Pet načina na koji su moderni muškarci odgojeni da mrze žene!

Razlike između muškaraca i žena, a posebno predrasude prema ženama, prisutne su otkako je svijeta i vijeka. No, nasuprot modernim prikazima tih razlika, postoje i neki ‘zastarjeli’ koji se protežu sve do doba Aristotela i Darwina.

     Naime, sve donedavno je sociobiologija, po uzoru na Darwinovu teoriju spolne selekcije, koja je bila utjelovljena u viktorijanskoj paradigmi razlika između muškaraca i žena, zastupala gledište o muškarcima/mužjacima kao glavnim kreatorima i pokretačima procesa evolucije. Prethodno prihvaćanje predrasude o ženama kao inferiornim bićima, u pravilu, utjecalo je na formiranje znanstvenih ‘istina’ i sustava, od filozofskih i teoloških do medicinskih, bioloških, pravnih i društvenih. Primjerice, Aristotelova teza o ženskoj ništavnoj ili marginalnoj ulozi u procesu reprodukcije uzimala se kao znanstvena paradigma sve do 16. i 17. stoljeća, a kao dokaz tomu iznosilo se prikazivanje unutrašnjosti ženskih genitalija kao falusnog ‘negativa’, tj. vagine iznutra oblikovane prema modelu falusa.[1]

    Tek u zadnjih nekoliko godina feminističke sociobiologinje poput Sarah Blaffer Hrdy preispitale su taj kanon i pokazale da i žene/ženke mogu biti jednako tako aktivne, seksualno agresivne i kompetitivne, kao što i muškarci/mužjaci mogu biti pasivni i brižni. Ta dijada aktivnog mužjaka i pasivne ženke bila je dio biološke dogme i metafora koja je modelirala standardne opise prokreativne biologije na svim razinama.[2]

   U ovim slučajevima, mogu se uočiti veliki propusti koji idu na štetu žena jer je uistinu poražavajuća činjenica koliko se dugo Aristotelova teza uzimala kao znanstvena paradigma i koliko je vremena zapravo trebalo proći da bi se sve to skupa preispitalo i došlo do novih, točnijih zaključaka.

    A sad, u postmodernom društvu, odbrojavanje pet načina na koji su moderni muškarci odgojeni da mrze žene, može započeti:[3]

5. Nama je rečeno da nam društvo duguje zgodnu ženu

    Sve počinje još u ranom djetinstvu samim odgojem roditelja kada se dječake uči kako će jednog dana osvojiti ženu što je uvelike potpomognuto i što se uči i kroz razne serije, filmove, show emisije. Primjerice, u Speedu, Keanu Reeves dobije Sandru Bullock, Shrek Fionu u istoimenom crtanom filmu, Shia LaBeouf Megan Fox u Transformerima, itd. Dakle, djeca kroz takve prikaze uče da junak, kada postigne svoje ciljeve, biva nagrađen njemu najdražom ženom. Prema tome, zbog usađenih vjerovanja iz doba djetinstva, muškarci će konstantno biti u iščekivanju svoje zaslužene nagrade tj. žene jer je njma rečeno da će je dobiti jer svi drugi junaci su već ‘dobili’ ljepotice, a, osim toga, to su potpisali i u društvenom ugovoru koji im i duguje zgodnu ženu.

