Novinarska soba Hrvatskog sabora od danas nosi Zagorkino ime

‘Mi žene znademo, da ćemo i mi jedamput ući u Hrvatski Sabor, ali budućnost će vas našeg naroda možda jednom zvati na odgovornost, što nam ta vrata ne bijahu otvorena sada, u doba kad je naš narod najviše stradao i najviše trebao rada i pomoći, da se opet digne, osvijesti i zakorači putem k slobodi.

Dajte nam prava i tad ste nam dali dužnosti!’

– iz ‘Adrese hrvatskih žena’ upućene Hrvatskom saboru 1917. godine

28. studenog 2012. održana je svečanost prigodom imenovanja prostora za rad predstavnika i predstavnica medija u Hrvatskom saboru Novinarskom sobom “Marije Jurić Zagorke”. Okupljenim zastupnicama i zastupnicima obratili su se predsjednik Hrvatskog sabora, Josip Leko, predsjednica Centra za ženske studije, Rada Borić, voditeljica Programa “Zagorka” u Memorijalnom stanu MJZ, Sandra Prlenda te predsjednica Hrvatskog novinarskog društva, Slavica Lukić.

Inicijativu za imenovanje Novinarske sobe u Hrvatskom saboru imenom Marije Jurić Zagorke pokrenuo je Centar za ženske studije zajedno sa Klubom zastupnika SDP-a, a ista je prihvaćena 24. svibnja, 2012. godine.

Slijedi govor Sandre Prlende sa današnje svečanosti.

Više je razloga zbog kojih smatramo da je Marija Jurić Zagorka zaslužila spomen u zgradi Hrvatskog sabora. Povezanost njezinog novinarskog i političkog angažmana u više je epizoda došlo do izražaja upravo u instituciji Hrvatskog sabora.

Tekstovi Marije Jurić u Sabor su ušli i prije same osobe. U vrijeme kad žene nisu imale niti političkih prava, niti, veliki broj njih, pravo izbora o vlastitom životu, Zagorka je sa žarom i ustrajnošću prelazila granice postavljene njezinom spolu. Prisilno udana za Mađara u 17. godini, nakon što su je roditelji povukli iz redovnog školovanja, koje kao djevojka nije ni mogla nastaviti na višoj razini u svojoj domovini, Marija Jurić je nastavila pisati – i to političke tekstove o lošem stanju Hrvatske unutar zajednice s Ugarskom i slati ih u Budimpeštu oporbenim novinamaMagyar Hirlap i Budapester Tagblatt. Bila je još tinejdžerka.

11. siječnja 1895. o njezinom anonimnom članku Korbač i zob raspravljalo se u Hrvatskom saboru jer je oštro kritizirala i mađarone i nemoć hrvatskih stranaka da se odupru politikama mađarizacije. U svojim memoarima s užitkom piše o tim svojim počecima anonimne dopisnice.

Iz braka je doslovno pobjegla i došla u Zagreb, odlučna živjeti od vlastitog rada, dakle novinarstva i pisanja. Imala je tada 22 godine. Strossmayer se zauzima za nju i zapošljavaju je uObzoru kao “političkog suradnika i referenta mađarsko-hrvatske politike.” Po toj je činjenici Marija Jurić Zagorka kao žena naša prva profesionalna novinarka, zaposlena s normom od 500 redaka na dan i poslovima korekture koje su joj pridodali.

Svojim se angažmanom na više strana bori protiv njemstva, mađaronske politike i spolne diskriminacije, odnosno, kako ona kaže, “protiv postojećeg društvenog nepisanog zakona, da ženi nema mjesta u javnom radu”. Koristeći “galeriju za općinstvo” u Hrvatskom saboru potajno je vodila bilješke o sjednicama na temelju koji su se dopunjavali izvještaji redovnog izvjestiteljaObzora, muškarca.

