj žiro računa naveden na stranici inicijative U ime obitelji ne pripada istoimenoj inicijativi već ad-hoc osnovanoj udruzi pod imenom Građani odlučuju. To možda i ne bi bilo problematično da dopredsjednik udruge nije Krešimir Miletić, koji je i dopredsjednik političke stranke HRAST (Hrvatski rast) te je bio nositelj liste HRAST-a za grad Zagreb, čime ova inicijativa samim time prerasta u dimenziju političkih, ne općeljudskih interesa. Nije naodmet spomenuti niti činjenicu da je glavna organizatorica inicijative U ime obitelji, Željka Markić bila predsjednica HRAST-a, a od 2008. i potpredsjednica GROZD-a. Također, dopredsjednica udruge GROZD, Kristina Pavlović, koja je, igrom slučaja i suosnivačica inicijative U ime obitelji, na internetskoj stranici udruge GROZD molila je javnost za donacije, navodeći žiroračun udruge.

Cijela je polemika izišla u javnost na T-portalovim stranicama, no nije izazvala daljnje polemike. Iz ovog pitanja proizlazi nekoliko zanimljivih činjenica, a jedna je od njih i ta da je udruga Građani odlučuju osnovana 3.4.2013., neposredno prije pokretanja građanske inicijative U ime obitelji. Iz toga proizlazi logično pitanje je li udruga osnovana zbog priljeva financijskih sredstava pod krinkom zaštite općeljudskih prava koju je pokrenula građanska inicijativa vrlo bliska spomenutoj udruzi. No, pravnim rječnikom, problem je u tome što građanska inicijativa nema status udruge, te samim time nije regulirana Zakonom u udrugama i sve bi troškove trebali snositi isključivo volonteri, što nije bio slučaj s ovom inicijativom koja je još javno molila za donacije. Nadalje, ovim je postupkom ispunjeno obilježje kaznenog dijela prijevare, prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske (čl. 236: Tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, kaznit će se kaznom zatvora od 6 mjeseci do 5 godina) budući da na stranicama građanske inicijative nigdje nije spomenuto da žiro račun za donacije pripada potpuno drugoj udruzi, ne građanskoj inicijativi. Iz navedenog je razvidno kršenje zakona koju je vodstvo U ime obitelji počinilo netransparentnošću i očitim prikrivanjem stvarnih vlasnika/ca žiro računa na koji su tražili donacije.

Sljedeći je problem ilegalno sakupljanje potpisa za referendum – naime, pojavila se nekolicina slučajeva u kojima su volonteri/ke inicijative U ime obitelji (osobito maloljetnici/e koji su na taj način htjeli dati svoj doprinos, budući da ne mogu staviti svoj potpis na inicijativu) obilazili građane/ke po stanovima i kućama i molili/e ih za potpis za referendum. Takav je način prikupljanja potpisa prema Zakonu o referendumu ilegalan, što stoji u sljedećem članku Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne samouprave (NN 92/01): Izjaš­njava­nje birača o potrebi da se zatraži raspisiva­nje referenduma može se održavati na svakom za to prikladnom mjestu u skladu s odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave (grada ili općine). Organizacijski odbor je dužan prijaviti mjesta na kojima će se održavati izjaš­njava­nje birača o potrebi da se zatraži raspisiva­nje referenduma policijskoj upravi na čijem se području izjaš­njava­nje održava, pet dana prije početka izjaš­njava­nja (čl. 8.c).

Također, zakonski neregulirano, ali moralno diskutabilno, a vezano uz nepravilnosti prilikom prikupljanja potpisa jesu i slučajevi verbalnog nasilja koje su volonteri/ke inicijative ponekad provodili nad prolaznicima/ama koji/e su odbili dati svoj potpis. No nepravilnostima vezanim uz prikupljanje potpisa tu nije kraj. Na vidjelo je izašla, ukoliko je vjerovati prema izvorima objavljenima na Facebook stranici kontra inicijative U ime svake obitelji, poruka u kojoj se moli za OIB ili JMBG, kako bi volonteri/ke sami/e potpisali zainteresirane građane/ke na listu za podršku referendumu. Primjeri takvih i srodnih poruka i objava koje ukazuju na nepravilnosti jesu sljedeći:

