UAE: Nagrada za doprinose rodnoj ravnopravnosti dodijeljena isključivo muškarcima

Ujedinjeni Arapski Emirati proglasili su dobitnike nagrade za najveći doprinos u pogledu rodne ravnopravnosti i zastupljenosti.

Podpredsjednik Ujedinjenih Arapskih Emirata, šeik Mohammed bin Rashid al-Maktoum, nagrade je dodijelio ministarstvu financija, saveznom tijelu za konkurentnost i statistiku i ministarstvu ljudskih resursa.

“Ponosni smo na uspjeh žena u Emiratima i njihova uloga je ključna za oblikovanje budućnosti zemlje”, izjavili su iz službenog ureda medija u Dubaiju. “Ravnoteža između rodova postala je stup u našim vladinim institucijama.”

No usprkos navedenom, svi dobitnici rečene nagrade za doprinose na polju rodne ravnopravnost su – muškarci.

Iako je, prema istraživanju UN-a iz 2018. Godine,  utvrđeno da je do 2015. godine 135.000 žena iz Emirata sudjelovalo na tržištu rada, u usporedbi sa samo 1.000 u 1975. godini, a 43% žena sada ima prvostupničku diplomu, u usporedbi s 23% muškaraca, pred Emiratima je i dalje vrlo dugačak put do istinske rodne jednakosti.

Ne može se poreći da su muškarci poput dobitnika nagrade Sheikha Saifa bin Zayed Al Nahyana koji se zalagao za uvođenje porodiljnog dopusta za žene u vojnoj službi uistinu ostvarili važne doprinose, no ovakvo proglašenje pobjednika sramotno je negiranje doprinosa konstantno zakonom ograničene ženske borbe za ravnopravnost u raznim aspektima svakodnevnog života u UAE.

Osim što su ostvarile iznimno značajne doprinose, aktivistkinje za ženska prava također su to učinile pod nezamislivo represivnijim okolnostima nego što je to slučaj kod muških boraca za ravnopravnost.

Prema skupinama za zaštitu ženskih prava, diskriminacija na temelju roda je još uvijek problem u UAE-u, posebno u pravnom sustavu, koji daje prednost muškim pravima u obiteljskim i osobnim pitanjima, kao što su brak, razvod i skrb nad djecom.

Zakon UAE također dopušta nasilje u obitelji sve dok napad ne prelazi granice utvrđene islamskim zakonom.

S obzirom na sve navedeno, ne čudi da je vijest o dobitnicima nagrada za doprinos u polju rodne ravnopravnosti odjeknula društvenim mrežama izazvavši lavinu kritika, ali i sveopće ismijavanje.

‘Je li se nagrada dodjeljivala i u kategoriji za najbolju ironiju?’i ‘Lijepo je vidjeti da muškarci konačno dobivaju prava koja zaslužuju.’ Samo su neki od komentara korisnika/ca društvenih mreža na rezultate dodjele nagrada.

‘Je li vas Onion hakirao?’ upitao je jedan od korisnika Twittera ured za medije u Dubaiju sasvim prigodno referirajući na satiričnu Internet stranicu.

Doniraj, dođi, doživi: prvi Balkanski Trans Inter Marš i peti Transpozij_um

ans Mreža Balkan, Trans Aid i Spektra, u subotu, 30. ožujka, organiziraju u Zagrebu povijesno događanje: prvi Balkanski Trans Inter Marš! Maršu će prethoditi peti Transpozij_um, koji počinje u srijedu, 27. ožujka, uz pretprogram koji počinje u ponedjeljak, 25. ožujka. Više informacija o tome kako podržati i doprinijeti ostvarenju ovog povijesnog trenutka potražite na stranicama Trans Mreže Balkan.

Transpozij_um je od 2014. godine jedini regionalni događaj koji okuplja trans, rodno varijantne i interspolne osobe. Dosad je organiziran u Zagrebu i Podgorici, i svaki put je okupio oko 60 osoba iz regije bivše Jugoslavije i šire.

