Koriste li muški magazini i silovatelji isti jezik?

 Prevela i prilagodila Nataša Bijelić

Britanski muški magazini podržavaju i promoviraju seksističke stavove zaključuje najnovija studija britanskih sveučilišta (Middlesex University i University of Surrey). Ova studija pokazuje kako ljudi, odnosno ispitanici i ispitanice, nisu u stanju uočiti razliku između citata preuzetih iz muških magazina i citata iz intervjua sa osuđenim silovateljima.

U sklopu istraživanja, grupi muškaraca i žena dani su citati iz britanskih muških magazina kao što su FHM, Loaded, Nuts and Zoo, zajedno sa citatima iz intervjua sa osuđenim silovateljima, publiciranim u knjizi The Rapist Files. Ispitanici i ispitanice nisu mogli sa sigurnošću odrediti koje tvrdnje dolaze iz muških magazina a koje iz usta osuđenih silovatelja. Dodatno, ispitanici i ispitanice su ocijenili/e više omalovažavajućim i degradirajućim citate iz muških magazina nego izjave osuđenih silovatelja koji služe zatvorske kazne.

Istraživači/ce su također pokazali grupi muškaraca oba seta citata i ovi muškarci su bili skloniji identificirati se sa  izjavama silovatelja nego sa izjavama iz muških magazina.

Voditeljica studije Dr. Miranda Horvath smatra da su rezultati prilično uznemirujući i iznenađena je činjenicom da se sudionici više identificiraju sa izjavama silovatelja. Također, izražava zabrinutost da je strategija “opravdanja” koju koriste silovatelji kada govore o ženama bliskija mladićima nego što su to istraživači/ce predvidjeli. Njen kolega i jedan od autora studije Dr. Peter Hegarty dodaje:

“Zabrinjavajuće je da sadržaj ovakvih magazina normalizira odnos prema ženama kao seksualnim objektima. Mi nismo neki čistunci koji misle da ne bi smjelo biti seksualnih informacija i medija za mlade. Ali pitamo se jesu li mladići dobro pripremljeni za ljubav i seks ako imaju stav prema ženama blizak stavu prisutnom u jeziku seksualnih zlostavljača?”   

Također je istaknuo važnost sustavne seksualne edukacije u školama gdje se mladići onda neće oslanjati na muške magazine kao izvor informacija za vrijeme odrastanja.     

Mnogi silovatelji citirani u ovoj studiji govore o prisili žena na seks iako to nisu htjele, međutim, to čine i muški magazini. Mnogi stereotipi – da žena kaže “ne” kada zapravo misli “da”, ili da žene to “traže” jer izlaze s muškarcem ili nose mini-suknju – su normalizirani, odnosno prihvaćeni i nije čudno što se pojavljuju i u većini magazina za muškarce. Oni koji brane ovakve izjave smatraju ih “nevinim”, ili čak korisnim zapažanjima. Ali možda će informacija da su takve izjave identične izjavama silovatelja natjerati ljude i magazine za muškarce da se zamisle nad onim što promoviraju.

Evo nekih izjava korištenih u istraživanju a vi provjerite  jeste li u stanju odrediti koje su to izjave koje dolaze iz muških magazina a koje iz usta osuđenih silovatelja:

 

1)      “Proste riječi mogu napaliti djevojku…nitko ne želi da ga ševi miš…par komplimenata također nije na odmet…”Kladim se da želiš straga kučko”…”.    

2)      “Većinom djevojke su OK. Ali neke od njih su kučke…kučke su onaj tip žena kojima treba nagurati snažno i jako.”

3)      “Razmazana maskara koja joj se slijeva niz obraze znači da je plakala, i to je vjerojatno tvoja krivnja…ali možeš razveseliti tu uplakanu ljepoticu sa starim dobrim unutra-van.”

4)      “Djevojke vole biti svezane…to im daje osjećaj da su bespomoćne žrtve”.

5)      “Djevojke to traže samim time što nose minice i pripijene hlače…pokazujući svoja tijela…Bez obzira shvaćaju li to ili ne, one zapravo govore: Hej imam prekrasno tijelo, i tvoje je ako ga želiš”.

6)      “Postoji određeni način na temelju kojeg možeš zaključiti da djevojka želi seks…način na koji se oblači, kako se razmeće i pravi važna”.

 

Odgovori:

1) muški magazin  2) silovatelj  3) muški magazin  4) muški magazin  5) silovatelj  6) silovatelj

 

 Izvori: www.jezebel.com,  www.surrey.ac.uk

 

Tko je pogriješio ovaj put?

U Črešnjevcu pored Tuheljskih toplica ubijena je gđa Darinka Horvatek dugogodišnja žrtva partnerskog nasilja. Živjela je samo 41 godinu.

Susjedi pokojne žene pričaju da je u zadnjih 15-tak godina zbog nasilja u obitelji policija intervenirala 50-tak puta!!!

Tko je pogriješio ovaj put pita Autonomna ženska kuća Zagreb – policija, sud ili centar za socijalnu skrb?

Hoće li činjenica ubojstva gđe Darinke Horvatek potaknuti istragu u institucijama, te da li će itko snositi odgovornost za još jedan izgubljen život ili će već sutra biti ubijena neka druga žena a da za to opet nitko neće biti odgovoran.

Aktivistice Autonomne ženske kuće Zagreb zahtjevaju utvrđivanje osobne odgovornosti osoba koje rade unutar institucija, a koje su “propustima” u radu doprinjele ovoj tragediji i očekuju da se o rezultatima istrage obavijesti javnost.

Nasilje nad ženama i djecom nije bagatelni problem, to je ozbiljlan zločin protiv života i tijela, a koji vrlo često kulminira ubojstvom žene.

Prostorno uređenje s rodno-osjetljivim pristupom i u Hrvatskoj, drugi dio

Projekt uređenja vrta za Učenički dom “Podmurvice Rijeka” u Rijeci, krajem 2011. višestruko nagrađen u Hrvatskoj, plaketom za najljepše vrtove ustanova za mlade od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, te HRT-a, i udruge “Lijepa naša” dodijeljenom zelenom zastavom domu, dosegnuo je i prekooceanske prostore kada su američki studenti/ice, u matičnoj zemlji nagrađeni/e studentskom nacionalnom nagradom za sudjelovanje. To je osobito vrijedno jer je riječ o prvom projektu uređenja vanjskog prostora u Hrvatskoj koji je obuhvatio veći broj korisnika i korisnica, u kojem se primijenila i rodna analiza u sklopu analiza potreba u okolišu i korištenja okoliša objekta, prije i nakon njegova uređenja, u kojoj se uzimao u obzir spol /rod (muški i ženski) korisnika/ica prostora. Rodna analiza, između ostalog, pokazala je kako je djevojkama prostorni uvjet sigurnost u njihovom okolišu na prvom mjestu po vrednovanju. Važni su im prostori druženja, mira i relaksacije, te šetnje koja je važna aktivnost u okolišu i mladićima studentske populacije doma.

 {slika}

Podršku razumijevanjem rodne perspektive, te u primjeni rodno osjetljivog pristupa u projektu su dali, prije svega ravnateljica doma Ljiljana Kencel-Drandić, te profesor, krajobrazni arhitekt Daniel Winterbottom. Profesor je tijekom svojeg dugogodišnjeg rada, u projektima krajobrazne arhitekture diljem svijeta za socijalno ugrožene grupacije ljudi, osim za osobe s invaliditetom, djecu oboljelu od AIDS-a, djecu koja doslovce žive na odlagalištu otpada (nerazvrstanog) kao lokaciji roditeljskog zaposlenja, radio i u nekoliko projekata u kojima je imao priliku kreirati prostore za socijalno ugrožene žene, te žene koje rade u otežanim i po zdravlje štetnim okolnostima.

Prilikom projekata susreo se s velikim otporom muškaraca pojedinih zajednica u poboljšanju uvjeta života njihovih supruga i žena te zajednice općenito.

