Fino mrtvo kazalište

Na dan kada se u Zagrebu i Splitu održavaju prosvjedni skupovi, čiji je cilj stati u obranu zdravstvenog odgoja – “Skup razuma“, Jutarnji list senzacionalistički najavljuje novi broj Globusa koji otkriva “akcijski plan nadbiskupa Bozanića: od 1. veljače 2.000 svećenika u 1.600 župa uz pomoć 400 redovnika i redovnica i 1.000 volontera i volonterki počet će žestoku kampanju protiv Vlade. Svaki dan organizirat će se javne rasprave protiv zdravstvenog odgoja i gay brakova”.

Počet će, kao da već nisu počeli, to jest, kao da su uopće i prestali. Nije iznenađujuće da su se  na “Skupu razuma” okupili ljudi koji su digli glas protiv diskriminatornih izjava koje posljednjih tjedana predstavnici Katoličke crkve (npr. Bozanić i Pozaić) kao i njihovi bliski suradnici (npr. Adalbert Rebić) odašilju već tjednima. No, iznenađujuće jest to što na tom skupu, a ni na njima sličnima, čini se, više ne možemo očekivati ravnatelja Gradskog dramskog kazališta GavellaDragu Stazića. On za to, naprosto, nema hrabrosti.

Gospodin Stazić je kukavno zbog ‘neviđenog pritiska’, kako stoji u njegovoj objavi isprike, odlučio povući plakat za kazališnu predstavu “Fine mrtve djevojke“.

Žalosno je što je tim činom priznao da na njega  ‘neviđeni pritisak’ mogu izvršiti likovi poput onih karikaturalno prikazani u toj istoj kazališnoj predstavi u režiji Dalibora Matanića.

Ideja da jedno kazalište na čijim se daskama održava takva predstava održava poštuje, cijeni i živi duh te iste predstave očito je bila iluzorna. Neki nebitni portal bitno.net i njegovi poklonici, marginalna katolička udruga Vigilare, za koju vjerojatno do danas nitko nije ni čuo, čini se, predstavlja ‘neviđen pritisak’.

Radosna su vijest, s druge strane, komentari koje o predstavi daju Dalibor Matanić, ali i jedna od glumica iz predstave Nataša Janjić – Lokas koja je na Facebook profilu svojega kazališta, na objavu o povlačenju plakata tu kukavnu odluku svojega ravnatelja komentirala ovako: “Uvedimo cenzuru na umjetnost. I odselimo”.

Situaciju, kako prenosi Večernji list, naravno, u svoju korist okreće udžbenički primjer populističkog kandidata za gradonačelnika te trenutni gradonačelnik Zagreba – Milan Bandić koji je već naložio micanje ‘spornih’ plakata sa svih javnih površina. Sva sreća da je osobno preuzeo brigu o napadalom snijegu, u protivnom bi, vjerojatno, i sam plakate skidao.

Povlačenjem ovog plakata Gavella je pokazala da je prikazivanje “Finih mrtvih djevojaka“, barem za njezina ravnatelja, ništa više od pokušaja dovlačenja publike čije mišljenje ne žele oblikovati, koje ne žele obrazovati i odgajati u duhu demokracije i ustavnih vrijednosti naše male balkanske države.

Ravnatelj Stazić bi predstavu trebao pogledati još koji put da poruku iste i shvati. Možda bi tada spoznao važnost neuzmicanja pred primitivizmom i naučio da kada jednom to napravite, svaki sljedeći put taj isti primitivizam viri iza ugla s očima koje svakog puta malo više narastu.

Također, nadam se da će se gospodinu Staziću definicija ‘neviđenog pritiska’ nakon reakcija na njegovu objavu o povlačenju plakata bitno izmijeniti.

Vjerska uvjerenja ne mogu biti opravdanje za diskriminaciju LGBT populacije

Europski sud za ljudska prava  jučer je donio presudu prema kojoj vjerska uvjerenja ne mogu opravdati suprotstavljanje pravima istospolnih parova. Od četiri ispitana slučaja, koje su iznijeli kršćani na područja rada, u dva, gdje se radilo o ugrožavanju prava gej osoba, tužitelji su tvrdili kako njihova uvjerenja dopuštaju mogućnost odbijanja pružanja usluge istostpolnim parovima, javljaju iz udruga Iskorak i Kontra.

Tužitelji/ice su u navedenim slučajevima, nezadovoljni presudama u Velikoj Britaniji, obratili se Europskom sudu za ljudska prava koji je procijenio kako nema kršenja vjerskih sloboda.

