Što je s rodnim jazom?

Sedam godina trajalo je istraživanje o globalnom rodnom jazu u 132 zemlje svijeta. Izvješće je objavio Svjetski ekonomski forum (WEF), a pokriva četiri ključna područja: zdravstvo, pristup obrazovanju, ekonomska participacija (plaće, vrsta posla itd.) te politički angažman.

Iako se rodni jaz smanjio u zdravstvu i obrazovanju, rezultati pokazuju kako je i dalje prisutan kod zaposlenja, iznosa plaće i dominacije muškaraca na pozicijama moći.

To se odnosi i na razvijene zemlje poput Velike Britanije, gdje samo 3 posto žena upravlja vodećim kompanijama, a samo ih je 22 posto u parlamentu. Radi toga, Britanija je ove godine pala s 15. na 18. mjesto.

Šest posto zemalja je uspjelo suziti rodni jaz u ekonomiji tijekom godina, no samo 20 posto je napravilo promjene na političkoj razini. Šest zemalja je pritom podiglo rejting za 10 bodova, dok čak 75 njih samo za pet ili manje.

Saadia Zahidi, izvršna direktorica WEF-a i jedna od odgovornih osoba za izvješće, smatra da ‘ zemlje koje ne ulažu, obrazuju i osiguraju zdravstvene usluge ženama neće nikad u potpunosti napredovati’. Zahidi je izjavila da iako su zamijećeni pozitivni trendovi, promjena je vrlo spora.

Top četiri zemlje s najmanjim rodnim jazom su Island, Finska i Švedska. Sve one imaju obavezan roditeljski dopust i naknadu za očeve, porezne olakšice i programe poticanja zapošljavanja za žene nakon poroda. Hrvatska se nalazi na 49. mjestu.

Više pronađite OVDJE!

“Liga drolja” u američkoj srednjoj školi

Nedavna istraga provedena u američkoj srednjoj školi Piedmont otkrila je postojanje tzv. “Lige drolja” (Fantasy Slut League), koju je osnovala skupina učenika-sportaša. U cirkularnom pismu roditeljima ravnatelj škole Rich Kitchens navodi da su mladići ´novačili´ školske kolegice u Ligu (uglavnom bez njihova znanja) i raspoređivali ih u kategorije ovisno o tome što su sve bile spremne učiniti. Potom bi prikupljali bodove za seksualne aktivnosti s djevojkama iz Lige, i to samo ako bi za spomenute aktivnosti mogli podastrijeti konkretne dokaze. Kitchens ističe kako je većina učenika/ca u Ligu stupala pod utjecajem alkohola ili uslijed nagovora starijih kolega/ica – većina mladih nije u stanju oduprijeti se društvenom pritisku, kao ni želji da budu popularni/e i svide se starijim učenicima/cama. Istraga je pokazala da je Liga osnovana prije 5-6 godina.

Umjesto disciplinskih mjera i kažnjavanja sudionika/ca, škola se odlučila za alternativni pristup problemu: u planu su edukativni programi i pokretanje šire rasprave o poštivanju sebe i drugih. Dva su razloga u pozadini ove odluke: s jedne strane, školi nije poznati identitet svih organizatora/ica i sudionika/ica Lige. S druge strane, sudionici/ce čiji identitet je poznat, prestravljeni su da bi umiješanost u Ligu mogla imati pogubne posljedice za nastavak njihovog obrazovanja, stoga je škola odlučila zaštititi njihove identitete. Ravnateljevo pismo šokiralo je roditelje djeca koja pohađaju srednju školu Piedmont. Ipak, dio njih je zadovoljan najavljenim mjerama i edukativnim programima. No mnogi roditelji, poput Carole Parker, bijesni su jer ne vjeruju da identitet kolovođa Lige nije poznat. “Zašto škola ne provede detaljnu istragu kako bismo doznali tko je odgovoran za ovo?” pita se Parker. “Vrlo je tužno da učenici/ce Piedmonta više razmišljaju o prijavama na fakultete nego o tome kako se odnose prema ljudima oko sebe”.