Jedan od takvih projekata je bila gradnja javnog sadržaja za pranje rublja za zajednicu mjesta Santa Ursula u Meksiku. Žene tog mjesta su tradicionalno kilometrima pješačile do prirodnih rječica izuzetno hladne vode u kojoj su prale odjeću za svoje obitelji. Zbog hladnoće vode zdravlje ruku i nogu im je bilo izravno ugroženo. Osim toga, pranje rublja u čistoj prirodnoj vodi stvaralo je potencijal za onečišćenje vode, te ekološki problem naseljima nizvodno od njihovoga, koja su se željela okrenuti turizmu zbog ljepota prirodnog okruženja.

Projekt za žene Santa Ursule izgrađen u duhu multikulturalne suradnje i kroz studentski program poput sličnog u Hrvatskoj, uključio je gradnju sustava za pranje rublja unutar naselja prilikom koje su primijenjene tehnike lokalne arhitekture, zatim gradnju sustava za prikupljanje kišnice, te recikliranje otpadnih voda. U sklopu uređenja, uz tzv. “Lavanderiu” (natkrivene sadržaje za pranje rublja) žene su dobile i novi prostor na otvorenome, maleni trg za druženje nakon posla, te prostor za igru djece. Trg je postao mjesto okupljanja zajednice u cjelini.

Projekt  je u samom početku naišao na veliki otpor muškaraca te zajednice zbog, prije svega, promjene koja je u njima izazivala strah, jer bi, između ostalog, novim uređenjem žene dobile više slobode i vremena za sebe kojeg su do tad koristile za dugotrajan put do udaljenih rječica čiste tekuće vode, što se nakon uređenja pokazalo točnim. Jedan od zanimljivih projekata gostujućeg profesora suradnika namijenjenih poboljšanju okoliša žena, te njihove djece je bio i  projekt  uređenja vrta u sklopu strogog ženskog zatvora. Ovdje vrt s dječjim igralištem ima osobitu ulogu za djecu prilikom posjeta majkama u zatvoru jer im čini tu životnu situaciju manje stresnom, unosi osjećaj svojevrsne normalnosti unatoč okruženju i daje priliku za dječje radosti tijekom posjeta.

Jedan od novijih projekata je uređeni eksterijer uz objekt skloništa za beskućnike/ice, u kojem je veliki broj žena, majki bez doma i trudnica, dobilo moderno uređen okoliš s plohom – vježbalištem na otvorenome, prostorima za sjedenje, igru djece.

Kada je riječ o rodno osjetljivom pristupu u projektu vrta za mlade u Hrvatskoj, primijenjen je i tijekom projektnog dijela izgradnje okoliša. Pritom gostujući studenti i studentice iz Amerike su neovisno o spolu/rodu kroz edukacijski program imali/le priliku učiti u cjelodnevnim radionicama, i to u jesenskim i ponekad ne toliko ugodnim uvjetima vlage i učestale kiše uobičajene na Kvarneru u predzimsko doba. Pokazalo se kako su pritom uistinu jednako izdržljivi i vješti i djevojke i mladići.

  {slika}

Razgovorom s većinom djevojaka američke grupe studentica saznala sam kako u njihovoj dobi (većina u dvadesetim i nekoliko studentica ranih 30-ih godina) nemaju  predrasuda kako one ili druge djevojke ne mogu ravnopravno sudjelovati u programskim aktivnostima u vrtu, također i zbog pristupa jednakih prilika od profesora i njegova programa temeljenog na prethodnom iskustvu niza sličnih projekata.

Zanimljivo je da je najmlađa od američkih studentica bila članica ženskog nogometnog kluba njenog fakulteta,  kojeg prati lik crne pantere na grbu. Kako sam mogla saznati od nje, taj sport je unutar studentskih kampusa za djevojke uobičajen.

Prostrano nogometno igralište u sklopu doma u Rijeci, pak koriste isključivo mladići, te im je sport važna aktivnost kako su ustvrdili tijekom predistraživanja. Odbojkaška ekipa učenica doma, vježbala je pak, u zatvorenoj dvorani. Igralište pogodno odbojci na otvorenom bilo je uglavnom van upotrebe. 

Uspoređujući druge kulturalne navike mladih sudionika/ica projekta, zanimljiva je manja popularnost navike cigarete među studentima/icama iz Amerike nego među grupacijama mladih u Hrvatskoj. Kao razlog tome su mi studenti/ice naveli/le jake reklamne antipušačke kampanje za mlade, zbog kojih zapravo vlada trend – ako si pušač/ica – nisi toliko “kul” dok se pušače/ice stavlja u zapećak interijera, te ih se tretira gotovo kao građane/ke “nižeg reda” jer ugrožavaju zdravlje drugih.

Djevojke i mladići kojih je gotovo podjednako, dolaze iz cijele Hrvatske, ponajviše primorskih regija i otoka, u dom gdje provode značajan dio svojeg  života radi obrazovanja u području Rijeke. Unutar doma su djevojke i mladići smješteni/ne u zasebna krila zgrade, te je mjesto zajedničkog druženja uglavnom bio eksterijer.

Uključivanje mladih doma u proces gradnje njihova okoliša proizašlo je iz koncepta projekta, s funkcijama i ciljevima, osim uređenja i edukacije i razvoja volonterskog djelovanja koje je učenički dom već pokrenuo kroz volontersku grupu. Od samog začetka projekta vrta ideja vodilja je bila razvijanje odgovornosti mladih prema vlastitom okolišu davanjem participatorne uloge, u odlučivanju o okolišu kroz davanje prilike za sugestije i prijedloge, i prilike sudjelovanja u samom procesu gradnje.

Gradnju vrta su pratile i suradnice psihologinje doma, istraživanjem o korisnosti rada u izgradnji vrta, rada u vrtu, u rekreaciji i relaksaciji.

   {slika}

O gradnji pojedinih elemenata vrta, poput zelenog krova, sistema ponovne uporabe kišnice, recikliranim materijalima, tradicionalnoj gradnji, podprostorima vrta: vrtovima staništa, vrtovima za uzgoj hrane, aromatičnog bilja, uresnim vrtovima, te vrtu namijenjenom rekoncilijaciji (vrt mira i suradnje) se učilo kroz organizirane radionice prilagođene slobodnom vremenu mladih doma.  Pritom se uključio podjednak broj djevojaka i mladića, no djevojke je ipak u početku trebalo ohrabrivati. Svi uključeni/e su imali/e jednak pristup jednostavnijem priboru za gradnju i vrtnom alatu uz korištenje nužne zaštitne opreme.

Pojedini mladići su hrabrije pristupali upotrebi alata, a neki su već imali predznanja iz svojih obiteljskih domova, čak i za složeniji pribor za gradnju za čije korištenje su ipak morali dobiti dopuštenje roditelja. Upravo pri korištenju pribora za gradnju su se pokazale razlike, pa i otpor pojedinaca, mlađih i starijih, i odraslih sudionika prema suradnji s mladim sudjelovateljicama. U početku se događalo uzimanje alata poput čekića ili tački dok ih koriste djevojke, te  prisvajanje, uz stavove koji odražavaju uvjerenje o propisanim rodnim ulogama vezanim uz  povezane poslove – to su “muški poslovi”

Iz tih razloga postavilo se jasna pravila suradnje uz koja će djevojke dobiti priliku odlučiti da li je taj dio posla za njih zahtjevan ili ne, te učiti, jer su se upravo fizička zahtjevnost i nedostatak vještina, navodili razlozima zbog kojih djevojke te alate ne bi trebale koristiti. Time su dobile prostor za ravnopravnu suradnju, tj. prostor odluke i izbora načina sudjelovanja u izgradnji njihova okoliša.

Razgovorom i ohrabrivanjem voditelja/ica projekta, podrškom odgojitelja/ica doma, gostujućih studenata i slijedeći primjer gostujućih studentica, djevojke doma su u sve većem broju sudjelovale u volonterskim zadacima za okoliš zajedno s mladićima. Njihovi osmijesi na licima su bili zapravo najbolji pokazatelj kako im njihovo dobrovoljno sudjelovanje i u segmentu izgradnje, donosi zadovoljstvo, a ne poteškoću ili prepreku. Do kraja projekta su djevojke čak pojedinim danima postale brojnije u sudjelovanju.