{slika}

4.  Od rođenja smo odgojeni da gledamo žene kao ukras

    Jedna od stavki društvenog ugovora jest da žene muškarcima duguju biti zgodne da bi kao takve što bolje poslužile svrsi, tj.ukrasu. Pet kilograma viška  ne dolazi u obzir, takve ‘debele’ žene treba pod hitno staviti na neku rigoroznu dijetu! Primjer koji to možda iluzorno naglašava jest bilo koja poznata ličnost koja je dobila par kilograma i koju doslovno razapinju zbog toga (npr. Christina Aguilera). No, i u tom slučaju postoje razlike između muškaraca i žena celebrityja. Naime, kad je riječ o muškarcu, čitatelji/ce će ga ismijavati zbog težine, no, kad se radi o ženi, ta ista publika postaje bijesna te pogrdnim i zlobnim komentarima nema kraja. Tada nije bitno koliko je žena uspješna i koje su njene kvalitete. Čak i kad bi se žena kandidirala za Vrhovni sud ona bi i dalje imala dvostruku ulogu: funkcioniranje kao osoba i kao ukras, zgodan ukras, naravno, jer sve ostalo je manje važno. Stoga, žene, okanite se intelektualnog rada i krenite u teretanu, trčati, ulagati u razne sprave i dijetne napitke kako biste bile što bolji ukras!

{slika}

3. Mislimo da žene kuju zavjeru kako bi nas uništile

    U Bibliji stoji kako se Eva urotila sa zmijom da bi Adama navela na grijeh pa kakve li su samo urotnice žene postale u ovim vremenima? Sudeći po muškarcima, žene izazivaju i samim pogledom, a načinom odijevanja da ni ne pričamo. Stoga i ne čudi uobičajena fraza od strane muškog roda: “Sama je to tražila“. Muškarci se naprosto ne uspijevaju suzdržavati kada ugledaju zgodnu ženu i zbog toga je mastrubacija, pa čak i na javnim mjestima kod njih jedna vrlo uobičajena pojava. I upravo se po tom pitanju uvelike razlikuju od pripadnica ženskog roda jer je seksualni nagon kod žena u potpunosti odvojen od ostatka osobnosti, dok to kod muškaraca nije slučaj. Prema tome, mi žene svakodnevno kujemo zavjere kojih očito nismo ni svjesne, a kojima manipuliramo njihovom slabom točkom kako bi ih uništile. Naravno, da muškarcimi nemaju tako snažno implementiran seksualni nagon u svoju osobnost, navodna zavjera ne bi ni postojala!

{slika}

2.  Osjećamo kao da nam je muževnost ukradena u nekom trenutku

    Pojam osoba koje mislu i brinu samo o sebi su svakako Joey iz Prijatelja i Gob iz Arrested Developmenta, a to su tipovi ljudi kakvima bi većina muškarca voljela biti. Uz to, oni se ponašaju nezrelo, vrlo lako upadaju u nevolje, izvode razne diverzije, no, u konačnici, to su jedne od stvari kojima su se muškarci nekoć bavili jer su im danas žene sve oduzele pa čak i to. Naime, jednom veliki svijet ratnika, junaka odjednom je zamijenjen svijetom žena supervizora koje postaju uspješne i preuzimaju ‘muške’ uloge te se miješaju sa ‘njihovim’ svijetovima zbog čega oni misle kako im je ukradena muževnost. Tu je ponajviše riječ možda o povredi ega jer muškarci nisu naviknuli na takvo miješanje muških i ženskih sfera, ali moraju shvatiti da žene svakako žele i mogu biti uspješne u poslovnom svijetu te da sigurnim koracima počinju vladati.

{slika}

1. Osjećamo se bespomoćno

    I da, muškarci se definitivno osjećaju bespomoćno bez žena jer žene vole moć, a muškarci vole glumiti moć te zbog toga postaju krajnje bespomoćni. Sjetite se samo crtića u kojima je glavni lik sam na napuštenom otoku i gladuje kad mu se odjednom pojavi prijatelj pa od njega zamisli hranu. Takva je situacija i kod muškaraca samo što bi oni umjesto hrane vidjeli seks. Tipično, zar ne? Muškarci nam čak mogu staviti i burku, ili si je možemo staviti same, ali i dalje ćemo biti ono o čemu oni najviše razmišljaju. To je ono što nama ženama daje moć nad njima, a to nam oni najviše predbacuju. Znamo koliko se samo ratova u prošlosti vodilo zbog žena, primjerice Trojanksi rat u kojemu je Menelaj, spartanski kralj sa svojim bratom Agamemnonom krenuo u rat na Troju jer mu je  Paris, sin trojanskog kralja Prijama oteo ženu Helenu. Eh, sve zbog žena… Žena je moć!