Nakon pobjede hrvatsko-srpske koalicije nad mađaronima, 1906. godine Zagorka je kao dopisnicaObzora poslana zajedno s 40 delegata Hrvatskog sabora na svečano otvorenje zajedničkog Sabora u Budimpeštu. Iako je tamo kao ženu također nisu pustili u novinarsku ložu, na intervenciju vođa koalicije predsjedništvo parlamenta odobrilo joj je ulazak i tamo se pojavljuje prvi put javno kao politička izvjestiteljica u parlamentu, izazvavši senzaciju među stranim novinarima. PariškiFigaro piše: “Tamo sjedi mlada Hrvatica, izvješćuje zagrebački Obzor, informira svoje [strane] kolege i žarko politizira u korist svoje domovine. Neko malo čudovište talenta i sposobnosti, koje je hrvatski parlament učinilo najnaprednijim u srednjoj Evropi.”

Nakon tog proboja u inozemstvu bilo joj je dopušteno javno sjesti na novinarsku galeriju Hrvatskog sabora i ostala je izvjestiteljicom sve do kraja prvog svjetskog rata i ujedinjenja u Kraljevinu SHS. Izvještavala je i s poznatog Friedjungovog procesa u Beču 1908., a među važnim trenucima novinarske karijere jest i osnivanje Hrvatskog novinarskog društva 1910. godine kad je bila jedna od desetak osnivača društva koje je za cilj imalo zaštitu profesionalnih interesa i prava novinara.

Na kraju, dodat ćemo i još jednu važnu saborsku raspravu u kojoj je Zagorka sudjelovala, ovog puta ne kao novinarka, već kao jedna od autorica “Adrese hrvatskih žena upućene 1917. godine Hrvatskom saboru” vezano uz raspravu o ženskom pravu glasa – raspravu koja 1917. nije urodila pozitivnom odlukom, već ju je donio tek ZAVNOH 1945. godine. U tom tekstu na izrazito moderan način Zagorka argumentira osnovanost zahtjeva za priznavanjem političkih prava odnosno priznanjem žena kao punopravnih građanki. Od autorice anonimnog novinskog članka, preko izvjestiteljice, do autorice jednog od najvažnijih političkih tekstova u hrvatskoj ženskoj povijesti, Zagorka je u Hrvatskom saboru u dvadeset godina prešla jedan dug, važan i nedovoljno poznat i priznat put.

Prikupljanje dokaza o masovnim seksualnim zločinima

Novouspostavljeni tim stručnjaka Ujedinjenog Kraljevstva, oformljen kako bi pomogao žrtvama silovanja i seksualnog nasilja u konfliktima, početkom sljedeće godine doći će u posjet Bosni i Hercegovini. Posjet je dogovoren sredinom studenog, tijekom dvodnevne konferencije u organizaciji Ureda za vanjske poslove UK u Wilton Parku, u Sussexu. 

Govoreći poslije najave ove radne posjete, britanski ambasador u BiH Nigel Casey rekao je kako je ovdašnje iskustvo oko rješavanja ovog pitanja već pomoglo oblikovati način na koji će Vlada Velike Britanije dalje raditi na globalnoj inicijativi protiv seksualnog nasilja u konfliktima.

“Drago mi je što će BiH biti jedna od prvih zemalja koje će početkom iduće godine posjetiti stručnjaci novouspostavljenog tima iz UK. Ovo će biti prilika za daljnje razmatranje načina na koje se može pružiti podrška naporima onih koji rade na rješavanju grozne ostavštine ratnog seksualnog nasilja, kao i aktualnog pitanja nasilja nad ženama u BiH”, rekao je Casey.

Posjeta stručnog tima, specijaliziranog za borbu protiv seksualnog nasilja tokom rata i njegovog sprečavanja, dogovorena je sredinom studenog, tijekom dvodnevne konferencije u organizaciji Ureda za vanjske poslove UK u Wilton Parku, u Sussexu.

Konferencija je ugostila oko 60 sudionika iz 23 zemlje svijeta kako bi se postavile osnove, oblikovale i razvile aktivnosti novouspostavljene inicijative UK u borbi protiv silovanja i seksualnog nasilja u konfliktima.