 {slika}

Radni prostori u interijeru doma bili su svakodnevno ispunjeni fotografijama s aktivnosti u zajedničkom okolišu, te se svaki uspjeh suradnje bilježio putem plakata, pa tako i segment zajedničkog rada i suradnje djevojaka i mladića. To je ohrabrilo i potaknulo uključivanje sve većeg broja mladih doma, te im pomoglo u prevazilaženju predrasuda o isključivo “muškim” i isključivo “ženskim” poslovima i  pomoglo im steći nove vještine.  

Autorica je magistra inžinjerka krajobrazne arhitekture

Fotografije: Marina Butorac, lokacija: okoliš objekta Učeničkog doma “Podmurvice Rijeka”, listopad/studeni, 2010.          

Marš mufova protiv ‘dizajnerskih vagina’

Prevela i prilagodila Nada Kujundžić

Prošle subote, 10. prosinca, londonska Ulica Harley postala je poprištem tzv. ´Marša mufova´ kojim su brojne žene protestirale protiv pornifikacije ženskih spolnih organa.

“Držite vaše kirurške rukavice dalje od naših mufova!”, “Volim svoju vaginu!”, “Šubare na glave i među noge”, samo su neki od slogana kojima su mahale sudionice subotnjeg Marša mufova. Cilj Marša? Povećati svijest o rastućoj popularnosti estetske kirurgije ženskih spolovila (kako u javnom zdravstvu, tako i u privatnim klinikama).

Marš, koji je prikupio više od 300 sljedbenika/ca na Facebooku, rezultat je udruženih napora feminističke udruge UK Feminista i skupine umjetnica performansa The Muffia (kombinacija riječi muf i mafia). Zaštitni znak članica Muffie su trikoi boje kože ukrašeni bujnim stidnim dlakama.

Marš mufova protest je protiv pornografijom potaknute opsesije uklanjanjem stidnih dlaka. No to je ujedno i protest protiv estetskih operacija ženskih spolnih organa, poput labioplastike (skraćivanje ili uklanjanje stidnih usana) ili vaginalne rejuvenacije (sužavanje ulaza rodnice čime se postiže izgled tzv. ´dizajnerske vagine´). U Sjedinjenim državama ova grana estetske kirurgije donosi oko 6,8 milijuna dolara godišnje. 2008. godine u Ujedinjenom je Kraljevstvu zabilježen porast od čak 70% operativnih zahvata u odnosu na prethodnu godinu (2006. godine zabilježena su 404 slučaja labioplastike, 2007. bilo ih je 669, a 2008. čak 1118). Valja istaknuti da se navedeni podaci odnose samo na javno zdravstvo. Britanska udruga plastičnih kirurga Harley Medical Group prošle je godine zaprimila više od 5000 upita o estetskoj kirurgiji ženskih spolnih organa (65% upita odnosilo se na labioplastiku). 

Profesorica s londonskog King´s Collegea, Linda Cardozo, nedavno je upozorila na neugodne posljedice labioplastike poput trajnih ožiljaka, infekcije, krvarenja i iritacije, kao i na činjenicu da unutar privatnog sektora ne postoji adekvatni nadzor i regulacija. “Ako se zahvat obavlja u okviru javnog zdravstva, najprije vas čeka pregled kod liječnika opće prakse koji vam mora dati zeleno svjetlo. U tom smislu postoji kakav-takav nadzor nad time tko se, kada i zašto podvrgava tim operacijama”, kaže Cardozo. Nedavno sam razgovarala s jednom liječnicom opće prakse koja mi je otkrila da ju zabrinjava sve veći broj tinejdžerki  nezadovoljnih izgledom svojih spolovila. Moja sugovornica drži da je problem u tome što moda odnedavno diktira depilaciju intimnih područja, što povećava samosvijest među djevojkama. Dakako da postoje slučajevi u kojima su ovakve vrste operativnih zahvata medicinski opravdane, no takvi su slučajevi izuzetno rijetki. Razgovarala sam i s ginekologom kojemu se pacijentice često obraćaju s pitanjima o labioplastici: “U većini slučajeva, njihova su spolovila sasvim normalna,” kaže on.  

Neki stručnjaci smatraju da je riječ o novom obliku dismorfičnog tjelesnog poremećaja (prekomjerna zaokupljenost vlastitom pojavom i nezadovoljstvo zbog (stvarne ili imaginarne) nesavršenosti na tijelu; ponekad se naziva i “sindromom ružnoće”). Drugi, pak, tvrde da je riječ o tužnoj ali logičnoj posljedici pornifikacije kulture u kojoj živimo. Sve smo tolerantniji prema činjenici da mladi gledaju pornografske filmove, koji promoviraju “standardiziran” izgled genitalija i depilirane vagine. Djevojke stoga osjećaju pojačani pritisak da se prilagode tim nerealnim i deformiranim “normama”. Evo kako jedna djevojka objašnjava što ju je potaknulo na operativni zahvat: “Listala sam bratov Playboy jer me zanimalo kako izgledaju spolovila drugih žena. Žene na fotografijama većinom su imale vrlo male stidne usne. Neke gotovo da ih i nisu imale.”

Zar je moguće da živimo u svijetu u kojem čak ni naše stidne usne nisu dovoljno lijepe? U tom slučaju, krajnje je vrijeme da uzvratimo udarac. Mufovi, naprijed marš!

Poslodavcima dodijeljene nagrade Ključna razlika

Bitan doprinos ka ravnopravnoj i raznolikoj Hrvatskoj označila je prva svečana dodjela Nagrada “ključnarazlika“, održana  jučer, u Matis Absolut lounge baru u Zagrebu. Nagrada je dio projekta “Poticanje raznolikosti na hrvatskom tržištu rada” koji je usmjeren na poticanje ravnopravnosti spolova, dobne ravnopravnosti, ravnopravnosti osoba s invaliditetom i ravnopravnosti nacionalnih manjina. Nagradu je dodijelio Ured za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske, zajedno s partnerima Udrugom za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga i Institutom za razvoj tržišta radaPoslodavci koji su željeli sudjelovati na natječaju za Nagradu “ključnarazlika“, prijavili su se ispunjavanjem prijavnog obrasca koji se sastojao od osnovnog i specifičnog dijela (ovisno za koju su se kategoriju ravnopravnosti natjecali). Evaluacijski odbor je činila nekolicina partnera projekta koji su naznačili kako su sve prijavljene tvrtke bile odlične i kako se radilo o nijansama koje su odlučivale o dobitniku.

“Nagradom Ključna razlika željeli smo pokazati da se unatoč ekonomskoj krizi u hrvatsko tržište rada mogu uključiti i osobe s invaliditetom, osobe starije i mlađe životne dobi te pripadnici nacionalnih manjina. Prihvaćanje raznolikosti osnovni je preduvjet za osiguranje jednakosti za sve. Za pripadnike ranjivih skupina to je pitanje ostvarivanja ljudskih prava”, rekao je u predstavljanju nagrade predstojnik Ureda za ljudska prava Vlade RH Luka Mađerić.

Upravo je ostvarenje svih segmenata jednakosti i raznolikosti, kako je rekla Zrinka Vrabec Mojzeš savjetnica Predsjednika RH, “ogledalo istinske demokracije”.

Čast da budu nositelji Nagrade koju je izradila gluho-slijepa umjetnica, Sanja Fališevac, dobili su u kategoriji poticanja raznolikosti zaposlenih, Ericsson Nikola Tesla d.d. U istoj kategoriji, ali u konkurenciji malih i srednjih poduzetnika tu Nagradu je osvojila tvrtka V.S.V. d.o.o. U slijedećoj, kategoriji ravnopravnosti osoba s invaliditetom Nagrada je otišla u ruke Zvijezde d.d. Dvije Nagrade su dodijeljene i u kategoriji za ravnopravnost spolova. Prva Nagrada dodijeljena je Privrednoj banci Zagreb d.d., a druga, u kategoriji malih i srednjih poslodavaca, Ribarskoj udruzi Lanterna. U posljednjoj, kategoriji dobne ravnopravnosti, Nagradu je primila Riviera Adria d.d. Dodijeljena su priznanja svim sudionicima natječaja, kao i dva posebna priznanja, Nagrade za poticanje ravnopravnosti ljudskih potencijala i uključivanje pripadnika/ca nacionalnih manjina, koji je osvojio  Vodotoranj d.o.o., dok je Coca Cola HBC Hrvatska d.o.o. dobila posebnu nagradu za sustavnost u suzbijanju diskriminacije i poticanju ravnopravnosti.