{slika}



[1] Galić, B (2004). Seksistički diskurs rodnog identiteta. Socijalna ekologija: Vol.13, No 3-4, str. 305-324. Zagreb
[2] Galić, B (2004). Seksistički diskurs rodnog identiteta. Socijalna ekologija: Vol.13, No 3-4, str. 305-324. Zagreb
[3] Članak je napisan po uzoru na originalni tekst autora David Wonga i njegov članak pod nazivom 5 Ways Modern Men Are Trained to Hate Women

 

‘Termini homoseksualnost i heteroseksualnost u budućnosti neće postojati! ‘

Hanne Blank, stručnjakinja za povijest seksualnosti, spisateljica i popularna javna govornica rodom iz Massachusettsa, napisala je djela o nastanku pojma heteroseksualnosti, prihvaćanju svoga spola, roda i tijela te o mršavosti kao nepotrebno ustaljenog simbola ljepote današnjice. Ovih dana promovira svoju novu knjigu Straight: The Surprisingly Short History of Heterosexuality, s posljednjim stajanjem u Cambridgeu u organizaciji Harvard Book Storea.

Prema Hanne Blank i njenu znanstvenu radu, kratkovječni pojam heteroseksualnost seže tek iz 19. stoljeća (1868. godine), ukorijenjen u društvo kad se u sudskim procesima odvojio način na koji ljudi mogu biti seksualni, što im je trebalo olakšati  rad na rješavanju određenih seksualnih zločina. Dotad se ljude “jednostavno definiralo ljudima”, a seks s osobom istoga ili različitoga spola se samo sagledavalo u kontekstu kažnjiva ponašanja, poglavito crkve i boga. Svojim istraživanjem nije htjela oštro osuditi konvencionalne odnose, već informirati ljude o značenju i nastanku određenih etiketa, te time ukazati na postojanje drugačijih mogućnosti zdravog obiteljskog okruženja.

Kako bi jednostavnije ilustrirala nekonvencionalnost i informirala javnost, opisala je svoju dugodišnju vezu s osobom rođenom s XXY kromosomom (osoba sa ženskim i muškim genitalijama). Time je pojasnila i da se ne voli stavljati u ladice po pitanju seksualnosti niti ih morati definirati, što je slučaj današnjega društva: “Pogledam se i usporedim s onim što me okružuje i pomislim, pa, neke stvari se uistinu moraju pojasniti jer ih ja ne shvaćam. Napisala sam knjigu Straight jer ne razumijem kako smo zapravo došli na ovaj svijet u kojem smo se počeli nazivati heteroseksualcima. Zašto to uopće radimo? Što imamo od toga? Zašto uopće morati tim terminom pojašnjavati svoju vezu? Zašto bi to ikome značilo? Kao povjesničarka sam morala odgovoriti na ta pitanja.” (www.salon.com)

Blank, kojoj je filozofija da “sve može proći ako nitko nije povrijeđen” priznaje da davati pravo državi da kontrolira definiranje pripadnika bračne zajednice i seksualnih odnosa smatra nepotrebnim. Također, da u posljednje vrijeme javnost postaje sve liberalnija radi seksualne orijentacije, a to pojašnjava feminizmom, dostupnim informacijama te ekonomskim fenomenom. Prema njenom mišljenju, žene danas ne moraju (u tolikoj mjeri) ovisiti o muškarcima, a sve češće u medijima možemo vidjeti informacije koje potvrđuju da homoseksualnost nije bolest, što je ipak napredak u odnosu na godine prije.

