“Nema ničeg goreg od gej roditelja”

Britanski glumac Rupert Everett koji je još prije 20 godina javno obznanio da je gej, našao se na meti žestokih kritika nakon što je u intervjuu za nedjeljni Times izjavio kako su “gej roditelji loši za djecu”.

“Majku sam upoznao sa svojim partnerom ali ona bi i dan-danas više voljela da se oženim i imam djecu. Smatra kako djeca trebaju i majku i oca, a ja se s time slažem. Za dijete uistinu nema ničeg goreg nego da ga odgajaju dvojica gej očeva”, uvjeren je Everett. “Ne govorim u ime gej zajednice jer se zapravo ne osjećam dijelom nikakve ‘zajednice’. Jedina kojoj pripadam jest čovječanstvo. Na planetu već imamo previše djece, pa nije ni dobro da ih bude više”, dodao je. Brojni gej aktivisti njegove su izjave dočekali na nož kazavši kako podsjećaju na stavove onih koji se protive gej brakovima. “Rupert bi trebao malo više izlaziti i upoznati se s činjenicama. Ne postoji ama baš nijedan dokaz da djeca gej roditelja pate zbog okruženja u kojemu rastu”, kazao je Ben Summerskill iz organizacije Stonewall.

Osim aktivista, glumac je uzrujao i brojne čitatelje koji ne štede oštre riječi u komentarima ispod gotovo svake vijesti o njegovu intervjuu. “Za ono što je rekao ne postoji nikakvo opravdanje, ali ne krivim ga jer mu mama čitav život govori kako želi da je heteroseksualan. To je prilično sjebano”, “Mislim da je u pitanju žešća autohomofobija”, “Roditelji su roditelji, bez obzira na spol”, “Umjesto o gej roditeljstvu Rupert bi trebao govoriti o posljedicama neuspješnih plastičnih operacija”, samo su neki od tisuća komentara koji su proteklog vikenda preplavili internet.

Everett je prije nekoliko godina kazao kako mu je autanje upropastilo karijeru te je drugim glumcima savjetovao da to ne čine jer će izgubiti posao.

Predstavljanje projekta “Jednako vrijedni”

21.09.2012. održana konferencija za novinare povodom Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama i predstavljanja projekta “Jednako vrijedni” – otvorene prijave za radionice u sklopu projekta.

Projekt “Jednako vrijedni” podržao je Ured za ravnopravnost spolova Republike Hrvatske, a glavni mu je cilj upoznavanje stanovnika/ca Međimurske županije s antidiskriminacijskim zakonskim okvirom Zakona o ravnopravnosti spolova i Zakona o suzbijanju diskriminacije. Kao takav, izravno odgovara na potrebe navedene u šestomjesečnom izvješću 2012. Pučkog pravobranitelja koji navodi kako je potrebno informirati svo stanovništvo o diskriminaciji i mehanizmima zaštite, budući da same žrtve nisu u dovoljnoj mjeri upoznate sa njima.U izvješću se također navodi kako mediji i javnost često ne pridaju dovoljnu pažnju žrtvama diskriminacije iz razloga što su to najčešće ljudi slabijeg imovinskog statusa.

Roberta Barat, predsjednica Povjerenstva za ravnopravnost spolova, napomenula je kako je izrazito važno poznavati zakonodavni okvir i znati što je diskriminacija i kako je prepoznati da bi se znali zaštititi postojećim mehanizmima.Temeljem Zakona o ravnopravnosti spolova i Zakona o suzbijanju diskriminacije djeluju Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova te Pučki pravobranitelj koji su nadležni za procesuiranje ovakvih slučajeva. Njihovo djelovanje je besplatno za osobe koje prijavljuju diskriminaciju, a prijava se može izvršiti osobno, telefonski i pismenim putem.