Najbolji među najboljima, odnosno, dobitnici Nagrada, u drugom su dijelu svečanosti imali priliku predstaviti svoje programe poslovanja. Ono što je bilo zajedničko svim izlagačima bio je kriterij izvrsnosti i znanja i neprestano ulaganje u ljudske resurse, kao i ulaganja u razvoj. “Mi na različitost gledamo kao na prednost koja donosi dodatnu vrijednost u poslovanju. Zapošljavamo ljude sa širokim spektrom kompetencija, koji imaju različite interese i osobne ambicije, te nastojimo ono najbolje što oni mogu pružiti u poslu prenijeti i u ostvarivanje kompanijskih ciljeva. Prijavom za Nagradu ključnarazlika želimo s drugim tvrtkama podijeliti svoje pozitivne prakse i iskustva” – izjavila je mr. sc. Gordana Kovačević, predsjednica Ericssona Nikole Tesle.

Pitanje jednakosti žena na tržištu rada svi su poslodavci označili relevantnim i važnim te nastoje doprinijeti jednakoj strukturi žena i muškaraca u organizaciji. U PBZ-u primjerice, postotak žena na radnim mjestima je 75 posto, dok je muškaraca 25 posto. Što se tiče rukovodećih mjesta, postotak novozaposlenih žena na njima narastao je sa 30 na 54 posto. Iako su zakoni i pravilnici sve više prilagođeni ostvarenju ravnopravnosti spolova, oni se još uvijek, nažalost, lakše stave na papir nego što se provode u praksi.

Ivana Vidović Bljaić iz Zvijezda d.d. predstavila je njihovo zapošljavanje osoba s invaliditetom. “Skupina koju bismo posebno izdvojili iz našeg procesa rada i na koju smo posebno ponosni  je skupina od desetak mladih, entuzijastičnih radnika Inkluzije. Radi se o osobama koje smo još 2006. g. prihvatili u naše proizvodne pogone i to nam se mnogostruko vratilo tijekom  zadnjih 5 godina. Njihova energija i želja za radom i uspjehom, razina lojalnosti kompaniji, načini ophođenja prema ostalim radnicima, odnos sa kolegama i daleko više od nabrojanog čini ih veoma vrijednim zaposlenicima te smo im zahvalni što su nam omogućili jedan drugačiji kut gledanja osoba sa poteškoćama u razvoju kao osobama koje mogu uvelike doprinijeti razvoju i konkurentnosti kompanije”.

Na kraju, kako je to u Velikoj Britaniji, vrlo živopisno i uvjerljivo nam je ispričala Fiona Bartels Ellis iz British Council-a. Ellis je naglasila kako postoje razlike koje se vide i koje ne možemo odabrati, poput rase ili spola, ali jednako tako, kako postoje razlike koje nisu vidljive izvanjskom promatraču, poput religijskih opredjeljenja i spolne orijentacije. Unatoč takvim razlikama, nije pošteno da nekoga tretiramo na drugačiji način jer svatko od nas ima nešto za ponuditi. Baš svatko u društvu ima vlastite kvalitete, mane i vrline koje ga čine jedinstvenim i drugačijim od ostatka društva i upravo u tim različitostima krije se ljepota. Projekti poput “ključnerazlike” dokazuje nam to na najbolji mogući način.

 

Ova aktivnost je sufinancirana od Programa Europske unije za zapošljavanje i socijalnu solidarnost – PROGRESS (2007-2013). Ovaj program implementira Europska komisija. On je osnovan kako bi financijski podržao implementaciju ciljeva Europske unije u području zapošljavanja, socijalne solidarnost i jednakih mogućnosti te tako pridonio ostvarivanju ciljeva Europske 2020 strategije u ovim područjima. Sedmogodišnji program usmjeren je na sve dionike koji mogu pomoći u razvoju odgovarajućih i efikasnih zakonodavnih okvira i politika u području zapošljavanja i socijalne solidarnosti u EU-27, EFTA-EEA i državama kandidatkinjama i predkandidatkinjama.Za više informacija o programu pogledajte: http://ec.europa.eu/progress

Dnevno ubijene četiri žene – to je femicid

 