Inicijativu je pokrenuo William Hague, koji je tokom posjete BiH u listopadu najavio “da će ova zemlja biti prioritet za ekspertski tim”.

Tim čine policajaci, pravnici, psiholozi i forenzičari koji će putovati u ratna žarišta i prikupljati dokaze o masovnim seksualnim zločinima.

Od svih zemalja bivše Jugoslavije, samo su BiH i Kosovo poslali predstavnike na konferenciju u Wilton Parku.

Jedna od šest predstavnica BiH, Lejla Mamut, koordinatorica za ljudska prava nevladine organizacije TRIAL, rekla je da je cilj konferencije predočiti viziju o tome kako će se dalje razvijati inicijativa.

Mamut je dodala da je stekla dojam kako će se inicijativa fokusirati na nekažnjivost, “zaštitom svjedoka, sakupljanjem dokumenata i informacija i izgradnjom mehanizama koji će osigurati procesuiranje svih predmeta seksualnog nasilja”.

Izrazila je zabrinutost za svjedoke i žrtve koji se pojavljuju na sudovima niže instance tokom suđenja za zločine seksualnog nasilja počinjene u ratu.

“Mehanizmi zaštite svjedoka i podrške na nižim instancama nisu adekvatni. Ovim svjedocima je potrebna neprekidna podrška”, rekla je Mamut.

William Hague je svoju inicijativu prvi put predstavio u svibnju ove godine, na londonskoj premijeri filma “U zemlji krvi i meda”, koji se bavi ratnim silovanjima u BiH.

Objašnjavajući potrebu za postojanjem takvog tima, Hague je kazao da je u BiH tokom sukoba ranih devedesetih silovano i do 50.000 žena, ali da su domaći sudovi i Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) izrekli presude za samo tridesetak direktnih počinitelja. 

Otvorena izložba “Žene u ruralnom razvoju Republike Hrvatske”

Dana 26. studenog Hrvatska etno kuća “Materina priča” otvorila je svoja vrata kako bi posjetiteljima i posjetiteljicama predstavila izložbu fotografija “Žene u ruralnom razvoju Republike Hrvatske”.

Izložba je kruna rada GTF- Regionalnog centra za jednakost spolova na projektu “SEEWoRD – Mreža žena Jugoistočne Europe u ruralnom razvoju” koji je financiran od strane Europske unije. Izložba traje do 28. studenog 2012. godine. Zainteresirani su pozvani/e da, uz ugodan ambijent i zanimljive popratne sadržaje, svojom nazočnošću odaju priznanje ženama te njihovom doprinosu u ruralnom razvoju Republike Hrvatske.

Uz kratak pozdrav dobrodošlice, okupljenima se obratila domaćica Hrvatske etno kuće Mina Petra Petričec, a mikrofon su kasnije preuzeli mnogi uglednici iz svijeta kulture i politike među kojima su izvršna direktorica Regionalnog centra za jednakost spolova, Mary Ann Rukavina Cipetić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić, načelnica sektora za održivi razvitak seoskog prostora u ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva Republike Hrvatske, Karmen Sinković, saborska zastupnica, Đurđica Sumrak i drugi. Svi su se složili kako je participacija muškaraca i žena u politici i društvenom okruženju evidentno neravnomjerna i u korist muškaraca te da živimo u izrazito patrijarhalnom društvu. Također je istaknuto da žene oplemenjuju životnu sredinu i da žene i muškarci moraju djelovati zajedno kako bi promijenili društvo na bolje.