U zemljama regije jačaju desničarske, fašističke grupe, koje gotovo uvijek svoje napade fokusiraju na marginalizirane skupine – žene, trans osobe, Romkinje_e, migrante_kinje, osobe tamnije boje kože, seksualne radnice_ke i mnoge druge. Kako su naše zajednice jedna od glavnih meta fašističkih grupa koje se protive Istanbulskoj konvenciji i rodnoj ravnopravnosti, smatramo da je naročito važno da se Balkanski Trans Inter Marš održi, da ga podrže sve osobe koje smatraju da zaslužujemo živjeti dostojanstveno, a da naša zajednica pošalje snažne poruke otpora svim oblicima opresije.

Održavanjem prvog regionalnog Trans Inter Marša želimo ujedinjeno poslati poruke ponosa i prkosa, bunta protiv polaganja prava na naša tijela, umove i živote. Želimo pokazati da naše zajednice iz različitih zemalja stoje zajedno u namjeri da stanemo na kraj napadima na naše ličnosti, na naša tijela i živote, te da je margina mjesto otpora, a ne mjesto kontrole i pokornosti. Naša solidarnost ne prestaje na granicama, govori sve jezike i mi čvrsto stojimo uz sve osobe čija se ljudska prava i dostojanstvo narušavaju.

Kako bi omogućili da u 30. ožujka po prvi put za trans i inter prava marširamo ulicama Zagreba, organiziramo kampanju skupljanja sredstava koja će osigurati prisustvo što većeg broja trans i inter osoba iz regije i omogućiti im da dođu i dožive ovaj povijesni magični događaj. Sve osobe koje mogu doprinijeti donacijom pozivamo da izvrše uplatu Trans Mreži Balkan putem PayPal-a ili bankovnog računa (Primatelj: Trans Mreža Balkan, IBAN: HR4123400091110798192, SWIFT: PBZGHR2X). Za više informacija o ovom događaju, kao i za direktne uplate iz SAD-a, EU zemalja koje koriste EUR, i drugdje, posjetite stranicu Trans Mreže Balkan.  

Donacije u svakom iznosu su dobrodošle! Organiziranjem ovakvog događaja jačamo regionalni antifašistički pokret koji će uključivati sva naša tijela, identitete i stvarnosti te koji će se zalagati za društvo koje poštuje svako ljudsko biće i sve naše različitosti.

Doniraj, dođi i doživi to s nama!

Prosvjed: Dosta je rezova!

Inicijativa “Dosta je rezova!” poziva umjetnice/ke, radnice/ke u kulturi, ali i solidarne građanke i građane na prosvjed u ponedjeljak, 4. veljače, u 15 sati ispred Ministarstva kulture u Zagrebu. Inicijativa je nastala kao rezultat godina nezadovoljstva zbog postepenog smanjivanja javnih sredstava za kulturu te netransparentnosti njihove dodjele.

Nezadovoljstvo je kulminiralo nakon izlaska rezultata Poziva za predlaganje programa javnih potreba u kulturi za 2019. godinu te ujedinilo umjetnice/ke, radnice/ke u kulturi, samostalne, nezaposlene i zaposlene, radnike/ice u institucijama i udrugama da se zauzmu za svoja radnička prava i izbore bolje mjesto za kulturu.

Inicijativa je sastavila popis zahtjeva koje će na prosvjedu dostaviti Ministarstvu kulture:

Rezovi nisu razvojna mjera. Rezovi su sredstvo discipliniranja i ušutkavanja.

Za kulturu koja pripada svima!

Dosta je rezova!

1. “Tražimo da se zaustavi urušavanje javnog financiranja kulture. Dosta je uvođenja tržišne logike i konkurencije među umjetnicima i radnicama u kulturi, institucijama i udrugama.”