Tehnička podrška organizacijama civilnog društva (TACSO) nastavlja rad na jačanju organizacija civilnog društva (OCD) u participativnoj demokraciji u zemljama korisnicama Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) na zapadnom Balkanu i u Turskoj. Ovaj regionalni projekt koji je startao sa radom u kolovozu 2009. ljetos je produžen na još dvije godine. Projekt, na osnovi ugovora s Općom upravom za proširenje Europske komisije, provodi švedska konzultantska kuća SIPU International i to u 8 zemalja: Albaniji, Bivšoj Jugoslavenskoj Republici Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Kosovu prema UNSCR 1244/99 te Srbiji i Turskoj. Tijekom sljedeće dvije godine TACSO projekt posebno se želi usredotočiti na suradnju OCDa i vladinih institucija kao i na jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva za zagovaranje. 
Proširenje Europske unije smatra se jednim od glavnih sredstava osiguranja trajnog mira i stabilnosti. U procesu stabilizacije i pridruživanja snažno civilno društvo igra ključnu ulogu u predstavljanju širokog spektra interesa i alternativnih pogleda unutar društva. Organizacije civilnog društva promoviraju osnovne vrijednosti demokracije, ljudskih prava, dobrog upravljanja i vladavine prava te imaju vodeću ulogu u reformama neophodnim za ulazak njihovih zemalja u EU te unaprjeđenje života građana/ki u njihovim društvima.
Prije dva tjedna je u Zagrebu održan radni sastanak o potpori TACSO projekta umrežavanju i partnerstvima organizacija civilnog društva. I Neslihan Ozgunes je kao savjetnica TACSO projekta u Turskoj, između ostalih, sudjelovala na ovom radnom sastanku. S pozicije osobe  dobro upućene u status i stanje organizacija civilnog društva te i u problematiku medijske (ne)slobode u Turskoj, Neslihan nas je detaljnije izvjestila o TACSO-u kao i o demokratskim procesima u Turskoj danas. 
Kolika je važnost TACSO-a kako za ovu regiju (Zapadni Balkan i Turska) tako i za Europsku uniju u budućnosti?
TACSO u cijeloj regiji pruža jedan odličan forum za interakciju i učenje. Jednako tako je i dobar forum za interakciju sa sudionicima iz EU. Štoviše, TACSO, trenutno, u značajnoj mjeri osigurava izgradnju kapaciteta za organizacije civilnog društva koje bi, u budućnosti, mogle nastaviti koristiti sektoru.
Glavna svrha TACSO projekta povećanje je kapaciteta organizacija civilnog društva i jačanje njihove uloge unutar participativne demokracije. Koja su, do sada, najveća postignuća ovog projekta pokrenutog 2009.  godine?
TACSO je regionalni projekt s uredima u 8 IPA zemalja u regiji. I dok svaki nacionalni ured djeluje na nacionalnoj razini, sve aktivnosti u službi su općeg cilja projekta; a to je jačanje demokratskih sudjelovanja organizacija civilnog društva u regiji. U tom smislu svaka je zemlja dala značajnu podršku jednom ili više od sljedećeg: u promjeni zakona da budu naklonjeniji civilnom društvu, u uspostavljanju ureda državne uprave za dijalog sa civilnim društvom, u uspostavljanju mehanizama za sudjelovanje u donošenju odluka te u podržavanju platformi i mreža koje sprovode lobiranje i zagovaranje. U Turskoj smo, na primjer, podržali osnivanje regionalne LGBT mreže koja sada radi protiv homofobije u regiji što je jedan od primjera dobre prakse u umrežavanju. Od strane naše savjetodavne skupine podržali smo, također, i studijski posjet turskog Odjela udruga (Department of Associations) te OCDa Hrvatskoj kako bi naučili više o hrvatskom Uredu za udruge i o Savjetu za razvoj civilnoga društva koji, na različitim nivoima, podržavaju civilno društvo u sudjelovanju u donošenju odluka. Razmjena najboljih primjera iz prakse kroz studijske posjete i konferencije, kao što je konferencija o osiguranju kvalitete održana u Hrvatskoj ili konferencija o održivosti organizacija civilnog društva održana u Srbiji, jedna je od dobrih značajki TACSO-a na regionalnom nivou.
Na koje sve načine TACSO pomaže u očuvanju demokracije u Turskoj?
TACSO u Turskoj pruža potporu organizacijama civilnog društva na različitim nivoima. S jedne smo strane, u cijeloj zemlji, održali dosta treninga da bi se izgradila svijest o ulozi civilnog društva u donošenju odluka te o važnosti zagovaranja i kreiranja politike, kao i za izgradnju vještina sudionika kako bi oni, na taj način, bili u stanju sprovoditi svoje aktivnosti. S druge strane, podržavamo mreže i platforme osiguravajući im trening, podučavanje i mentorstvo kako bi sudionici mogli učinkovitije sprovoditi svoje aktivnosti. Najnovije je da podržavamo platforme, mreže i inicijative koje su uključene u proces donošenja Ustava kako bi se osiguralo da država uzme u obzir doprinose civilnog društva.
Spomenuli ste Ustav. Je li želja turskog premijera za pisanjem novog Ustava, ustvari, pokušaj uspostavljanja veće izvršne vlasti, a kako ističu mnogi turski i zapadni politički aktivisti/ce? Naime, premijer Recep Tayyip Erdogan, uglavnom prozapadno orijentiran, dosta je popularan i diljem arapskog svijeta te je, općenito gledano, poboljšao međunarodni ugled Turske. Uspješnom ekonomskom politikom uspio je tursko gospodarstvo othrvati iz ruku globalne krize. Pokazuje i osobine autokrata pa, ne samo da je žestok prema političkim oponentima, on zatvara neprijatelje/ice i zastrašuje medije. 
Erdoganovu želju za pisanjem potpuno novog Ustava jedan dio Turaka i mogao bi tako doživjeti. Mislim da se cijeli AKP, cijela Erdoganova grupa boji da ima ljudi koji će pomisliti da je cijeli proces donošenja novog Ustava, ustvari, Erdoganovo nastojanje da uspostavi veću moć kao i jači autoritet u zemlji. Je li ovo istina, to ćemo tek vidjeti. Međutim, sam proces donošenja novog Ustava smatram jako važnim. Naime, u parlamentu danas, usprkos visokom izbornom pragu od 10%, imamo predstavnike Kurda, predstavnike stranke Nacionalnog pokreta, predstavnike Republikanske narodne stranke i, naravno, predstavnike AKP-a. I ovo je velika prilika da se svi oni, zajedno, dogovore oko novog Ustava. Uspostavljen je i poseban odbor koji će, za potrebe donošenja novog Ustava, okupiti predstavnike svih stranaka; tako da je ovo jedan pozitivan pristup. U isto vrijeme, nevladine organizacije rade na tome da ohrabre vladu i cijeli parlament da u proces izrade novog Ustava uključe cijelo društvo. Organiziraju se platforme i okupljanja na kojima se sakupljaju zahtjevi građana za novi Ustav, tako da je cijeli ovaj proces donošenja novog Ustava oživio civilno društvo. Jer, potreba za novim Ustavom nije samo Erdoganova, već je to potreba i za dobrobit sviju. Naime, sadašnji Ustav štiti državni poredak te je autoritaran i zabranjuje umjesto da nudi slobode i štiti prava građana. Mislim da donošenje novog Ustava odgovara svima. Važno je kako će on na kraju izgledati, ali još je važniji proces njegovog donošenja.
Prije dva tjedna Erdogan se, u ime cijele države, ispričao za pokolje Kurda koje je počinila turska vojska 1930-tih. A Kurdi su, po prvi put, u ovogodišnjoj predizbornoj, parlamentarnoj kampanji mogli koristiti svoj jezik u obraćanju građanima/kama. Iako je Erdogan već pokušavao riješiti tvz. kurdsko pitanje, ono je još uvijek najranjivija točka za ukupnu tursku politiku. Hoće li 14 milijuna Kurda dobiti dugo očekivanu autonomiju te hoće li gerilci Kurdske radničke stranke (PKK), koji polože oružje, biti amnestirani?
Prije nekoliko godina AKP je započela kampanju tvz. kurdskog otvaranja u svrhu povećanja njihovih prava i sloboda. Htjeli su započeti dijalog sa kurdskim grupama i strankama. Ovo otvaranje je, naravno, dočekano sa mnogo entuzijazma. Međutim, otad po tom pitanju postoje peridi napretka i zastoja. Nakon ovogodišnjih izbora, opet je sve stalo. Naime, kurdska se stranka u početku odbila pridružiti parlamentu jer su neki od njihovih članova još bili u zatvoru, premda su bili izabrani u parlament. A gerilci PKK-a, Kurdske radničke stranke pojačali su napade na vojsku i civile. Tako je tvz. kurdsko otvaranje stavljeno na čekanje. Nadalje, nakon izbora, Erdogan je govorio protiv kurdske stranke zbog akcija PKK-a, što je prilično nepotrebno ako se iskreno želi započeti dijalog o otvaranju. Moram reći da o amnestiji gerilaca nisam ništa čula. S druge strane, pak, isprika Kurdima na duge je staze veoma važna. Smatram da je dobro što imamo ovu ispriku. Trebali bismo imati i odbore pravde i pogledati za što se sve još moramo ispričati, kao npr. Armencima. Da, ova isprika je dobra stvar. 
Vladajuća stranka, još uvijek, ignorira zahtjev nevladinih organizacija za snižavanjem izbornog praga od visokih 10%. Naime, u turski parlament ulaze samo stranke koje su skupile više od 10% glasova u zemlji. Smatra se da su se, na taj način, Kurdi držali podalje od zakonodavnog tijela. Ipak su, nakon ovogodišnjih izbora u lipnju, osvojili 35 zastupničkih mjesta. Je li se visoki izborni prag, ipak, smanjio?
Ne, nije. Sve se kreće dva koraka naprijed, jedan nazad. Uz ostale pozitivne promjene koje se događaju, za očekivati je da bi se i ovaj izborni prag od 10% trebao smanjiti na npr. 5%, što bi omogućilo da više stranaka bude u parlamentu. Kurdi su, naprimjer, u parlament ušli kao nezavisni kandidati i oformili grupu, jer njihova Stranka mira i demokracije, kao stranka, nije prešla izborni prag. Ako govorimo o demokraciji i Ustavu onda se cijeli izborni i stranački sustav treba promijeniti. Široko je to polje. 
Pojavljuju se optužbe na račun Erdoganove kampanje. Naime, na tvz. antierdoganovom skupu izbili su neredi, a policija je upotrijebila suzavac zbog čega je umro jedan umirovljeni učitelj; dan nakon toga, u Ankari su policajci istukli mladog prosvjednika?
O ovome je bilo riječi u jednom svjetskom magazinu u kojemu se spominje Erdoganova smanjena tolerancija prema prosvjednicima i smanjena tolerancija prema svakome tko se s njime ne slaže. Da, sa vremenom su se ove netolerancije pojačavale. Mislim da je to vidljivo upravo iz primjera gdje je stariji učitelj umro a nakon toga su uslijedila i hapšenja. Ljudi su optuživani da su pripadnici terorističkih organizacija a kao dokazi su iznijete knjige, zastave, šalovi, kišobrani, kišni ogrtači. Ovo jeste problematično i mislim da su policijske akcije prema organizacijama za civilna prava i prosvjednicima u Turskoj malo oštre. Međutim, ovo se ne događa samo kod nas već i svuda u svijetu. Poslije rušenja Blizanaca i nakon Busha, ovo je smjer u kojem idemo; autoritarniji, zastrašujući, kontrolirajući i više vojni svijet. I ne primjećujemo više da su prisluškivanje telefona, snimanja i policijski orijentirane države naša svakodnevnica. A sve se ovo događa i u Europi i u Americi.   
Erdoganova Stranka pravde i razvoja (AKP) ima za potporu religiozno i konzervativno usmjerene društvene slojeve. Prije tri godine je, studenticama, ukinuo ustavnu zabranu nošenja marama na sveučilištima. Isto tako ističe da bi “žene trebale imati troje djece” i da je facebook “ružna tehnologija” jer omogućuje “nemoralan” sadržaj. A za uvođenje visokih poreza na  alkohol, kritičarima/kama, koji/e smatraju da ga time postupno smanjuje, odgovara kako “samo uvodi europske standarde”. Jesu li prošlogodišnje usvojene Ustavne promjene, u prvom redu, o građanskim pravima i slobodama pojedinca ili pokušaj proguravanja vjerskog programa i učvršćivanja Erdoganove moći u zemlji?
Ukidanje zabrane nošenja marama ne vidim kao napad na sekularizam već kao slobodu izbora. Stav o internetu je, sa druge strane, kontradiktoran tome. Zbog toga ljudi postaju sumnjičavi glede namjera jer ne vide, na svim nivoima, jednak pristup u pravima i slobodama pojedinca. Percipiraju da se ta prava odnose samo za pojedina područja. Što se tiče izjava o ženama, važno je istaknuti da civilne udruge žena u Turskoj sve nadgledaju i uzvraćaju povratnim informacijama, pogotovo stavu vlade koji ženu ne vidi kao individuu već kao dio obitelji. Mislim da sadašnja Ministrica obitelji i socijalne politike daje jedno čvrsto uporište svim civilnim udrugama žena. Nažalost, zastrašujuće je poraslo nasilje nad ženama; dnevno ih biva ubijeno četiri. To je, ustvari, femicid i veliki problem u Turskoj. Statistike, nekako, pokazuju da je, u zadnjih sedam godina za vrijeme vladavine AKP-a, nasilje prema ženama poraslo. E sada, nema baš opipljivih dokaza koliko je to zaista međusobno povezano. Možda je, ipak, njihov konzervatizam i način na koji se doživljava žena imao utjecaja na psihu društva. Usto, muževi koji tuku, ubijaju ili siluju svoje žene dobivaju smanjenje kazne i to iz smiješnih razloga. Strašno je to. Evo, nedavno je sud oslobodio 26 silovatelja 13-godišnje djevojčice tvrdeći da je ona na to pristala. Iako se cijela javnost digla na noge i civilne udruge protestirale, ovu presudu, suci, nisu povukli. Bez obzira ima li to ikakve veze sa vladom, ali kao da postoji neka vrsta sponzorirano organiziranog napada na žene od strane države, mišljenje je civilnih udruge žena. 
Raste zabrinutost da AKP suzbija građanska prava u Turskoj. Naime, dvoje međunarodno priznatih turskih novinara zatvoreni su nakon policijske istrage. Pretpostavljaju da su im telefoni prisluškivani. Je li, pod Erdoganom, policija postala moćnijom? 
Da, policija je postala moćnijom. U Turskoj se u zatvoru nalazi 63 novinara. Nedavno su civilne su organizacije i novinari u znak solidarnosti, tražile veće slobode medija i veću slobodu izražavanja. Bez slobode izražavanja nema slobodne države.
Brzi ekonomski rast u poslijednjih deset godina je doveo do brutalnog ekološkog oskrvnuća. Naime, na tisuće seljaka/inja s obala Crnog i Egejskog mora organizirali su prosvjede protiv vladinih planova za izgradnju stotine elektrana na rijekama koje će poremetiti ekološku ravnotežu. Erdogan ih naziva “banditima”. Na jednak se način postavlja i prema protivnicima/cama plana za izgradnju prve nuklearne elektrane na području sklonom potresima. Iako ankete pokazuju da je većina Turaka zabrinuta po tom pitanju kakvo je stanje sada?
Na tisuće hidroelektrana se planira izgraditi ili je izgrađeno u ovome trenutku. Istina je da se seljani okupljaju i žele zaustaviti daljnju gradnju novih. Međutim, negdje se zabrana gradnje uspije sudski odobriti a negdje ne. Neke hidroelektrane su uzgrađene u zaštićenim područjima prirode. Građenje nuklearki je katastrofalno rješenje, pogotovo u područjima sklonim potresima. Sa druge strane, hidroelektrane uništavaju svu prirodu oko sebe. Mislim da bismo ponovno trebali razmotriti naše potrebe za energijom i riješiti ih na ekološko prihvatljiv način. Nažalost, ovaj pristup vlade je ekonomičniji i bez pogleda na duge staze; žele brzo rješenje a to znači gradnju hidroelektrana i nuklearnih elektrana. Ne znam jesu li razmatrali i neke druge opcije. Nevladine organizacije za okoliš su, također, uključene u kampanju protiv izgradnje. Ali, teško je držati korak sa svime time, jer, dok se na jednom mjestu gradnja hidroelektrane uspije zaustaviti, na drugom nikne desetak novih. Ovo se jedino može promijeniti voljom vlade.
Nakon izborne pobjede, Erdogan je spomenuo da je to pobjeda za Gazu, Jeruzalem, Sarajevo – nekadašnje glavne gradove Otomanskog carstva. Je li to on postavlja temelje novog Otomanskog carstva, sličnog britanskom commomwealthu a koje bi uključivalo Balkan, Istočnu Europu i Arabiju sa Istanbulom na čelu?
Entuzijazam za pristupanje u EU više nije visok kao što je bio, ni u politici niti među stanovništvom. S jedne strane to je zbog toga što se, uza sav napor koji Turska ulaže u pristupanje, osjeća otpor od strane EU-a, dok se sa druge strane, zbog rastuće ekonomije, Turska osjeća snažnom, a u EU vlada kriza. Erdogan jest popularan u arapskim zamljama i to koristi za izgradnju dugoročnih odnosa a ne, koliko ja vidim, za stvaranje neke vrste unije. No, što se Balkana tiče, mogu samo reči da su sapunice te koje, na neki način, kreiraju veze sa Turskom. Ne mogu zamisliti da bi itko, u bilo kojem smislu, htio biti dio commonwealtha, ali, evo, zahvaljujući Ezelu i ostalim serijama, možda smo drugima, dopadljiviji.  