U razgovoru za televiziju postaju KGO-TV Kitchens je naglasio kako učenike/ce ne mogu kazniti za ono što se događa izvan škole. Dodao je i da je primarna namjera pisma roditeljima bilo upozoriti ih na ono što se događa u životima njihove djece, te ih pozvati da u suradnji sa školom podrže “svoje tinejdžere/ke kako bi naučili/e donositi ispravne odluke i prema drugima se odnositi s poštovanjem”. Iako je riječ o šokantnom događaju, od Lige ipak ne treba praviti “veliku senzaciju”, smatra Kitchens, jer se iste ili slične stvari događaju i u drugim američkim školama.

Prevela i prilagodila: Nada Kujundžić 

Mladić i djevojka napali gej par

“Pederčine, gubite se odavde! Koji kurac radite ovdje?” – samo su neke riječi su koje je morao trpjeti 24-godišnji student dok mu se niz lice slijevala krv zbog jakog udarca u područje nosa. Dogodilo se to na očigled prepunog noćnog autobusa, linija broj 34 u smjeru Trešnjevke, 20. listopada oko 2:10 sati ujutro na autobusnoj postaji kod Tehničkog muzeja, kada su napadač i njegova djevojka, izlazeći iz autobusa, podmuklo i kukavički, sleđa napali 24-godišnjaka i njegovog partnera, inače državljanina Španjolske. Nakon prvog udarca u nos, napadač je nastavio vrijeđati i udarajući nogama, sve uz podršku i bodrenje svoje djevojke, te je tom prilikom ozlijedio i španjolskog državljanina. Napad je prestao kada je vozač uspio zatvoriti vrata autobusa.

Napad je kao zločin iz mržnje odmah prijavljen policiji koja uz oštećene ima iskaz jednog svjedoka, dok je i Zagreb Pride umeđuvremenu došao do tri svjedokinje koje su spremne dati iskaz u korist oštećenih. O cijelom događaju obaviješteno je i španjolsko veleposlanstvo. Podsjetimo da su u nedavnom napadu protiv lezbijskog para upravo svjedoci bili ključni faktor pronalaska i identifikacije napadača, stoga apeliramo na sve građane i građanke koji/e imaju saznanja o tome tko su napadači, da se jave u VII. Policijsku postaju Trešnjevka, u Nehajskoj ulici ili direktno Zagreb Prideu. Napadač je svjetlije puti, jako kratke kose, oko 175 cm visine, u ranim 20-im godinama, s izrazitim zagrebačkim naglaskom, dok je djevojka viša od njega, tamne kose sa svjetlijim pramenovima.

U Zagrebu, te na čitavom prostor RH, svatko ima pravo voljeti se, držati za ruke i ljubiti se, svatko ima pravo reći i pokazati u bilo kojem trenutku da je lezbijka, gej, biseksualna ili transrodna osoba, te da je u životnom partnerstvu s voljenom osobom. Nitko nema pravo nikoga tući, udarati ili vrijeđati. To su kaznena djela za koja se odgovara zatvorski i novčano! Ovom prilikom solidarno se suosjećamo sa žrtvama zločina iz mržnje, osobama koje su nas pozvale da im u skladu sa svojim mogućnostima pružimo podršku i pravnu zaštitu. Svojim radom i djelovanjem Zagreb Pride želi i na pravosudnom polju izboriti pobjedu za LGBT zajednicu, poraziti homofobiju i transfobiju, te tako doprijeti izgradnji društva pravde i ravnopravnosti.

Daljnje postupanje Zagreb Pride-a

Odvjetnice Zagreb Pridea podnijet će kaznenu prijavu protiv zasada nepoznatih počinitelja zbog kaznenog djela nasilničkog ponašanja u vezi sa zločinom iz mržnje na štetu gej para. Od zagrebačke policije tražimo da ovom zločinu pristupi krajnje ozbiljno i odmah pronađe počinitelja, te da ovaj napad kvalificira kao kazneno djelo nasilničkog ponašanja, sukladno Kaznenom zakonu, a prema Protokolu o postupanju u slučajevima zločina iz mržnje.