{slika}

Izloženo je 60 fotografija koje su se istaknule među preko 200 radova pristiglih na natječaj. Žiri u čijem su sastavu bili/e dramska umjetnica, Anja Šovagović Despot, predstavnica Ministarstva poljoprivrede, Karmen Sinković te hrvatski fotograf, Josip Grđan, koji je ujedno i presjedao žirijem, odabrao je tri rada koja su i novčano nagrađena. Treće mjesto pripalo je gospođi Vesni Lolić za fotografiju pod nazivom “Gajdašica”, drugo je mjesto osvojila fotografija “Slavonka” autora Damira Rajle, a autorica pobjedničke fotografije “Bože čuvaj moga Žuću” je Mirjana Pešec. Ovisno o osvojenom mjestu nagrade su iznosile 250, 500 i 1000 kuna. Ostalim sudionicima i sudionicama podijeljene su prigodne zahvalnice za njihov doprinos samoj izložbi.

Posjetitelji su imali priliku uživati u glazbenim izvedbama glazbenice i kantautorice Lidije Bajuk te u nastupu tamburaškog sastava “Ni 5, ni 6” iz Slavonskog Broda.

Izložba će se prikazati i u Otočcu te Slavonskom Brodu i Vukovaru.

 

 

 

Zajedno smo jače/i!

Osim što su na dan 22. studenoga rođene Dora Maar, Picassova ljubavnica i muza hrvatskog porijekla, te zanosna Scarlett Johansson, ovaj datum igra jako bitnu ulogu u ovogodišnjem, netom završenom, šestom Vox Feminae Festivalu u Zagrebu. U četvrtak, 22. studenog 2012., na katu kina Europa, održao se okrugli stol s javnim predstavljanjem regionalnih rodnih organizacija, festivala i portala. Cilj im je osnovati regionalnu i europsku mrežu nezavisnih ženskih inicijativa i kolektiva koji se bave urbanom proaktivnom kulturom. Kažu da će se mreža prvenstveno fokusirati na internetsku platformu koja će povezivati portale i festivale koji se bave djelovanjem i stvaralaštvom žena te rodnom tematikom.

Prve su se predstavile cure iz Sarajeva, aktivistkinje koje kroz umjetničko kulturni angažman mijenjaju sliku žene i koje već sedmu godinu djeluju svojim feminističkim akcijama s naglaskom na otvoreni prostor koji ne isključuje nikoga. Fondacija CURE (CURE) / PitchWise (Bosna i Hercegovina) – feministička nevladina organizacija osnovana 2005. godine s ciljem postizanja rodne  ravnopravnosti širom BiH i regije zalažući se za pozitivne društvene promjene kroz edukacijske , umjetničke, kulturne i istraživačke programe. Kroz afirmativne akcije CURE slavi snagu i moć žena i radi na osnaživanju pojedinaca/inki i zajednica kako bi postale/i agentice/i društvenih promjena u društvu. Fondacija CURE se dugi niz godina bavi afirmacijom i produkcijom kulturnog i umjetničkog stvaralaštva kroz organizaciju jedinstvenog festivala- PitchWise, koji se fokusira na žensku angažiranu umjetnost uključujući koncepte feminizma, volonterizma i aktivizma. Ovaj ženski/feministički festival okuplja umjetnice/ke i aktivistkinje/e različitih generacija, kako iz Bosne i Hercegovine, tako i iz regije i svijeta.

{slika}

Zatim smo čuli priču jedine lezbijske grupe u Vojvodini, osnovane 2004. godine,  a tek zadnje dvije godine aktivne  u javnosti. Novosadska lezbejska organizacija (NLO) / Umetnost radi akcije (Srbija) -za cilj ima osnaživanje lezbijki kroz različite radionice te kroz afirmaciju različitih vještina i organizaciju javnih događanja. NLO se bavi potporom, jačanjem, osnaživanjem lezbijske zajednice, jačanjem vidljivosti lezbijske kulture, aktivizma i njihovom integracijom u lokalnu zajednicu, istraživanjem lezbijskih iskustava i stvaranjem arhiva lezbijskih životnih priča, književnosti, umjetnosti, rada i obitelji, kao i osnaživanjem feminističkog pokreta u Vojvodini te stvaranjem sigurnog prostora i privremenog skloništa za lezbijke. NLO je od 2007. godine organizator lezbijskog aktivističkog festivala – Umetnost radi akcije. Festival je produkt njihovog rada, oslikava prethodnu godinu i sve što je obilježilo državu te njih same. Problematiziraju pitanje što je to zapravo lezbijska umjetnost ili što je to ženska umjetnost?