Tehnička podrška organizacijama civilnog društva (TACSO) nastavlja rad na jačanju organizacija civilnog društva (OCD) u participativnoj demokraciji u zemljama korisnicama Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) na zapadnom Balkanu i u Turskoj. Ovaj regionalni projekt koji je startao sa radom u kolovozu 2009. ljetos je produžen na još dvije godine. Projekt, na osnovi ugovora s Općom upravom za proširenje Europske komisije, provodi švedska konzultantska kuća SIPU International i to u 8 zemalja: Albaniji, Bivšoj Jugoslavenskoj Republici Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Kosovu prema UNSCR 1244/99 te Srbiji i Turskoj. Tijekom sljedeće dvije godine TACSO projekt posebno se želi usredotočiti na suradnju OCDa i vladinih institucija kao i na jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva za zagovaranje. 

Prije dva tjedna je u Zagrebu održan radni sastanak o potpori TACSO projekta umrežavanju i partnerstvima organizacija civilnog društva. I Neslihan Ozgunes je kao savjetnica TACSO projekta u Turskoj, između ostalih, sudjelovala na ovom radnom sastanku. S pozicije osobe  dobro upućene u status i stanje organizacija civilnog društva te i u problematiku medijske (ne)slobode u Turskoj, Neslihan nas je detaljnije izvjestila o TACSO-u kao i o demokratskim procesima u Turskoj danas. 