2. “Tražimo proračunski rast budžeta za kulturu na 3 posto. Tražimo da rad kulturnih vijeća bude javan, temeljen na jasnim kriterijima i obrazloženjima donesenih odluka. Dosta je nedemokratskih procedura odlučivanja o raspodjeli javnih sredstava.”

3. “Tražimo uvjete u kojima umjetnice i kulturni radnici mogu živjeti od svog rada. Tražimo radnu i socijalnu zaštitu. Dosta je sramotnih radnih uvjeta i nesigurnih oblika rada koji donosi kratkoročno i neizvjesno projektno financiranje.”

4. “Tražimo od Ministarstva kulture gradnju nove i obnovu postojeće javne kulturne infrastrukture – od kvartovskih i lokalnih prostora do velikih reprezentativnih institucija. Dosta je sustavnog uništavanja javne kulturne infrastrukture na svim razinama. Dosta je svođenja kulture na elitne i akademske krugove ili na humanitarni rad u zajednici.”

5. “Tražimo javno financiranje neprofitnih medija kao prostora istraživačkog i kritičkog novinarstva koje radi u javnom interesu. Dosta je gušenja, rezanja i sužavanja prostora informiranja, educiranja i kritike.”

Irska: obje majke upisane u rodni list djece rođene potpomognutom oplodnjom

Irska je vlada dala zeleno svjetlo prijedlogu da na rodnom listu djece lezbijskih parova rođene potpomognutom oplodnjom budu upisane obje majke, piše Crol.hr.

Dosad je u rodnim listovima bila navedena samo ona partnerica koja je rodila. Usvoji li irski parlament taj prijedlog, svi će se lezbijski parovi koji imaju dijete rođeno medicinski potpomognutom oplodnjom moći registrirati, ili ponovno registrirati, kao djetetovi roditelji.

Ured za socijalnu zaštitu pojašnjava kako će novi zakon riješiti poteškoće u upisu istospolnih partnera uvođenjem kategorije “roditelj” umjesto pojmova “otac” i “majka”. Ministrica zapošljavanja i socijalne zaštite Regina Doherty izjavila je da se promjene dotiču pitanja koja su vrlo osjetljiva i od velike važnosti obiteljima na koje se odnose. Istaknula je kako je razgovarala s mnogim parovima koji se susreću s ovom pravnom dvojbom i kako će izglasavanje zakona biti prioritet. Pred irskim parlamentom trebao bi se naći na proljeće.

Irska je u posljednje vrijeme unaprijedila mnoga LGBT prava. Prije četiri godine usvojila je Zakon o priznavanju roda kojim je trans osobama dopuštena pravna promjena roda samo na osnovi izjave, bez medicinske dokumentacije. Pravo na samoodređenje dostupno je i maloljetnicima od šesnaeste godine uz sudski nalog. Irska tako prednjači pred mnogim drugim zemljama, no izvještaj koji je Doherty zatražila lani preporučio je daljnji napredak prema sustavu priznavanju roda za djecu bilo koje dobi. Preporučeno je i da priznavanje roda bude omogućeno rodno nebinarnim i interseksualnim osobama.

Kako su dvije godine Trumpa utjecale na prava žena u Americi

Prije dvije godine milijun Amerikanki izašle su na ulice prosvjedujući protiv američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Većinu prosvjednice činile su liberalne žene koje je uznemirilo što je predsjednička kandidatkinja Hillary Clinton izgubila u onome što su mnogi smatrali “sigurnom pobjedom”. Ipak, više od gubitka Hillary Clinton, bile su uznemirene pobjedom Donalda Trumpa. Nakon niza seksističkih izjava tijekom kampanje, brojne prosvjednice strahovale su se kako će budući američki predsjednik ukinuti ženska prava kao što su pravo na pobačaj, pravo na kontracepciju te pravo na porodiljni dopust. Neke od njih strahovale su kako bi Donald Trump mogao temeljito promijeniti način na koji se američka nacija odnosi prema polovici svoje populacije.

