Od zločina kulture do kulture zločina

Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska i forum ZFD  pozivaju vas na promociju foto – monografije “Iza sedam logora: Od zločina kulture do kulture zločina”, koja će se održati 13. prosinca, od 18:00 do 19:00 sati u art kinu Grič. 

Knjiga je autorski rad fotografa Hrvoja Polana, pisca Viktora Ivančića i novinara Nemanje Stjepanovića, u izdanju beogradske organizacije forum ZFD.

Uzimajući za polazište domove kulture i objekte kulturne namjene koji su tijekom posljednjeg rata bili pretvoreni u logore i mučilišta, knjiga sinergijom snažnih kreativnih izričaja, te faktografskom komponentom, poziva na promišljanje o odnosu konstrukta nacionalne kulture i nacionalno motiviranog ratnog nasilja. Egzekutivni karakter ideološki oblikovane “nacionalne kulture” – upućuju autori – efikasna je priprema terena za nastup “nacionalne torture” i služi ponajprije proizvodnji konteksta koji legitimira nečovječnost. Knjiga kroz tri zasebne autorske cjeline govori o iznimnoj važnosti očuvanja prostora kulture kao prostora slobode. 

Na promociji će govoriti autori foto – monografije Viktor Ivančić, Hrvoje Polan i Nemanja Stjepanović, a raspravu će moderirati Nataša Govedarica. 

 

Ljudska prava danas su ugrožena i većini

Prije 70 godina usvojena je Opća deklaracija o ljudskim pravima čija je namjera bila spriječiti da se strahote Drugog svjetskog rata više nikada ne ponove. Dan kada je UN-ova Opća skupština proglasila deklaraciju, 10. prosinca, obilježava se kao Međunarodni dan ljudskih prava, a povodom toga su nevladine organizacije Kuća ljudskih prava Zagreb, Centar za mirovne studije, B.a.B.e., BRID i Zelena akcija na konferenciji za medije upozorili na negativne trendove srozavanja ljudskih prava kojima svjedočimo.

“Trend stagnacije razvoja sustava ljudskih prava u Hrvatskoj vidljiv je od ulaska u Europsku uniju. Hrvatska već nekoliko godina nema ključne javne politike ljudskih prava: nacionalnu politiku zaštite i promocije ljudskih prava i nacionalnu strategiju ravnopravnosti spolova. Posebno zabrinjava niska razina građanskih kompetencija, odnosno poznavanja vlastitih ljudskih prava što je posljedica nepostojanja sustavnog građanskog odgoja i obrazovanja”, poručio je Ivan Novosel iz Kuće ljudskih prava.

Jedna od osnovnih namjera Deklaracije je zaštita manjina i prava onih koji u društvu imaju manju moć, ali danas je vidljivo da polako zaboravljamo tu namjeru i da su manjine u današnjoj Europi sve više izložene pritiscima. Govor mržnje je prisutniji nego ikad te svjedočimo širenju straha od drugih i drugačijih, što je uvelike potpomognuto širenjem lažnih vijesti. Ekstremno desne grupacije i stranke kreiraju takvu atmosferu kako bi prikupljale političke poene u godini prije europskih i predsjedničkih izbora. “Izbjeglice na granicama EU i Hrvatske svakodnevno se ilegalno protjeruje, tj. biva im onemogućeno osnovno ljudsko pravo na traženje zaštite, koje je propisano nizom međunarodnih i nacionalnih pravnih instrumenata”, poručila je Sara Lalić iz Centra za mirovne studije. Također, zabrinjava niska razina prava srpske i romske nacionalne manjine te LGBT osoba. Država također nedovoljno štiti prava djece te osoba s invaliditetom.