Kolika je važnost TACSO-a kako za ovu regiju (Zapadni Balkan i Turska) tako i za Europsku uniju u budućnosti?

TACSO u cijeloj regiji pruža jedan odličan forum za interakciju i učenje. Jednako tako je i dobar forum za interakciju sa sudionicima iz EU. Štoviše, TACSO, trenutno, u značajnoj mjeri osigurava izgradnju kapaciteta za organizacije civilnog društva koje bi, u budućnosti, mogle nastaviti koristiti sektoru.

Glavna svrha TACSO projekta povećanje je kapaciteta organizacija civilnog društva i jačanje njihove uloge unutar participativne demokracije. Koja su, do sada, najveća postignuća ovog projekta pokrenutog 2009.  godine?

TACSO je regionalni projekt s uredima u 8 IPA zemalja u regiji. I dok svaki nacionalni ured djeluje na nacionalnoj razini, sve aktivnosti u službi su općeg cilja projekta; a to je jačanje demokratskih sudjelovanja organizacija civilnog društva u regiji. U tom smislu svaka je zemlja dala značajnu podršku jednom ili više od sljedećeg: u promjeni zakona da budu naklonjeniji civilnom društvu, u uspostavljanju ureda državne uprave za dijalog sa civilnim društvom, u uspostavljanju mehanizama za sudjelovanje u donošenju odluka te u podržavanju platformi i mreža koje sprovode lobiranje i zagovaranje. U Turskoj smo, na primjer, podržali osnivanje regionalne LGBT mreže koja sada radi protiv homofobije u regiji što je jedan od primjera dobre prakse u umrežavanju. Od strane naše savjetodavne skupine podržali smo, također, i studijski posjet turskog Odjela udruga (Department of Associations) te OCDa Hrvatskoj kako bi naučili više o hrvatskom Uredu za udruge i o Savjetu za razvoj civilnoga društva koji, na različitim nivoima, podržavaju civilno društvo u sudjelovanju u donošenju odluka. Razmjena najboljih primjera iz prakse kroz studijske posjete i konferencije, kao što je konferencija o osiguranju kvalitete održana u Hrvatskoj ili konferencija o održivosti organizacija civilnog društva održana u Srbiji, jedna je od dobrih značajki TACSO-a na regionalnom nivou.

Na koje sve načine TACSO pomaže u očuvanju demokracije u Turskoj?

TACSO u Turskoj pruža potporu organizacijama civilnog društva na različitim nivoima. S jedne smo strane, u cijeloj zemlji, održali dosta treninga da bi se izgradila svijest o ulozi civilnog društva u donošenju odluka te o važnosti zagovaranja i kreiranja politike, kao i za izgradnju vještina sudionika kako bi oni, na taj način, bili u stanju sprovoditi svoje aktivnosti. S druge strane, podržavamo mreže i platforme osiguravajući im trening, podučavanje i mentorstvo kako bi sudionici mogli učinkovitije sprovoditi svoje aktivnosti. Najnovije je da podržavamo platforme, mreže i inicijative koje su uključene u proces donošenja Ustava kako bi se osiguralo da država uzme u obzir doprinose civilnog društva.

{slika}

Spomenuli ste Ustav. Je li želja turskog premijera za pisanjem novog Ustava, ustvari, pokušaj uspostavljanja veće izvršne vlasti, a kako ističu mnogi turski i zapadni politički aktivisti/ce? Naime, premijer Recep Tayyip Erdogan, uglavnom prozapadno orijentiran, dosta je popularan i diljem arapskog svijeta te je, općenito gledano, poboljšao međunarodni ugled Turske. Uspješnom ekonomskom politikom uspio je tursko gospodarstvo othrvati iz ruku globalne krize. Pokazuje i osobine autokrata pa, ne samo da je žestok prema političkim oponentima, on zatvara neprijatelje/ice i zastrašuje medije. 

Erdoganovu želju za pisanjem potpuno novog Ustava jedan dio Turaka i mogao bi tako doživjeti. Mislim da se cijeli AKP, cijela Erdoganova grupa boji da ima ljudi koji će pomisliti da je cijeli proces donošenja novog Ustava, ustvari, Erdoganovo nastojanje da uspostavi veću moć kao i jači autoritet u zemlji. Je li ovo istina, to ćemo tek vidjeti. Međutim, sam proces donošenja novog Ustava smatram jako važnim. Naime, u parlamentu danas, usprkos visokom izbornom pragu od 10%, imamo predstavnike Kurda, predstavnike stranke Nacionalnog pokreta, predstavnike Republikanske narodne stranke i, naravno, predstavnike AKP-a. I ovo je velika prilika da se svi oni, zajedno, dogovore oko novog Ustava. Uspostavljen je i poseban odbor koji će, za potrebe donošenja novog Ustava, okupiti predstavnike svih stranaka; tako da je ovo jedan pozitivan pristup. U isto vrijeme, nevladine organizacije rade na tome da ohrabre vladu i cijeli parlament da u proces izrade novog Ustava uključe cijelo društvo. Organiziraju se platforme i okupljanja na kojima se sakupljaju zahtjevi građana za novi Ustav, tako da je cijeli ovaj proces donošenja novog Ustava oživio civilno društvo. Jer, potreba za novim Ustavom nije samo Erdoganova, već je to potreba i za dobrobit sviju. Naime, sadašnji Ustav štiti državni poredak te je autoritaran i zabranjuje umjesto da nudi slobode i štiti prava građana. Mislim da donošenje novog Ustava odgovara svima. Važno je kako će on na kraju izgledati, ali još je važniji proces njegovog donošenja.

Prije dva tjedna Erdogan se, u ime cijele države, ispričao za pokolje Kurda koje je počinila turska vojska 1930-tih. A Kurdi su, po prvi put, u ovogodišnjoj predizbornoj, parlamentarnoj kampanji mogli koristiti svoj jezik u obraćanju građanima/kama. Iako je Erdogan već pokušavao riješiti tvz. kurdsko pitanje, ono je još uvijek najranjivija točka za ukupnu tursku politiku. Hoće li 14 milijuna Kurda dobiti dugo očekivanu autonomiju te hoće li gerilci Kurdske radničke stranke (PKK), koji polože oružje, biti amnestirani?

Prije nekoliko godina AKP je započela kampanju tvz. kurdskog otvaranja u svrhu povećanja njihovih prava i sloboda. Htjeli su započeti dijalog sa kurdskim grupama i strankama. Ovo otvaranje je, naravno, dočekano sa mnogo entuzijazma. Međutim, otad po tom pitanju postoje peridi napretka i zastoja. Nakon ovogodišnjih izbora, opet je sve stalo. Naime, kurdska se stranka u početku odbila pridružiti parlamentu jer su neki od njihovih članova još bili u zatvoru, premda su bili izabrani u parlament. A gerilci PKK-a, Kurdske radničke stranke pojačali su napade na vojsku i civile. Tako je tvz. kurdsko otvaranje stavljeno na čekanje. Nadalje, nakon izbora, Erdogan je govorio protiv kurdske stranke zbog akcija PKK-a, što je prilično nepotrebno ako se iskreno želi započeti dijalog o otvaranju. Moram reći da o amnestiji gerilaca nisam ništa čula. S druge strane, pak, isprika Kurdima na duge je staze veoma važna. Smatram da je dobro što imamo ovu ispriku. Trebali bismo imati i odbore pravde i pogledati za što se sve još moramo ispričati, kao npr. Armencima. Da, ova isprika je dobra stvar. 

Vladajuća stranka, još uvijek, ignorira zahtjev nevladinih organizacija za snižavanjem izbornog praga od visokih 10%. Naime, u turski parlament ulaze samo stranke koje su skupile više od 10% glasova u zemlji. Smatra se da su se, na taj način, Kurdi držali podalje od zakonodavnog tijela. Ipak su, nakon ovogodišnjih izbora u lipnju, osvojili 35 zastupničkih mjesta. Je li se visoki izborni prag, ipak, smanjio?

