Borba protiv iskrivljenih ideala

Nije nikakva novost govoriti o slikama ženskog tijela koje nam svakodnevno serviraju mediji. Svakodnevno smo bombardirani slikama žena idealnih proporcija, vitkih i visokih koje u stvarnosti čine samo jedan mali dio ženske populacije. Žene koje mediji vole na svojim naslovnicama mogu biti bilo koje boje kože ili kose, često su vrlo raznolikog izgleda, ali jedan se faktor ne smije izostaviti  – mršavost.

Većina žena danas je osvijestila da žene s naslovnica časopisa nisu ideal svačije ljepote i da za svoj izgled moraju zahvaliti i programima za obradu fotografija. Unatoč tome ne može se zanemariti da takvo prikazivanje ženskog tijela ne utječe na stvaranje odnosa prema vlastitom tijelu kod mnogih žena. Mediji sigurno snose dio odgovornosti za nezdrav odnos i nezadovoljstvo vlastitim izgledom kod mnogih tinejdžerica, ali i starijih žena. Takvo nezadovoljno često može prerasti u neka ozbiljnija stanja i bolesti poput anoreksije i bulimije. Iako nas savršene dugonoge, vitke, visoke ljepotice bombardiraju sa svih strana na internetu, internet je prostor na kojemu možemo naći i hvalevrijedne projekte koji kritički promatraju medijsku reprezentaciju žena.

 About Face je organizacija koju je 1995. godine pokrenula Kathy Bruin nakon što je samostalnom akcijom privukla mnogo istomišljenika i donatora. Kathy je iskoristila reklamni plakat Calvina Kleina s Kate Moss kojem je dodala svoje poruke koje su poručile što misli o slici žena u medijima i reklamnoj industriji. {slika}

Danas je About Face organizacija koja organizira radionice kojima želi educirati mlade djevojke o nametnutom idealu mršavosti i ljepote i održava internetsku stranicu about-face.org. Stranica sadrži blog, informacije i komentare o reprezentaciji žena u medijima, a na stranici se nalazi i galerija “pobjednika” i “prijestupnika”. Pobjednici su reklame i plakati koji ne podliježu stereotipima o ženskom tijelu, a na vrhu liste pobjednika trenutno se nalazi reklama za Fruit of the loom, dok prijestupnike predvodi uvredljiva reklama za Diesel

Any-body.org želi utjecati na modnu industriju od koje traži da konfekcijski brojevi odjeće odgovaraju potrebama svih žena. Any body žele upozoriti da industrija dijeta nije benigna i da se ne bori protiv pretilosti nego najviše zarađuje na onima koji nisu zadovoljili estetske kriterije mršavosti i ljepote. Također upozoravaju da postoje dokazi i da je evidentno da se zarada “industrije dijeta” temelji na recidivistima, ljudima koji su se nakon mršavljenja vratili na prijašnju težinu pa se zbog toga ne može očekivati da će industrija poticati zdravo mršavljenje kod kojeg je manje recidivista. Any body je organizacija žena koja želi podići svijest javnosti o ovim pitanjima, utjecati na organizacije i tvrtke koje profitiraju od nezadovoljstva djece i žena iznadprosječne težine uzrokovano medijskim porukama. Na stranici možete pratiti njihove aktivnosti, informirati se o reprezentaciji žena u medijima i modnoj industriji, a dobrodošle su rasprave i komentari posjetitelja stranice.

 

{slika}

The Council of weight and size neprofitna je organizacija koja također želi preispitivati i djelovati protiv iskrivljenje slike o mršavosti i težini. Osim što žele utjecati na medijsku reprezentaciju ljudi iznadprosječne težine, upozoravaju na različite oblike diskriminacije s kojima se takvi ljudi susreću. Smatraju kako se predrasude o ljudima iznadprosječne težine ne razlikuje od predrasude baziranim na boji kože, spolu, religiji ili seksualnoj orijentaciji. Ljudi prekomjerne težine često su diskriminirani na razgovorima za posao i kasnije izvrgnuti uznemiravanju ili diskriminaciji na radnom mjestu, bilo od poslodavca ili kolega. Diskriminacija ljudi iznadprosječne težine prisutna je i u zdravstvenom sustavu. Liječnici pacijentima savjetuju dijete bez obzira ugrožava li njihova težina zdravlje ili ne. Također, zbog veličine dijagnostičkih uređaja npr. CT uređaja, često ne mogu napraviti potrebne pretrage. Zdravstvene ustanove su, kao i ostale zgrade javnih institucija, često neprilagođene ljudima iznadprosječne težine npr. premali WC-i, premalene stolice i nasloni za ruke… Ova organizacija upozorava da se diskriminacija javlja u mnogo situacija i u mnogim područjima poput diskriminacije kod iznajmljivanja stanova, u teretanama, ili kod posvajanja djece.