U svojoj Straight: The Surprisingly Short History of Heterosexuality se zanimala i za društvene konstrukte muškarca i žene. Preuzela je izraz doxa (grč. zdravi razum) od antropologa Pierrea Bordieua, koji pod tim podrazumijeva određena kulturološka očekivanja i uvjerenja ljudi da se muškarci i žene razlikuju. S doxom je usporedila i termin heteroseksualnost. Naime, objasnila je kako ljudi heteroseksualnost uglavnom poimaju kao nešto ‘normalno’, nešto što bi jednostavno trebalo biti tako, isto kao što je u društvu stoljećima postojalo, ali postoji i danas stav kako su muškarci hrabri i odvažni, a žene plačljive i pasivne.

Na koncu, smatra da će termini homoseksualnost i heteroseksualnost nakon nekog vremena nestati, kad se konačno ustali svijest o tomu da je etiketiranje takve prirode apsolutno nepotrebno. No, nažalost, uvjerena je da tako nešto nećemo skoro doživjeti.

{slika}

‘Seksualni odgoj bit će dio zdravstvenog odgoja u školama!’

Ministar znanosti, obrazovanja i sporta, Željko Jovanović, u subotu je na tribini riječkog SDP-a najavio uvođenje zdravstvenog odgoja u škole po hitnom postupku, a seksualni odgoj bit će sastavni dio ovog predmeta.

“Ove godine će možda biti uveden neki modularni oblik nastave, a zdravstveni odgoj kao kompletan nastavni predmet nije moguć prije sljedeće nastavne godine. Cilj je zdravstvenog odgoja omogućiti da se od osnovne škole, primjerice od sedmog razreda, ako bi to bio izborni predmet, usvajaju zdrave životne navike, tj. prevencija debljine, bolesti srca i krvožilnog sustava, bolesti ovisnosti, zaštita mentalnog i reproduktivnog zdravlja i prevencija nasilja”, izjavio je Jovanović te naglasio kako je ovaj program mnogo širi od samog seksualnog odgoja te da se njih dva ne mogu izjednačavati. Naprotiv, seksualni odgoj će biti tek nastavna cjelina u okviru zdravstvenog odgoja.

Na upit o čemu će ovisiti hoće li zdravstveni odgoj biti obavezni ili izborni predmet, Jovanović je odgovorio da će to ovisiti o prijedlogu Povjerenstva koje će savjetovati ministarstvo kako najjednostavnije taj predmet uvesti u škole, što ovisi i o nizu faktora poput satnice i predavača.

No, natuknuo je kako će to možda biti modularni premet koji će se izmjenjivati primjerice s građanskim odgojem, što znači da zdravstveni odgoj ne mora trajati od prvog do zadnjeg dana nastave, nego će možda trajati jedno polugodište, a drugo građanski odgoj.

{slika}

Mađarske vlasti zabranile održavanje Povorke Ponosa

Načelnik policije u Budimpešti izdao je 6. travnja priopćenje o zabrani održavanja LGBT Povorke ponosa planirane za 7. srpnja 2012.

Amnesty International zabrinut je da zabrana Povorke ponosa krši prava lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih (LGBT) osoba na slobodu mirnog okupljanja te slobodu izražavanja bez diskriminacije.

Prema informacijama kojima raspolaže Amnesty International, organizatori Povorke Rainbow Mission Foundation, podnijeli su 3. travnja zahtjev za odobrenje događaja i rute kojom bi Povorka prolazila. Sad namjeravaju uložiti žalbu sudu u Budimpešti protiv odluke policije.

Policija je svoju odluku objasnila činjenicom da bi Povorka imala negativne posljedice na promet u gradu koji se ne može preusmjeriti na alternativne rute. U odluci se ističe da bi ostvarivanje prava na mirno okupljanje sudionika/ica Povorke utjecalo na slobodu kretanja onih koji u njoj ne sudjeluju.