Ako premotamo dvije godine unaprijed na točku polovice Trumpova mandata (koji se slučajno preklapa sa stotom obljetnicom ženskog biračkog prava), pitamo se jesu li stvari promijenile (na bolje ili gore) od početaka Trumpova mandata?

Pobačaj, kontracepcija i reproduktivna prava

Pred očima mnogih žena i dalje se nalazi presedan koji je postavio slučaj Roe protiv Wade iz 1973. godine kojim je Vrhovni sud učinkovito legalizirao pobačaj u svih 50 saveznih država. Otkako je preuzeo dužnost, Trump je uspješno imenovao dva sudca Vrhovnog suda od devet mogućih što je zabrinulo mnoge kako bi u budućnost presedan Roe vs. Wadea mogao biti poništen. Naime, ako pravi slučaj dođe do Vrhovnog suda to bi moglo značiti kako će zakonitost nad regulacijom pobačaja mogla u budućnosti biti u domeni svake pojedinačne države, odnosno kako bi time pobačaj mogao ostati legalan u liberalnim saveznim državama kao što su Kalifornija ili New York te postati nelegalan u konzervativnim državama. Ipak, zahvaljujući složenom Ustavu SAD-a malo je vjerojatno kako će pobačaj postati protuzakonit u svim saveznim državama.

Isto bi se moglo reći i za pristup kontroli rađanja, iako se Trumpova administracija bori za nju. Prema Obaminom Zakonu o pristupačnoj skrbi (org. Affordable Care Act) osiguranje žena mora uključiti pristup kontroli rađanja, kao i preventivne preglede i usluge, bez dodatnih troškova. I dok neki zaposlenici pokušavaju uskratiti pokrivenost kontracepcijskim sredstvima na osnovi moralnih ili vjerskih uvjerenja, nekoliko je sudova presudilo kako nitko nema ovlasti onemogućiti izdavanje kontracepcijskih sredstava pogotovo nakon procjene kako bi time gotovo 70.500 žena izgubilo pravo pristupa kontroli rađanja.

Govoreći o pravu pristupa kontroli rađanja, organizacija Planned Parenthood, koja pruža niz usluga reproduktivnog zdravlja koristeći federalne fondove te omogućuje uslugu prekida trudnoće koristeći vanjska financijska sredstva, godišnje u Americi zbrine oko 2,4 milijuna žena. Tijekom predizborne kampanje Trump nije gubio vrijeme preuzimajući dugogodišnja republikanska obećanja kako će u potpunosti ugasiti Planned Parenthood premda je istaknuo kako je taj program pomogao milijunima žena tijekom vremena. I premda je američki predsjednik ukinuo neke mjere koje se odnose na program Planiranog roditeljstva u nemogućnosti je u potpunosti ugasiti program zbog blokade sudova te Kongresa prilikom donošenja takve odluke te je malo vjerojatno kako će uspjeti po tom pitanju ostvariti s Demokratima koji kontroliraju Zastupnički dom. Ipak, mnogo je rupa u administrativnom sustavu koje trenutno razmatra, kao što je primjerice preusmjeravanje nekih sredstava programa Planiranog roditeljstva na klinike koje se protive pobačaju.

Razlike u plaćama, porodiljni dopust i žene na radnom mjestu

Poticaj za jednaka primanja nije se povećao u doba Trumpove administracije, iako je to bilo više obećanje njegove kćeri Ivanke nego njegovo vlastito. Neki optužuju Ivanku Trump da je imala utjecaja na odbacivanje zakona koji bi prisilio tvrtke na otkrivanje primanja prema spolu zbog čega se teško uvjeriti kako takav korak vodi u “pravom smjeru”.

Prema Reutersovom izvješću razlike u plaćama trenutno su više nego ikada prije s obzirom na to da ženski prihodi čine otprilike polovicu prihoda muškarca u petnaestogodišnjem razdoblju, računajući i slobodno vrijeme za obiteljsku skrb. Oba Trumpa već neko vrijeme šute po tom pitanju.