Ne, nije. Sve se kreće dva koraka naprijed, jedan nazad. Uz ostale pozitivne promjene koje se događaju, za očekivati je da bi se i ovaj izborni prag od 10% trebao smanjiti na npr. 5%, što bi omogućilo da više stranaka bude u parlamentu. Kurdi su, naprimjer, u parlament ušli kao nezavisni kandidati i oformili grupu, jer njihova Stranka mira i demokracije, kao stranka, nije prešla izborni prag. Ako govorimo o demokraciji i Ustavu onda se cijeli izborni i stranački sustav treba promijeniti. Široko je to polje. 

Pojavljuju se optužbe na račun Erdoganove kampanje. Naime, na tvz. antierdoganovom skupu izbili su neredi, a policija je upotrijebila suzavac zbog čega je umro jedan umirovljeni učitelj; dan nakon toga, u Ankari su policajci istukli mladog prosvjednika?

O ovome je bilo riječi u jednom svjetskom magazinu u kojemu se spominje Erdoganova smanjena tolerancija prema prosvjednicima i smanjena tolerancija prema svakome tko se s njime ne slaže. Da, sa vremenom su se ove netolerancije pojačavale. Mislim da je to vidljivo upravo iz primjera gdje je stariji učitelj umro a nakon toga su uslijedila i hapšenja. Ljudi su optuživani da su pripadnici terorističkih organizacija a kao dokazi su iznijete knjige, zastave, šalovi, kišobrani, kišni ogrtači. Ovo jeste problematično i mislim da su policijske akcije prema organizacijama za civilna prava i prosvjednicima u Turskoj malo oštre. Međutim, ovo se ne događa samo kod nas već i svuda u svijetu. Poslije rušenja Blizanaca i nakon Busha, ovo je smjer u kojem idemo; autoritarniji, zastrašujući, kontrolirajući i više vojni svijet. I ne primjećujemo više da su prisluškivanje telefona, snimanja i policijski orijentirane države naša svakodnevnica. A sve se ovo događa i u Europi i u Americi.   

Erdoganova Stranka pravde i razvoja (AKP) ima za potporu religiozno i konzervativno usmjerene društvene slojeve. Prije tri godine je, studenticama, ukinuo ustavnu zabranu nošenja marama na sveučilištima. Isto tako ističe da bi “žene trebale imati troje djece” i da je facebook “ružna tehnologija” jer omogućuje “nemoralan” sadržaj. A za uvođenje visokih poreza na  alkohol, kritičarima/kama, koji/e smatraju da ga time postupno smanjuje, odgovara kako “samo uvodi europske standarde”. Jesu li prošlogodišnje usvojene Ustavne promjene, u prvom redu, o građanskim pravima i slobodama pojedinca ili pokušaj proguravanja vjerskog programa i učvršćivanja Erdoganove moći u zemlji?

Ukidanje zabrane nošenja marama ne vidim kao napad na sekularizam već kao slobodu izbora. Stav o internetu je, sa druge strane, kontradiktoran tome. Zbog toga ljudi postaju sumnjičavi glede namjera jer ne vide, na svim nivoima, jednak pristup u pravima i slobodama pojedinca. Percipiraju da se ta prava odnose samo za pojedina područja. Što se tiče izjava o ženama, važno je istaknuti da civilne udruge žena u Turskoj sve nadgledaju i uzvraćaju povratnim informacijama, pogotovo stavu vlade koji ženu ne vidi kao individuu već kao dio obitelji. Mislim da sadašnja Ministrica obitelji i socijalne politike daje jedno čvrsto uporište svim civilnim udrugama žena. Nažalost, zastrašujuće je poraslo nasilje nad ženama; dnevno ih biva ubijeno četiri. To je, ustvari, femicid i veliki problem u Turskoj. Statistike, nekako, pokazuju da je, u zadnjih sedam godina za vrijeme vladavine AKP-a, nasilje prema ženama poraslo. E sada, nema baš opipljivih dokaza koliko je to zaista međusobno povezano. Možda je, ipak, njihov konzervatizam i način na koji se doživljava žena imao utjecaja na psihu društva. Usto, muževi koji tuku, ubijaju ili siluju svoje žene dobivaju smanjenje kazne i to iz smiješnih razloga. Strašno je to. Evo, nedavno je sud oslobodio 26 silovatelja 13-godišnje djevojčice tvrdeći da je ona na to pristala. Iako se cijela javnost digla na noge i civilne udruge protestirale, ovu presudu, suci, nisu povukli. Bez obzira ima li to ikakve veze sa vladom, ali kao da postoji neka vrsta sponzorirano organiziranog napada na žene od strane države, mišljenje je civilnih udruge žena. 

Raste zabrinutost da AKP suzbija građanska prava u Turskoj. Naime, dvoje međunarodno priznatih turskih novinara zatvoreni su nakon policijske istrage. Pretpostavljaju da su im telefoni prisluškivani. Je li, pod Erdoganom, policija postala moćnijom? 

Da, policija je postala moćnijom. U Turskoj se u zatvoru nalazi 63 novinara. Nedavno su civilne su organizacije i novinari u znak solidarnosti, tražile veće slobode medija i veću slobodu izražavanja. Bez slobode izražavanja nema slobodne države.

Brzi ekonomski rast u poslijednjih deset godina je doveo do brutalnog ekološkog oskrvnuća. Naime, na tisuće seljaka/inja s obala Crnog i Egejskog mora organizirali su prosvjede protiv vladinih planova za izgradnju stotine elektrana na rijekama koje će poremetiti ekološku ravnotežu. Erdogan ih naziva “banditima”. Na jednak se način postavlja i prema protivnicima/cama plana za izgradnju prve nuklearne elektrane na području sklonom potresima. Iako ankete pokazuju da je većina Turaka zabrinuta po tom pitanju kakvo je stanje sada?

Na tisuće hidroelektrana se planira izgraditi ili je izgrađeno u ovome trenutku. Istina je da se seljani okupljaju i žele zaustaviti daljnju gradnju novih. Međutim, negdje se zabrana gradnje uspije sudski odobriti a negdje ne. Neke hidroelektrane su uzgrađene u zaštićenim područjima prirode. Građenje nuklearki je katastrofalno rješenje, pogotovo u područjima sklonim potresima. Sa druge strane, hidroelektrane uništavaju svu prirodu oko sebe. Mislim da bismo ponovno trebali razmotriti naše potrebe za energijom i riješiti ih na ekološko prihvatljiv način. Nažalost, ovaj pristup vlade je ekonomičniji i bez pogleda na duge staze; žele brzo rješenje a to znači gradnju hidroelektrana i nuklearnih elektrana. Ne znam jesu li razmatrali i neke druge opcije. Nevladine organizacije za okoliš su, također, uključene u kampanju protiv izgradnje. Ali, teško je držati korak sa svime time, jer, dok se na jednom mjestu gradnja hidroelektrane uspije zaustaviti, na drugom nikne desetak novih. Ovo se jedino može promijeniti voljom vlade.

Nakon izborne pobjede, Erdogan je spomenuo da je to pobjeda za Gazu, Jeruzalem, Sarajevo – nekadašnje glavne gradove Otomanskog carstva. Je li to on postavlja temelje novog Otomanskog carstva, sličnog britanskom commomwealthu a koje bi uključivalo Balkan, Istočnu Europu i Arabiju sa Istanbulom na čelu?

Entuzijazam za pristupanje u EU više nije visok kao što je bio, ni u politici niti među stanovništvom. S jedne strane to je zbog toga što se, uza sav napor koji Turska ulaže u pristupanje, osjeća otpor od strane EU-a, dok se sa druge strane, zbog rastuće ekonomije, Turska osjeća snažnom, a u EU vlada kriza. Erdogan jest popularan u arapskim zamljama i to koristi za izgradnju dugoročnih odnosa a ne, koliko ja vidim, za stvaranje neke vrste unije. No, što se Balkana tiče, mogu samo reči da su sapunice te koje, na neki način, kreiraju veze sa Turskom. Ne mogu zamisliti da bi itko, u bilo kojem smislu, htio biti dio commonwealtha, ali, evo, zahvaljujući Ezelu i ostalim serijama, možda smo drugima, dopadljiviji.