Sandra je došla kao predstavnica hrvatske lezbijske udruge Kontra te je stavila naglasak na razmišljanje o tome zašto uopće postoje lezbijski festivali. Lezbijska grupa Kontra / L-Fest (Hrvatska) – nevladina organizacija koja promovira ljudska prava lezbijki i biseksualnih žena. Osnovana je u ljeto 1997. godine u Zagrebu. Kontra se bavi podržavanjem i osnaživanjem lezbijki i biseksualnih žena u cilju prihvaćanja vlastitog identiteta, radi na postizanju društvene vidljivosti, tj. izlaska iz anonimnosti i izolacije u cilju senzibiliziranja društva i smanjivanja homo/bi/transfobije, zalaže se za prava ostalih seksualnih/rodnih manjina (gay, biseksualne osobe, transrodne osobe, osobe s interseksualnim karakteristikama te queer osobe) i promjene zakona kojima bi se izjednačila prava lezbijki i ostalih seksualnih/rodnih manjina s pravima heteroseksualnih osoba. Od 2010. godine Kontra organizira L-Fest – festival za promicanje lezbijske (ne)kulture kojem je cilj promicanje lezbijske vidljivosti u javnom i medijskom prostoru te poticanje kreativnosti unutar zajednice.

Ako gledamo po starosti festivala, možda jesu najmlađe, ali Ženski prostor / FemiNiš (Srbija) – kao grupa postoji od 1997. godine. Osnovale su je mlade feministkinje i aktivistkinje različitih ženskih grupa koje su prepoznale potrebu da se u Nišu osnažuju i žene iz marginaliziranih društvenih grupa. Uz rad s Romkinjama organizacija je niz godina radila s grupama žena raseljenih s Kosova, kao i sa ženama drugačije seksualne orijentacije. Ženski prostor provodi feminističke i antifašističke edukacije, opismenjavanje i doškolovanje, ekonomsko osnaživanje, lobiranje, zagovaranje i monitoring državnih i međunarodnih mjera usmjerenih na žene i Rome/kinje, jačanje ženskih inicijativa i organizacija, a također radi s medijima i javnošću na ukidanju stereotipa i predrasuda. Ženski prostor je suosnivač FemiNiša – Festivala ženskog aktivizma i umetnosti. Festival se redoviti održava od 2010. godine, a glavne ideje su mu decentralizacija feminizma i dovođenje aktualnih feminističkih sadržaja s centra na periferiju.

Centar za devojke/ FemiNiš (Srbija) – osnovan 1998. godine u Nišu, a od 2002. organizira radionice u srednjim školama na teme prevencija trgovine ženama, prevencija seksualnog nasilja, obiteljsko nasilje, ekonomsko osnaživanje žena, žensko zdravlje i seksualnost, prevencija anoreksije i bulimije, asertivnost, samoobrana. S organizacijom Ženski prostor od 2010. organizira festival FemiNiš.

Zatim je na scenu došla  Hana Grgić i predstavila nas – CESI i Libelu! CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje / Libela.org (Hrvatska) – ženska neprofitna udruga osnovana 1997. godine u Zagrebu kao odgovor na probleme kršenja ljudskih prava, posebice ženskih i manjinskih prava, probleme militarizma, nacionalizma i pada ekonomskog standarda u poslijeratnom periodu. CESI su osnovale aktivistice i članice ženskih i mirovnih inicijativa koje imaju dugogodišnje iskustvo u radu sa ženama koje su preživjele traume rata. Među brojnim projektima od 2009. godine CESI vodi projekt Libela – internetski portal o rodu spolu i demokraciji.