Održana radionica “Jednako vrijedni”

18. i 22. 10. 2012. i Čakovcu su održane su dvije radionice “Jednako vrijedni” u sklopu istoimenog projekta. U sklopu radionica sudionici/ce informirali/e su se o antidiskriminacijskom zakonskom okviru – Zakonu o suzbijanju diskriminacije kao i Zakonu o ravnopravnosti spolova. Osim toga pričali smo o aktivizmu te o načinima na kojima bi aktivnosti koje unapređuju ravnopravnost spolova u Međimurskoj županiji mogli organizirati u seoskim sredinama. Trenerice su bile: Roberta Barat (predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova Međimurske županije), Marina Kolar (voditeljica projekta), te Martina Šebrek (dipl. socijalna radnica). Na radionicama je sudjelovalo mnoštvo predstavnika/ca raznih institucija, organizacija i udruga iz Međimurske županije, kao i pojedinaca/ki koji/e bi se željeli/e angažirati i doprinijeti svojoj lokalnoj zajednici u sudjelovanju i organizaciji ovakvih akcija.

Poseban naglasak stavljen je na mehanizme zaštite koji se mogu koristiti ukoliko nam je neko pravo kršeno, a neke od njih ćemo izdvojiti i ovdje:

Zakonom o ravnopravnosti spolova utvrđuju se opće osnove za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, te definira i uređuje način zaštite od diskriminacije na temelju spola i stvaranje jednakih mogućnosti za žene i muškarce. Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova mogu se obratiti sve osobe koje žele upozoriti na slučaj diskriminacije ili kršenja prava na osnovi spola, spolne orijentacije, bračnog ili obiteljskog statusa bez obzira jesu li izravno oštećene.

Zakon o suzbijanju diskriminacije: ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi: rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi,zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Svatko ima pravo podnijeti pritužbu pučkom pravobranitelju, i to elektroničkim (ombudsman@ombudsman.hr ), telefonskim (01/6303-014) ili pisanim putem (Ured pučkog pravobranitelja, Opatička 4, 10 000 Zagreb).

Ukoliko je riječ o diskriminaciji na osnovu invaliditeta i u određenim slučajevima diskriminaciji na osnovu zdravstvenog stanja prijavu možete podnijeti pravobraniteljici za osobe s invaliditetom.

Ukoliko je riječ o diskriminaciji djece prijavu možete podnijeti pravobranitelju za djecu.

{slika}

Provoditelj projekta podržanog od Ureda za ravnopravnost spolova je Udruga Zora uz partnere Dom za žrtve obiteljskog nasilja Sigurna kuća i Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Međimurske županije. Slijedeće aktivnosti koje planiramo su zajedničko obilježavanje 25.11. Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama na nekoliko mjesta u Međimurskoj županiji, pa ovim putem pozivamo sve udruge koje žele organizirati akciju u svome mjestu da nam se jave kako bi je zajedno organizirali te im dostavili edukativne materijale.

Uznemiravanje na javnim mjestima iz suprotne perspektive

Djevojke koje čine simpatičan duo iz Sjedinjenih Američkih Država pod imenom SlamPow! odlučile su se na jedinstven način pozabaviti uznemiravanjem na javnim mjestima. Producirale su video pod jednostavnim nazivom “MEAT” i postavile ga na YouTube. Video je u manje od mjesec dana pregledan tri i pol tisuće puta, iako zaslužuje puno veću pažnju. Radi se naime o uznemiravanju na javnim mjestima prikazanom u obrnutim ulogama. Glavni lik u videu je muškarac, a komentarima, pogledima i gestama ga uznemiravaju žene na ulici. Iz perspektive tako da je gotovo smiješno gledati kako žena na ulici muškarcu dobacuje stvari poput “Pogledaj ti tu guzicu…”, ovaj video ni inicijativa koju podupire nisu nimalo smiješni. Izgleda da smo navikli na obrnuta ponašanja i situacije u kojima je žena žrtva, u kojima se njoj dobacuju uvrede i vulgarni komentari, u kojima je ona ta koja je u opasnosti.