Seksualno iskorištavanje žena na Balkanu raste

Trgovanje ljudima jedan je od najvećih međunarodnih problema današnjice. Već više od dvadeset godina čitamo i slušamo kako se to događa isključivo ženama i djeci iz zemalja istočne Europe kao što su Ukrajina, Rusija, Moldavija i druge. Ljudi s tih područja su “laki plijen” zbog loše ekonomske situacije i organiziranog kriminala. Ljudima se najčešće trguje zbog prisilne prostitucije i pornografije, seksualnog turizma i zabave, nezakonitog zapošljavanja, robovskog rada, prosjačenja, nezakonitog usvajanja, lažnog i prisilnog braka, te trgovine ljudskim organima.
Muškarci su najčešće žrtve zbog prisilnog rada, žene i djevojke zbog prostitucije, a djeca zbog prosjačenja i prodaje obiteljima bez djece. I muškarci i žene i djeca žrtve su trgovanja ljudskim organima.

Balkanske zemlje se već godinama bezuspješno bore s ekonomskom krizom, što je stanovništvo dovelo do financijskog kolapsa . “U usporedbi s prethodnim godinama, kada su u lancima trgovine ljudima u Makedoniji obično završavale djevojke iz Ukrajine, Moldavije i drugih istočnih zemalja, krijumčarske mreže sada su više lokalnog karaktera”, rekao je za SETimes Vladimir Pivovarov, profesor na Sveučilištu FON u Skoplju i stručnjak za seksualne zločine u Makedoniji.

Prije mjesec dana, makedonska policija otkrila je lanac trgovanja ljudima, te pronašla 46 plesačica i escort dama koje su ilegalno radile u barovima tri makedonska grada – Tetovo, Gostivar i Kumanovo. Pronađeno je najviše žena iz Srbije, čak 22, potom iz Bugarske (9), Makedonije (8), Albanije (4), te po jedna državljanka Crne Gore, Kosova i Italije. Istraga je pokazala kako su djevojke zarađivale 40 eura na noć, a napojnice su dijelile sa vlasnicima barova u kojima su radile. Tijekom pretrage, u njihovim je torbicama pronađeno nekoliko tisuća eura u gotovini.

{slika}Očito je da na Balkanu problem trgovanja ljudima, pogotovo ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja, raste. Zbog ekonomske krize, nezaposlenosti i siromaštva, te loše perspektive za bolju budućnost, žene s Balkana su krenule stopama žena iz istočne Europe i postaju lake žrtve organiziranog kriminala.

Prema neslužbenim podacima, trgovanje ljudima u Makedoniji donosi godišnji profit od 50-60 milijuna eura njihovim organizatorima.

Gdje je u toj cijeloj priči trgovanja ljudima Hrvatska i što se točno po tom pitanju događa kod nas? Hrvatska je do nedavno bila vrlo važan tranzitni pravac na putu od istoka prema zapadu Europe. No u posljednje vrijeme Hrvatska se sve više dovodi u vezu sa trgovanjem ljudima kao izvorišna i zemlja odredišta, dok tranzit kroz Hrvatsku opada, a razlog tome je prijem novih članica, Rumunjska i Bugarske, u Europsku Uniju, zbog čega se tranzitni put preselio sjevernije od granica Hrvatske. Također ostvareni su i pomaci u Ravnateljstvu policije. Osnovan je Policijski nacionalni ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, kroz bolju opremljenost policije te reformu policijskog obrazovanja. Ono što se u Hrvatskoj, na žalost, najčešće događa je trgovanje ženama mlađe životne dobi (od 11 do 30 godina) u svrhu seksualnog turizma i zabave. Tijekom turističke sezone Hrvatska, odnosno Jadran, postaje odredište žrtava prisilne prostitucije. Zabilježeni slučajevi trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj pokazuju kako takav oblik kriminaliteta ne zahvaća samo državljanke drugih zemalja istočne i jugoistočne Europe, već i državljanke Republike Hrvatske. Tim ženama se događa klasična priča, regrutirane su putem velikih obećanja o dobrom zaposlenju u inozemstvu, uglavnom putem oglasa ili preko osoba koje su već ranije upoznale. Treba naglasiti da se počinitelji ovih kaznenih djela služe raznim metodama obmanjivanja, pa čak i navođenjem na korištenje opojnih droga, što rezultira svladavanjem otpora žrtve, za moguće daljnje provođenje seksualne eksploatacije.