Sve je vidljivije kako ljudska prava nisu ugrožena samo manjinama, nego i većini. Borba za ženska ljudska prava i za rodnu ravnopravnost kontinuirana je rovovska bitka, u kojoj se za izboreno treba neprestano boriti. Žene su diskriminirane u svim segmentima: od svijeta rada, preko politike, ekonomije, obrazovanja i kulture, pa do obiteljskog života. Protekle godine u Hrvatskoj obilježili su žestoki napadi na reproduktivna i seksualna prava žena, kao i otpor konzervativnih grupacija ratifikaciji Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. “Unatoč zakonom zajamčenoj ravnopravnosti, žene danas u Hrvatskoj nisu ravnopravne niti u jednom aspektu života. Pravo na rad, odnosno činjenica da je ženi omogućen pristup svijetu rada i dalje ne znači da su žene ravnopravne. Žene u Europskoj uniji zarađuju 16,2% manje od muškaraca, a u Hrvatskoj 11,3% manje nego muškarci za rad jednake vrijednosti. Posljedično, ženama mnogo češće prijeti opasnost od siromaštva i socijalne isključenosti u starijoj dobi jer jaz u mirovinama iznosi iznad 20% u RH, a na razini EU iznad 30%”, ističe Svjetlana Knežević iz udruge B.a.B.e.

Početkom 2018. godine zabilježen je i rekordan rast nejednakosti u svijetu. Paralelno tome, u Europi i svijetu se nastavlja s provođenjem mjera štednje i smanjivanju budžeta ponajviše na području socijalne zaštite, odnosno onih mehanizama koji su osnovani kako bi omogućili dostojanstven život svima. “U Hrvatskoj je zadano nekoliko snažnih udaraca upravo strukturama socijalne države”, naglašava Ana Vračar iz udruge BRID te pojašnjava “trend oslanjanja na nesigurne oblike rada ne jenjava, nedavno potvrđena mirovinska reforma mnoge dovodi u opasnost od siromaštva, a zdravstveni sustav je konstantno izložen jakim privatizacijskim pritiscima. Sve to ozbiljno narušava kvalitetu života većine”.

Prirodne katastrofe i gubitak prirodnih resursa postale su svakodnevica, čije posljedice najviše osjeća siromašniji dio svjetskog stanovništva. Hrvatska svojim politikama ne utječe na sprečavanje klimatskih promjena, već suprotno, Vlada RH u najavljenoj Energetskoj strategiji dugoročno planira nastaviti korištenje fosilnih goriva. Željka Leljak Gracin iz Zelene akcije ističe: “Trenutni najveći rizik za okoliš u RH jest ministar zaštite okoliša i energetike, Tomislav Ćorić, koji, umjesto da izvršava svoju primarnu funkciju i štiti okoliš, u zadnjih godinu i pol dana djeluje u službi zaštite loših investicija, a na štetu lokalnih zajednica i samog okoliša. Primjeri takvih investicija su golf resort na Srđu u Dubrovniku, LNG terminal na Krku, hidroenergetski sustav Kosinj, skupi centri za smeće, itd. To isto Ministarstvo izdalo je dozvole za izgradnju golf resorta na Srđu, dok istovremeno investitor u taj projekt tuži Republiku Hrvatsku kao i samu Zelenu akciju”. Svi ti projekti štetno utječu na zdravlje i živote ljudi u Hrvatskoj, a i zbog nedostatka niskougljičnog razvoja klimatske promjene će dovesti do novih nejednakosti u svijetu.

Stoga je danas, 70 godina od donošenja Deklaracije o ljudskim pravima važno naglasiti kako iako se negativne tendencije kojima svjedočimo predstavljaju kao izraz demokratskog odlučivanja građana i građanki, demokracija ne može  funkcionirati ukoliko nije u stanju zaštititi one koji u društvu imaju najmanju moć.

Stop krvavim košuljama!

U Beogradu, u subotu navečer, održana je protestna šetnja pod nazivom Stop krvavim košuljama. Povod za protest bio je nedavni napad na lidera Levice Borka Stefanovića i dvojicu suradnika u Kruševcu. Naime, 23. studenog grupa muškaraca odjevenih u crno pretukli su navedene, a građani i građanke smatraju da su u to umiješani predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i njegovi suradnici/ice. 