Ako se nasilje događa dovoljno često, više ga ne prepoznajemo kao problem

Žalosna istina, ali što češće svjedočimo nekom događaju to ga smatramo normalnijim, pa tako na uznemiravanje koje se događa na javnim mjestima vrlo malo ljudi zaista i reagira. Većinom je to popraćeno pogledima, a negodovanje se očituje tek ako uznemiravanje eskalira u fizičko nasilje, iako je moguće da i tada reakcija izostane. Sve to pomalo plaši i stvara ženama nelagodu prilikom putovanja javnim prijevozom, ali i ograničava kretanje jer žene nakon doživljenog uznemiravanja osjećaju strah od ponavljanja situacije pa počnu izbjegavati rute za koje smatraju da su potencijalno opasne. U provedenim anketama osim straha, žene su zaokruživale sram i bespomoćnost kao najčešći osjećaj nakon što su bile žrtve uličnog uznemiravanja.

{slika}

Kako bi ti volio…?

Vođenje po principu što ne želiš da se tebi dogodi, ne radi drugome beneficiralo bi ne samo smanjenju maltretiranja i nasilja na javnim mjestima, nego i smanjenju nasilja općenito. Naravno, promjene se ne događaju tako jednostavno i lako, zato i jesu prijeko potrebne međunarodne inicijative poput Hollaback!-a, koja ima svoju podružnicu i u Hrvatskoj, ali i svako djelovanje koje želi smanjiti ovaj problem kao video SlamPow djevojaka. Duo komičarki sa sasvim ozbiljnom temom popraćenom iz suprotnog ugla zaslužuje pozitivan komentar. Podizanje svijesti o važnosti sprječavanja problema koji postoji je prvi korak u iskorjenjivanju uličnog uznemiravanja kao jednog od najčešćih oblika uznemiravanja. Zatvaranje očiju od posljedica koje takvo ponašanje izaziva kod osoba koje su njime pogođene je neodgovorno. Učinimo ulice mjestom gdje ćemo se svi osjećati sigurno, bez obzira na spol i etničku pripadnost.

{slika}

O moralnosti predbračnog seksa

Osuđivanje predbračnog seksa i promoviranje apstinencije ne funkcionira. Dugotrajne veze pune ljubavi stvaraju se intimnošću.

Amerikanci/ke vole izražavati vrijednosti suzdržavanja od seksa prije braka. U školama diljem zemlje podučava se samo apstinencija, a čak se i u programima spolnog odgoja često naglašava da je apstinencija najbolja. Pop zvijezde od Britney Spears preko Jessice Simpson, Jonas Brothersa, Miley Cyrus, do Justin Biebera, učestalo izjavljuju kako oni čekaju do braka – stavljajući se u kategoriju pozitivnog uzora (barem dok ne procuri snimka nečijeg seksa). I tzv. “industrija čistoće” doživljava veliki rast, uz pomoć knjiga, DVD-a, nakita, pa čak i tematskih događanja. Državni i savezni porezni novac dugo se koristi za promociju čestitosti. Dok konzervativni komentatori/ce često govore kako je čekanje najbolji izbor za sve i kako ljudi koji to ne čine ne postupaju ispravno, čak i oni/e liberalniji/e oklijevaju ustvrditi kako je seks prije braka jednako vrijedan, ili bolji, od bračnog.