Pivovarov predlaže osnivanje regionalnog centra, što bi snagama sigurnosti iz regije omogućilo da poboljšaju suradnju i razmjenu informacija kako bi spriječile trgovinu ljudima. “Prijetnja koju predstavlja ova vrsta kriminala je očigledna. Suradnja između krijumčara iz regije i izvan nje je vrlo snažna, pa i naša reakcija mora biti primjerena”, rekao je za SETimes.

Prevela i prilagodila: Arijana Kladar 

Nevolje po Toddu Akinu i desničarskoj opciji i zašto je opasno smijati im se?

Kao što sam spomenula u jednom od članaka, gospoda iz “obećane zemlje” Amerike, gotovo da nas više ne mogu iznenaditi svojim učestalim javnim ekscesima i “provalama”. Nova “žrtva” na repertoaru republikanski je kandidat za senatora, Todd Akin.

Naime, nije nepoznato da je Akin (zajedno sa svojim stranački vodstvom!) izrazito radikalnih stajališta o ženskim reproduktivnim i inim pravima, da se protivi ikakvom obliku pobačaja, čak i u slučaju silovanja, da je za potpunu zabranu pilule za “dan poslije”, obrazlažući takav stav riječima kako je i to jedan od načina pobačaja. No, najnoviju je prašinu podigao sljedećom izjavom u intervjuu za lokalne vijesti:

 “Čini mi se, kako sam razumio liječnike, kako je trudnoća uslijed silovanja veoma rijetka. Ako se radi o legitimnom silovanju, žensko tijelo nađe način da obustavi proces zatrudnjivanja. Ali pretpostavimo da to nije uspjelo, ili nešto tako.. Mislim da bi trebala postojati kazna, ali za silovatelja, a ne da se napada dijete.”

 Njegova je izjava naišla na more optužbi od strane političkih protivnika, organizacija za zaštitu ženskih prava, pa čak i republikanskog kandidata za predsjednika, Mitta Romneya, ali i aktualnog američkog predsjednika, Baracka Obame. No velik dio javnosti se i otvoreno ismijavao iz Akina kao još jednog republikanskog redikula.

 Upravo tim ismijavanjem pozabavila se Ilyse Hogu u svom izvrsnom članku za The Nation “Zašto se opasno smijati Toddu Akinu?”.

 

Stoga, zašto je pobogu opasno smijati se Toddu Akinu?

 “U multidimenzionalnoj igri šaha koja oblikuje javno mnijenje, manje se radi o izborima pojedinih kandidata, a više o uloženom trudu da se radikalne ideje učine normalnima. U slučaju uskraćivanja ženama kontrole nad njihovim životima, postoje izvjesni dokazi da bi “loši momci” mogli dugoročno dobiti ovu igru”, kaže Hogue.  Postavlja se pitanje, koliko je “loših momaka” uokolo nas? Nije nepoznanica da Akinove radikalne ideje podupire i Republikanska stranka, u svrhu svojevrsnog “rata” protiv žena te da je Kongres prošle godine zabranio korištenje saveznih fondova za pobačaj, a u prvom nacrtu je jedina iznimka tome bila PRISILNO SILOVANJE. Na prvi mah smijurija, kakvo je silovanje nego prisilno? No mnogi loši momci i u Americi u nas u svojim pametnim glavicama silovanje označavaju “stupnjevima” intenziteta i okolnostima. Prema Akinu i nekim njegovim republikanskim kolegama, ako žena zatrudni, to znači da je njezin spolni organ pristao na trudnoću, stoga to automatski podrazumijeva suglasnost na seks. Tako logično, zaista, ne znam kako mi to samo prije nije palo na pamet. Autorica spomenutog teksta na ovaj majstorski argument logike daje komentar: “Ovaj bizarni standard nevinosti podsjeća na srednjovjekovnu Europu, gdje su muškarci na vlasti imali sličan znanstveni pogled prema kojem će se nevine žene optužene za čarobnjaštvo utopiti, dok će one “krive” plutati po vodi. To što su bile “očišćene” od čarobnjaštva, dakako, nije bila neka utjeha  utopljenim ženama, iako su one barem dobile priliku da preskoče spaljivanje na lomači.”