One su svjesne krhkosti svih ženskih usvojenih prava, one su beogradski kulturni brend, one su BeFem! BeFem – Feministički kulturni centar / Festival feminističke kulture i akcije (Srbija) – za cilj ima promociju ideja i politika feminizma te animiranje mladih djevojka i žena da se uključe u rad scene i daju doprinos u re/konstrukciji stvarnosti. BeFem festival je nastao kao potvrda kontinuiteta feminističkog djelovanja na ovim prostorima, ali istovremeno otvara nova polja akcije kroz dijalog i inicijative feministkinja s različitom poviješću. Festival je rezultat neformalne inicijative, a razvijao se i rastao kroz suradnju i transfer znanja aktivistkinja i aktivista, teoretičarki i umjetnica iz Švedske, Srbije i regije. BeFem je uspješno organizirao tri feministička festivala u suradnji sa švedskim i regionalnim feministkinjama, kroz koje je uspio privući potpuno novu publiku i uključiti je u rad feminističke scene.

{slika}

Jednu od najboljih suradnji s hrvatskim KSET-om i TPORTAL-om ostvaruje Queer.hr (Hrvatska) – organizacija sa sjedištem u Zagrebu koja ima za cilj propitivanje tradicionalnih i rad na transformaciji opresivnih normi u tranzicijskom društvu kroz kulturu, medije, javne politike, obrazovanje i suradnje s domaćim i međunarodnim organizacijama. Udruga provodi svoje aktivnosti i ostvaruje opće ciljeve kroz četiri glavna programa: kultura, mediji, edukacija i politika. Najprepoznatljiviji segment djelovanja udruge jest putem aktivnosti u kulturi. Nakon 10 godina organiziranja Queer Zagreb festivala, Domino je u 2012. započeo projekt Queer Zagreb sezona te nastavlja s programima filmskih projekcija i izdavaštva, izložbi, kao i s prezentacijsko produkcijskim platformom Perforacije te inozemnim suradnjama. Medijsko područje djelovanja udruga ostvaruje putem regionalnog LGBT portala Queer.hr.

Tajana Josimović predstavila je Le Zbor, uz mnoštvo drugih pridjeva to je prvi hrvatski LGBTIQ zbor. Kako se ne bismo zadržale samo na riječima, imale smo priliku poslušati i izvedbu pjesme “Riječke p….” izvedene na HNK daskama, prilikom zatvaranja posljednjeg Queer festivala.

Gabrijela Ivanov, koordinatorica okruglog stola i voditeljica radnih sastanaka svih prethodnih dana, kratko je predstavila portal Vox feminae kojim se podržava i prezentira rad umjetnica, poduzetnica, građanskih inicijativa, nevladinih udruga i drugih rodno osviještenih i društveno odgovornih skupina i pojedinaca kao i ostale popratne sadržaje koji se vežu uz ime Vox feminae.  

Upravo zato što smatraju da se u Sloveniji premalo priča o feminizmu i ženskim pravima nastale su ljubljanske Rdeče Zore. Osnovno pitanje kojim se bave i koje propitkuju je “Što je spol i spolna orijentacija? Što je rod i rodna orijentacija?” Festival Rdeče Zore (Slovenija) – pokrenut je 2000. godine u sklopu Autonomnog kulturnog centra Metelkova u Ljubljani s idejom da se propituje položaj žena u kulturi, politici, aktivizmu i svakodnevnom životu. Festival su pokrenule članice organizacija KUD Mreža, ŠKUC-LL, Monokel, tadašnji Ženski Centar i Kasandra. Rdeče Zore se održavaju svake godine oko Međunarodnog dana žena kako bi se među ostalim i redefinirao javni prostor i učinio pristupačnim za kreativno izražavanje i socijaliziranje žena pod njihovim uvjetima: bez hijerarhijske, eksploatacijske i kapitalističke manire.