{slika}

U trećem slučaju, dopuštenjem za ulazak u prostor pojedinih fakulteta (FER, FFZg), prekršen je Statut Sveučilišta u Zagrebu, budući da je razvidno kako ova inicijativa ima političke implikacije, što je prema Statutu zabranjeno, ako u obzir uzmemo članak 6., stavak 1. (Akademska sloboda na Sveučilištu je sloboda svakog člana u znanstvenom i umjetničkom istraživanju i stvaralaštvu, poučavanju, međusobnoj suradnji i udruživanju. Sveučilište poštuje ustavno načelo o nedopustivosti diskriminacije (zbog rase, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovine, rođenja, društvenog položaja, invalidnosti, seksualne orijentacije i dobi i drugo.) te stavak 5. (Članovi sveučilišne akademske zajednice dužni su unutar Sveučilišta djelovati politički neutralno bez isticanja osobnih političkih stavova.) Smatram kako ta činjenica ne bi trebala biti zanemarena, unatoč tome što velik dio odgovornosti leži na dekanima/icama pojedinih fakulteta koji su unutar fakulteta na kojem djeluju kao njihovi predstavnici/ice puštanjem inicijative na fakultet i samim činom potpisivanja dali notu svojih preferencija po pitanja ovog referenduma, koji nije ništa drugo doli politički alat, što je jasno i iz definicije referenduma kao takvog. Jednako su krivi/e i organizatori/ice inicijative koji su svjesno prekršili još jedno pravilo, a to je ono Statuta Sveučilišta te bi se to trebalo tretirati kao još jedna u nizu nepravilnosti prilikom sakupljanja potpisa za referendum.

Ipak, s uma ne bismo trebali smetnuti niti kršenje etičkih normi i moralnih standarda koje se očituje u diskriminaciji i netolerantnosti prema osobama drugačije seksualne orijentacije, što je očito iz same homofobne inicijative koja svim silama nastoji zabraniti i onemogućiti jednaka prava osobama LGBTIQ populacije, dovodeći ih samim time u podređeni položaj. To čine i svojim istupima u javnosti, kojima nastoje dati do znanja da smatraju da su svi jednaki, ali su neki očigledno, jednakiji od drugih.

Kršenje etičkih normi očito je u već spomenutoj diskriminaciji koju nije potrebno podrobnije objašnjavati, ali ću se zato poslužiti izjavom Line Zonjića, iz vodstva U ime obitelji, koju je dao u jednom od intervjua: “Diskriminacija s obzirom na brak bila bi kada bismo kao dodatni uvjet za brak, osim toga da su to osobe suprotnog spola, postavili npr. narodnost ili rasu. Primjer diskriminacije bio bi da brak mogu sklopiti samo osobe iste narodnosti ili iste vjere”. Upravo je zabrinjavajuće što dotični ne vidi razinu diskriminacije koju doseže ova građanska inicijativa.

Nadalje, diskriminaciji prema samohranim roditeljima, budući da u parolama sakupljanja potpisa manipuliraju dječjim glasovima koji govore kako dijete želi mamu i tatu. Vjerujem kako bi pojedina djeca, naročito ona u dječjim domovima diljem Lijepe Naše, sve dali za trunku roditeljske ljubavi i pažnje pa makar imali dvije mame ili dva tate.

Posljednji u nizu moralnih krahova ove inicijative jest pozivanje na lažno istraživanje – naime, predstavnici/e inicijative U ime obitelji, zadnjih se nekoliko tjedana pozivaju na zaključke prošlogodišnjeg američkog istraživanja pod nazivom New Family Structures Study, a čije interpretacije ne samo da nisu priznate, već su osporene i od strane samog autora. Riječ je o istraživanju u kojem u obzir nisu uzeta djeca iz homoseksualnih brakova, već djeca koja su se nekad u životu našla u situaciji da im jedan od roditelja ima homoseksualno iskustvo. Zanimljivo je što se spomenuta inicijativa pravi neupoznata s reprezentativnim istraživanjima koja pokazuju da su homoseksualni roditelji jednako dobri roditelji kao heteroseksualni, a u nekim slučajevima i bolji. (primjer su istraživanje na fakultetu Birkbeck, dijelu Londonskog sveučilišta, te na Sveučilištu Clark u Massachusettsu)

Konačna odluka o referendumu u rukama je Ustavnog suda. Ako do referenduma i dođe, unatoč već pobrojenim nepravilnostima, na građanima/kama je da procjene zaslužuje li jedna ovakva inicijativa njihovo povjerenje.

Današnja parada je razlog da se sutra svi/e pridružite Povorci ponosa!

Inicijativa U ime obitelji predat će oko 14 sati predstavnicima/ama Hrvatskoga sabora, zahtjev za raspisivanje referenduma sa 749.316 potpisa birača/ica, koji/e traže raspisivanje državnog referenduma s pitanjem: “Jeste li za to da u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca?”.