Pa evo: seks prije braka je najbolji izbor za svakoga. Kako znam? Pa, najprije, gotovo svatko se seksa prije braka – 95 posto Amerikanaca/ki ne čeka do svoje prve bračne noći. I to je dugovječna američka vrijednost. Čak i među ljudima u generaciji mojih djedova i baka, devet od deset njih seksalo se prije samog vjenčanja. Naravno, samo zato što to radi mnogo ljudi ne znači da je to dobra stvar. Ali seks jest. Kad pričamo o sreći, seks je bolji od novca i seksanje jednom tjedno umjesto jednom mjesečno jednako utječe na sreću kao i dodatnih $50 000 prihoda godišnje. Osobe s aktivnim seksualnim životom žive dulje. Seks oslobađa stres, podiže imunitet, pomaže kod spavanja i zdrav je za srce. Seks je dobar bez obzira na to jeste li u braku ili ne, i naravno da se ljudi koji čekaju mogu seksati nakon što uplove u bračnu luku. Ali čekanje do braka često znači rani brak i konzervativni pogled na brak i rod – i osobe koje rano stupe u brak i/ili imaju tradicionalan pogled na brak imaju veće stope razvoda braka i nesretnije brakove. S druge strane, znamo da postoji mnogo prednosti kasnijeg braka i rodno egalitarnih brakova. Parovi koji oboje rade izvan kuće i također dijele kućanske poslove više se seksaju. Financijski neovisne, visokoobrazovane žene koje se udaju kasnije u životu imaju ekstremno niske stope razvoda braka. Ispada da feminističke vrijednosti – a ne one tradicionalne – vode do najstabilnijih brakova. A feministički pogledi plus kasniji brak obično znače predbračni seks.

{slika}

Većina odraslih ljudskih bića prirodno želi seks. I unatoč desničarskom inzistiranju na konceptima ‘čistoće’, seks vas ne čini prljavom ili nečistom osobom. Potpuno suprotno, seks je kao i većina ugodnih stvari u životu – možete se seksati na način koji je ispunjavajuć, zabavan, dobar i davajući, ili se možete seksati na načine koji su štetni, loši i opasni. Brak nije i nikada nije bio način da se zaštiti od štetnog, lošeg i opasnog seksa (samo pročitajte Bibliju ako želite par primjera). Umjesto da se zavaravamo razmišljanjima da je čekanje do braka ono što čini seks dobrim, trebamo se fokusirati na to kako je etičko, odgovorno prakticiranje seksa (poduzimanjem mjera opreza da bi se zaštitilo fizičko i mentalno zdravlje vas i vašeg partnera, uz potpuni pristanak i na obostrano zadovoljstvo) dio ponašanja etičnog i odgovornog ljudskog bića. Seksualna moralnost ne ovisi o tome koliko čekate. Ovisi o tome kako tretirate sebe i osobe s kojim jeste.

Seks, naravno, nisu samo ´poniji i duge´. SAD imaju jednu od najvećih stopa neželjenih trudnoća u svijetu. Imaju i jednu od najvećih stopa pobačaja. Imaju i jednu od najvećih stopa spolno prenosivih bolesti. No, problem sa seksom nije u tome događa li se prije braka ili ne. Problem je što smo ga označili kao sramotnog i prljavog. I kada naša kolektivna kulturna svijest kaže da je seks sramotan i prljav, tada nemamo poticaj – ni alate – da planiramo seks, gledamo ga kao odgovornost, ni da napravimo zdrave seksualne izbore. Opsjednuti smo seksom na televiziji, u glazbi i reklamama, ali nekako nam nedostaje sposobnost da govorimo o seksu kao pozitivnom, moralnom, ugodnom izboru koji, kao i bilo koja odrasla odluka, dolazi sa skupom odgovornosti. I kada je vladin novac usmjeren na to da govori ljudima da čekaju do braka, doslovce financiramo ideju koja nikada nije funkcionirala u čitavoj ljudskoj povijesti, umjesto da podržavamo isprobanu i istinitu politiku koja bi mogla ublažiti neželjene posljedice kulture koja je opsjednuta seksom i žedna užitaka.