Bez obzira djeluju li u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj ili Sloveniji, one su tu, one su prisutne i ono što je najbitnije ONE DJELUJU! Njihova aktivnost se vidi, a njihov glas se čuje, što se potvrdilo i na ovom okruglom stolu gdje su na predstavljanju javno izneseni zaključci s radnih sastanaka koji su se prethodno održali u ponedjeljak i utorak.  Oko zaključka se svi slažu: FEMINIZAM JE ITEKAKO BITAN, POTREBNO JE PRIČATI I OSVJEŠTAVATI. Na okruglom stolu sudjelovali su: beogradski BeFem, slovenske Rdeče Zore, srpski Centar za devojke / FemiNiš, Ženski prostor i Novosadska lezbejska organizacija NLO, Fondacija Cure iz BiH, hrvatski CESI / Libela, Kontra i Domine.

Ne budite lijeni i kliknite na linkove pojedinih udruga i pričajte i samo pričajte.

Objavljeni rezultati EU ankete o diskriminaciji

Europska komisija objavila je rezultate ankete o diskriminaciji u EU, koja uključuje  diskriminaciju na temelju seksualne orijentacije te po prvi puta i diskriminaciju na temelju rodnog identiteta. U prikupljanju podataka za anketu pomogao je i portal Queer.hr.

Rezultati su podijeljeni gotovo jednako. Naime, 46 posto osoba smatra da se LGB osobe u Europskoj uniji suočavaju s diskriminacijom, dok ostatak ispitanika smatra da se diskriminacija LGB osoba događa rijetko ili nikad. Sličan postotak osoba (oko 45 posto) smatra da se s diskriminacijom suočavaju i trans osobe.  

Međutim, rezultati postaju raznoliki kada se uspoređuju pojedine zemlje –  tako 77 posto ispitanika  iz Cipra smatra da se LGB osobe diskriminiraju, dok u Bugarskoj samo 16 posto ispitanika smatra da se događa isto. 

Eurobarometar samo mjeri percepciju diskriminacije, a ne utvrđuje činjenično koja je razina diskriminacije ili nasilja s kojima se suočavaju LGBT osobe prisutna u Europskoj uniji. Neke značajnije promjene od 2009. godine nema, osim što neke zemlje (Švedska, Rumunjska, Latvija, Luksemburg, Poljska) imaju manji postotak percepcije diskriminacije LGBT osoba, dok je u nekim zemljama došlo do porasta (Cipar, Slovačka, Grčka, Slovenija, Belgija).

Sirpa Pietikäinen, potpredsjednica LGBT Intergroupa zadovoljna je rezultatima: “Naravno da postoje  i pozitivna i negativna evolucija u pojedinim državama članicama, ali uvjerena sam da će nakon nekog vremena Europska unija imati blagotvoran učinak na prihvaćanje LGBT osoba.”

BeFem – festival feminističke kulture i akcije u Beogradu

BeFem, festival feminističke kulture i akcije, promovira politike feminizma i izgradnju autonomnih feminističkih prostora. Festival nastaje kao potvrda kontinuiteta feminističkog djelovanja na prostorima Srbije, ali istovremeno pokreće nova polja akcije kroz dijalog i inicijative feministkinja s različitom povijesti.

Jedan od ključnih zadataka BeFem-a je proizvodnja feminističkih praksi i znanja kao pokretača društvenih promjena.

Program BeFem-a, koji se održava 1. i 2. prosinca u KC Gradu, u Beogradu, usmjeren je na pitanje odnosa moći, onih koji se uspostavljaju i na različite načine legitimiraju, ali i prije svega onih koji proizvode i stvaraju otpor i kontra-diskurse dominantnim, hegemonijskim i patrijarhalnim strukturama.

BeFem 2012 je nastao kroz različita strateška feministička savezništva, lokalna, regionalna i internacionalna, u kojima se susreću mnogostruki feministički identiteti – teorijski, aktivistički, umjetnički.

Sadržaji BeFema-a treba pokazati svu radost, izazov, proizvodnju i zadovoljstvo u bivanju feministkinjama. Cilj BeFem-a je promišljanje feminističke politike i akcije na različite načine, pa i preko humora kao jedne od strategija življenja.

Više o bogatom programu saznajte OVDJE, a o izvođačima/icama BeFem-a 2012 OVDJE.