Natječaj za najbolji studentski rad rodne problematike

Centar za ženske studije objavljuje Natječaj za dodjelu Nagrade za studentski rad na teme žena odnosno rodne problematike. Natječaj je otvoren od 15. ožujka do 1. listopada 2013. godine.

Centar za ženske studije smatra obrazovanje o ženskoj problematici na interdisciplinarnoj osnovi te poticanje istraživanja koja se tiču ženske subjektivnosti, ženske povijesti i kulture, roda/spola, moći i znanja, autoriteta i nasilja sastavnim dijelom novih i kritičkih znanja unutar svih vidova obrazovanja i cjeloživotnoga učenja.

Studenti i studentice hrvatskih sveučilišta, nagrada za studentski rad može biti vaša!

Pravila Natječaja

Pravo natjecanja za Nagradu imaju svi studenti i studentice preddiplomskih, diplomskih i integriranih studija hrvatskih Sveučilišta, svih znanstvenih i umjetničkih područja.

Na Natječaj studenti i studentice prijavljuju radove nastale u akademskoj godini 2012./2013. koje su, kao sastavni dio studentskih obveza, pozitivno ocijenili njihovi nastavnici/e odnosno mentori/ce na njihovim matičnim fakultetima.

Za Nagradu se prijavljuje znanstveni, stručni ili umjetnički rad koji je nastao u pisanom ili izvedbenom obliku, uključujući seminarski i završni rad. Ako je riječ o radu u izvedbenom obliku, prijava na Natječaj mora sadržavati osvrt autora/autorice rada od najmanje 5 kartica u pisanom obliku uz dostavljenu prateću dokumentaciju.

Prema opsegu, rad koji se prijavljuje za Nagradu mora imati najmanje 15 kartica.

Rad koji se prijavljuje za Nagradu treba se tematski baviti ženskom odnosno rodnom problematikom, pokazati adekvatno znanje o sadržajima vezanim uz temu, odgovarajućoj metodologiji i poznavanje stručne literature.

Za Nagradu se može prijaviti rad nastao kao rezultat rada jednog/jedne, a najviše tri studenta/studentice, koji nije objavljen ili javno izveden.

Prema odluci Odbora Centra za ženske studije, a na prijedlog Prosudbenog odbora, Nagrada koja je predmet ovog Natječaja sastoji se od povelje i novčanog iznosa.

Odluka o dodjeli Nagrade bit će objavljena u prosincu 2013. godine na web stranicama Centra za ženske studije.

Na Natječaj za Nagradu studenti i studentice prijavljuju se osobno, a prijavnu dokumentaciju čine ispunjeni prijavni obrazac, potvrda profesora/profesorice koji su mentorirali/ocijenili rad, zatim rad (u tiskanom obliku) koji se prijavljuje na Natječaj (tri primjerka uvezanog rada) i prateća dokumentacija za radove koji nisu nastali u pisanom obliku (snimka, fotografije, makete i ostala prikladna dokumentacija, uz obavezan pisani osvrt). Radovi u izvedbenom obliku trebaju biti dostavljeni u tri primjerka CD-a odnosno DVD-a.

Prijavni obrazac ako i obrazac potvrde može se naći na web stranicama Centra za ženske studije: www.zenstud.hr.

Cjelovitu prijavnu dokumentaciju treba poslati kao preporučenu pošiljku na adresu:

Centar za ženske studije
Dolac 8
HR-10000 Zagreb

s naznakom “Za Natječaj” najkasnije do 1. 10. 2013. godine (poštanski žig na poslanoj Prijavi mora imati navedeni datum).

Pristigle prijave nakon toga datuma neće se uzeti u obzir.

Nominacijski postupak za Nagradu

Natječaj je dio programa Centra za ženske studije usmjerenog poticanju rodno-osjetljivog obrazovanja i provedbi politike ravnopravnosti spolova u Republici Hrvatskoj.

Projekt se provodi uz financijsku potporu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Natječaj je dio programa Centra za ženske studije usmjerenog poticanju rodno-osjetljivog obrazovanja i provedbi politike ravnopravnosti spolova u Republici Hrvatskoj.

Prijavni obrazac pronađite OVDJE!

Sindikat biciklista gostuje u ŠPB-u

U petak, 22. ožujka, u 11.15 sati ne propustite emisiju Širenje područja borbe na Radio Studentu!