Roditeljska skrb, druga je priča. Trumpova uprava je donijela prijedlog zakona kojim se dopušta šest tjedana plaćenog dopusta za razliku od 12 tjedana neplaćenog koji je trenutačno propisan Zakonom o obiteljskom i medicinskom dopustu iz 1993. godine. Iako je zakon zastario, malo je vjerojatno da će novi prijedlog zakona proći Zastupnički dom Demokratske stranke s obzirom na to kako oni koji se nalaze na lijevoj strani se protive takvom zakonu tvrdeći kako će majke plaćati taj dopust posredno sredstvima iz vlastitog dohotka od mirovine. Za sada SAD ostaje jedina industrijalizirana zemlja koja ne pruža neku vrstu plaćenog roditeljskog dopusta.

Trenutni stavovi

U vrijeme prvog “Ženskog marša” žene su izašle na ulice osnažene, odlučne i ujedinjene. U SAD-u se nalazi oko 164 milijuna žena i iako nema riječi koje bi ujedinile sve njih, ipak postoji nekoliko tema koje se često nalaze u fokusu razgovora. Za početak, žene više ne šute!

Uzmite za primjer #MeToo pokret. Iako nije potaknut Trumpom samim po sebi, #MeToo je uslijedilo nakon izbora čovjeka koji se jednom pohvalio kako je “zgrabio ženu za pi**u” (org. “grabbed women “by the pussy”) na najmoćniju poziciju na svijetu.

Pokret je pokrenuo lavinu, čemu svjedoči i holivudski “Time’s Up” pokret, kao i lavina optužbi za seksualno zlostavljanje koje su uslijedile nakon optužbi za seksualno uznemiravanje protiv filmskog mogula Harvey Weinsteina. To se pokazalo dovoljnim da se ukloni nekoliko moćnih ljudi zbog njihova ponašanja prema ženama. Ipak, s obzirom na sporost birokracije te sudskih procesa pitanje je hoće li ti isti muškarci se ikada suočiti s kaznenim ili financijskim posljedicama. Bill Cosby tek sada ide u zatvor nakon višegodišnjeg parničenja, dok se Weinstein za sada uspješno brati protiv nekoliko optužbi.

A tu je i Brett Kavanaugh.

Nakon što je njegova nominacija za sudca Vrhovnog suda odbačena prilikom optužbe za seksualno zlostavljanje, Trump je tvrdio kako je #MeToo pokret opasan zbog njegove nespojivosti s načelom “nevin prije dokazane krivnje”. Priroda slučajeva seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja koje se temelje na “on rekao-ona rekla” pogotovo povezanih s incidentima iz prošlosti – znače da neke žrtve nikada neće vidjeti pravdu. Vjerojatno nikada nećemo znati je li Kavanaugh kriv za navedeni napad ili je samostalno bio žrtva politike, ali odluka Kongresa da ga podrži bez obzira na to ostavila je gorski osjećaj u ustima. Neke su žene upravo zbog tog i inih razloga frustrirane radom Kongresa što ukazuje na još jedan značajan obrazac u stavovima.

Žene su se pokrenule.

Rekordan se broj žena nominirao te bio izabran na državnim izborima 2018. godine. Nancy Pelosi ponovno je predsjednica Zastupničkog doma, čime je postala treća u redu za predsjednika. Kritičari i znanstvenici nazvali su je “Ženom godine” 2017. godine. Uz to, veliki broj žena već je objavilo svoj interes za predsjedničke izbore 2020. godine.

No iako su osnažene, mnoge žene i dalje ne osjećaju ujedinjenost. Ženski marš je primjer tomu. Nevladina organizacija koja je organizirala prvi marš pretprošle godine i dovela milijune žena na ulice Washingtona te brojne druge gradove diljem SAD-a – raspala se već nakon prvog ožujka pod optužbama o manjku inkluzivnosti te antisemitizam. Neki gradovi ove godine očekuju dva, pa čak i tri marša, a očekuje se kako će svaki od njih provući samo djelić publike iz 2016. godine.