Aktivnostima u sklopu projekta stanovništvo Međimurja informirati ćemo o anti-diskriminacijskom zakonskom okviru i mehanizmima zaštite, pa nam tako uskoro slijedi radionica koja će se održati u 2 navrata: 18.10. (četvrtak) od 9-13 sati i 22.10. (ponedjeljak) od 16 do 19.30 sati u dvorani Starog Hrasta u Čakovcu.Prijaviti se mogu svi zainteresirani, a posebno pozivamo sve angažirane ili one koji bi željeli biti angažirani u lokalnim/seoskim udrugama i organizacijama. Marina Kolar iz Udruge Zora, voditeljica projekta, predstavila je plakat i letak koji su kreirali u sklopu projekta, te je napomenula kako je jedan od ciljeva projekta također i povezivanje seoskih udruga koji su pokretači u svojim lokalnim zajednicama, te je nužan njihov angažman i na ovakvim pitanjima kao i u procesu donošenja odluka, posebice kad se radi o ženskim pitanjima i njihovim potrebama.Svi zainteresirani mogu se do 15.10. prijaviti na zora@udrugazora.hr ili pak na 040/395 344. Na radionicama ćemo sudionike/ce informirati i o aktivizmu i na koji način organizirati lokalne akcije kako bi svi zajedno organizirali akciju i obilježili Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama u studenom.

U sklopu projekta “Jednako vrijedni” provoditelji projekta Udruga Zora, Sigurna kuća i Povjerenstvo za ravnopravnost spolova uključiti će se u sutrašnju akciju (22.09.) Udruge Zora na Trgu Republike od 9-11 sati kojom na efektan način obilježavanju Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Na samoj akciji uz već spomenute sudjeluju i predstavnici Policijske uprave Međimurske, Zavoda za socijalnu skrb Čakovec i Vijeća za prevenciju Grada Čakovca. Provoditelji Zorine inicijative mladih “Nasilne veze su bezveze” postaviti će zanimljivu instalaciju kojom žele pokazati da su ubijene žene osobe koje su živjele svoje živote i imale svoje snove i želje, a ne samo statistika.

I Vas pozivamo da nam se priključite na akciji.

Kritična MASArykova

Sindikat biciklista poziva sve velike i male Zagrepčane, s pedalama ili bez, da se u subotu 22.09. na Dan bez automobila pridruže Kritičnoj MASArykovoj. Igrat ćemo školicu, učiti pjevati, popravljati bicikle, svirati bubnjeve, a sve kako bi pokazali koliko jedna ulica može biti zabavna i ugodna bez automobila. Akcija će početi masovnom vožnjom po Deželićevoj ulici koja bi trebala biti ruta buduće biciklističke magistrale, a završit će se u Masarykovoj za koju bismo u budućnosti željeli da bude zajednička biciklističko-pješačka zona. Okupljanje za bicikliste počinje u 15h na Trgu Francuske republike, a za pješake u 16h u Masarykovoj ulici.
“Nedavno nam je obećana biciklistička magistrala, ali Grad nas je prije toga više puta prevario pa želimo i na ovaj simbolični dan pokazati da smo ozbiljni u svojoj namjeri da transformiramo Zagreb u ugodnije mjesto za život i da ćemo znati prepoznati pokušaje manipulacije pred lokalne izbore”, rekla je Iva Kvakić iz Sindikata biciklista. “Kritična MASArykova je istovremeno i akcija kojom nudimo viziju budućeg izgleda grada i akcija upozorenja da i biciklisti i pješaci nestrpljivo čekaju da se konačno pristupi rješavanju problemu manjka mjesta za njih u ovome gradu”.
Iako se već više od dvije godine nije dogodio nikakav značajan pomak u razvoju biciklističke i pješačke infrastrukture, Sindikat biciklista je još uvijek optimističan da će Gradsko poglavarstvo konačno shvatiti sve prednosti razvijanja biciklističkog prometa i povećavanja pješačkog prostora – od smanjenja gužvi i buke, do povećanje ukupne kvalitete života što shvaća sve više europskih gradova. Sindikat biciklista nedavno je gradu prezentirao prijedlog projekta biciklističke magistrale kao prvi konkretni korak prema transformaciji grada u grad po mjeri čovjeka, a cilj ove akcije je pokazati našim sugrađanima kako to u praksi može izgledati.
Za podrobnije informacije, javite nam se na 098-923-27-38

Sloboda porodu

Dana 20.09.2012. u zagrebačkom KIC-u, i diljem države, održana je promocija dokumentarnog filma Sloboda porodu. Prikazivanje su organizirale udruge One World Birth i Roda. Dvorana je bila puna žena koje su, kako je na plakatu navedeno, željne vratiti porod u ženske ruke.