Iako države mogu ograničiti pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu izražavanja radi ostvarivanja cilja koji je legitiman u okviru međunarodnog prava, svako ograničenje mora biti nužno i razmjerno ostvarenju tog cilja. Međutim, zabrana LGBT Povorke ponosa u Budimpešti nije razmjerno ograničenje. Ruta koju su predložili organizatori i inače se koristi za demonstracije i prosvjede, čak i u posljednjih nekoliko tjedana. Prekid prometa nije legitiman cilj radi kojeg bi se prava na slobodu mirnog okupljanja i izražavanja ograničavala. Sloboda kretanja onih koji ne sudjeluju u Povorci bila bi u ovom slučaju samo djelomično i privremeno ograničena.

Amnesty International poziva mađarsku policiju i državnu vlast da odmah ukinu zabranu održavanja Povorke ponosa, kako bi lezbijke, gejevi, biseksualne i transrodne osobe mogle ostvariti svoja prava na slobodu izražavanja i mirnog okupljanja bez diskriminacije. To uključuje i suradnju nadležnih tijela s organizatorima, kako bi se mogli pripremiti i sudjelovati u Povorci u srpnju bez prepreka, smetnji ili opasnosti.

{slika}

Dodatne informacije

Prava na slobodu mirnog okupljanja i izražavanja priznata su u sklopu nekoliko instrumenata za zaštitu ljudskih prava kojih je Mađarska država potpisnica, kao što su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Ograničenja prava na mirno okupljanje i slobodu izražavanja dopuštena su prema međunardnom pravu samo ako se koriste za postizanje nekog legitimnog cilja. Ti ciljevi mogu biti zaštita javne sigurnosti, reda, zdravlja, morala ili temeljnih prava i sloboda drugih, a ograničenja moraju biti nužna i razmjerna ostvarivanju  ciljeva.

Prošle je godine u veljači policija u Budimpešti zabranila Povorku ponosa na osnovama sličnim onima koje se nalaze u odluci načelnika budimpeštanske policije od 6. travnja ove godine. Sud u Budimpešti je 2011., nakon žalbe od strane organizatora, na kraju ukinuo zabranu održavanja Povorke.

‘To što si lijepa neće ti pomoći u poslu!’

Prije nekoliko godina, dok sam još bila studentica na polovici svog studija i nisam se pretjerano zamarala problemom zapošljavanja, do mene je došlo iskustvo koju godinu starije poznanice koja se s tim problemom upravo suočavala. Perspektivna i mlada pravnica tražila je mjesto gdje će obavljati svoj pripravnički staž. Detalji mi nisu previše poznati, ali na jednom od takvih mjesta, prilikom razgovora za pripravnicu, žena s kojom je razgovarala rekla joj je jednu značajnu rečenicu tipa: ‘To što si lijepa neće ti pomoći u poslu‘. Ne znam kako se situacija dalje razvila, ali kad sam došla u doticaj s istraživanjem Bradley Rufflea i Ze’eva Shtudinera baš mi je ta priča pala na pamet.

Vrlo je vjerojatno da smo i sami katkad skloni smatrati kako atraktivni ljudi lakše dolaze do željenog radnog mjesta. Dvojica izraelskih znanstvenika s Odsjeka za ekonomska istraživanja na Sveučilištu Negev svojim su istraživanjem došli do specifičnih rezultata koji ne idu u prilog takvom mišljenju. Znanstvenici su poslali oko 2.500 lažnih životopisa za stvarna radna mjesta. Za svaki posao išla su dva, po sadržaju vrlo slična životopisa, ali s razlikom da je jedan sadržavao sliku, a drugi ne. Fotografije uz životopise bile su selekcionirane na način da su istraživači odabrali muškarce i žene, prema njihovom mišljenju, prosječnog, ali i atraktivnog izgleda. Donatori fotografija bili su studenti i studentice sa sveučilišta, koji su za iste fotografije bili plaćeni. Istraživači su podsjetili kako slanje fotografije uz životopis u Izraelu i nije uobičajena praksa kao što je to slučaj u većini zapadnih zemalja te je upravo zbog toga Izrael bio idealno mjesto za istraživanje utjecaja fotografije.