U emisiji gostuje Iva Kvakić, aktivistkinja Sindikata biciklista, stručnjakinja za održivi razvoj i supredsjednica stranke Za grad. Bit će govora o dosadašnjoj borbi za zaštitu i promicanje prava biciklista i biciklistkinja, ali i o osnutku novonastale stranke, kojoj je cilj uključiti građane i građanke Zagreba u funkcioniranje gradske vlasti.

Širenje područja borbe emisija je Radio Studenta koja se bavi ljudskim pravima, civilnim društvom, aktivizmom i volonterizmom. Nekoliko mladih djevojaka sa studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti odlučilo je proširiti frontu te ukazati na drugačiji pogled na svijet, predstaviti teme, događaje i osobe koje su nedovoljno zastupljene u mainstream medijima, ukazati na alternativna rješenja i upoznati slušatelje i slušateljice s događajima vezanima za civilno društvo. ŠPB informira, nasmijava, te ima stav.

Širenje područja borbe emitira se svaki petak u 11.15 sati na 100,5 na području Zagreba ili putem web streama www.radiostudent.fpzg.hr.

Emisiju uređuju: Svjetlana Knežević Maruška Mileta
Emisiju pripremaju: Sara Jerman i Andreja Pančur

Zašto ljudima oko sebe nikad ne govorim da sam feministkinja?

Ja sam feministkinja.

To se možda uopće ne čini kao tajna. Naposljetku, objavila sam to na Facebooku, na Twitteru i na vlastitoj web stranici. Komentiram na feminističkim portalima, dio sam uredničkih timova feminističkih portala, a skoro su svi postovi na mom blogu feminističkog karaktera. Za online zajednicu i online prijatelje, činjenica da sam feministkinja uistinu ne bi trebala biti ništa čudno.

Ali u stvarnom životu, nikad ne izgovaram F-riječ i nikad se nisam nazvala feministkinjom.
Ne stidim se toga tko sam i što sam. Međutim, živim u vrlo konzervativnom društvu u kojem se ne osjećam dovoljno sigurno da bi otvoreno iskazala svoja društvena i politička uvjerenja. Živim i krećem se u svijetu u kojem to što si otvoreno i glasno feministkinja može rezultirati ozbiljnim negativnim posljedicama za osobni i profesionalni život. Ne skrivam aktivno to tko sam u stvarnom svijetu, ali veoma pazim da ne promoviram ono što zagovaram online. Oni ne pitaju, ja ne govorim, većina ljudi s kojim živim i radim ponosi se time što ne koriste društvene medije. Zbog svega toga, život u konzervativnoj okolini protječe za mene relativno bezbolno.

Živim u zajednici u kojoj me nedavno suradnica, inženjerka poput mene, koja je proživjela nasilje u braku i razvela se baš kao i ja, zaustavila usred inače potpuno banalnog razgovora da bi me optužujućim glasom upitala:”Ti nisi jedna od onih feministkinja, zar ne?”. Zbunjena i uznemirena njenim očitim negodovanjem i neočekivanom spoznajom, jedino sam u šali uspjeli izgovoriti da sam mislila kako smo svi feministi i feministkinje, ali me je ona nakon toga obavijestila kako nisu svi, kako ona sigurno nije feministkinja. Nakon te konverzacije, samo je vrlo rijetko razgovarala sa mnom.
Živim u zajednici u kojoj sam sam se osjećala posramljenom i kritiziranom zbog donošenja odluke o promjeni prezimena nakon vjenčanja, i to s nekoliko strana. Prije nego što sam donijela odluku, nekoliko je osoba iz mog privatnog života smatralo prikladnim glasno se pitati mogu li ili ne uistinu voljeti svog muža ukoliko ne uzmem njegovo prezime te kako će mi on ikad moći vjerovati ako ostavim svoje prezime. Nakon što sam donijela odluku, doživjela sam više od jednog sramotnog sastanka na poslu na kojima su muškarci doslovce urlali na mene zbog promjene prezimena, jer me je sada kao bilo teže naći u e-mail imeniku tvrtke.