“U oba slučaja poslodavci i poslodavke provodili su antidiskriminacijsku politiku s obzirom na korisnike i korisnice usluga. A pravo da se ne podlegne diskriminaciji temeljenoj na seksualnoj orijentaciji zaštićeno je Eurposkom konvencijom o ljudskim pravima”, stoji u obrazloženju Suda, kako prenosi portal laive.fr.

U prvom slučaju, Lillian Ladele, državna matičarka u Londonu, koja je smijenjena jer je odbila vršenje dužnosti sklapanja civilnog braka za istospolne parove, nakon što je to postalo legalno, 2005, tvrdila je da je diskriminirana zbog svoje vjere. Sud je presudio kako diskriminacija nije postojala te da su britanski sudovi, koji su potvrdili njenu smjenu, odredili pravu ravnotežu između njenog prava na slobodu vjeroispovijesti i prava istospolnih parova da ne budu diskriminirani.

U drugom slučaju, u kojem je Gary McFarlane, savjetnik u pružanje psiho-seksualne terapije za parove, smijenjen zbog odbijanja rada s istospolnim  parovima, tvrdeći to nije u skladu s njegovim uvjerenjima, sud je jednoglasno presudio kako nije došlo do povrede njegovog prava na slobodu vjere.

Komentirajući ovu presudu, zatupnica Sophie in’t Veld, podpredsjednica  Europskog parlamenta za LGBT prava, je izjavila: “Ovom presudom, sud je utvrdio da je sloboda vjeroispovijesti pravo pojedinca. Nedvosmisleno je da to nije kolektivno pravo na diskriminaciju LGBT osoba, žena, ljudi druge vjere ili životnih stavova.”

Zastupnik Michael Cashman, Dopredsjednik Europskog parlamenta za LGBT,  dodao je: “Britanski zakon s pravom štiti LGBT osobe od diskriminacije i ne postoji izuzeće za vjernike. Religija i vjerovanje su duboko privatne i osobne, te nikada ne bi trebale biti korištene za smanjenje prava drugih”.

Pravobraniteljica za djecu i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova podržale zdravstveni odgoj

Pravobraniteljica za djecu i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova izdale su mišljenja o zdravstvenom odgoju u kojem pružaju podršku uvođenju ovog sadržaja u školski kurikulum.

PRAVOBRANITELJICA ZA DJECU ističe kako njen Ured pridaje veliku važnost zdravstvenom odgoju djece u svim njegovim sastavnicama, uključujući i dio koji se odnosi na ljudsku spolnost, prepoznajući vrijednosti ovoga programa u razvojnom, zdravstvenom, preventivnom i odgojno-obrazovnom smislu. Držimo da škola mora biti jedna od ključnih karika u informiranju djece o spolnosti, što ne sprečava roditelje da savjesno i odgovorno odgajaju djecu, u skladu sa svojim svjetonazorom.

Program zdravstvenog odgoja mora biti u skladu sa standardima poštovanja i zaštite ljudskih prava, ravnopravnosti spolova i suzbijanja svih vrsta diskriminacije i homofobije. Očekujemo da informacije koje će djeca dobiti kroz sadržaje zdravstvenog odgoja budu točne, znanstveno utemeljene, interdisciplinarno predstavljene te da budu u skladu s Konvencijom o pravima djeteta i zakonima Republike Hrvatske. Kurikulum zdravstvenog odgoja nije osmišljen i planiran kako bi se učenicima nametala stajališta suprotna univerzalnim i ustavnim vrijednostima. Naprotiv, cilj je kroz sadržaje kurikuluma, djeci i mladima pomoći u razvoju sustava vrijednosti. Očekujemo da će teme biti obrađene činjenično i nepristrano, uz spremnost na otvaranje dijaloga s djecom, kritičko promišljanje i otvaranje prostora za različita mišljenja i stajališta. Razgovor o tome da postoji pornografija, kao i o tome da su djeca u našem društvu izložena pornografiji putem medija nije kazneno djelo. Raspraviti s djecom da se u medijima pojavljuju pornografski sadržaji, da se mediji njima služe da bi privukli čitatelje i ostvarili zaradu, da oni daju iskrivljenu i često uvredljivu sliku spolnih uloga, ne smatramo spornim, već naprotiv, važnim i korisnim.