Kada sam prije devetnaest godina rađala u jednom zagrebačkom rodilištu pratili su me polutama i samoća. Stiskala sam zube dok sam mogla a zatim zvala doktora. Pojavile su se sestra i babica te lakonski odredile da ću sada roditi, ali doktor je eto morao izaći, pa će mi pomoći njih dvije. Najveća pomoć sastojala se u činjenici da me nisu ´rezale´ jer, kako su mi rekle, nema me tko zašiti!? Trebale su mi godine da se odlučim na drugi porod.

Film govori o dvije žene iz Mađarske koje su hrabrije od mene. Jedna je liječnica i primalja Agnes Gereb koja nije pristala, kako je rekla, biti “služavka liječniku” u bolnici te je porode obavljala u domovima rodilja i zato je završila u zatvoru gdje se i sada nalazi. Druga je mlada majka Ana Ternovszky koja je tužila Republiku Mađarsku Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasburgu da krši njezina osnovna ljudska prava – reproduktivana prava i pravo na izbor – braneći joj pravo da rodi u svome domu. Ona je taj spor dobila. Njezin je slučaj sada obuhvaćen Europskom konvencijom o ljudskim pravima te je postao presedan za 800 milijuna stanovnika EU. Objema je zajedničko duboko neslaganje sa zakonskom odredbom da se žene moraju porađati u bolnicama jer je ondje, navodno, najsigurnije za njih i djecu. Iako ne brane pravo izbora onim ženama koje preferiraju bolnice, smatraju da su u bolnicama trudnice i rodilje tretirane kao bolesnice nad kojima se izvode svakojaki tehnički zahvati po odabiru liječnika i time se krše njihova ljudska prava. Prema iskustvu mnogih žena iz EU i SAD-a, rodilje u bolnicama ne dobivaju prave informacije o svome stanju kako bi imale mogućnost izbora, te ih se sugestivnim postupcima i prijedlozima (“To je najbolje za dijete”) navodi da pristaju na postupke koje liječnik želi npr. carski rez i inducirani porod. U slučaju da ne pristanu, liječnici ženama prijete socijalnom službom i sudom. Oni tako smanjuju svoju odgovornost tj. mogućnost komplikacija pri porodu, ali i oduzimaju pravo žene da sama odluči i da se svoje ranije donesene odluke pridržava.

A. Gereb i A. Ternovszky zalažu se za prirodan porod u najpoželjnijim uvjetima koje odredi porodilja tj. za informiranost i poštovanje izbora žene pri porodu. Ova je problematika ozbiljno shvaćena i među liječnicima i među stručnjacima za ljudska prava pa je 31.05.2012. održana prva Konferencija o ljudskim pravima pri porodu. Time je pokazano da se ljudska prava u porodu tretiraju kao temeljna ljudska prava. Od sada se svaka žena u EU, koju eventualno žele zastrašiti policijom i sudom te socijalnom službom ako se odluči na porod doma, može pozivati na presedan A. Ternovszky. A Hrvatska je blizu terminu ulaska u EU. 

Kontroverza oko ‘princeza znanstvenica’