{slika}

Kada bi čekanje do braka bio jednostavan individualan izbor bez političkih posljedica ili kazni – pa makar uz proizvoljne granice kao što su čekanje do trećeg spoja, čekanje dok ne znaš srednje ime svog partnera ili čekanje dok ona ne obuče super visoke pete – to ne bi bio problem. I osobno, na zanima me kada vi, kao individua izaberete da ćete se seksati. Sve dok se osjećate spremnima i dok je seks dobrovoljan, kažem, budite svoji.. Ali ‘čekanje do braka’ kao društvena norma – iako je se gotovo nitko u zapadnom svijetu ne drži – ima neke loše posljedice za žene i seks općenito. Korištenje pojma ´čistoća´ kao šifre za apstinenciju sugerira da su ljudi, a pogotovo žene koje se seksaju prije braka nečiste, prljave ili zaražene. Kao što kaže Jessica Valenti u svojoj knjizi Mit o čistoći: “Dok se dječake uči da su stvari koje ih čine muškarcima – dobrim muškarcima – univerzalno prihvaćeni etički ideali, žene se uvjerava da je naš moralni kompas negdje među našim nogama”. To je još problematičnije kada su ta uvjerenja financijski podupire federalna vlast.

S praktičnije strane, neće se svi vjenčati, ili se čak niti ne mogu legalno vjenčati. Uputa da se čeka zauvijek na iskustvo fundamentalnog ljudskog užitka je besmislena i okrutna. Stara uzrečica poručuje ženama da muškarci neće kupiti kravu dok mlijeko dobivaju besplatno – no ako kupujem kravu, možeš se kladiti da ću se najprije uvjeriti da mi se mlijeko sviđa. Međutim, naš kulturološki pogled na predbračni seks kao moralno onečišćen otežava parovima da se uključe u prave razgovore o njihovim seksualnim potrebama i željama prije stupanja u brak, na isti način kao što bi razgovarali o svojim religijskih vrijednostima, koliko djece žele ili hoće li svadbena torta biti od čokolade ili vanilije. Seksualno frustrirani brakovi su i jadni i uobičajeni – sandučići elektroničke pošte kolumnista savjetnika, od Dan Savagea do Dear Prudie, su puni pisama bračnih parova s neusklađenim seksualnim nagonima i loših seksualnih života. Bilo bi nam puno bolje kada bismo priznali da je seks nevjerojatno važan mnogim ljudima i da je za većinu parova seksualna kompatibilnost nužna za sjajan brak. A ne možete točno reći jeste li seksualno kompatibilni bez da to i probate. Inzistiranje da je predbračni seks prljav ili perverzan čini nužne razgovore mnogo težim. A svjetonazor koji postavlja seks kao nešto sramotno i loše također neće nestati tijekom prve bračne noći.

{slika}

Zagovaratelji/ce čistoće konstruiraju lažni svemir u kojem postoje čiste djevice koje čekaju do braka, kao i droljaste kurve koje svaku noć odlaze kući s drugim muškarcem. Istina je da će najviše odraslih imati velik broj važnih veza u svojim životima – neke od tih veza će biti romantične, a neke će biti seksualne. To je dobra stvar: naši odnosi s drugim ljudima, seksualni ili ne, su način na koji rastemo, evoluiramo i učimo o sebi. Tako spoznajemo što je ljubav, što nam se sviđa fizički i emocionalno i kako usklađujemo vlastite potrebe s tuđima. Unatoč tvrdnjama tabora koji zagovara čekanje do braka, čekanje vas neće zaštititi od slomljenog srca, frustracije ili izgubljene ljubavi. No raznolikost ispunjujućih odnosa, seksualnih ili ne, će vas učiniti zaokruženom, suosjećajnom i samouvjerenom osobom.

Želim reći da ne trebaju svi stupati u seks prije braka – osobe trebaju same za sebe odlučiti kada su spremne za seks. Za veliku većinu ljudi to će biti prije braka. Takav izbor nije poraz morala. Upravo suprotno, često je sjajan, zdrav, prevladavajuće pozitivan izbor. Koji god trenutak odaberete, kulturološka poruka da je čekanje do braka najbolji izbor je jednostavno pogrešna. I pogrešna je za gotovo svakog.

Prevela i prilagodila: Mirela Lišinović