Važno je napomenuti kako je ova podjela u skladu s poviješću pokreta američkih žena još od početka prošlog stoljeća. S vremena na vrijeme, dijalog rođen iz podjele je produktivan, no kad je riječ o američkom pravu, tek pojedinci preko svojih glasova često imaju najveći utjecaj.

Prevela i prilagodila: Martina Raos  

Turska: Porast konzervativizma sve više onemogućuje pristup abortusu

Prema turskom zakonu pobačaj na zahtjev dostupan je do kraja desetog tjedna trudnoće, dok se u iznimnim slučajevima gdje postoji opravdana zabrinutost za zdravlje majke prekid trudnoće zakonski može obaviti do dvadesetog tjedna, no stvarnost je mnogo drugačija.

Sve više Turkinja navodi da im pobačaj na zahtjev i dalje ostaje nedostupan zbog odbijanja liječnika da obave isti zahvat. U mnogim bolnicama pobačaj se vrši samo u situacijama ‘iznimno opasnima po zdravlje majke’, usprkos zakonu koji nalaže drugačije, a mnogi liječnici/e u potpunosti odbijaju izvršiti abortus.

Prema studiji koju je provelo sveučilište Kadir Has u Istanbulu, javne bolnice u 53 od 81 turske pokrajine odbijaju izvršiti za pobačaj ako se radi samo o zahtjevu trudnice. U regijama blizu Sredozemlja i Crnog mora pobačaj više nije dopušten ni u jednoj bolnici, a pristup informacijama o mogućnosti izvršenja pobačaja negdje drugdje gotovo ne postoji. U cijeloj zemlji samo 7,8 posto od ukupno 431 javnih bolnica dopušta da se abortusi obavljaju na zahtjev žene, a 11,8 posto odbijaju u potpunosti izvršavati pobačaj u bilo kojem slučaju.

No, čak i u bolnicama koje pristaju na pobačaj na zahtjev, nerijetko je cijenom ženama i dalje onemogućeno da ga uistinu izvrše.

Kako izvještava DW, neke od privatnih klinika naplaćuju i po 900 turskih lira (1.111 kn) za postupke koji se provode do šestog tjedna trudnoće; svaki dodatni tjedan košta dodatnih 100 lira. Po toj stopi, prekid trudnoće nakon desetog tjedna košta 1.600 lira (1.976 kn), što nije mala suma u Turskoj – zemlji u kojoj su prosječni prihodi kućanstava daleko ispod europskog prosjeka i samo oko trećine žena je zaposleno.

Iako vlasti opovrgavaju tu tvrdnju, mnogi/e djelatnici/e kako privatnih tako i javnih bolnica navode da navedena de facto zabrana pobačaja postoji upravo stoga što im Ministarstvo zdravstva brani vršenje istog . Naime, sumnju da se uistinu radi o ‘neslužbenoj’ vladinoj zabrani potpiruje i činjenica da “Deseti razvojni plan” turske vlade – skup ciljeva Erdoganove vlade za razdoblje 2014. – 2018. – utire put postepenom ubrzanju rasta stanovništva, što je jasan pokazatelj da vlada potencijalno pokušava obuzdati pad nataliteta putem onemogućavanja abortusa.

Istome u prilog ide i činjenica da je trenutni turski predsjednik Recep Taiyyp Erdogan svojedobno izrazio vlastiti stav prema kojem bi svaka žena u zemlji trebala imati barem troje djece, a ne tako davne 2012. godine jasno je, izjavivši “Za mene je pobačaj ubojstvo.”, izrazio svoj stav prema abortusu.

Erdoganov mandat obilježio je sveopći porast konzervativizma u zemlji, represija, cenzura i oduzimanje pristupa informacijama – a sve to se putem ove de facto zabrane pobačaja odražava i na zdravstveni sustav.