Živim u društvu u kojem mnogi moji suradnici provedu čitav dan na poslu bez da suvislo komuniciraju s nekom ženom i gdje se redovito prema meni odnose kao čudnom i misterioznom predmetu koji im može rasvijetliti neobične hirovitosti ženske vrste. Što mislim o kontracepciji? Mogu li pojasniti zašto bi pobačaj uistinu trebao biti legalan kad uvijek postoji mogućnost posvajanja? Glasam li kao žena za Sarah Palin, koja je Žena Baš Kao Ja ili glasam za Demokratsku stranku, kao što navodno sve žene čine u posljednje vrijeme?

Živim u zajednici u kojoj sam više od jedanput bila prisiljena izgovoriti ‘zato što se to ne bi svidjelo mom mužu’, kako bih se izvukla iz situacija u kojima sam bila prisiljena raditi stvari koje mi nije bilo ugodno raditi. Nakon što bih čvrsto više puta rekla da ne želim raditi te stvari, da ne radim takve stvari i da se ne osjećam ugodno kad me opetovano traže da to radim – sve bez uspjeha – izvukla bih čarobne riječi koje više od svega mrzim koristiti. ‘Moj muž ne želi da to radim’ jest mantra pred kojom ustupaju svi prigovori u svijetu u kojem živim. Te su riječi zaštitni plašt koji sam u posljednje vrijeme prisiljena nositi u svojoj zajednici. Ta zajednica moj osobni pristanak smatra beznačajnim, jednako kao što cijeni pristanak mog muža ne zbog onoga tko on jest, već zbog toga što on predstavlja. Samo da napomenem, moj muž poštuje moj pristanak čak i kad naša zajednica ne poštuje. Imam njegovu suglasnost da ga koristim kao ispriku kad sam prisiljena nositi se s ovim društvenim preprekama.

Zbog toga što sam feministkinja, zbog toga što mi je stalo do društvenih poruka uključenih u svakodnevni život, a najviše zbog toga što imam ukorijenjeni problem prevelike strogosti prema samoj sebi – često se osjećam krivom što činim kompromise, koje moram činiti kako bih se mogla sigurno kretati u konzervativnom patrijarhalnom društvu. Osjećam se kukavički zato što nisam glasnija, očitija i jasnija u svojim feminističkim stavovima, bez obzira na profesionalne i osobne posljedice.

Ali onda se sjetim koliko trebam svoj posao i zdravstveno osiguranje samo da bih mogla preživjeti i koliko mi jako treba snažna društvena mreža kako bih mogla živjeti sa svojim invaliditetom. Sjetim se iznova svih razloga zbog kojih ne izgovaram F-riječ, zašto se otvoreno i glasno ne izjašnjavam feministkinjom u stvarnom svijetu. Ne mogu si to priuštiti. Preriskantno je. Preopasno je. Tako ostajem prikrivena i čekam dan kad će se moj online aktivizam susresti s pokretom u stvarnom svijetu bez straha od odmazde.

Ja sam feministkinja zato što dajem kulturalnu kritiku i radim analizu politike, dok istovremeno shvaćam da su moji osobni izbori zapravo izbori doneseni pod ogromnom količinom društvene prisile. Također prepoznajem da, iako se ti obrasci prisile ne čine svima očigledni, oni ipak postoje.
Nikad ne bih nazvala kukavicom osobu koja je, zbog sigurnosti i opstanka, prisiljena skrivati dio svog identiteta. Sad shvaćam da bih trebala prestati samu sebe nazivati kukavicom zato što sam, kako bih se zaštitila, izabrala skrivati svoja društvena i politička uvjerenja od ljudi u stvarnom svijetu.
Činjenica da se ne osjećam sigurnom izgovarati F-riječ ne čini me kukavicom.

Prevela i prilagodila  Jelena Tešija

Koje stranke nisu ispoštovale zakonsku kvotu od najmanje 40 posto podzastupljenog spola?

Državno izborno povjerenstvo objavilo je sve kandidacijske liste za europske izbore koji se održavaju 14. travnja. Ukupno se natječe 19 samostalnih lista, 8 koalicijskih i 1 nezavisna lista. Na svim listama kandidirano je 38,39 posto žena pri čemu su najveće stranke redom ispoštovale zakonsku kvotu od najmanje 40 posto podzastupljenog spola, odnosno žena.

Od stranaka koje nisu ispoštovale kvotu tu je nekoliko lijevih neparlamentarnih stranaka, te gotovo sve desničarske stranke uključujući i parlamentarni HDSSB koji je kandidirao četiri žene. Ironično je da je i stranka koja sebe naziva Pokret za modernu Hrvatsku kandidirala svega tri žene.