Kad god se Erika Ebbel Angle u svojoj televizijskoj emisiji pojavi s tijarom i lentom koju je osvojila kao Miss Massachusettsa, sva djeca u publici uzvikuju ´Oooooo´. Ipak, trebat će nam više od tijare da predstavimo Eriku Ebbel Angle. Doktorirala je biokemiju na sveučilištu Boston i osnivačica je neprofitne organizacije Science from Scientists. Također, voditeljica je desetominutne emisije posvećene znanosti na regionalnoj kabelskoj televiziji. Sprema se ući i u svijet poduzetništva sa svojim biotehnološkim startupom. Vrijednost kombinacije ljepote i pameti rijetko se ističe izvan Hollywooda, ali prema ranim reakcijama mladih djevojaka na “The Dr. Erika Show” čini se da su one prihvatile poruku koju Angle šalje kad spaja tijaru s izbora ljepote i laboratorijsku kutu u svojoj emisiji. Djevojke su rekle producentima emisije da žele postati “princeze znanstvenice”. “Postoji predrasuda da znanstvenice nemaju drugih interesa osim znanosti, pogotovo da ne brinu o svojem fizičkom izgledu i uljepšavanju”, izjavila je Ebbel Angle. Slična inicijativa – izbor Miss Rikei – koja se želi boriti protiv stereotipne slike znanstvenice postoji u Japanu. Natjecanje organizira grupa studenata, a natječe se šest finalistica odabranih između japanskih studentica i istraživačica. Kriteriji za izbor pobjednice su ljepota, inteligencija i doprinos poboljšanju slike znanosti (rikei na japanskom znači znanost).

S druge strane, znanstvenice bi se mogle uvrijediti što netko uopće promatra i vrednuje njihov fizički izgled. Izgled znanstvenika oba spola raznovrstan je kao u bilo kojoj drugoj profesiji. Nekoliko je znanstvenika za LiveScience izjavilo kako njihov izgled i stil ne bi trebao biti vrijedan diskusije. Napori koji žele inkorporirati žensku ljepotu u uzor za mlade znanstvenice mogu također uzrokovati negativne reakcije onih koji smatraju da su se žene dugo borile kako bi iskorijenile stereotipe o ženama u tradicionalno muškim područjima poput znanosti i inženjeringa. Dok televizijska emisija Ebbel Angle pomaže učenicima i studentima u njihovim znanstvenih projektima i istražuje znanstvene probleme, izbor Miss Rikei izazvao je više podijeljenih mišljenja.

{slika}

Ljepotica i geek

Miss Rikei natjecanje podijelilo je američke znanstvenike, novinare i profesore nakon što je Joanne Manaster, znanstvenica sa Sveučilišta Illinois, iznijela svoje mišljenje o tom izboru ljepote na Twitteru. “Na jednoj sam internetskoj stranici, koja komentira ovaj izbor ljepote, naišla na neukusne i primitivne komentare muškaraca”, rekla je Manaster. “To smeta ljude koji se bave znanošću, pogotovo žene koje žele da ih se ozbiljno shvaća”. Organizatori izbora Miss Rikei nisu željeli za LiveScience dati komentar. Komentare su dale tri mlade japanske znanstvenice i inženjerke. Dvije od tri pristale su na razgovor samo ako mogu ostati anonimne.

Yukari, biologinja s sveučilišta u New Yorku, nazvala je ovo natjecanje površnim i ne slaže se s pokušajima da se znanost učini više ženstvenom, pogotovo u stereotipnim smislu te riječi. Više mi se sviđa ideja da znanost bude oaza za geekove koji ne mare za stvari za koje mari ostatak svijeta”, rekla je Yukari. “Postoji to nešto u znanosti zbog čega je ne promatram prvenstveno kao područje u kojem vladaju muškarci i geekovi. Ako ljudi prepoznaju koliko je znanost važna i zabavna, tada nije bitno vladaju li njome muškarci ili geekovi i nije važno što karijera u znanosti nije unosna kao npr. karijera u financijskom sektoru”. Rin, neurologinja s njujorškog sveučilišta predviđa da izbor Miss Rikei neće uspjeti potaknuti više žena na karijeru u znanosti. Kanae Kobayashi, znanstvenica s diplomom iz industrijskog inženjeringa, smatra ovo natjecanje bezazlenim, ali također misli kako neće doprinijeti povećanju broja žena u znanosti.

Korisno ili štetno?

Može li promicanje ideala ženske ljepote i pameti zapravo obeshrabriti mlade žene da se bave znanošću? Ta se mogućnost tematizirala na sveučilištu Michigan u ožujskom izdanju časopisu “Social Psychological & Personality Science”. Studija je otkrila da ženski uzori iz svijeta znanosti koji ističu svoju ženstvenost umanjuju interes djevojaka za matematiku i smanjuju njihova očekivanja na kratke staze. Takvi ženski uzori orijentirani na izgled ne potiču interes i bavljenje matematikom kod djevojčica koje prethodno nisu pokazale interes za matematiku, inženjering ili tehnologiju. Diana Betz i Denise Sekaquaptewa, psihologinje koje potpisuju ovu studiju, spomenule su i starije istraživanje koje je potvrdilo kako ni geeky ženski uzori ne potiču djevojke na karijeru u područjima poput informatike.