Predstavnike/ice inicijative primit će predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko. Predstavnici/e svih županijskih koordinacija Građanske inicijative U ime obitelji i jedan dio volontera i volonterki okupit će se na Zrinjevcu i oko 13 sati krenuti prema Trgu sv. Marka, gdje će se prilikom predaje potpisa Organizacijski odbor kratko obratiti svima nazočnima.

Iduće pitanje koje se nameće samo od sebe jest – što i kako dalje. Naime, već smo pisali kako se vladajući oštro protive referendumu kojem je cilj ograničiti ljudska prava manjine koja većina već ima, dok oporba zdušno priželjkuje raspisivanje referenduma kako bi skupljali jeftine političke bodove. Pogotovo u vremenu kada je svako druga riječ koja izlazi iz Karamarkovih usta “prijevremeni parlamentarni izbori”.

Štoviše, ovakav raskorak u tumačenju zakona i Ustava Republike Hrvatske mogao bi dovesti do ustavne krize, upozoravaju stručnjaci. Dok vladajući i brojne organizacije civilnog društva upozoravaju na neustavni karakter referendumskog pitanja, Ustavni sud se pak ne slaže s njima.

“U ovoj formi ne može izravno ući u Ustav. Dakle, morat će se donijeti tehnički ustavni zakon o promjeni Ustava, u  tom smislu će saborski zastupnici morati glasati, ali odluka je obvezujuća, oni moraju poštovati volju građana”, objasnila je Sanja Barić, predstojnica Katedre za ustavno pravo riječkog Pravnog fakulteta i članica Odbora za Ustav.

Podsjetimo, iza inicijativa U ime obitelji stoje zapravo tri imućne varaždinske obitelji izrazito konzervativnih, katoličkih uvjerenja, koja očito žele nametnuti i ostatku građana i građanki ove zemlje. Njihova dobra umreženost i organizacija te golema financijska sredstva, čije se porijeklo ne zna, rezultirali su zahtjevom za referendum o braku.

Ropstvo 21. stoljeća: Zarobili ih i tjerali na besplatan rad

Meksičke vlasti su spasile najmanje 275 osoba, koje su bile zarobljene u neljudskim uvjetima u jednom kampu, gdje su protiv svoje volje iskorištavane i izrabljivane za sortiranje i pakiranje rajčica za izvor. Među zarobljenim je bilo čak 39 tinejdžera i tinejdžerica.

Pet nadzornika je uhićeno zbog teške povrede zakona jer su trgovali ljudima i lišili ih jednog od temeljnih ljudskih prava – slobode.

Farma je otkrivena nakon što je jedan radnik uspio pobjeći i odmah sve prijavio policiji.

“Hrana kojom su nas hranili već je bila pokvarena. Držali su nas kao robove”, kazao je jedan od oslobođenih radnika.

“Rekli su nam da možemo otići ako želimo, međutim, kada bismo pokušali izaći, ne bi nam dali. Štoviše, ako bi netko pokušao pobjeći, pretukli bi ga i vratili na farmu”, dodao je drugi.

Naomi Wolf za Libelu: ‘Žene su hrabre otkad je žena’

Surfala sam prije kojih tjedan dana neumorno po webu, čitajući reportaže i vijesti o prosvjedima u Turskoj te pomalo mazohistički čitala sve komentare ispod fotografija i članaka. Tužni rezime je bio da su brojni komentari fokusirani na izgled prosvjednica, a nemalo je i čuđenje zbog ‘ženske hrabrosti’. Sjetila sam se Naomi Wolf, jer je jedna od onih koja je mnogo pisala o mitu ljepote i subordiniranju žena usmjeravajući ih uvijek na fizičko, na izgled, na ljepotu, i iskrivljenoj percepciji žena kroz tu prizmu.  Na njenoj službenoj stranici pronašla sam kontakt mail i odlučila ju upitati za komentar, ne nadajući se previše odgovoru, uzimajući u obzir njen pretrpani raspored.

Međutim, šest dana kasnije, na mail koji joj je proslijeđen od tima koji filtrira sve mailove upućene na gore navedenu adresu, Naomi je kratko i jasno odgovorila.

Moj upit za komentar na trenutnu situaciju u Turskoj, i činjenicu da su brojni komentari vezani za izgled prosvjednica, odjevne predmete koje nose, a nemalen je broj i iznenađenih glasova onih koji ne mogu vjerovati da su žene ‘tako neustrašive’ i ‘bez pomicanja stoje pred policijom’, Wolf je prokomentirala:

‘Bez obzira na uloge koju žene prisvajaju u javnom kontekstu, njihov je izgled uvijek naglašavan i istican; to je način skretanja pozornosti sa snage i moći njihova djelovanja. Žene su hrabre otkad je žena – najbolja strategija je jednostavno biti uporna u hrabrosti i usmjerena na cilj svoga djelovanja. Neki mediji i komentatori možda gledaju na prosvjednice kroz krivi okvir, ali ne treba zaboraviti da se mnogi od nas u svijetu dive hrabrosti prosvjednika u Turskoj i njihovoj predanosti u borbi za demokraciju, bez obzira na to što nose i kako izgledaju! U tome ih istinski podupirem’, odgovorila je.