Sukladno Konvenciji o pravima djeteta sva djeca imaju jednaka prava na informacije koje su važne za zaštitu njihovog zdravlja i koje upućuju na važnost odgovornog spolnog ponašanja i nitko, pa ni roditelji, nema pravo uskratiti im te informacije. Stoga držimo da program zdravstvenog odgoja, kao i njegov integralni dio – spolni odgoj, treba biti dostupan svim učenicima, kao što su i drugi programi, predmeti i oblici neposrednog odgojno-obrazovnog rada, neovisno o suglasnosti roditelja.

{slika}

PRAVOBRANITELJICA ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA smatra da niti jedan dio Kurikuluma zdravstvenog odgoja po pitanju spolne i rodne ravnopravnosti nije u suprotnosti s ustavno-pravnim poretkom Republike Hrvatske niti s međunarodnim i nacionalnim antidiskriminacijskim zakonodavstvom,pa tako niti modul Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje. Štoviše, spomenuti modul kvalitetno je izrađen i iznimno značajan u smislu edukacije o spolnoj i rodnoj ravnopravnosti u području obrazovanja kojom bi se trebalo doprinijeti prevenciji zdravstvenih problema s kojima se suočavaju učenici i učenice osnovnih i srednjih škola, a koji proizlaze upravo zbog nedostatne edukacije o takvim sadržajima u nacionalnom odgojno-obrazovnom sustavu. Pravobraniteljica ocjenjuje da je Kurikulum zdravstvenog odgoja, osim što je u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova  i ostalim nacionalnim antidiskriminacijskim propisima, također u skladu i s vrlo relevantnim međunarodnim dokumentima vezano za seksualnu edukaciju: Međunarodnim stručnim smjernicama za seksualnu edukaciju (UNESCO), Standardima za seksualnu edukaciju u Europi (Svjetska zdravstvena organizacija)  i Međunarodnim smjernicama za HIV/AIDS i ljudska prava (UNAIDS).

Članak 64. Ustava Republike Hrvatske kaže da su roditelji dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece. Međutim, isti članak također obvezuje roditelje da su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti. U tom smislu treba ukazati na činjenicu kako je Europski sud za ljudska prava u predmetu Dojan i drugi potvrdio svoje jasno stajalište kako obvezatni zdravstveni odgoj koji uključuje obvezatna predavanja o spolnim različitostima, seksualnosti,  kontracepciji, seksualnom nasilju i sl. ne predstavlja povredu 1) temeljnog prava roditelja na slobodu odgoja i obrazovanja svoje djece, 2) temeljnog prava djece na obrazovanje i 3) temeljnog prava roditelja i djece na slobodu vjeroispovijesti. U skladu s tim Pravobraniteljica ovim putem želi ukazati na veliku važnost uvođenja zdravstvenog odgoja kao nastavnog predmeta i nepobitnu ulogu njime obuhvaćenih sadržaja za potpuni i skladan razvoj osobnosti učenica i učenika.

S obzirom na oštrinu izjava koje se oko zdravstvenog odgoja iznose u javnoj raspravi, Pravobraniteljica posebno apelira da se u obzir uzme i činjenica kako u odgojno-obrazovnom sustavu, baš kao i u ostalim segmentima društvenog života, ravnopravno sudjeluju i učenice i učenici istospolne seksualne orijentacije koje takve izjave, bez sumnje, grubo pogađaju.
Pravobraniteljica urgira na sudionice i sudionike javne rasprave da ne potenciraju sukob različitih svjetonazora već da se usredotoče isključivo na dobrobit učenica i učenika kako bi im se pružio znanstveno i stručno utemeljen odgoj i obrazovanje o predmetu zdravstvenog odgoja koji je vrlo značajan u pogledu odgoja i obrazovanja za spolnu i rodnu ravnopravnost.

Cjelovita mišljenja Pravobraniteljica možete pročitati na:
 http://www.dijete.hr/hr/naslovnica-mainmenu-1/1520-stajalite-pravobraniteljice-za-djecu-o-zdravstvenom-odgoju-.html

http://www.prs.hr/index.php/podrucja-aktivnosti/obrazovanje/567-stajaliste-pravobraniteljice-o-zdravstvenom-odgoju

Redefiniranje maskuliniteta: Što znači ‘biti muškarac’?

Nemali broj puta pred današnje se muškarce i dječake postavlja određeni obrazac ponašanja koji trebaju slijediti kako bi ih okolina i društvo smatrali muževnima. Sam pojam maskuliniteta obuhvaća različite društvene konstrukcije o identitetu muškarca, koje im se usađuju još od djetinjstva, počevši od (ne)izražavanja emocija, ponašanja prema suprotnom spolu te dokazivanja pred vršnjacima i vršnjakinjama.