 {slika}

Prema autoričinom mišljenju, Akinovi komentari samo su prvi korak u republikanskoj taktici redefiniranja i promijene svijeta. Ta taktika se sastoji od dva koraka. Prvo republikanski desničarski ekstremisti izjave potpuno sulude i ekstremne stavove kao što su ovi. Njih preuzmu mediji i učine dijelom rasprave o problemu, a zatim se jave “umjereniji” republikanci koji i kada govore užasne stvari čine se kao super umjereni i prihvatljivi javnosti zgroženoj prvotnim ekstremnim stavovima. “Dok Ryan omogućuje da manje važni kandidati poput Akina nose ekstremni desničarski patrijarhat na svojim leđima, njegovi jednako radikalni pogledi postaju prihvaćeni kao umjereni. Ako se ne prestanemo smijati i ne počnemo crtati tvrde linije oko znanstvene stvarnosti, koliko Akina će proći prije nego vidimo predsjednika Romneyja kako naručuje da se žrtve silovanja bace u vodu da se vidi plutaju li?” pita se Hogue

 

U Americi su to Mitt Romney, Todd Akin, Paul Ryan i drugi, u Hrvatskoj su to neki drugi svima nam dobro znani, negdje drugdje to su neki drugi ljudi. Ali poanta je u tome da su “loši momci” oko nas i stavljaju pečate zakona na naše sudbine. Loši momci koji se vrte u krug i zamjenjuju jedni druge. Prođu jedni, dođu drugi. Dokad?

 

Nobelovke protiv ratnih silovanja

U 100 godina, koliko se dodijeljuje Nobelova nagrada, osvojilo ju je samo 12 žena. No, 2006. godine, šest od tih žena – laureatkinje Jody Williams, Shirin Ebadi, Wangari Maathai, Rigberta Menchú Tum, Betty Williams i Mairead Corrigan Maguire – osnovalo je organizaciju Nobel Women’t Initiative. Njihova vizija je svijet bez nasilja u kojem vladaju sigurnost, jednakost i blagostanje. Jedna od njihovih glavnih inicijativa je kampanja o zaustavljanju silovanja i seksualnog nasilja u ratnim sukobima.

Ratno silovanje nije slučajan čin individualnih vojnika. To je namjerna ratna taktika čiji je cilj demoralizacija žena te oslabljenje i uništenje zajednica u kojima žive. Seksualno nasilje korišteno je kao ratna taktika i oružje u genocidu u Ruandi, u građanskom ratu u Sierra Leoneu  te u ratu u Bosni i Hercegovini. Danas, stotine su žena svakodnevno žrtve silovanja u Darfuru.

Teška šteta koju ratno silovanje ostavlja na društvu tek je nedavno prepoznata, ali već utječe na zakone i politiku diljem svijeta. 1998. godine, Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području Ruande proglasio je silovanje jednim od oblika genocida. Ratno silovanje prepoznato je kao zločin protiv čovječnosti. Također, definicija seksualnog nasilja proširena je u međunarodnom zakonu, te sada uključuje zločine počinjene i protiv i žena i protiv muškaraca.

Ipak, da bi uistinu bila djelotvorna, kampanja protiv seksualnog nasilja u ratu mora biti globalno koordinirana. Organizacija Nobel Women’t Initiative započela je s inicijativom za zaustavljanje ratnog silovanja na konferenciji u svibnju 2011. nazvanoj “Žene stvaraju novu sigurnost: zaustavimo seksualno nasilje u ratu”. Na konferenciji se raspravljalo o novim strategijama za zaustavljanje ratnog silovanja te je postavila temelje za međunarodnu kampanju nazvanu “Međunarodna kampanja za zaustavljanje silovanja i rodnog nasilja u ratu.”