Što su rezultati pokazali? Atraktivnijim muškarcima, čiji su životopisi sadržavali fotografiju, poslodavci su odgovarali na upit i dogovarali intervju. Iznenađujuće, kada je o ženama riječ, za kandidatkinje čiji životopis nije imao sliku, stopa odgovora poslodavca bila je 22 posto veća od onih ‘običnog’ izgleda, a čak 30 posto veća od atraktivnih žena. Također, istraživači su uočili kako postoji razlika u rezultatima ako selekciju kandidata vrši posrednička agencija nasuprot uredu za ljudske resurse unutar neke tvrtke. Problem je u ovom drugom mehanizmu, gdje dolazi do nečega što bi mogli jednostavno nazvati – ljubomorom. Zaključci jednog istraživanja iz evolucijske psihologije kažu kako ljubomora proizlazi iz toga što žene uznemirava fizička atraktivnost suparnica dok muška uznemirenost dolazi iz više izvora. Tu se istraživači pozivaju na činjenicu da u uredima za ljudske resurse u Izraelu uglavnom rade žene. Također, kako je već navedeno, posredničke agencije za zapošljavanje neće ‘kažnjavati’ atraktivne žene nego će to učiniti njihove buduće radne kolegice iz tvrtke na čiji se natječaj javljaju.

No, ovo nije novo otkriće. Već prije nekoliko desetljeća rađene su slične analize koje su došle do sličnih rezultata. Jedno od takvih istraživanja provedeno je 1979. godine kada su studenti trebali procijeniti prema životopisima s fotografijama koji su kandidati poželjniji za menadžerske pozicije, a koji za niže rangirane poslove. Autori istraživanja, Heilman i Saruwatari, došli su do zaključaka koji pokazuju kako je atraktivnost muškaraca poželjna za oba tipa posla, dok su atraktivnije žene manje poželjne na menadžerskim pozicijama.

I dok su se ovakvi i slični zaključci pokušavali opravdati fenomenom ‘glupih plavuša’, istraživači upozoravaju kako to u izraelskom istraživanju nije slučaj jer nije bilo povezanosti između percepcije uma i ljepote. Rezultati samo pokazuju sveprisutnu diskriminaciju na temelju izgleda, preciznije ljepote. Ne radi se samo o diskriminaciji u samim počecima pri traženju posla, jer će se takva diskriminacija možda odraziti i na nejednakosti u plaćama. Istraživači pritom predlažu nov model, već iskušan u nekim tvrtkama u Europi. Riječ je o potpuno anonimnim životopisima koji ne uključuju ime i prezime, spol, dob, nacionalnost i bračni status. Umjesto toga, kandidati bi se evaluiraju isključivo prema svojim radnim iskustvima, sposobnostima i vještinama.

Iako će se ovakva istraživanja nekima možda učiniti izvještačenima, s pretjeranim zaključcima, no cilj zapravo jest upozoriti na fizičko kao jedan od osnovnih elemenata prilikom mnogih procjena, u ovom slučaju kandidata za posao. Nije da je to nešto novo, jer tema mnogih rasprava je zasljepljivanje blještavim idealima ljepote. Sve to ima i svoje duboke korijene u površnosti, kao i neizostavnim rodnim stereotipima, no to je za neku drugu temu. Vraćam se na početak priče i djevojci s odbijenicom ‘lijepa si’ i pitam se jedno toliko puta viđeno, tipično pitanje – zašto pokraj pridjeva lijepa u zraku prečesto visi i glupa?