{slika}

Kako bi onda trebali izgledati ženski uzori i što bi trebali činiti? Na površini, ova situacija bi se mogla opisati kao: “Nije dobro ako si ženstvena, nije dobro ako nisi”. Betz i Sekaquaptewa ističu kako se u ovim istraživanjima radi o ekstremima: ženski bi uzori trebali dati primjer o raznolikosti ljudi koje se bave znanošću, a ne sužavati sliku znanstvenice na stereotipe. One smatraju da djevojčice moraju vidjeti raznolikost, a ne da znanost povezuju samo s jednim tipom osobe – bilo da su to tzv. geekete ili girly girls. One smatraju da je najbolji način da se djevojčice zainteresiraju za matematiku i slične znanosti tako da im se predstave prave i stvarne matematičarke i znanstvenice. “Djevojčice moraju shvatiti da su znanstvenice stvarne , kompleksne osobe, baš poput njih i da odabiru različite karijere i imaju različite ciljeve”, smatraju Betz i Sekaquaptewa. Istaknule su i kako djevojke i djevojčice različite dobi gledaju drugačije na ´nedostižan´ ideal znanstvenice kakav utjelovljuje dr. Erika. Mlađe djevojčice je mogu idealizirati zbog njezine krune s natjecanja ljepote, dok nešto starije djevojčice mogu biti potpuno rezignirane prema takvim ženskim uzorima.

Ebbel Angle brani ideju koju promiče natjecanje u Japanu, ali oprezna je prilikom ukazivanja na razliku između uobičajenih izbora ljepote i onih koji su zapravo programi za stipendiju. Progovorila je o socijalnim vještinama i samopouzdanju koje je dobila zahvaljujući natjecanju. Za nju kruna predstavlja simbol mogućnosti koje su pred ženama. Djevojčice i djevojke danas imaju mogućnost da se bave znanošću, ali i da budu plesačice, glazbenice ili nogometašice. Joanne Manaster, znanstvenica koja je pokrenula raspravu oko japanskog izbora ljepote ističe kako se u prikazima znanstvenica prije svega treba istaknuti njihova ljubav prema znanosti. Možda je dovoljno da se prikažu znanstvenice koje strastveno rade svoj posao. Bavi se znanošću ako je voliš, i ako si ujedno i ženstvena to je odlično. Ako nisi, to je također odlično”.

Prevela i prilagodila: Ela Tončić

Izraelke se bore protiv ortodoksnih restrikcija

Nakon podnošenja prve ikada kolektivne tužbe po pitanju rodne segregacije u Izraelu, lokalne religijske grupe za ženska prava kažu da se nadaju kako će zaštititi prava žena na javnu sferu u izraelskom društvu. “Obično o diskriminaciji žena samo govorimo i ništa se ne događa. Kada ljudi počnu shvaćati da će ih to koštati mnogo novca, nadamo se da će se stvari početi mijenjati”, kaže Riki Shapira, pravna savjetnica i članica odbora Kolecha, prve ortodoksne židovske feminističke organizacije u Izraelu. Kolech je 29. kolovoza podnio kolektivnu tužbu tešku 104 milijuna izraelskih šekela (25,8 milijuna dolara) protiv Kol Berama, ultraortodoksne radijske postaje u Jeruzalemu. Organizacija smatra da Kol Berama diskriminira žene tako što zabranjuje da se ženski glasovi čuju na bilo kojem programu te radijske postaje.

Problem je vrlo simboličan; radi se o njihovom glasu na radijskoj postaji i njihovom glasu u svijetu. Nitko ih ne vidi i nitko ih ne čuje”, kaže Shapira.