{slika}

Kampanja za zaustavljanje ratnog silovanja spaja organizacije i individue u kolektivnu i koordiniranu cjelinu koja je kao takva snažnija i uspješnija. Traži brzu političko vodstvo i usklađene međunarodne akcije za zaustavljanje ratnih silovanja, zaštitu civila i preživjelih žrtava silovanja, te krivično gonjenje odgovornih. Kampanja je započeta marševima i događajima u Keniji, Demokratskoj Republici Kongo, Sudanu, Burmi i Kolumbiji. Tisuće su se, koristeći #IPLEDG hashtag na Twitteru, zavjetovali da će se aktivirati oko ovog pitanja u svojoj zajednici.

Cilj ove kampanje nije samo smanjenje broja ratnih silovanja, već njihovo potpuno zaustavljanje. Informiranjem, podizanjem svijesti javnosti i političke volje te mobilizacijom međunarodne zajednice odlučnih aktivista, kampanja za zaustavljanje ratnih silovanja to i može postići.

Na razgovor za posao došla s djetetom pa odmah izbačena!

“S djetetom ćete ići i na posao?!” – upitao je ženu predstavnik poslodavca dodavši: “Molim vas, samo izađite!” ne dajući joj niti šansu za razgovor. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić kaže kako ovaj slučaj reflektira širi društveni kontekst 

 ĐAKOVO  ” Nezaposleni s područja Đakova i okolice, njih 12-ak, koji su ovih dana bili pozvani na razgovor za posao prodaje usluga jednog telekomunikacijskog operatera, ostali su zgranuti grubim postupkom predstavnika tvrtke prema mladoj majci čiji je “krimen” što je na intervju došla s – djetetom! “Zar ćete s djetetom ići i na posao?!”, upitao ju je drsko i nadobudno mladi predstavnik poslodavca. Zbunjena žena odgovorila je da ima još jedno, također mlađe dijete, koje je bolesno i ostalo je s bakom pa je starije povela da rastereti stariju ženu. “Molim vas, samo izađite!”, odgovorio je beskompromisno mladac nezaposlenoj majci, ne davši joj ni šansu za razgovor. 

  Još jedna “priča iz Hrvatske”, još jedan primjer s našeg “tržišta rada”, još jedan slučaj diskriminacije pri zapošljavanju majki zato što su – majke, imaju malu djecu ili, nedajbože, planiraju još rađati. Brojnim poslodavcima, bojeći se da će te žene često biti na bolovanjima zbog djece i porodiljnim dopustima, takva radna snaga ne treba. Istovremeno, puna su nam usta straha da nam bez pravih pronatalitetnih mjera kao naciji prijeti izumiranje. 

 Posao ili djeca?

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić kaže kako ovaj slučaj reflektira širi društveni kontekst. 

  – Sigurna sam da mlada majka ne bi povela dijete na razgovor za posao da ga je imala kome ostaviti na čuvanje i da joj hitno ne treba posao. A sama činjenica da je majka ne smije biti razlog ne samo bezobraznom ponašanju pojedinaca, već i diskriminaciji prilikom zapošljavanja. Slučaj pokazuje da je briga za djecu danas još uvijek prepuštena isključivo majkama, o čemu svjedoče i dostupni podaci koje sam objavila u svom izvješću o radu za 2011. Hrvatskom saboru, a koji pokazuju poražavajuću činjenicu da su trudnice i žene koje su nedavno rodile žrtve spolne diskriminacije od strane poslodavaca. O tome sam govorila na okruglim stolovima vezano uz predstavljanje projekta o razvoju žena u ruralnim sredinama, gdje sam naglašavala važnost dostupnosti javnih servisa – jaslica i vrtića, svim zaposlenim ženama kako bi se rasterećene mogle posvetiti poslovnim obvezama i sve zahtjevnijim uvjetima na tržištu rada. Posebice stoga što su u RH i dalje snažne tradicionalne uloge u obitelji i neravnomjerna podjela kućanskih poslova. Svjedočimo daleko većem broju majki koje koriste različite oblike rodiljnog i roditeljskog dopusta, njih čak 97,42 posto ili 67.080 prema dostupnim podacima za 2011. – ističe Ljubičić.

S druge strane, navodi, vrlo je mali postotak očeva koji koriste dodatni rodiljni, tj. roditeljski dopust (u 2011. samo 0,47 posto očeva koristilo je dodatni rodiljni do navršenih 6 mjeseci djetetova života, i samo 3,33 posto roditeljski dopust do 180 dana) koriste uglavnom očevi koji imaju manja primanja od svojih partnerica. To opet ukazuje na činjenicu da su žene te koje, ako su zaposlene, imaju manja primanja od muškaraca pa se roditelji odlučuju i zbog tog razloga da rodiljne/roditeljske dopuste koriste žene. Nadalje, neravnopravna raspodjela kućanskih poslova i brige za djecu između žena i muškaraca, kao i nedostatak infrastrukture, dovoljnog broja jaslica i vrtića, velike su prepreke u zapošljavanju žena. 