Na šetnji je sudjelovalo nekoliko tisuća ljudi (prema podacima organizatora 10,000, a prema podacima policije 1,500 sudionika/ica), uključujući čelnike/ice opozicije, vojni sindikat, lokalni i građanski front te studenti/ice. Protestirali su protiv ‘autoritativne vlasti’ i nasilja koje provode. Okupili su se ispred Filozofskog fakulteta te se šetalo uz zgradu Skupštine Srbije do zgrade Radio – televizije Srbije. 

“Poslednjih godina, verbalno nasilje postalo je osnovni instrument vladanja aktuelnog režima. Atmosferi linča, u saučesništvu sa režimskim medijima koji svakodnevno i dodatno kontminiraju javni prostor, podvrgnuti su svi koji se usude da kritikuju vlast Aleksandra Vučića. Crtanje meta na leđa i medijske hajke eskalirali su ponovo u najsiroviju primenu sile – razbijanje glava”, piše u pozivu na skup organizatora protesta Saveza za Srbiju

Sudionici i sudionice se nosili transparente “RIP perači prozora”, “Neonaci Naprednjaci”, “Bando krvava”, “Zašto ćutiš Evropo”,”Dole vlada, svom snagom u glavu”, “Otvorite medije za glavu opozicije” i “Svom snagom u glavu” i sl. 

Protest je otvorio govor glumca Branislava Trifunovića koji je rekao da ima mnogo glava za razbijanje i poručio predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću da će morati razmisliti koliko glava treba da razbije da bi Srpska napredna stranka koju vodi ostala na vlasti. “Pesnik je svoj narod počeo da naziva ološem, kretenima, bolesnicima, neradnicima, jer nije mogao sve da kupi. Unervozio se, kupio još televizija, uplašio se, pomislio da mora da vrati svih devet televizora, da će ostati mimo istorije u kojoj je želeo da bude. Tada su njegovi sledbenici stavili fantomke na glave i počeli da udaraju”, rekao je Trifunović te je nastavio: “Ne bojimo se više tvojih stihova. Nema više tih stihova, rima mržnje kojim ćeš naterati ljude da te pamte

Protest je protekao mirno, bez stranačkih obilježja, a novi je najavljen za 15. prosinac. 

Što znamo o migrantima?

Neformalna inicijativa građana i građanki uz podršku Mreže udruga Zagor organiziraju raspravu ‘Što znamo o migrantima’  povodom Međunarodnog dana ljudskih prava, u ponedjeljak 10. prosinca s početkom u 17:00 sati. u Zelenoj dvorani u Zaboku. 

S društvenih mreža i malih ekrana bombardiraju nas slike i priče o migrantima. O migrantima koji dolaze u milijunima pokoriti Europu, o djeci koja spavaju na snijegu, o ljudima koji pokušavaju preživjeti i pronaći bolji život, o ženama koje migranti siluju, o teroristima koji se infiltriraju među poštene izbjeglice. Što je istina, a što je fake news? Zašto svjedočimo migracijama u ovolikim razmjerima baš sad? Kakve to ima veze s globalnim političkim silama i procesima? Je li Europa zaista ugrožena i od koga? Tko su migranti koji žive u Hrvatskoj? Gdje su nestali ljudskost i empatija?

Na sva ta pitanja, u razgovoru će pokušati odgovoriti: 

Dražen Klarić i Martina Prokl Predragović, Isusovačka služba za izbjeglice
Julija Kranjec, Centar za mirovne studije
Hrvoje Ivančić, pisac i novinar
Sadou 

Novi Zakon o udomiteljstvu stigmatizira istospolne parove, ali i postojeće dugine obitelji

Uredništvo Libele povodom donošenja novog Zakona o udomiteljstvu zaprimilo je otvoreno pismo istospolnog para koji je prošao stručnu evaluaciju za udomitelje, no udomljavanje im, isključivo na temelju njihove seksualne orijentacije i dalje ostaje nedostupno.