{slika}

Wolf je inače prošle godine izdala novu knjigu, Vagina: A New Biography, koja je naišla na brojne negativne reakcije od strane publike, što feminističke, što one – ‘neutralnije’. Nije to prvi puta da je uzburkala javnu scenu, bila je uhićena tijekom Occupy Wall Street prosvjeda, njeni javni nastupi često su proglašavani ‘radikalnima’, a knjige su joj uzrokovale lavine ljubavi i mržnje istovremeno. Jedno možemo reći sigurno – Naomi je jedna od onih koja svoje mišljenje izražava bez straha, a na mejlove odgovara i eto – malim portalima s drugog kraja svijeta.

Hoće li turski građani odlučivati o uređenju Taksima?

Turski premijer Recep Tayyip Erdogan ne isključuje raspisivanje referenduma u Istanbulu o projektu uređenja trga Taksim koji je potaknuo val protuvladinih prosvjeda u Turskoj, objavila je vlada nakon Erdoganova sastanka s predstavnicima prosvjednika. Pozvala je stotine prosvjednika/ica okupljene u parku Gezi uz trg Taksim da to područje napuste “što je brže moguće”. 

Policija je brutalno intervenirala još 31. svibnja kako bi evakuirala prosvjednike iz parka Gezi koji treba biti porušen u okviru programa uređenja trga i izgradnje trgovačkog centra. Jedanaest predstavnika nevladinih udruga i civilnog društva, a među njima ima stručnjaka/nja i umjetnika/ica, kazalo je da će prijedlog premijera Erdogana razmotriti, no prosvjednici/ce osporavaju da su ti ljudi pozvani zastupati ih.

Koordinacija parka Gezi je platforma od 116 udruga i ona pokreće prosvjede, no ona nije bila pozvana na razgovore s Erdoganom. Prema zadnjim podacima turskog sindikata liječnika, u gotovo dvotjednim prosvjedima četiri su osobe poginule, tri prosvjednika i jedan policajac, a 5 000 je ozlijeđenih, od kojih nekoliko desetaka teško.

‘Ravnateljstvo policije je suodgovorno za tragediju u Graboštinama!’

Autonomna ženska kuća zahtjeva hitnu i detaljnu istragu suodgovornih vezano za dvostruko ubojstvo u Graboštanima, a takvima smatra izravno nadređene u Ravnateljstvu policije gdje je ubojica bio zaposlen. Za one koji su ‘nečinjenjem’ pridonijeli tragediji traži ‘najstrožu sankciju’. 

Tragedija se dogodila sinoć oko 21 sat kraj mosta preko rijeke Sunje na cesti između Velikog Krčeva i Graboštana u općini Majur, kada je službenik Ravnateljstva policije MUP-a svojim vozilom presreo i zaustavio automobil kojim se iz Krčeva vraćala njegova bivša supruga s dvije kćeri od osam i devet godina te njezin 45-godišnji prijatelj sa svojim 17-godišnjim sinom.

Policajac je iz prtljažnika izvadio automatsku pušku i počeo pucati po automobilu. Ubio je bivšu suprugu i njezinog prijatelja, a troje djece srećom je ostalo neozlijeđeno.

Zbog dugogodišnjeg nasilja žena je svojedobno napustila partnera (policajca) kako bi počela s djecom novi život bez nasilja. Opetovano je policiji prijavljivala nasilje i prijetnje ubojstvom, te je iz istog razloga prošle godine intervenirala i specijalna policija, navode iz Autonomne ženske kuće. 

Autonomna ženska kuća pita Ravnateljstvo MUP-a koje su mjere poduzete nakon intervencije specijalne policije, je li ubojica sankcioniran – stegovno, kao službena osoba, i kazneno zbog nasilja i prijetnji ubojstvom, te zašto institucije države ne primjenjuju zakone redovito i dosljedno kako bi zaštitili žrtve od nasilja i prevenirali ubojstva? 

‘Hoće li i ova tragedija kao i sve dosadašnje ostati nesankcionirana?’, pitaju se aktivistice Autonomne ženske kuće Zagreb. ‘Bilo bi to skandalozno!!!’, zaključuje se u izjavi koju u ime Autonomne ženske kuće potpisuje Neva Tolle.