 Diskriminacija zakonom zabranjena

– Naravno, navedeno ni u kojem slučaju ne opravdava način na koji je predstavnik tvrtke iz ovog slučaja postupio, to više što je prema Zakonu o ravnopravnosti spolova zabranjena diskriminacija na temelju obiteljskog statusa, a nepovoljnije postupanje prema ženama na osnovi materinstva također se smatra diskriminacijom u svim područjima, pa tako i prilikom zapošljavanja – kaže Višnja Ljubičić. 

  Slučaj je, nakon našeg upita Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, naišao je i na osudu ove javne ustanove, u kojoj ističu da je svaki oblik diskriminacije nedopušteno i neopravdano razlikovanje osoba na osnovi karakteristika navedenih u Zakonu o suzbijanju diskriminacije. 

  – Diskriminacija je zabranjena, osobito u području rada i radnih uvjeta; mogućnosti obavljanja samostalne ili nesamostalne djelatnosti, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju te napredovanju; pristupu svim vrstama profesionalnog usmjeravanja, stručnog osposobljavanja i usavršavanja te prekvalifikacije. Smatramo da je mlada majka bila stavljena u nepovoljan položaj na vrlo nekorektan i neprihvatljiv način – ističu u Odnosima s javnošću HZZ-a.

 

Može podnijeti tužbu

Hrvatski zavod za zapošljavanje kao javna ustanova ne podržava ni jedan oblik diskriminacije, kao niti jednu diskriminacijsku osnovu jer je ona uvredljiva, neprihvatljiva i zakonom zabranjena – poručuju iz HZZ-a. 

  – Svatko tko je bio izložen diskriminaciji može se obratiti pučkom pravobranitelju, no može se i podnijeti tužba nadležnom sudu radi utvrđivanja diskriminacije i naknade štete. Ako se osoba obrati HZZ-u s informacijom o diskriminaciji, iako nismo institucija koja ima ovlasti provoditi bilo kakve represivne mjere ili postupke, provjerit ćemo surađujemo li s navedenim poslodavcem, informirat ćemo ga, ali i upozoriti o nekorektnom i neprihvatljivom diskriminatornom ponašanju – poruka je iz HZZ-a.

Angela Merkel i dalje najmoćnija žena svijeta

Njemačka kancelarka Angela Merkel i ove je godine najmoćnija žena svijeta, ispred američke državne tajnice Hillary Clinton i brazilske predsjednice Dilme Rousseff, objavio je časopis Forbes.

 

Ovo je peti put u šest godina da je Forbes kancelarku Merkel stavio na čelo najutjecajnijih žena svijeta.

Nakon Clinton i Rousseff, na popisu slijede Melinda Gates, supredsjednica Zaklade Billa i Melinde Gates, Jill Abramson, izvršna urednica New York Timesa, Sonia Gandhi, predsjednica najveće oporbene stranke, zatim prva američka dama Michelle Obama i glavna direktorica MMF-a Christine Lagarde.

Na popisu stotinu najmoćnijih žena svijeta dominiraju poslovne žene i Amerikanke, a Europljanki je samo 11. Uglavnom se bave biznisom, politikom, medijima, tehnologijom, modom, industrijom zabave ili su angažirane u dobrotvornim udrugama. Prosječno imaju 55 godina i dolaze iz 28 zemalja. Imaju ukupno 90 milijuna pratitelja na Twitteru, a njihova poslovna carstva imaju ukupan godišnji prihod od 984 milijarde dolara. Tako je, primjerice, američka televizijska voditeljica Oprah Winfrey na 11. mjestu, pjevačica Lady Gaga na 14. (koja je s 26 godina i najmlađa na listi), argentinska predsjednica Cristina Fernandez Kirchner je 16., burmanska oporbena čelnica Aung San Suu Kyi 19., kraljica Elizabetha II. je 26. (i s 86 godina najstarija na listi), pjevačica Beyonce je 32., novinarka Christiane Amanpour 53., glumica Angelina Jolie 66., a autorica Harryja Pottera J.K. Rowling na 78. je mjestu.