Njihovo pismo ‘čestitke’ (kako ga sami nazivaju) Vladi Republike Hrvatske u nastavku prenosimo u cijelosti:

Poštovana ministrice gđo.Murganić, poštovani premijeru gdine.Plenkoviću, poštovani Sabor RH,

Zahvaljujemo vam što ste temu udomiteljstva i djece bez prikladne roditeljske skrbi doveli u središte javnog interesa posljednjih mjeseci. Svi ćemo se složiti da se snaga društva mjeri odnosom prema najslabijima, a to su u ovom slučaju djeca.

Zajedno s udomiteljskom zajednicom i strukom, radujemo se jučerašnjem donošenju Zakona o udomiteljstvu te vam zahvaljujemo što ste prepoznali važnost donošenja novog Zakona.

Međutim, istim tim zakonom kojim ste mnogima donijeli radost, drugima ste uzeli nadu. Odbijajući uvrstiti obiteljske zajednice životnih partnera u zakon, strahujući od potencijalne dodatne stigmatizacije djece, upravo ste Vi stigmu dodatno učvrstili i dali joj pravni okvir. Proglašavajući obiteljsku zajednicu životnih partnera neželjenom udomiteljskom obitelji, ne samo da ste onemogućili djeci u domovima pristup najvećem mogućem broju potencijalnih kvalificiranih udomitelja, nego ste stigmatizirali sve postojeće dugine obitelji u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj već žive brojne dugine obitelji od kojih mnoge s djecom. Vašim izjavama tijekom javne i saborske rasprave posljednjih mjeseci u kojima ste opetovano ponavljali kako će djeca u duginim obiteljima patiti zbog tradicionalne okoline nanijeli ste veliku štetu djeci u našim obiteljima. Takav stav temeljite na vlastitim strahovima i to je posve razumljivo. Ali neprihvatljivo. Vi ste na poziciji koja zahtjeva odgovornost, a temeljiti stav na vlastitim strahovima i projicirati svoj strah u javne politike je u najmanju ruku neodgovorno. Vaši strahovi nemaju uporište niti u znanstvenim činjenicama, niti u svakodnevnom životu. Pitajte naše obitelji, pitajte našu djecu, pitajte naše znanstvenike i stručnjake. Vi ste ozakonili vaše strahove, ozakonili ste antiznanstvene stavove narugavši se stručnjacima koji su javno branili znanstvene nalaze iz 19 tisuća znanstvenih publikacija koje potvrđuju kako je dobrobit djeteta u duginim obiteljima usporediva sa dobrobiti djeteta u dominantom tipu obitelju. Vjerujemo da vam to nije bio cilj, ali vi ste posljedično ozakonili stigmatizaciju djece u duginim obiteljima.

Pritom ste stigmatizirali majke i očeve svih nas u životnom partnerstvu. Kako da objasnimo našim majkama da ste njihovu djecu označili kao osobe koje nisu sposobne pružiti socijalnu skrb, koje nisu sposobne brinuti o drugom čovjeku, djetetu, srodniku ili starijoj osobi? Istovremeno, stručni tim Centra za socijalnu skrb procijenio je našu obitelj poželjnim kandidatom za udomiteljsku obitelj.  Vi, naši saborski zastupnici i naši ministri, odlučili ste zanijekati mišljenje struke, narugavši se našim majkama i očevima, strahom ste ispunili javni prostor i strah ste ozakonili. Život vođen strahom, kao i zakon temeljen na strahu, ne pruža mogućnost osobnog niti društvenog rasta. To je život preživljavanja koji ne nudi nadu. A vi ste svjesno preuzeli ulogu onih koji ne nude nadu svima koji se ne uklapaju u vaš svijet.