Potonje često podrazumijeva sudjelovanje u nasilju, a bilo kakva odstupanja od određenih normi i onoga što je prihvatljivo i “muževno” dočekuju se s prijezirom i porugom, pa se tako muškarci koji nisu skloni nasilju i tučnjavama često nazivaju “pičkicama”, “papcima”, “pederima” i sličnim nazivima kojima ih se poistovjećuje sa ženama, takozvanim slabijim spolom, ili se pak izravno napada njihova seksualna orijentacija.

Fraza “budi muško” toliko se često upotrebljava u svakodnevnom životu da je većina zaboravila što to uopće podrazumijeva. Naime, biti muško ne znači potući se i prebiti nekoga na smrt zato što odstupa od uobičajenog svojim izgledom, seksualnim opredjeljenjem ili stavovima. Biti muško ne znači izražavati isključivo gnjev ili seksualni apetit. Biti muško ne znači tretirati  žene kao seksualne objekte čije su potrebe isključivo podređene njihovima. Biti muško ne znači ne sudjelovati u odgoju djece, osim kao kruti i neporecivi autoritet. Biti muško znači preuzeti odgovornost, poštovati suprotni spol i izražavati emocije na zdrav način; to znači prigrliti razlike u društvu i oduprijeti se utjecaju većine, čak i ako to znači izbacivanje iz iste i podvrgavanje izrugivanju.

Postoje pozitivni i negativni maskulinitet, te iako većina mladića zagovara pozitivni, negativni je još uvijek zastupljen u velikoj mjeri. Kod takvog oblika maskuliniteta prisutni su  neprikladni rodni stavovi, koji dovode ne samo do nepoštovanja suprotnog spola, već i do sudjelovanja u nasilju koje često rezultira ozbiljnim ozljedama ili smrću. Osim toga, neke društvene skupine, poput navijačkih, potiču uporabu nasilja kao oruđa za dokazivanje muškosti. Najbolji primjer toga su masovne tučnjave na tribinama između sukobljenih navijača.

Istraživanje provedeno 2009. godine na 2.000 mladića iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine dokazalo je povezanost neprikladnih rodnih stavova i konzumacije visoke količine alkohola sa sudjelovanjem  u nasilju. Prema istraživanju Svjetske zdravstvene organizacije iz 2010. godine u Europi, godišnje oko 15.000 mladih strada od interpersonalnog nasilja, od čega su 80 posto mladići, a čak 300.000 završava u bolnici zbog teških ozljeda.

Neizbježan je zaključak kako je potrebna inicijativa u obrazovnim ustanovama kako bi se muškarce od malih nogu lišilo rodnih predrasuda, naučilo pravilnom ophođenju s vršnjacima te najvažnije, kako bi se spriječilo nasilje. Kako bi se to ostvarilo, potrebno je postrožiti kaznene mjere.

Europska komisija je u Studiji o ulozi muškaraca u rodnoj ravnopravnosti iz 2012. naglasila kako je potrebno uvesti programe o rodnoj ravnopravnosti u rano školsko obrazovanje dječaka, poboljšati zdravlje muškaraca kroz sveobuhvatni pristup koheziji i ravnopravnosti društva, proširiti poimanje zdravlja uključujući rodnu dimenziju te između ostaloga, da je potrebno uključiti muškarce u brigu o djeci.

Još 2006. godine uz podršku Care Internationala pokrenuta je Inicijativa mladića za promociju rodno ravnopravnih normi, zdravih životnih stilova i nenasilnog ponašanja, koja je dosad radila s više od 5.000 mladića diljem Hrvatske, te u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Kosovu. Svojim edukativnim programima potiču mlade da izgrade svoju verziju maskuliniteta i pomažu u sprječavanju nasilja.

{slika}

Inače, mladići koji su prošli edukaciju osnovali su Budi muško klub u kojem promiču pozitivni oblik maskuliniteta uz pomoć modernih medija, društvenih mreža i sličnih kreativnih alata – Hrvatska i susjedne države trenutno broje više od 50 aktivnih Budi muško klubova. Pod pokroviteljstvom istih pokrenut je i Forum pravih muškaraca, i to baš na obljetnicu Međunarodnog  dana žena prošle godine, a kojeg čine muškarci iz svijeta politike, novinarstva, glazbe, filma, sporta i brojnih drugih područja, a svima im je zajednički cilj eliminacija nasilja nad ženama.