{slika}

Ina May Gaskin u Zagrebu

Najpoznatija svjetska primalja Ina May Gaskin iz Sjedinjenih Američkih Država u organizaciji Udruge RODA u Zagrebu će 20. i 21. travnja 2012. godine u hotelu International održati seminar o trudnoći i prirodnom porodu. Seminar je namijenjen zdravstvenim radnicima, ali i svima koje zanima porod i primaljstvo, a Ina May Gaskin, dobitnica alternativnog Nobela – nagrade The Right Livelihood za 2011. godinu, koju često nazivaju i primaljom primaljstva, tom će prilikom govoriti o holističkom pristupu skrbi u trudnoći i nakon poroda.

 

Posebno za Hrvatsku i regiju Ina May Gaskin te će teme obrađivati i s aktivističkog aspekta kako bi pomogla svim trudnicama da se osnaže i zauzmu za sebe i svoju djecu, kako bi dobile najbolju moguću skrb u prirodnim uvjetima. Nadalje, primalje, opstetričari, ginekolozi, medicinske i patronažne sestre, čiji će predstavnici iz šire regije prisustvovati seminaru, educirat će se o opasnostima nepotrebne medikalizacije poroda, o važnosti primaljske profesije u očuvanju zdravog pristupa trudnoći i rađanju, ali i o izgubljenim znanjima koja su s dugogodišnjom praksom poroda u bolnicama nestala, poput vrlo učinkovite metode procjene djetetove veličine, položaja i količine plodne vode na opip i kako pripomoći porodima na zadak. To iznimno važno znanje prirodnog pristupa porođaju u Hrvatskoj je nažalost skoro sasvim zaboravljeno, a činjenica je da mogu spasiti živote u slučajevima kada se i zdravstveni radnici nađu u situacijama u kojima nemaju pristup instrumentima i bolnicama.

 

Ina May Gaskin je američka primalja koja već više od 40 godina primjenjuje, promovira i podučava autentično primaljstvo poštujući fiziološke i emocionalne potrebe žene koja rađa. Pionirka je prirodnog pristupa porodu, a njezine metode podjednako cijene primalje i liječnici porodničari. Golemo je iskustvo stekla u primaljskom centru u Tennesseeju dokazujući da je ovaj drukčiji pristup itekako siguran:

 

Vrsta podatka

Podatak HZJZ-a za 2010. za Hrvatsku

Statistika centra Ine May Gaskin (1970. – 2010. za 2844 trudnoća)

Postotak poroda dovršenih carskim rezom

19%

(za usporedbu, postotak za 2001. godinu je bio 12%)

1,7%

Materalna smrtnost

9,4/100.000

0%

Perinatalna smrtnost

7,1/1000

1,7/1000

 

Prijave za događanje primaju se putem obrasca na internetskoj adresi www.roda.hr.

Za sve detaljne informacije, možete se obratiti na ove adrese:

 

Daniela Drandić

Voditeljica projekta Trudnoća i porod

098 962 1799, danci.roda@gmail.com

Branka Mrzić Jagatić,

voditeljica Ureda, RODA

01 61 77 500, ured@roda.hr

 

***

Ina May Gaskin je autorica četiriju knjiga i brojnih stručnih članaka te vrlo tražena govornica i predavačica na skupovima iz područja primaljstva, opstetricije te prava rodilja i djece. Jedina je primalja po kojoj je nazvan opstetrički manevar (Gaskin Manevar) Za svoj je rad krajem prošle godine nagrađena Nagradom za pravi životni put (The Right Livelihood Award) švedskog parlamenta, koja se smatra alternativnom Nobelovom nagradom.

Udruga RODA – Roditelji u akciji okuplja građanke i građane koji se zalažu za roditeljska prava, sigurnost i dobrobit djece, promociju i podršku dojenju te općenito dječja prava. Široko smo prepoznati u Hrvatskoj po svojem edukativnom radu i zalaganju u raznim područjima roditeljstva. Više informacija o našem radu možete pronaći na www.roda.hr