Vi imate odgovornost skrbiti o svim obiteljima u Hrvatskoj uključujući jednoroditeljske, udomiteljske, posvojiteljske, dugine itd. Vi ste i naši saborski zastupnici, naši ministri, Ministarstvo obitelji je i naše ministarstvo. Prema istraživanju GfK iz 2016. obitelj je vrijednost br.1 u Hrvatskoj. Kako je moguće da vrijednost koju svi dijelimo biva privatizirana privilegija koja pripada samo onima koje vi označite prikladnima, kako je moguće da ozakonite isključivanje jedne obiteljske zajednice iz niza zakona? Vrijeme je da prestanete biti predstavnici samo jedne vrste obitelji i da preuzmete odgovornost za sve obitelji. Hrvatska treba biti zemlja koja poštuje, prihvaća i slavi sve obitelji.

S poštovanjem i s nadom, 

Mladen Kožić i Ivo Šegota, obitelj koja želi biti udomiteljska

Moramo djelovati sada da zaustavimo dječje brakove i genitalnu mutilaciju zauvijek

Bit će potrebno još 100 godina kako bi se iskorijenilo sklapanje dječjih brakova, upozorili su iz OECD-a ovog tjedna, pritišćući Vlade da se više posvete rješavanju ovog problema koji utječe na 12 milijuna djevojaka i djevojčica svake godine.

Istraživanje koje je provela Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) pokazalo je da globalne stope sklapanja dječjih brakova padaju toliko sporo da nećemo uspjeti zaustaviti tu praksu do 2030. godine, kako je propisano ciljevima održivog razvoja UN-a. Također, cilj iskorjenjivanja genitalne mutilacije žena (FGM) također neće biti postignut do 2030.

Napredak u eliminiranju ovih praksi je prespor, budući da ljudi ponekad nisu spremni napustiti ih”, poručuju iz OECD-a. “Podizanje svijesti o ovim problemima trebao bi biti ključan prioritet rodno osjetljivih politika”.

Istraživači/ce navode da bi Vlade zemalja pogođenih ovim problemima trebale učiniti više kako bi se promijenili društveni statovi koji podržavaju dječje brakove i genitalnu mutilaciju.

Primjerice, u Burkini Faso, 44 posto populacije smatra da djevojka treba biti udana prije 18. rođendana.

“Da bismo postigli stvarnu promjenu, moramo govoriti o korijenu problema”, rekla je Lakshmi Sundaram, izvršna direktorica organizacije Girls Not Brides. “Moramo promijeniti društvene norme i izravno adresirati stav da djevojčice nisu jednako vrijedne kao dječaci te da je njihova jedina uloga u društvu ona majke i supruge”.

Istraživanjem se procjenjuje utjecaj diskriminatornih zakona, društvenih normi i praksi na živote žena i djevojaka u 180 zemalja, koristeći podatke iz 2017. godine iz nacionalnih studija i lokalnih pravnih stručnjaka/kinja.

Podaci su pokazali da je 39 posto žena pretrpjelo genitalnu mutilaciju u 29 zemalja u Africi i Aziji te da 23 posto vjeruje da se ta praksa treba nastaviti.

Ipak, kako navodi Julia Lalla-Maharajh, osnivačica Orchid Projecta, postignut je velik napredak u zaustavljanju genitalne mutilacije. “Znamo da je za trećinu manja šansa da će se djevojke podvrgavati ovom postupku nego što je to bilo prije 30 godina”, ističe.

U zapadnoj Africi, više od 8500 sela je napustilo i praksu genitalne mutilacije i dječjih brakova zahvaljujući naporima nevladinih organizacija. Više vladinih sredstava bi trebalo biti usmjereno prema takvim organizacijama koje se bore protiv dječjih brakova i osnažuju preživjele da govore o tom problemu.

“Preživjele razbijaju mitove u svojim vlastitim zajednicama zašto bi se djevojke trebale podvrgavati genitalnoj mutilaciji”, navodi Shelby Quast, direktorica američkog ogranka organizacije Equality Now. “Kada zajednice nauče da FGM nije religijska obveza, da ne postoje nikakve zdravstvene prednosti nego samo doživotna šteta, promjene se počinju događati”.