Možda je najbolja poruka svim mladićima u Hrvatskoj, a i šire upravo ona koja je slogan istoimene kampanje, a to je: Budi muško – mijenjaj pravila!

 

Što je njima njihova borba dala? Nasilje nad ženama

Iako su upravo žene igrale veliku ulogu u rušenju stare vlasti u Egiptu, dvije godine poslije, mnogi će se složiti, nije postignuto mnogo na području unaprjeđenja ženskih prava. U terminima fizičke sigurnosti, aktivisti i aktivistice za ljudska prava smatraju kako ženska prava idu samo nizbrdo.

“Bilo je puno slučajeva mobinga, seksualnih napada i nedavno slučajeva grupnih silovanja, a vlada uopće nije reagirala”, kazala je Heba Morayef, egipatska direktorica Human Rights Watcha.

Aktivisti i aktivistice tvrde da su pokušaji da vlada uoči probleme žena te im pomogne neslavno propali. Psihologinja Farah Shash iz Nadim centra u Kairu, koja radi sa žrtvama seksualnog nasilja, naglašava kako vladajući uopće ne mare za takva brutalna kršenja ljudskih prava.

“Kad god u parlamentu ili javnim debatama raspravljamo o problemima žena, oni bi rekli kako to nije prioritet. Kažu kako zaštita žena i njihova participacija u društvenom i političkom životu nije prioritet s obzirom na ostala zbivanja u državi”, objašnjava Shash.

Dok su prava žena bila nesigurna za vrijeme starog sistema, pravni stručnjaci i stručnjakinje govore da novi Ustav, koji je izazvao velike kontroverze, i dalje narušava brojna građanska prava.

“Mnogi članci u Ustavu nisu pokušali izraziti specifične stvari za žene kako bi branile svoja prava”, tuži se mlada žena koja je bila među mnogima koji su izašli na ulice kako bi protestirali i izrazili svoju zabrinutost. Podsjetimo, u Ustavu žene se spominju samo u kontekstu brige o domu i obitelji; žena van toga kao da ne postoji.

{slika}

Osim nužnog donošenja zakona koji će štiti ljudska prava, aktivisti i aktivistice naglašavaju  kako će biti potrebno i revidiranje edukacijskog sustava koji žene prikazuje u podređenim ulogama, ekonomije u kojoj su mnogi mladi nezaposleni i mijenjaju društva koje teži okrivljavanju žrtve za napad.

Neka civilna udruženja nude ženama zaštitu na javnim skupovima, kao i na opasnim područjima. Međutim, iako se psihologinja Shash slaže kako bi taj trend mogao pomoći u podizanju svijesti o zaštiti žena od nasilja, ipak ističe kako takvo razmišljanje ne vodi u pravom smjeru.  

“Žene se ne mogu cijelo vrijeme kretati okružene ljudskim štitovima po egipatskim ulicama. Ne mogu nas štititi samo civilne organizacije, to mora činiti i sistem. Moramo znati da nas muškarci ne gledaju samo kao seksualne objekte dok šetamo ulicama”, zapaža Shash i dodaje kako nasilnici moraju biti kažnjeni za svoja djela.

Dok organizacije koje se bave ljudskim pravima promatraju islamsku vlast s velikim oprezom,  ipak pozivaju vođe da se uključe te zauzmu za sigurnost žena.

Prevela i prilagodila Ana-Marija Špehar

Kažnjen s 5.000 kuna zbog govora mržnje na internetu

Jedan Splićanin je kažnjen s 5.000 kuna zbog uvredljivog i prijetećeg komentara na internetskom forumu u ožujku prošle godine.

Naime, 43-godišnjak je pod nickom Cassanowa napisao kako ‘nije normalno da netko 50 metara od sv. Duje govori kako je normalno da se muškarci vjenčaju međusobno i posvajaju djecu, da bi ljudi koji to mirno promatraju bili beskičmenjaci, jer ljudi za vjeru daju život i ne boje se bacit kamen na sotonu’, te je pozvao da se Pride organizira u Marjanskom tunelu, indirektno priprijetivši bacanjem ‘bojnih otrova’. Naravno, sve je to začinio sočnim uvredama na račun LGBT populacije.

To je uočila lezbijska udruga Kontra te je sve prijavila Općinskom državnom državnom odvjetništvu u Splitu. Time je, stoji u optužnom prijedlogu po kojem je i kažnjen, kod članova lezbijske udruge Kontra izazvao strah i povrijedio njihovo dostojanstvo, pa je i optužen prema Zakonu od suzbijanju diskriminacije, prenosi Slobodna Dalmacija.