Prema članku u Jerusalem Postu, u odgovoru na tužbu, Kol Berama pozvao je tužitelje da poštuju “vjerovanje i svjetonazor većine u toj ultraortodoksnoj zajednici, kako muškaraca tako i žena”. No ne podržavaju svi u ultraortodoksnoj odnosno Haredi zajednici – koja čini oko 10% izraelske populacije – odluku radijske postaje da isključi žene iz emitiranja. Tridesetsedmogodišnji ultraortodoksni muškarac koji se predstavio pod lažnim imenom Moshe kaže da se protivi rodnoj diskriminaciji u svojoj zajednici: “Radio postaje ne daju glas ženama, čak i kada su žene pitanje o kojem se raspravlja. Postoji mnogo različitih glasova unutar Haredi zajednice – šteta je da se oni ženski ušutkavaju. Ja ne tvrdim da znam koliko ljudi misli na ovaj ili onaj način, no znam mnogo onih koji misle kao ja”. Moshe je stanovnik Jeruzalema, i kaže da se stanje ženskih prava pogoršava, uvelike zbog toga što ljudi postaju sve religiozniji, a ekstremističke skupine pokušavaju kontrolirati ultraortodoksnu zajednicu. “Žene trebaju imati jednaka prava kao muškarci”, kaže on.

{slika}

Zaista, mnogi primjeri spolne segregacije prijavljeni su u Izraelu posljednjih mjeseci. U srpnju, sud je dosudio tinejdžerki 13,000 izraelskih šekela, nakon što su ju dvojica ultraortodoksnih muškaraca prisilila da sjedi u zadnjem dijelu autobusa, unatoč činjenici da je spolna separacija ilegalna u javnom prijevozu u Izraelu.Incident se dogodio u Beit Semeshu, gradu udaljenom 30 km od Jeruzalema, koji je nedavno bio žarište ugnjetavanja od strane ultraortodoksnih Židova. U prosincu 2011. osmogodišnja izraelska djevojčica bila je popljuvana na putu u školu jer je navodno bila “neskromno odjevena”. U kolovozu, izraelska autobusna kompanija Egged tiho je odlučila da neće koristiti prikaze ljudi u reklamama koje se nalaze na obje strane autobusa u Jeruzalemu. Tvrtka je donijela takvu odluku, prema izvješćivanju izraelskih medija, kako bi izbjegla vrijeđanje ultraortodoksnih stanovnika ukoliko bi reklame prikazivale žene. Takvi zahtjevi nemaju podršku niti svih članova ultraortodoksne zajednice. Mnogi od njih su protiv”, kaže odvjetnica Orly Erez- Likhovski iz Izraelskog Religijskog Akcijskog centra IRAC, grane pokreta Reforma judaizma. U izvješću objavljenom u siječnju 2012, naslovljenom “Isključenje: U ime Boga”, IRAC je dokumentirao preko 50 slučajeva rodne diskriminacije koja se dogodila u Izraelu 2011. Ti slučajevi dogodili su se, između ostalog, na pločnicima, u zdravstvenim klinikama, trgovinama, uredima za zapošljavanje, u školi, na ceremonijama vojnih diplomanata i na događajima povodom vjerskih praznika organiziranih od strane lokalnih vlasti.

Erez-Likhovski ipak predviđa manji broj slučajeva u 2012. godini, najviše zbog osude takvih postupaka u izraelskim medijima i općenito unutar društva.

Ukoliko dozvolite prakticiranje segregacije na jednom mjestu, ulazite na vrlo sklizak teren, uz rizik da se ona prenese i na druga mjesta. A ljudi su počeli shvaćati tu opasnost. Segregacija se događa posvuda i zato je važno zaustaviti ju i objasniti koliko je opasna”, kaže Ere-Likhovski. Prema Mosheu, otvoreno govoriti o tom pitanju je najbolji način da ljudi – i religiozni i sekularni – premoste rodnu diskriminaciju. “Nema logike ni opravdanja (za utišavanje ženskih glasova) i to vodi u vrlo lošem smjeru”, kaže on. “Što više o tome govorite, efekt može biti samo pozitivniji”.

Prevela i prilagodila: Mirela Lišinović