Možda je posebno zanimljiva lista HRAST-a koja, uz to što nije zadovoljila kvotu, čini jedna opskurna skupina fundamentalista i homofoba koji su predvodili pokušaj uklanjanja zdravstvenog odgoja iz škola. Listu predvodi GROZD-ov Ladislav Ilčić, odmah iza njega je Vigilareov Krešimir Miletić, a uz njih na trećem mjestu liste našao se i homofobni zadarski profesor Ivan Poljaković te Hrvoje Hitrec. Prava je šteta što Judith Reisman nije u međuvremenu dobila hrvatsko državljanstvo da upotpuni dojam.

Žene prvi put u većini u francuskoj vladi

“Više žena u vladi može donijeti samo dobro”, ocijenila je u srijedu Yamina Beguigui, ministrica zadužena za frankofoniju nakon rekonstrukcije u vladi koju sada čini 19 žena i 18 muškaraca.

U tu procjenu nije uračunat premijer Jean-Marc Ayrault. U lipnju je omjer sastava vlade (19 žena i 19 muškaraca) novog predsjednika Francoisa Hollandea naišao na odobravanje, a radilo se o događaju bez presedana.

Rekonstrukcijom u utorak je u vladi jedan ministar manje, Jerome Cahuzac (proračun), kojeg je zamijenio Bernard Cazeneuve (ministar za europske poslove), kojeg je zamijenio Thierry Repentin (profesionalno obrazovanje) čije su dužnosti povjerene Michelu Sapinu (zaduženom za zapošljavanje), tako da nije imenovan novi ministar.

“Jedna žena više u vladi, možda se radi o rekordu. To je dobra vijest i mislim da donosi samo dobro”, rekla je Benguigui u sklopu prvog svjetskog foruma frankofonih žena, koji je organizirala u Parizu, prenosi AFP.

“Jednakost u vladi se događa prvi put, ali muškarci ju ne prihvaćaju i ne mogu probaviti”, dodala je u vezi s prvim skupovima posvećenim pitanjima narodnoj skupštini kada je intervencija ministrice okoliša Cecile Duflot popraćena zvižducima neodavanja zastupnika.

Benguigui je istaknula da je bila krajnje šokirana tim arhaičnim mačizmom, uvredljivim za žene.

Na Prvom forumu žena frankofonije okupilo se 400 žena iz 77 frankofonih zemalja i bave se zaštitom temeljnih ženskih prava.

Malala se vratila u školske klupe

Malala Yousafzai, petnaestogodišnjakinja iz Pakistana, kojoj s talibani pucali u glavu u školskom autobusu u listopadu, krenula je u utorak u srednju školu za djevojke Edgbaston u Birminghamu.

Hrabra Malala posljednih se mjeseci u Birminghamu liječila od posljedica prostrijelne rane u glavi, a sad je u istom gradu počela novi  život.

“Vrlo sam uzbuđena što sam napokon ostvarila svoje snove i vratila se u školu. Želim da sve djevojke na svijetu dobiju ovu priliku”, rekla je Malala, koja se sada osjeća odlično i spremna je nastaviti svoju bitku za pravo svih djevojaka svijeta na obrazovanje.

Podsjetimo, Malala je teško ranjena u glavu i vrat kada je talibanski napadač pucao na školski autobus u dolini Svat, sjeverozapadno od glavnog grada Islamabada.

Napad je izazvao zgražanje i osudu međunarodne zajednice.

Pokušaj ubojstva 14-godišnje pakistanske aktivistice Malale Jusufzai mogao bi biti ‘prijelomni’ trenutak koji će okrenuti javnost protiv militanata i ekstremizma, prenio jeThe Guardian.

Talibanski glasnogovornik, Ehsanullah Ehsan, preuzeo je odgovornost u ime pakistanskih talibana TTP, ogranka zloglasnog pokreta poznatog po ograničenjima ženske slobode i ženskog obrazovanja tijekom svoje petogodišnje vlasti u Afganistanu prije 2001.

‘Jusufzai je prozapadno orijentirana, ona je govorila protiv talibana, a američkog predsjednika Obamu nazivala je idealnim vođom’, rekao je za Reuters Ehsan.